REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 13 P-543/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., R. B. i H., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. N., odvjetniku u O. društvu N. i dr. iz Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u S., radi brisanja upisa pomorskog dobra i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja V. N., odvjetnice u O. društvu N. i dr. iz Z. i zastupnice po zakonu tuženika M. K., zamjenice županijskog državnog odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se Općinskom sudu u S., Zemljišnoknjižni odjel O., brisanje uknjižbe pomorskog dobra na nekretninama označenim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižni odjel O., upisanim kao:

kat.čest. 2801/3, zk.ul. 2461, oznake uređeno zemljište, površine 364 m² kat.čest. 2847/7, zk.ul. 2461, oznake neplodno zemljište, površine 63 m² kat.čest. 2847/12, zk.ul. 2461, oznake uređeno zemljište, površine 754 m² kat.čest. 2847/13, zk.ul. 2461, oznake uređeno zemljište, površine 658 m² kat.čest. 2847/14, zk.ul. 2461, oznake uređeno zemljište, površine 744 m² kat.čest. 2847/15, zk.ul. 2461, oznake šuma, izgrađeno zemljište, ukupne površine 1015 m², šuma površine 922 m², a izgrađeno zemljište 93 m², sve k.o. D., a koji upis je proveden na temelju rješenja Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel u O., poslovni broj Z-198/15 od 27. studenog 2015., uz istodobni upis ranijeg zemljišnoknjižnog stanja: DRUŠTVENO VLASNIŠTVO pod upravom: SKUPŠTINE O. Z.

II Nalaže se tuženiku R. H. da tužitelju G. Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 30.700,00 kuna (slovima: tridesettisućasedamsto kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 25. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 4.300,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 15. travnja 2019. Općinskom sudu u S. podnio tužbu protiv tuženika, radi brisanja upisa pomorskog dobra i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Tužitelj je u tužbi naveo kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u S., Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u O., broj Z-198/2015 od 27. studenog 2015. upisano pomorsko dobro na česticama označenim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve zk.ul. 2461 i čest.zem. 2801/1 upisane u zk.ul. 2363, uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva pod upravom Skupštine općine Z. Nadalje, tužitelj ističe kako je protiv tog rješenja tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem nadležnog županijskog suda. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je prednik tužitelja - Skupštinska općina Z. kupila predmetne nekretnine od fizičkih osoba, ali kako tadašnji pravni režim nije dopuštao uknjižbu prava vlasništva – u odnosu na te nekretnine da je upisano društveno vlasništvo pod upravom Skupštinske općine Z. Nadalje, tužitelj ističe kako je nesporno da je slijednik Skupštinske općine Z. O. Z., a pravnik slijednik O. Z. da je ovdje tužitelj G. Z. pa da je isti postao i vlasnikom predmetnih nekretnina. Stoga, pored takve činjenice, tuženik da nije mogao izvršiti upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će ukinuti rješenje Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u O., broj Z-198/15 (Z-2453/15) od 10. veljače 2016. te naložiti Općinskom sudu u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel u Omišu, da vezano za predmetne nekretnine izvrši brisanje upisa pomorskog dobra i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje i upiše društveno vlasništvo pod upravom G. Z. (kao pravnog slijednika S. općine Z.), kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe izvrši uvid u spis Općinskog suda u S., broj Z- 198/2015 te spis Trgovačkog suda u S., poslovni broj P-4849/2018.

1.2. Podneskom od 22. srpnja 2020. tužitelj je preinačio tužbu na način da sada predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti Općinskom sudu u S., Zemljišnoknjižni odjel O. brisanje uknjižbe pomorskog dobra na nekretninama označenim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižni odjel O. upisanim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve upisane u zk.ul. 2461 k.o. D., uz istodobni upis ranijeg zemljišnoknjižnog stanja "Društveno vlasništvo pod upravom: S. općine Z.". Ujedno, tužitelj je uz taj podnesak dostavio zahtjev za mirno rješenje spora kojim se obratio nadležnom državnom odvjetništvu, kao i izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu te ugovore o kupovini i prodaji zaključene između tadašnje O. Z. i fizičkih osoba od kojih je O. Z. kupila predmetne nekretnine.

1.3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

1.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u S. za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je istaknuo kako isti u cijelosti ostaje kod odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 23. travnja 2019. koji je dostavljen u prilogu odgovora na tužbu. Iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora proizlazi kako tuženik osporava zahtjev tužitelja kao neosnovan iz razloga što je Uredbom Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 931-01/10-01/07 od 11. ožujka 2010. ("Narodne novine" broj 33/10) utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k.o. D., predio G., kao i da je geodetskim elaboratom broj Pr-372/10 iz lipnja 2011. izvršeno cijepanje te da su formirane čestice koje ulaze u sastav pomorskog dobra. Stoga, kako se radi o česticama koje su pomorsko dobro po samom zakonu, zahtjev tužitelja da je neosnovan.

1.5. Općinski sud u S. se rješenjem poslovni broj P-1679/2019-10 od 19. kolovoza 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

1.6. U postupku koji je nastavljen pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe i podneska od 22. srpnja 2020. te je naveo kako je provedbom upisa pomorskog dobra na nekretninama na kojima je ranije bilo upisano društveno vlasništvo s pravom upravljanja S. općine Z. (prednika tužitelja) povrijeđeno pravo tužitelja da sud u kontradiktornom postupku odluči o pitanju vlasništva na predmetnim nekretninama pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti brisanje upisa pomorskog dobra uz istovremenu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i upis društvenog vlasništva s pravom upravljanja S. općine Z.

1.7. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je naveo kako je pomorsko dobro određeno samim zakonom te da se isto ne konstituira upisom u zemljišnu knjigu nego da je taj upis deklaratoran pa predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe pomorskog dobra na nekretninama označenim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižni odjel O., označenim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve upisane u zk.ul. 2461 k.o. D., a koji upis je dopušten rješenjem Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel u O., poslovni broj Z-198/15 od 27. studenog 2015., uz istodobni upis ranijeg zemljišnoknjižnog stanja "Društveno vlasništvo pod upravom: S. općine Z.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: zahtjev za mirno rješenje spora od 30. siječnja 2019. (listovi 17-19 spisa), zahtjev za mirno rješenja spora od 10. veljače 2020. s povratnicom (listovi 20-26 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk.ul. 2461 k.o. D. (list 27 spisa), ovjerene preslike ugovora o kupovini i prodaji sklopljenih između O. Z. kao kupca i F. V., I. V. i V. V., kao prodavatelja, svi od 24. veljače 1961. (listovi 28-35 spisa), rješenje Županijskog suda u V., Stalne službe u K., poslovni broj Gž Zk-378/17-2 od 9. ožujka 2018. (listovi 36-39 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, poslovni broj N-DO- 6/19 od 23. travnja 2019. (listovi 44-45 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-1811/2013-2 od 29. kolovoza 2018. (listovi 59-61 spisa).

3.2. Pored tih dokaza, tužitelj je predlagao da sud u dokazne svrhe izvrši uvid u spis Općinskog suda u S., poslovni broj Z-198/2015 te spis Trgovačkog suda u S., poslovni broj P-4849/2018. Ovaj sud je navedene dokazne prijedloge tužitelja odbio kao nepotrebne iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu pa pribavljanje tih spisa nije bilo potrebno. Naime, pribavljanje tih spisa ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je rješenjem Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-198/2015 od 27. studenog 2015. dopušten upis pomorskog dobra na nekretninama označenim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve upisane u zk.ul. 2461 k.o. D., uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva s pravom upravljanja S. općine Z.

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je rješenjem Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-2453/2015 od 10. veljače 2016. odbijen prigovor predlagatelja G. Z. (kao slijednika O. Z.) i da je potvrđeno rješenje Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z- 198/2015 od 27. studenog 2015.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je Županijski sud u V., Stalna služba u K., rješenjem Gž Zk-201/2016-2 od 4. studenog 2016. odbio kao neosnovanu žalbu protustranke G. Z. izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-2453/2015 od 10. veljače 2016.

5.4. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u S. sa zahtjevom za mirno rješenje spora i to 30. siječnja 2019., kao ni to da se, prije nego što je tužba preinačena podneskom od 22. srpnja 2020., tužitelj također obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom Općinskog državnom odvjetništvu u S. i to zahtjevom od 10. veljače 2020.

5.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u S. 23. travnja 2019. odgovorilo tužitelju na zahtjev za mirno rješenje spora i odbilo istog kao neosnovanog smatrajući kako je status pomorskog dobra na predmetnim nekretninama stečen po sili zakona pa da je upravo radi navedenog isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama jer da se radi o stvarima koje su isključene iz pravnog prometa s obzirom na to da su po svojoj naravi i funkciji po sili zakonskih definicija pomorsko dobro.

5.6. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za brisanje upisa pomorskog dobra i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sve imajući u vidu da je taj upis proveden u zemljišnoknjižnog postupku, a ne nakon provođenja kontradiktornog sudskog postupka u kojem bi tužitelju kao pravnom slijedniku nositelja prava korištenja predmetnih nekretnina bila dana mogućnost sudjelovanja.

6.1. Odredbom članka 186.a stavak 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

6.2. Zahtjev iz stavka 1. tog članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. tog članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci (članak 186.a stavak 2. ZPP-a).

6.3. Odredbom članka 186.a stavak 3. ZPP-a propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi kako nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. tog članka, ima svojstvo ovršne isprave. Odredbom članka 186.a stavak 5. ZPP-a propisano je da ako zahtjev iz stavka 1. tog članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, da podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, dok iz stavka 6. istog članka proizlazi kako će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. tog članka.

6.4. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 30. siječnja 2019., kao i zahtjev za mirno rješenje spora od 10. veljače 2020. s povratnicom, utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe, kao i prije podnošenja podneska od 22. srpnja 2020. kojim je tužba preinačena, obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenja spora.

6.5. Stoga, tužitelj je postupio sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 186.a ZPP-a.

6.6. Najprije, za navesti je kako ovaj sud nije posebnim rješenjem odlučivao o preinaci tužbe sukladno podnesku tužitelja od 22. srpnja 2020., sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj tužbu preinačio prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (članak 190. stavak 3. ZPP-a) pa za preinaku tužbe nije niti potreban pristanak tuženika.

6.7. Nakon što je utvrđeno da su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, trebalo je utvrditi je li tužbeni zahtjev osnovan.

6.8. Odredbom članka 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. – dalje: ZZK/96), koji je primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 241. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19.), propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

6.9. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. tog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

6.10. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je rješenjem Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-198/2015 od 27. studenog 2015. dopušten upis pomorskog dobra na nekretninama označenim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve upisane u zk.ul. 2461 k.o. D., uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva s pravom upravljanja S. općine Z.

- da je rješenjem Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-2453/2015 od 10. veljače 2016. odbijen prigovor predlagatelja G. Z. (kao slijednika O. Z.) i da je potvrđeno rješenje Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-198/2015 od 27. studenog 2015.,

- da je Županijski sud u V., Stalna služba u K., rješenjem Gž Zk-201/2016-2 od 4. studenog 2016. odbio kao neosnovanu žalbu protustranke G. Z. izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel O., poslovni broj Z-2453/2015 od 10. veljače 2016.,

- da je upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama izvršen sukladno odredbi članka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" 158/03., 100/04., 141/06., 38/09. i 123/11. – dalje ZPDML) te Uredbi Vlade Republike Hrvatske od 11. ožujka 2010., Klasa: 934-01/10-01/07 kojom je određena granica pomorskog dobra na dijelu k.o. D., predio G., kao i geodetskim elaboratom iz lipnja 2011., broj Pr- 372/10.

6.11. Među strankama nije bilo sporno da je upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini izvršen sukladno odredbi članka 3. ZPDML-a, u svezi s odredbom članka 118. stavak 2. ZPDML-a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011., pa je trebalo ocijeniti od kakvog značaja je predmetna odluka na upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama.

6.12. Odredbom članka 118. stavak 1. ZPDML-a propisano je da su upisi prava vlasništva ili kojega drugoga stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja pravno nevaljani.

6.13. Odredbom članka 118. stavak 2. ZPDML-a (koji je ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011.) bilo je propisano da će državni odvjetnik podnijet prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja upisa prava vlasništva ili drugoga stvarnog prava na pomorskom dobru iz stavka 1. tog članka i upisati pomorsko dobro, dok je stavkom 3. istog članka bilo propisano da granica pomorskog dobra utvrđena prema Pomorskom zakoniku ostaje na snazi te da će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. tog članka. Predmetna odredba članka 118. stavak 3. ZPDML-a djelomično je ukinuta i to u dijelu u kojem je državno odvjetništvo ovlašteno postupiti sukladno stavku 2. tog članka.

6.14. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011. proizlazi kako Državno odvjetništvo, kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske, pri podnošenju prijedloga za upis pomorskog dobra u zemljišne knjige postupa u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, međutim da (i) u tom slučaju Državno odvjetništvo ima položaj stranke u postupku na koju se, jednako kao na sve druge sudionike zemljišnoknjižnog postupka, odnose pravila zemljišnoknjižnog prava o upisu ili brisanju prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava u zemljišne knjige.

6.15. Naime, zemljišne knjige su javni registri koji uživaju javno povjerenje. Javna vjera koju uživaju zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci, ispisi i prijepisi iz nje temelji se na činjenici da iza zemljišnih knjiga stoji autoritet javne vlasti (sudova). Time se osigurava da se zemljišnoknjižni upisi provode u nepristrano i zakonito vođenom sudskom postupku koji omogućuje da se u zemljišnu knjigu provode valjani i potpuni upisi. Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka i u kojem se ispituje jesu li ispunjene sve pretpostavke za pojedini zemljišnoknjižni upis (načelo zakonitosti). Jedna od temeljnih pretpostavki je i postojanje (valjane) pravne osnove upisa (tabularne isprave). Bez postojanja takve isprave zemljišnoknjižni sud ne smije provesti upis (iznimka je jedino stjecanje na temelju zakona). Štoviše, u slučaju takvog upisa radilo bi se o nezakonitom postupanju nadležnog tijela (suda) sa svim posljedicama koje proizlaze iz takvog postupanja.

6.16. Stoga je jedno od najvažnijih načela zemljišnoknjižnog prava načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Ono se, međutim, razlikuje po svojim pravnim učincima.

6.17. Pravni učinci načela povjerenja u istinitost nastupaju kad se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od izvanknjižnog zbog toga što je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja to zapravo nije, jer je upis proveden u njezinu korist nevaljan, neistinit.

6.18. Zaštita knjižnih prava ostvaruje se brisovnom tužbom, kojom nositelji knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štite svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje takve uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije te uknjižbe (članak 129. ZZK/96, te članci 168., 236., 291. i 342. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) te se taj postupak provodi pred (redovnim) sudom po pravilima parničnog (kontradiktornog) postupka u kojem se stranka koja tvrdi da je neistinit upis to treba i dokazati, a druga strana (knjižni vlasnik) ima mogućnost očitovati se o tim tvrdnjama, odnosno osporavati ih.

6.19. Prema tome, kako se u slučaju upisa pomorskog dobra na temelju odredbe članka 118. stavak 2. ZPDML-a polazi od pretpostavke da su svi upisi prava vlasništva ili kojega drugoga stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja pravno nevaljani, pri čemu državni odvjetnik prilikom podnošenja prijedloga za upis pomorskog dobra nije dužan dokazivati da je riječ o pravno nevaljanim upisima, a upisani (knjižni) vlasnik odnosno nositelj knjižnih prava (koji nije niti upoznat s tim da se vodi postupak brisanja prava vlasništva) bi trebao dokazivati da je njegov upis valjan, zaključak je Ustavnog suda Republike Hrvatske da takvim postupanjem vlasniku nije pružena mogućnost osporavanja propisane presumpcije jer članak 118. stavak 2. ZPDML-a nije predvidio postupovna pravila koja bi odstupala od općih pravila ZZK-a koja predviđaju pisani postupak, bez rasprave i bez dostavljanja naknadnih dokaza ili iznošenja novih činjenica pa da se upisanom knjižnom vlasniku briše pravo vlasništva, s faktičnim učincima izvlaštenja, bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom (parničnom/kontradiktronom) postupku, u kojem bi bila omogućena zaštita njegovih prava pa da je iz tog razloga predmetni članak ukinut.

6.20. Prema tome, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi kako tužitelju kao pravnom slijedniku nositelja stvarnog prava na pomorskom dobru nije bio omogućen ravnopravan status u postupku brisanja njegovog stvarnog prava upisanog u zemljišnu knjigu, sukladno odredbi članka 129. stavak 1. ZZK/96 trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i brisati upis pomorskog dobra na nekrentinama označenim kao čest.zem. 2801/3, 2847/7, 2847/12, 2847/13, 2847/14, 2847/15, sve upisane u zk.ul. 2461 k.o. D., uz istodobni upis ranijeg zemljišnoknjižnog stanja - društvenog vlasništva s pravom upravljanja S. općine Z.

6.21. Pored svega naprijed navedenog, za navesti je kako se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev-2030/2016-3 od 11. listopada 2021. kojim je odbacio kao nedopuštenu reviziju vezano za pitanje "Je li utvrđivanjem granice pomorskog dobra prestalo pravo vlasništva predloženika (fizičkih i pravnih osoba) silom zakona pa su za njegovu provedbu ispunjene pretpostavke iz članka 15. stavak 3. ZZK-a, odnosno je li za provedbu upisa oznake pomorskog dobra, osim rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra i (eventualno geodetskog elaborata i popisa čestica), za brisanje uknjiženog prava vlasništva i oznake pomorskog dobra potrebna neka druga isprava, odnosno dokaz o pravnom nevaljanom načinu stjecanja iz članka 118. stavak 1. ZPDML-a.", izjasnio kako to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je shvaćanje drugostupanjskog suda (koji je odbio provesti upis pomorskog dobra u zemljišnim knjigama) u skladu da shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-184/13-2 od 19. listopada 2016. i Rev-183/13-2 od 26. listopada 2016., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 4. listopad 2011.

6.22. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je stajalište recentne sudske prakse kako je upis pomorskog dobra uz istodobni upis brisanja prava vlasništva odnosno drugog stvarnog prava moguće valjano provesti samo nakon provođenja sudskog (parničnog/kontradiktornog) postupka.

6.23. Osim toga, za naglasiti je kako u odnosu na prvog neposrednog stjecatelja knjižnog prava nije propisan rok za podnošenje brisovne tužbe pa da se ovaj sud iz tog razloga nije referirao na to je li tužba podnesena u roku. Naime, člankom 129. stavak 2. ZZK/96 propisani su rokovi za podnošenje tužbe protiv onog stjecatelja koji svoje pravo izvodi iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika

6.24. Stoga, slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.1. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 164. stavak 1. i 2. ZPP- a i članka 155. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka.

7.2. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka

7.3. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

7.4. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

7.5. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju osnovano pripada trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. prosinca 2021. u visini od 500 bodova (Tbr. 9.1. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), 500 bodova za sastavljanje podneska od 22. srpnja 2020. (Tbr. 8.1. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 500 bodova za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 8.1. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.000 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 20.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (5.000,00 kuna), odnosno ukupno 25.000,00 kuna.

7.6. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 2.850,00 kuna sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019. i 92/2021. – dalje: Uredbe) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.850,00 kuna (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), odnosno sveukupno 5.700,00 kuna.

7.7. Zahtjev tužitelja je valjalo odbiti za više zatraženi iznos od 4.300,00 kuna na ime više zatraženih troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu. Naime, sukladno odredbama Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi tužitelj je dužan platiti sudsku pristojbu za tužbu i za prvostupanjsku presudu u ukupnom iznosu od 5.700,00 kuna, a tužitelj je na ime troškova sudske pristojbe zatražio da mu se prizna trošak u iznosu od 10.000,00 kuna, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti za više zatraženi iznos od 4.300,00 kuna.

7.8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 30.700,00 kuna, dok je za više zatraženi iznos od 4.300,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

7.9. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 30.700,00 kuna priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče na taj iznos od presuđenja (25. siječnja 2022.) pa do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

7.10. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

7.11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 25. siječnja 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku A. N., odvjetniku u O. društvu N. i dr. iz Z.

- tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u S., S.

- u spis