REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 409/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. S., OIB: …, B. i H., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o. Z., OIB …, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja D. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u S., i umješača na strani tuženika R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi sklapanja ugovora, odlučujući o reviziji umješača na strani tužitelja, D. d.o.o., protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 1034/2016-3 od 19. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-579/15-12 od 24. svibnja 2016., ispravljene rješenjem poslovni broj P-579/15 od 13. veljače 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Revizija umješača na strani tužitelja D. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1034/2016-3 od 19. siječnja 2017. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Kutini, presudom poslovni broj P-579/15-12 od 24. svibnja 2016., ispravljene rješenjem poslovni broj P-579/15 od 13. veljače 2017. odbio je tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku H. d.o.o. Z., da u roku od 15 dana sklopi s tužiteljem E. d.d. S., B. i H., ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti slijedećeg sadržaja:

„H. d.o.o. Z., Z. MB … koga zastupa M. C. predsjednik Uprave, u daljem tekstu: H. i

E. d.d. S., B. i H., koga zastupa D. V. direktor društva, u daljem tekstu: korisnik, sklopili su:

U G O V O R

o korištenju cestovnog zemljišta

i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti

Članak 1.

Ovim ugovorom uređuju se međusobni odnosi H. i korisnika koji obavlja prateće djelatnosti u svojim objektima na cestovnom zemljištu kojim upravljaju H..

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da korisnik ima sagrađen objekt u kojem obavlja djelatnost prodaje nafte i naftnih derivata, trgovačko-ugostiteljske i ostale usluge na cestovnom zemljištu na lokaciji L. sjever – državna cesta DC 4(autocesta Zagreb – Lipovac), u naravi benzinska postaja s trgovinom koja je izgrađena na kč. 3649/2 iz zk.ul. 1376 k.o. L., ukupne površine 8424 m2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da korisnik ima sagrađen objekt u kojem obavlja djelatnost prodaje nafte i naftnih derivata, trgovačko –ugostiteljske i ostale usluge na cestovnom zemljištu na lokaciji L. jug – državna cesta DC 4 (autocesta Zagreb – Lipovac), u naravi benzinska postaja s trgovinom koja je izgrađena na kč. 3649/3 iz zk.ul. 1376 k.o. L., ukupne površine 8424 m2.

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da su svi uslužni objekti iz čl. 2. ovog ugovora te parkirališta i ostale površine koje su u funkciji uslužnih objekata korisnika izgrađena na cestovnom zemljištu kao općem dobru kojim upravljaju H..

Članak 4.

Korisnik se obvezuje plaćati H. mjesečnu naknadu za korištenje cestovnog zemljišta u iznosu koji će biti određen na temelju Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta, te mjesečnu naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti (benzinska postaja i trgovina) koji će također biti utvrđen na temelju pomenutog Pravilnika, a navedeni iznosi će biti utvrđeni posebnim sporazumom koji će biti dodatak ovog ugovoru i koji će biti sklopljen u roku od 7 dana.

Članak 5.

Naknade iz čl. 4. ovog Ugovora korisnik se obvezuje plaćati do 15-og dana u mjesecu za protekli mjesec na žiro račun broj:… kod P. Z., na temelju ispostavljenog računa H..

U slučaju kašnjenja plaćanja naknade H. će obračunati zakonsku zateznu kamatu.

Članak 6.

H. obvezuju se omogućiti korisniku nesmetano obavljanje djelatnosti u uslužnom objektu na cestovnom zemljištu.

U slučaju kada korisnik uslužne objekte iz čl. 2. ovog ugovora ne koristi iz razloga za koji nije odgovoran (zatvaranje ceste uslijed radova na autocesti, prilaznoj autocesti, odvodnom kanalu i drugim slučajevima kada vozila ne mogu prići objektima korisnika) H. neće naplatiti naknadu iz čl. 4. za vrijeme u kojem korisnik nije koristio objekte.

Članak 7.

Korisnik je dužan snositi dio troškova električne energije, javne rasvjete, relejnog i investicijskog održavanja te čišćenja prometnih, parkirališnih i zelenih površina i čišćenje snijega.

Iznos sredstava iz st. 1. ovog članka utvrdit će se godišnjim planom održavanja autocesta u Republici Hrvatskoj, te će se temeljem tog plana, radi utvrđivanja troškova koje snosi korisnik, stanke sklopiti poseban ugovor.

Članak 8.

Korisnik se obvezuje sve radove održavanja, rekonstrukcije ili dogradnje na vlastitim objektima izvesti prema uvjetima, suglasnostima i dozvolama izdanim od H. i drugih nadležnih tijela državne uprave.

Korisnik se obvezuje takve suglasnosti, uvjete i dozvole ishoditi o svom trošku i dati na uvid H. prije početka izvođenja radova i početka korištenja objekta.

U slučaju potrebe korištenja zemljišta iz čl. 2. ovog ugovora radi izgradnje, sanacije ili rekonstrukcije ceste od strane H., korisnik se obvezuje postupiti prema zahtjevima H., a H. se obvezuju o radovima obavijestiti korisnika najkasnije 60 dana prije početka radova, osim u hitnim slučajevima.

Članak 9.

Prava iz ovog ugovora korisnik ne može prenijeti na drugu osobu bez pisane suglasnosti H..

Članak 10.

Ovaj ugovor se sklapa na rok od 10 (deset) godina računajući od dana njegovog potpisa. Ugovor se automatski produžuje na rok od daljih 5 (pet) godina ukoliko ga ni jedna strane ne otkaže pisanim otkazom danim najkasnije 60 dana prije isteka roka iz stavka 1. ovog članka. Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani preporučenom pošiljkom.

Članak 11.

Ugovorne strane su ovaj ugovor pročitale i razumjele pa suglasno izjavljuju da su sve njegove odredbe izraz njihove volje, te ga vlastoručno potpisuju.

Članak 12.

Sve eventualne sporove koji mogu nastati iz ovog ugovora, ugovorne strane će nastojati riješiti sporazumno, a u slučaju eventualnog spora ugovaraju nadležnosti Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj.

Članak 13.

Ovaj ugovor je sačinjen u 6 istovjetnih primjeraka. Za svaku ugovornu stanu po tri primjerka. A u protivnom će tuženikov potpis na ovom ugovoru zamijeniti ova presuda."

1.1. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 563.000,00 kuna, te umješaču R. H. troškove parničnog postupka u iznosu od 206.250,00 kuna.

1.3. Rješenjem je prihvaćeno sudjelovanje D. d.o.o. Z. u ovom postupku kao umješača na strani tužitelja.

2. Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-1034/2016-3 od 19. siječnja 2017. odbio je žalbu tužitelja i umješača na strani tužitelja i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

2.1. Rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je dopušteno djelovanje D. d.o.o. Z. u svojstvu umješača na strani tužitelja.

3. Tako je suđeno u sporu po tužbi kojom je zahtijevano:

- naložiti tuženiku da potpiše i ovjeri geodetski elaborat za upis zgrada u katastarski operat i zemljišnu knjigu za čk. br. 3649/2 i čk. br. 3649/3, k.o. L. (nastale od čk. br. 3649), na kojoj su izgrađene po tri zgrade i po benzinska pumpa, sve upisano u zk.ul.br. 1367 k.o. L. (sve prema izvatku iz zemljišne knjige od 25. siječnja 2005.), te izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva korištenja u C-teretnom listu,

- naložiti tuženiku da sklopi s tužiteljem E. d.d. S., B. i H., ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti navedenog u toč. 1. ovog obrazloženja.

3.1. U ovom postupku je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 105/10-2, od 1. prosinca 2015. preinačena drugostupanjska presuda i odbijen prvi gore navedeni tužbeni zahtjev (u odnosu na ovjeru geodetski elaborata i izdavanje tabularne isprave).

3.2. U nastavku postupka je gore navedenim presudama odlučeno o tužbenom zahtjevu opisanom u toč 1. ovog obrazloženja, a taj tužbeni zahtjev je također odbijen

4. Protiv drugostupanjske presude je umješač D. d.o.o. podnio redovnu reviziju po čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), kojom pobija presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i s tim u vezi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5.1. Umješač na strani tuženika R. H. je odgovorila na reviziju i predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan, jer to nije dopušteni revizijski razlog po odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.

8. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužitelja zahtijevati od tuženika sklapanje ugovora navedenog u toč. 1. ovog obrazloženja. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 29/84, 47/86, 24/87, dalje: ZoC) u vezi s odredbama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 20/90, dalje: ZoJC) i odgovarajućih podzakonskih propisa.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je R. E. S. sklopio 1981. ugovor sa S. H. , kojim su regulirani odnosi nastali u svezi korištenja nekretnina zk. ul. 1370, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3 za potrebe izgradnje benzinskih crpki na bivšem autoputu Zagreb-Beograd, te da je kč. 3649 k.o. L. upisana u zk. ul. 1376 k.o. L. kao autoput Zagreb-Beograd-javna cesta u A listu, a u C listu kao opće dobro kojim upravljaju H., kao ni da je prednik tužitelja na predmetnim nekretninama izgradio objekte.

10. Nižestupanjski sudovi su u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja pošli od utvrđenja iz presude Općinskog suda u Novskoj broj P-194/05-18 0d 7., potvrđene presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-358/2007 (navedenih i u presudi Vrhovnog suda RH Rev-105/10-2) i to:

- prema podacima u Građevinskoj dozvoli izdanoj 1982. slijedi da je investitoru S.-u E. S. O. E. Z. odobrena izgradnja benzinske stanice s ugostiteljskim objektima "zelena zona" L. , sjever i jug, na autocesti u L., objekti su u cijelosti izgrađeni i nakon izgradnje 1986. je za predmetne objekte izdana uporabna dozvola,

- prema podacima Općinskog suda u Sarajevu, Odjela registra privrednih društava RF-2344/06 od 10. listopada 2006. je utvrđeno da je 1947. osnovano trgovačko poduzeće za promet nafte i naftnih derivata J. S. koje je nakon više statusnih promjena godine 1977. konstituirano kao S. E. u čijem je sklopu bio i R. E. S. O. E. Z., s poslovnim jedinicama, benzinskim stanicama, dizel depoima, skladištima, stovarištima, i konsignacijama, s tim što je 1990. formirano društveno poduzeće E. p.o. S.,

- društveno poduzeće E. p.o. S. pripojeno društvu E. d.d. S., dakle tužitelj je pravni slijednik R. E. S., koji je 1981. sklopio ugovor sa S. H. radi izgradnje objekata benzinske stanice s ugostiteljskim objektima "zelena zona" L. , sjever i jug, na autocesti u L..

10.1. Nadalje su nižestupanjski sudovi našli i da je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 3. Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 78/14, dalje: Pravilnik).

11. Međutim tužbeni zahtjev je odbijen jer po shvaćanju nižestupanjskih sudova tuženik nije ovlašten izravnom pogodbom sklopiti predloženi ugovor, nego je dužan prethodno provesti javno nadmetanje.

11.1. U obrazloženju je navedeno da je presudom Vrhovnog suda RH odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za upis prava korištenja na cestovnom zemljištu na kojemu su izgrađeni objekti, a koji je tužitelj temeljio na činjenici da je objekte na predmetnom cestovnom zemljištu izgradio njegov pravni prednik 1986. Time je otpala mogućnost da tužitelj pravo korištenja izvede iz prava vlasništva izgrađenih objekata. Po shvaćanju nižestupanjskih sudova tužitelj bi mogao u postupku javnog nadmetanja ishoditi pravo na sklapanje ugovora s tuženikom o korištenju cestovnog zemljišta, i to samo ako bi ispunjavao uvjete za sudjelovanje u tom postupku.

11.2. Pored navedenog, po shvaćanju drugostupanjskog suda, tužbeni zahtjev je neosnovan i zbog slijedećih razloga:

- prema podacima u spisu, (Izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosna i Hercegovina) tužitelj je inozemno trgovačko društvo bez sjedišta u Republici Hrvatskoj, što znači da ne može trajno obavljati djelatnost na području Republike Hrvatske dok ne osnuje svoju podružnicu u Republici Hrvatskoj, a kako je to propisano odredbom čl. 612. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15),

- tužitelj je tijekom ovog parničnog postupka sklopio ugovor od kupoprodaji od 6. veljače 2015. kojim predmetne benzinske postaje i pomoćne objekte prodaje kupcu D. d.o.o. Z.,

- zakonom nije predviđena mogućnost da sudska odluka zamijeni ugovor kakav je tužitelj predložio u ovom parničnom postupku, jer se ugovori sklapaju dragovoljno, osim u slučajevima kada je zakonom drugačije propisano, pa se sklapanje ugovora ne može se nametnuti ni jednoj ugovornoj strani.

12. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude (navedeno u toč. 11.) uz obrazloženje:

-da tužitelj ne temelji svoj zahtjev na vlasničkim pravima nego na pravu korištenja koje mu je dodijeljeno u režimu društvenog vlasništva, što je po njemu pravo obveznopravnog karaktera koje daje tužitelju pravo na sklapanje ugovora nezavisno o tome što su nekretnine postale javno dobro u općoj uporabi,

- da tužitelj nije dužan imati poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj da bi ostvario pravo na sklapanje ugovora, jer u RH ima društvo kćer, E. H. d.o.o. Z.,

- da postoji obveza tuženika na sklapanje ugovora slijedom odredbe čl. 73. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 42/90), jer je riječ o stečenim pravima na temelju izgradnje objekta,

- da je prednik tužitelja izgradio benzinske crpke i prateće objekte na temelju ugovora kojim mu je zemljište ustupljeno radi izgradnje, u kontinuitetu koristi crpke s pratećim sadržajem od 1986., a u vrijeme izgradnje benzinske crpke nisu bile uvrštene u javno dobro po Zakonu o cestama ("Narodne novine" SRH broj 29/84 i dalje, pa sve do 4. svibnja 1990.), nego su tek po Zakonu o javnim cestama ("Narodne novine" broj 20/90) postale opće dobro, uz obvezu tuženika sklopiti ugovor s ranijim korisnikom o obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti.

13. Navodi revidenta su djelomično osnovani, ali to ne utječe na zakonitost pobijane presude.

14. Tužitelj u ovom sporu temelji obveznopravni tužbeni zahtjev na tvrdnji da ima sagrađene objekte u kojima obavlja djelatnost prodaje nafte i naftnih derivata, trgovačko-ugostiteljske i ostale usluge na cestovnom zemljištu na lokaciji L. sjever – državna cesta DC 4(autocesta Zagreb – Lipovac) i L. jug – državna cesta DC 4 (autocesta Zagreb – Lipovac), u naravi benzinske postaje s trgovinom, a da su svi uslužni objekti iz čl. 2. predloženog Ugovora te parkirališta i ostale površine koje su u funkciji uslužnih objekata korisnika izgrađena na cestovnom zemljištu kao općem dobru kojim upravljaju H.. Tužitelj dakle drži da su izgrađeni objekti njegovi vlastiti objekti, a tako ih i izričito naziva u čl. 8. st. 1. predloženog ugovora.

14.1. Stoga nije točno da se tužitelj u tužbi ne poziva na stečena stvarna prava na objektima sagrađenim na cestovnom zemljištu kao općem dobru kojim upravljaju H..

14.2. U odnosu na pravni status izgrađenih objekata ovaj sud se već izjasnio u ovom parničnom predmetu u ranijoj presudi poslovni broj Rev-105/2010-2 od 1. prosinca 2016., odlučujući o zahtjevu da se tuženiku naloži izdati tužitelju ispravu podobnu za stjecanje prava korištenja upisom u C teretnom listu. U presudi su citirane odredbe čl. 3. st. 1., 2. i 3. i čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/9, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZVDSP) i odredba čl. 2. Zakona o javnim cestama kojom je propisano da su javne ceste opće dobro i na njima se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Na temelju tih zakonskih odredaba te činjeničnih utvrđenja, zauzeto je pravno shvaćanje:

„Polazeći od utvrđenja da su predmetne nekretnine izgrađene na zemljištu koje spada u kategoriju objekata koji ulaze u pojam javnih cesta (čl. 3. Zakona o javnim cestama), odnosno radi se o nekretninama na cestovnom zemljištu na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili kao građevine za potrebe pružanja usluga vozačima i putnicima predviđene projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta itd.), i čine s njim jedinstvenu cjelinu, slijedi da one ne mogu biti predmetom prava vlasništva. Radi se o općim dobrima o kojima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Posebni zakon je u ovom slučaju Zakon o javnim cestama kojim je briga i upravljanje javnim cestama povjereno H.. Zbog iznijetog je pogrešno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je moguće i dopušteno stjecanje prava korištenja na nekretninama koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2, te stajalište da je tuženik ovlašten raspolagati stvarnim pravima na predmetnim nekretninama.“

14.3. Stoga je pravilno utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužitelj temelji obveznopravni zahtjev na tvrdnji o postojanju stečenih stvarnih prava na objektima sagrađenim na zemljištu koje je opće dobro, iako nema stvarnopravna ovlaštenja na izgrađenim nekretninama.

15. Međutim, nije osnovano pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo tražiti sklapanje predloženog ugovora već i zbog toga što je on inozemno trgovačko društvo koje nema poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj. Prema odredbi čl. 612. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, dalje: ZTD) inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu trajno obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu. Ta odredba nije zapreka za sklapanje predmetnog ugovora, a tek ako bi tužitelj sklopio predmetni ugovor, morao bi na teritoriju RH osnovati podružnicu radi obavljanja gospodarske djelatnosti. Ovo shvaćanje međutim ne čini pobijanu presudu nezakonitom.

15.1. Pri tome se napominje tužitelju da okolnost što je tužitelj osnivač trgovačkog društva na teritoriju RH njega ne oslobađa obveze osnivanja podružnice prije nego što počne trajno obavljati gospodarsku djelatnosti korištenjem objekata benzinskih crpki i pratećih objekata, jer je E.-H. d.o.o. (društvo kćer tužitelja) samostalna pravna osoba.

16. Tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom odredaba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama, te odgovarajućih podzakonskih propisa.

17. U vrijeme izgradnje predmetnih benzinskih crpki i popratnih objekata (gradnja dovršena 1986.) na snazi je bio Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" SRH broj 29/84, 47/86, 24/87, …) prema kojemu javnu cestu nisu činile površine zemljišta na kojima su izgrađene cestarske kuće, servisi, benzinske stanice i drugi objekti.

17.1. Potom je odredbom čl. 3. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 20/90, dalje: ZJC) propisano da su javne ceste dobro u općoj upotrebi, a odredbom čl. 5. tog zakona je propisano da javnu cestu uz ostalo čini cestovno zemljište u širini koju čine širina trupa ceste i širine zemljišnog pojasa, te površine na kojima su izgrađene cestarske kuće, stacionari, servisi, benzinske stanice i drugi objekti za potrebe održavanja cesta i usluga vozilima i putnicima predviđeni projektom ceste.

17.2 Dakle, do stupanja na snagu ZJC zemljišne površine na kojima su izgrađene cestarske kuće, stacionari, servisi, benzinske stanice i drugi objekti nisu bile uvrštene pod pojam javnih cesta. Stečena prava po osnovi ulaganja u zemljišta koja su potpala pod pojam javnih cesta nisu bila riješena tim zakonom.

18. Zakonom o javnim cestama ("Narodne novine" broj 42/90, dalje ZJC/90) je u odredbi čl. 3. propisano da su javne ceste dobro u općoj upotrebi, a odredbom čl. 70. tog zakona je propisano da su poduzeće H. c. i vlasnici, korisnici ili posjednici postojećih objekata na cestovnom zemljištu u kojima se obavljaju prateće uslužne djelatnosti dužni su zaključiti ugovor o obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga zakona. U tom zakonu nije bilo propisano može li se ugovor iznimno sklopiti neposrednom pogodbom ili je nužno provesti javno nadmetanje s pravom prvenstva u korist vlasnika, korisnika ili posjednika postojećih objekata. Ugovor o korištenju nije sklopljen u roku određenom zakonom.

19. Zakonom o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZJC/04), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, bilo je propisano da su javne ceste opće dobro (čl. 2. st. 1. ZJC/04), a odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 153/09 – dalje: ZIDZJC) izmijenjen je čl. 2. ZJC te je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.), a javne ceste ne mogu se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim tim zakonom (st. 2.), na javnoj ceste može osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih vodnogospodarskih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija na način propisan tim zakonom (st. 3.), a cestovno zemljište se može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.), na način propisan tim zakonom.

20. U odredbama navedenih propisa nije bila propisana procedura i oblik sklapanja ugovora o davanju na korištenje cestovnog zemljišta radi obavljanja pratećih djelatnosti.

21. Podzakonski propisi koji su uređivali postupak i način sklapanja ugovora su pravilnici korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti i to:

-Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 94/98, 126/03, 53/04, dalje: Pravilnik/98) koji je u čl. 6. propisivao da se korištenje cestovnog zemljišta, odnosno obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu povjerava javnim natječajem ili neposrednom pogodbom. Odredbom čl. 8. Pravilnika je propisano kad se ugovor iznimno može sklopiti izravnom pogodbom, a u tu odredbu nisu uvršteni ugovori iz čl. 70. ZJC/90 sklapaju poduzeće H. c. i vlasnici, korisnici ili posjednici postojećih objekata na cestovnom zemljištu.

-Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/2007, dalje Pravilnik/2007), koji je u čl. 6. također propisivao da se korištenje cestovnog zemljišta, odnosno obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu povjerava se javnim natječajem ili neposrednom pogodbom. Odredbom čl.

8. Pravilnika/07 je propisano kad se ugovor može sklopiti izravnom pogodbom, a tu također nisu uvršteni ugovori iz čl. 70. ZJC/90 koje sklapaju poduzeće H. c. i vlasnici, korisnici ili posjednici postojećih objekata na cestovnom zemljištu.

21.1. Iz navedenih odredaba pravilnika slijedi da je javno nadmetanje pravilo kod sklapanja ugovora, a izravna pogodba izuzetak za svega nekoliko ugovora izričito navedenih u pravilnicima.

22. Nije dakle u pravu revident koji tvrdi da bi u vrijeme podnošenja tužbe sudu radi sklapanja predmetnog ugovora ( a to je vrijeme odlučno za izbor materijalnog propisa mjerodavnog za rješenje ovog spora), bilo moguće sklapanje ugovora kroz postupak izravnog ugovaranja, odnosno da se ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu mogao sklopiti bez provođenja javnog natječaja.

22.1. Tvrdnje revidenta o navodnoj intenciji zakonodavca da se i predmetni ugovor mogao sklopiti izravnom pogodbom po odredbama Pravilnika/07. nemaju temelja u izričitoj odredbi čl. 8. Pravilnika/07.

22.2. Tek je naknadno, što za ovaj spor nije odlučno, donesen Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti ("Narodne novine" broj 78/2014) kojim je u čl. 11. propisano da se korištenje cestovnog zemljišta, na temelju programa i plana razvoja pravne osobe koja upravlja javnom cestom, povjerava korisnicima javnim nadmetanjem, a izravnim ugovaranjem samo u slučajevima određenim tim Pravilnikom. Odredbom čl. 12. Pravilnika je određeno da se postupak izravnog ugovaranja provodi uz ostale iznimke i za: (toč. 4.) korištenje pratećih uslužnih objekata koji su izgrađeni na zemljištu koje je javna cesta.

23. Zbog iznijetih razloga tužitelj nije imao valjanu pravnu osnovu zahtijevati od tuženika sklapanje predloženog ugovora izravnom pogodbom, pa nije osnovan ni njegov zahtjev da sud naloži tuženiku sklapanje ugovora mimo propisane procedure. Odbijanjem tužbenog zahtjeva nisu pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava na koje je ukazano revizijom.

24. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.