REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4056/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Splita, OIB: ..., radi zaštite od uznemiravanja i sprječavanja štetnih imisija, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 599/2017-5 od 18. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-498/13 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-599/2017-5 od 18. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-498/13 od 13. lipnja 2017. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u obrazloženju važnosti postavljenog pitanja pozvao se na odluke revizijskog suda broj Rev-2686/90 od 14. ožujka 1991. i Rev-1283/08 od 8. veljače 2010. te presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-171/19 od 17. siječnja 2019.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio prijedlog odbaciti te je zatražio trošak sastava tog podneska.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.
5. Tuženik je predložio dopustiti reviziju u odnosu na pitanje: „ima li tužitelj, u slučaju kad ima pravo na stvarnopravnu zaštitu koja se sastoji u zahtjevu za otklanjanje uzroka štetnih imisija, pravo nalagati tuženiku kojim određenim načinom će to izvesti“.
6. Nižestupanjski sudovi su naložili tuženiku mjere koje treba poduzeti radi sprječavanja i onemogućavanja slijevanja otpadnih voda na nekretninu tužitelja, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke prema kojem nema drugog kvalitetnijeg načina rješavanja uzroka plavljenja nekretnina u vlasništvu tužitelja, pri čemu su sudovi cijenili i činjenicu da tuženik nije predložio provođenje dokaza vještačenjem po drugom vještaku građevinske struke.
7. Odluke na koje tuženik prijedlogom ukazuje nisu donesene u činjeničnoj situaciji koja je istovjetna onoj u ovom predmetu. Naime, iz odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-171/2019 od 17. siječnja 2019. proizlazi da je u tom predmetu odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojom je zatražen određen način mijenjanja stanja nekretnine budući da je vještak iznio jedan model otklanjanja štetnih imisija. U ukidnoj odluci ovog suda broj Rev-2686/90 ocijenjeno je da bi, ako bi se utvrdilo da štetni utjecaji prelaze uobičajenu mjeru ili uzrokuju znatniju štetu, valjalo ocijeniti je li ono što tužitelj traži jedini način otklanjanja uzroka u tužbi spomenutih štetnih imisija pri čemu je izraženo shvaćanje da pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati način kako da vlasnik izmijeni stanje nekretnine s koje dolaze imisije, ako je moguće na više načina spriječiti imisije. U odluci broj Rev-1283/08 od 8. veljače 2010. u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje.
8. Budući da u ovom predmetu nije utvrđeno postojanje različitih mogućnosti uklanjanja štetnih imisija, nema nepodudarnosti s pravnim shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama, pa naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
10. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
