REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 86/2019-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika M. J., optuženika D. D., optuženice M. T. i optuženika V. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. ožujka 2019. broj K-Us-16/2016., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika M. J., N. L., odvjetnika iz Z. u zamjeni za Č. P., odvjetnika iz Z. i branitelja optuženice M. T., Z. Ž., odvjetnika iz Z., u zamjeni za J. S., odvjetnicu iz Z.,

p r e s u d i o  j e  i r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se žalbe optuženika M. J., optuženika D. D. i optuženice M. T., ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženika M. J., optuženika D. D. i optuženicu M. T. i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na optuženika M. J. i u odnosu na kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude te se predmet u tim dijelovima upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na optuženike M. J., D. D. i M. T. je bespredmetna.

II. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika V. V., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka u odnosu na optuženika V. V. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž-Us 86/2019-8

III. Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, a žalba optuženika V. V. u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, optuženik M. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine, te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od tri godine i šest mjeseci, pa je optuženik M. J. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2014. do 1. travnja 2014. i od 11. lipnja 2014. do 11. srpnja 2014.

1.1. Istom su presudom optuženici D. D. i M. T. proglašeni krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11. pa je optuženik D. D. za to djelo osuđen na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2014. do 10. prosinca 2014., dok je optuženica M. T. za to djelo, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora od dvije godine, dok joj je, na temelju članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od izrečene kazne od dvije godine izvršiti jedna godine dok se preostali dio kazne zatvora od jedne godine neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine, računajući od prvog sljedećeg dana nakon izdržanog neuvjetovanog dijela kazne (a pravilno je od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženici M. T. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. veljače 2014. do 21. veljače 2014. i od 24. ožujka 2014. do 7. travnja 2014.

1.2. Navedenom je presudom proglašen krivim i optuženik V. V. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2014. do 16. travnja 2014.

2. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; - dalje: ZKP/08-17) u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11. utvrđeno je da 247.500,00 kuna predstavlja ukupnu imovinsku korist koju su optuženici M. J., M. T. i D. D. ostvarili počinjenjem kaznenog djela opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude, s tim da je od tog iznosa optuženik M. J. ostvario imovinsku korist od 219.250,00 kuna, optuženik D. D.

I Kž-Us 86/2019-8

imovinsku korist od 11.250,00 kuna, a optuženica M. T. imovinsku korist od 17.000,00 kuna te je odlučeno da je 247.500,00 kuna imovina Republike Hrvatske i da se imovinska korist oduzima optuženicima, sve u korist Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženiku M. J. da 219.250,00 kuna, optuženiku D. D. da 11.250,00 kuna, a optuženici M. T. da 17.000,00 kuna uplate u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika M. J. oduzeta je vaga za precizno mjerenje marke ... s PVC posudom bijele boje, a na temelju članka 79. stavka 2. u vezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11. od optuženika V. V. oduzeto je 19.629,20 grama marihuane te od optuženog M. J. 1,15 grama marihuane te je odlučeno da će se oduzeta droga po pravomoćnosti presude uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08-17 odlučeno je da su optuženici M. J., D. D., M. T. i V. V. na ime troškova kaznenog postupka dužni solidarno platiti ukupno 8.432,00 kune, odnosno svaki od njih 2.108.00 kuna, od čega se 2.076,00 kuna odnosi na putne troškove svjedoka P. K., A. R., M. G., V. O., N. Š., M. M., I. Č. i A. P. te 6.356,00 kuna na ime nagrade isplaćene vještaku za telekomunikaciju ing. P. J., s time da je svaki optuženik posebno obvezan i na plaćanje paušalnog troška i to optuženik M. J. 8.000,00 kuna, optuženici D. D. i M. T. 6.000,00 kuna svaki te optuženik V. V. 5.000,00 kuna.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženicima izrekne kazne zatvora u duljem trajanju“.

6. Protiv presude se žali i optuženik M. J. po branitelju Č. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, troškovima postupka te oduzimanju imovinske koristi. Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu I optuženog M. J., ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“. U žalbi je zatražena obavijest o javnoj sjednici, čemu je udovoljeno.

7. Žalbu protiv presude podnio je i optuženik D. D. po branitelju A. F., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, članka 468. stavka 2. u vezi s člankom 441. stavkom 6. ZKP/08-17 i članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 10. ZKP/08-17, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „nepravilno primijenjenog materijalnog prava“, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta i troškovima kaznenog postupka. Predloženo je „da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima na način da spram okrivljenog ad. 2. D. D. donese oslobađajuću odluku, podredno da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu“.

8. Protiv presude je žalbu podnijela i optuženica M. T. po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog

I Kž-Us 86/2019-8

činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka. Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu III optužene M. T., ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“. Ujedno je zatražena obavijest o javnoj sjednici, čemu je udovoljeno.

9. Žalbu je podnio i optuženik V. V. po branitelju D. D., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni. Istom se predlaže „da Vrhovni sud odlučujući po ovoj žalbi uvaži istu, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da spram mog branjenika, za počinjeno kazneno djelo, primjeni uvjetnu osudu ili zatvorsku kaznu zamjeni radom za opće dobro“.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

12. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika M. J., N. L., odvjetnika iz Z. u zamjeni za Č. P., odvjetnika iz Z. i branitelja optuženice M. T., Z. Ž., odvjetnika iz Z., u zamjeni za J. S., odvjetnicu iz Z., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice te optuženici M. J. i M. T. pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08-19), održana u njihovoj odsutnosti.

13. Žalbe optuženika M. J., optuženika D. D. i optuženice M. T. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17 su osnovane, zbog čega je pobijanu presudu u odnosu na te optuženike trebalo ukinuti pa je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na njih postala bespredmetna. Postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19 u odnosu na trošak postupka za optuženika V. V. utvrđeno je postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, zbog čega je i taj dio prvostupanjske presude trebalo ukinuti, dok su žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na optuženika V. V. te žalba optuženika V.

V. neosnovane.

U odnosu na rješenje:

14. Nije u pravu optuženik J. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer da nije naveo razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo iz članka iz članka 328. stavka 1. KZ/11. opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude kao i u odnosu na kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, odnosno da nije dao valjane razloge na koji je način utvrdio postojanje zločinačkog udruženja kojeg da je ustrojio upravo optuženik J.

I Kž-Us 86/2019-8

14.1. Protivno ovakvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na stranici 34. pobijane presude, nakon iscrpne analize cjelokupnog dokaznog materijala iz predmetnog spisa, doduše šturo, ali dostatno, naveo na temelju čega je utvrdio da je optuženik J. ustrojio zločinačko udruženje te u njega u zajedničko djelovanje povezao optuženike D. i T., a sve s ciljem daljnje prodaje droge koju su nabavljali iz Bosne i Hercegovine. Pritom je svaki od optuženika imao svoju konkretnu ulogu, pri čemu za postojanje takvog udruženja nije odlučno da se njegovi članovi međusobno poznaju, nego je bitno da svi djeluju u cilju ostvarivanja plana udruženja.

14.2. Jednako tako, za postojanje navedenog udruženja kojeg je prema činjeničnom opisu ustrojio upravo optuženik J., nije odlučna povezanost optuženika iz ovog predmeta (J., D. i T.) s D. M. koji je osuđen presudom suda u Bosni i Hercegovini (presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 017854 15 K od 7. travnja 2016., te presuda suda drugog stupnja, Suda Bosne i Hercegovine u vijeću Apelacionog odjeljenja broj S1 2 K 017854 15 Kž 10 od 21. rujna 2016.), s obzirom na to da se je tamo radilo o jednom zločinačkom udruženju od kojeg je optuženik J. preko svjedoka Z. B. (također osuđenog presudom suda u Bosni i Hercegovini) nabavljao drogu i to u okviru plana i cilja zločinačkog udruženja kojeg je upravo s ciljem daljnje prodaje droge marihuane i ustrojio na području Republike Hrvatske.

14.3. Daljnjim navodima u okviru ove žalbene osnove, optuženik J. zapravo pobija činjenična utvrđenja u presudi, što s obzirom na razloge ukidanja pobijane presude, do otklanjanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17 nije moguće analizirati.

14.4. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 u svojoj žalbi ističe i optuženik D., ali istu ne obrazlaže.

15. Optuženici J., D. i T. u svojim žalbama neosnovano ističu i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 441. stavkom 6. ZKP/08-17.

15.1. Naime, premda je prvostupanjski sud, nakon što je državni odvjetnik izmijenio činjenični opis optuženicima na teret stavljenih kaznenih djela, sukladno članku 441. stavku 6. ZKP/08-17, trebao pozvati optuženike da se ponovno očituju o osnovanosti optužnice prema članku 415. stavku 3. ZKP/08-17, što nije učinio, navedena povreda nije utjecala na prvostupanjsku presudu, što je nužno da bi takva povreda dovela do ukidanja prvostupanjske presude. Ovo tim više što je prvostupanjski sud nakon ove izmjene činjeničnog opisa djela, u odnosu na te iste okolnosti (količinu droge marihuana i njezine vrijednosti) izmijenio činjenični opis u korist optuženika i za takav izmijenjeni činjenični opis ih proglasio krivima. Stoga ni u odnosu na ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalbe optuženika nisu osnovane.

16. Neosnovano smatra optuženik D. i da je u odnosu na njega pobijanom presudom počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08-17 jer da je stvar za koju je sada proglašen krivim već pravomoćno presuđena na način da je u disciplinskom postupku rješenjem prvostupanjskog Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Splitu broj 511-01-158-ST-UP/I-3653/16-14

I Kž-Us 86/2019-8

od 30. ožujka 2016. utvrđeno da policijski službenik D. D. nije odgovoran zbog teže povrede službene dužnosti nedoličnog ponašanja u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, koje je rješenje potvrđeno rješenjem drugostupanjskog Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ur.broj 511-01-158-17-4 od 12. srpnja 2017. kojom je odbijena žalba te potvrđeno rješenje prvostupanjskog Disciplinskog suda.

16.1. Naime, uspoređujući činjenične opise iz predmetne presude te navedenog pravomoćnog rješenja Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, vidljivo je da je tim rješenjem obuhvaćena samo zadnja radnja od 19. veljače 2014. i to na način da je optuženik D. u prtljažnik vozila kojim se dovezla M. T. stavio dvije PVC vrećice u kojima se nalazilo ukupno 21.570 grama droge marihuane koju je prethodno izvadio iz vozila kojim se dovezao. Kada se ima na umu da se u ovom postupku optuženik D. tereti za poduzimanje ukupno četiri radnje uvoženja i prenošenja droge marihuane koja je bila namijenjena neovlaštenoj prodaju i sve to u okviru cilja i plana zločinačkog udruženja, onda je sasvim jasno da je optuženiku ovdje na teret stavljena daleko veća kriminalna količina djelovanja od onog za koje je vođen disciplinski postupak, pa se, stoga, u konkretnoj situaciji ne može raditi o presuđenoj stvari. Stoga nije osnovan niti ovaj optuženikov žalbeni navod.

17. Međutim, osnovano tvrde u svojim žalbama optuženici M. J., D. D. i M. T. da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

17.1. Naime, u tijeku dokaznog postupka prvostupanjski sud je pročitao Analitičku obavijest Grupe kriminalističke analitike Službe kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske broj 511-03-04-OGR-30-14-2-13 od 27. svibnja 2014. (listovi 495.-519. spisa predmeta) koja je sastavljena na usmeni zahtjev voditelja odjela, a sadržava telefonske izliste za telefonske brojeve čiji vlasnik odnosno korisnik je bila optuženica M. T., pri čemu su izlisti pribavljeni na temelju naloga broj 511-03-04/7-OGR-18-214/49-13 i broj 511-03-04/7-OGR-18-214/43-13 od 19. veljače 2014. Također, utvrđujući kaznenu odgovornost za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11. u odnosu na optuženike J., D. i T., prvostupanjski sud se je na više mjesta u pobijanoj presudi pozivao upravo na navedenu Analitičku obavijest (listovi 19., 27. i 30. spisa predmeta).

17.2. Premda sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima u policijske ovlasti ulazi i provjera uspostavljanja elektroničke komunikacije (telekomunikacijskih kontakata), a provjeru uspostavljanja elektroničke komunikacije ovlašteni su poduzeti i policijski službenici u tijeku izvida kaznenog djela u smislu članka 207. ZKP/08-17, što može biti koristan materijal državnom odvjetniku za daljnje poduzimanje potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja odnosno vođenja istrage ili dokaznih radnji, u konkretnoj situaciji, da bi se ta komunikacija mogla koristiti kao dokaz u postupku, bilo je nužno postupiti sukladno članku 339.a ZKP/08. Naime, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku 15. prosinca 2013. („Narodne novine“ broj 145/13; - dalje: ZID ZKP/13), kojim je u procesni zakon unesena i spomenuta odredba, jasno i

I Kž-Us 86/2019-8

određeno je propisan način na koji se provjera uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata (bilo onih koji su se već dogodili, bilo budućih kontakata) mora pribaviti da bi mogla biti korištena kao dokaz u kaznenom postupku, jer u protivnom pribavljeni podaci ex lege predstavljaju nezakonit dokaz (članak 339.a stavak 9. ZKP/08-17).

17.3. Stoga, budući da je u vrijeme traženja izlista telekomunikacijskih kontakata za telefonske brojeve kojima se je koristila optuženica M. T., odnosno provjere istovjetnosti trajanja i učestalosti komunikacija s telefonskih brojeva kojima se koristila ova optuženica, utvrđivanja položaja komunikacijskih uređaja, kao i utvrđivanja mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju komunikaciju te identifikacijske oznake uređaja, kao i u vrijeme izrade Analitičke obavijesti, na snazi bio navedeni članak 339.a ZKP/08., za traženje navedenih podataka od operatora javnih komunikacijskih usluga, bilo je potrebno ishoditi nalog suca istrage i to neovisno o tome što se dio komunikacije koja je provjeravana odvijao prije stupanja na snagu ZID ZKP/13. Naime, za procjenu zakonitosti navedene radnje, odlučno je vrijeme poduzimanja radnje pribavljanja navedenih podataka.

17.4. S obzirom na to da u konkretnoj situaciji nije postojao nalog suca istrage za traženje podataka o telekomunikacijskim kontaktima od operatora javnih komunikacijskih usluga, a podaci pribavljeni bez takvog naloga korišteni su kao dokaz u predmetnom postupku, što je protivno članku 339.a stavku 9. ZKP/08., u pravu su optuženici J., D. i T. kada u svojim žalbama tvrde da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/09-17. Stoga je prihvaćanjem njihovih žalbi trebalo prvostupanjsku presudu na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-17 ukinuti i to u odnosu na optuženika M. J., optuženika D. D. i optuženicu M. T. i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na optuženika M. J. i u odnosu na kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude i u tim dijelovima predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kako je to odlučeno u točki I. izreke ove odluke.

18.1. Nadalje, postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19, ovaj je sud u odnosu na optuženika V. V. utvrdio da je odlukom o troškovima postupka prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer je ta odluka nerazumljiva i proturječna sama sebi. Zbog toga je u odnosu na ovog optuženika ukinuta odluka o troškovima postupka i predmet u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18.2. Naime, odlučujući o troškovima postupka u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud navodi da su na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08-17 optuženici M. J., D. D., M. T. i V. V. dužni naknaditi troškove kaznenog postupka, „na način da solidarno plate ukupan iznos od 8.432,00 kune, odnosno svaki od njih iznos od 2.108.00 kuna“. Iz ovakvog izričaja nije razumljivo na koji način optuženici, pa tako i optuženik V., trebaju podmiriti troškove postupka, solidarno (što znači da se ukupan iznos od 8.432,00 kune može naplatiti od bilo kojeg od njih) ili na jednake dijelove. Ovakav izričaj je i proturječan sam sebi

I Kž-Us 86/2019-8

jer jedno isključuje drugo. Stoga je, a budući da je u odnosu na optuženike J., D. i T., pobijana presuda prihvaćanjem njihovih žalbi iz drugih razloga ukinuta u cijelosti, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 u dijelu presude koji se odnosi na troškove postupka, pobijanu presudu samo u odnosu na optuženika V., trebalo, sukladno članku 483. stavku 1. ZKP/08-19, ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka II. izreke ove odluke).

19. U ponovljenom postupku u odnosnu na optuženike J., D. i T. prvostupanjski sud će odlučiti o izdvajanju navedenog nezakonitog dokaza, kao i svih drugih dokaza za koje se saznalo iz tog dokaza, sukladno članku 10. stavku 2. točki 4. ZKP/08-17. Također će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na način da će na pravilan i zakonit način pribaviti podatke o uspostavljanju telekomunikacijskih kontakata koje će zatim provesti kao dokaz u postupku na zakonit način. Nakon što na zakonit način izvede sve raspoložive dokaze, a po potrebi i druge dokaze, prvostupanjski sud će utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti, vodeći računa i o članku 13. ZKP/08-19. Pritom će osobitu pozornost obratiti na odluku o imovinskoj koristi koja mora u odnosu na svakog optuženika od kojeg se ta korist oduzima biti obrazložena na način da je jasno vidljivo koliki dio koristi se od kojeg od njih oduzima i na koji je način prvostupanjski sud došao upravo do takvog iznosa. Jednako tako i odluka o troškovima postupka mora biti jasna i razumljiva, o čemu će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud također voditi računa.

20. S obzirom na to da je u odnosu na optuženika V. prvostupanjska presuda ukinuta samo u odnosu na troškove postupka, u ponovljenom postupku predsjednik vijeća će odlučiti samo o troškovima postupka u odnosu na tog optuženika, jasno određujući koji točno dio troškova je dužan nadoknaditi taj optuženik, koju će odluku također jasno i valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu:

21. Žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na optuženika V. V., državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na optuženikovoj strani u odnosu na otegotne. Također državni odvjetnik smatra da okolnost priznanja kaznenog djela na strani ovog optuženika nema posebnu težinu, s obzirom na to da je droga pronađena kod njega te da je do priznanja došlo tek na kraju dokaznog postupka. Stoga državni odvjetnik smatra da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja optuženika potrebno osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

21.1. I optuženik V. V. se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da u odnosu na njega nije primijenjena adekvatna kaznenopravna sankcija te da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i primjenom neke druge sankcije, a ne kazne zatvora.

21.2. Razmatrajući žalbene navode stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka

I Kž-Us 86/2019-8

1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno optuženiku olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, priznanje počinjenog kaznenog djela (premda je uslijedilo tek na kraju dokaznog postupka), izraženo žaljenje i kajanje te njegov doprinos potpunom rasvjetljavanju uloge optuženika M. J. optuženog kao vođu i organizatora zločinačkog udruženja. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud na optuženikovoj strani otegotnim cijenio količinu droge marihuane (gotovo 20 kg) koja je bila namijenjena prodaji na ilegalnom narkotržištu i čijom prodajom se ugrožava zdravlje velikog broja osoba posebno mlađe životne dobi.

21.3. Imajući, pritom, na umu i činjenicu da je ovaj optuženik proglašen krivim za nabavljanje i posjedovanje tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji u samo jednom navratu (premda veće količine), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora bližu minimalno propisanoj kazni za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. I po ocjeni ovog suda, upravo je kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci, kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Ta će kazna utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i upravo će se takvom kaznom, protivno optuženikovoj žalbi, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. koja se ne bi mogla ostvariti uvjetnom osudom ili zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro.

22. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude u odnosu na optuženika V., osim bitne povrede odredaba kaznenog postupka u odnosu na trošak postupka, nisu utvrđene druge povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe državnog odvjetnika i optuženika V. V. trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.