REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-1318/2021-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužitelja T.R., iz Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku D.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika GNK D., iz Z. OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva T., G & partneri iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2017., poslovni broj: 43 Pn-229/2016-47., 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GNK D. iz Z. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 43 Pn-229/2016-47 od 31. svibnja 2017.

II. Odbija se zahtjev tuženika GNK D. za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku GNK D. iz Z. isplatiti tužitelju T. R, iz Z., iznos od 2.400,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31. svibnja 2017.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29 st.2 i 8 ZOO-a, te isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete iznos od 40,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2017.g. do isplate, po istoj kamatnoj stopi, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.637,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2017.g. do isplate, po navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) jer su razlozi presude proturječni sa izvedenim dokazima, a posebno sa iskazom svjedoka K. A. Nadalje tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo kada je zaključio da on odgovara kao organizator priredbe, sukladno članku 1091. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" poslovni broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje: ZOO) jer se u konkretnom slučaju ne radi o šteti nastaloj smrću ili izvanrednim okolnostima u slučaju nereda na utakmici. Tuženik tvrdi da u konkretnom slučaju ne postoji njegova odgovornost kao organizatora utakmice za eventualno postupanje zaštitara tvrtke "S.M." d.o.o.. Ističe da zaštitari tvrtke "S. M." d.o.o. prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima postupaju isključivo po zapovjedi policije, te da stoga ne postoji niti njegova odgovornost za drugoga u smislu Glave IX., odjeljka 1. Odsjeka 3. ZOO. Tuženik je mišljenja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude povrijedio materijalno pravo i jer je odluka donesena protivno članku 10. stavku 2. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ( dalje: EKZLJP) kojom se ograničava nečije pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli radi sprečavanja nereda i radi zaštite ugleda i prava drugih ignorirajući da je simbol prekrižene glave bilo koje osobe uvredljiv i da takav simbol može potaknuti nerede na većim okupljanjima kao što je športska utakmica, pri čemu zanemaruje da je on kao organizator utakmica kažnjen novčanom kaznom od 10.000,00 eura upravo zbog isticanja predmetnog simbola od strane navijača na jednoj od utakmica od strane UEFE. Mišljenja je da tužitelj u ovom postupku neosnovano potražuje naknadu štete za nogometnu utakmicu na koju je sam odabrao da neće ići, jer je na utakmicu mogao ući samo da je skinuo majicu sa spornim sadržajem. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

5.1. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

6. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti, sa provedenim dokazima, pa ni sa iskazom svjedoka K. A. tako da se presuda može ispitati, pa ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. Stoga je ovaj žalbeni razlog neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao organizator nogometne utakmice, nadoknadi štetu po osnovi povrede prava osobnosti na slobodu izražavanja stavova i na slobodu kretanja u iznosu od 2.400,00 kn, te imovinsku štetu u iznosu od 40,00 kn u visini troška kupljene, a ne iskorištene ulaznice za nogometnu utakmicu.

7.1. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da se 6. listopada 2013. igrala utakmica na stadionu M. u Z. između GNK "D." i HNK "R.";

- da su nogometnu utakmicu osiguravali redari zaštitarske tvrtke "S. M.", s kojom tvrtkom je tuženik na godišnjoj razini imao zaključen ugovor o održavanju sigurnosti na stadionu tijekom utakmica, te djelatnici policije;

- da je tužitelj kupio kartu za utakmicu po cijeni od 40,00 kn;

- da je zaštitar tvrtke "S. M." pregledavajući tužitelja prilikom ulaska na stadion zabranilo tužitelju ulazak u gledateljski dio stadiona nakon što je on odbio skinuti majicu sa otisnutom likom glave Z. M. u krugu, prekriženom sa crvenom poprečnom crtom, koju je nosio ispod majice dugih rukava i jakne;

- da su zaštitari tvrtke "S. M." postupali po naputcima tuženika, pa tako i u pogledu majica sa slikom precrtanom glavom Z. M.;

- da tužitelj priznaje da mu je jedan od policajaca koji su sa redarima "S. M." osiguravali utakmicu rekao da skine tu majicu i uđe u stadion bez te majice;

- da su ga redari "S. M." uputili da se obrati tuženiku kao organizatoru utakmice, što tužitelj nije učinio;

- da je odlukom Nadzornog i Disciplinskog tijela UEFE od 13. veljače 2014. tuženik kažnjen novčanom kaznom od 10.000 EUR jer su njegovi navijači na nogometnoj utakmici održanoj između tuženika i NK C. O. 28. studenog 2013. istaknuli transparent s prekriženom glavom Z. M., sukladno članku 16. stavku 2. i članku 17. Disciplinskog pravilnika, iako tom prilikom nije bilo sukoba između navijača zbog ovog transparenta;

- da je tužitelj dugogodišnji navijač GNK "D.";

- da je Z. M. javna osoba, visokopozicionirana u sportskom miljeu, vrlo prisutna u medijima, koji također slobodno iznosi svoje stavove.

7.2. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo razloga da se tužitelju spriječi ulazak na stadion i prisustvovanje nogometnoj utakmici zbog nošenja majice sa spornim crtežom, te da je stoga ponašanje zaštitara tvrtke "S. M.", koje je angažirao tuženik bilo protupravno, jer u demokratskim državama građani imaju pravo na slobodu izražavanja svog mišljenja, sve dok time ne ugrožavaju prava drugih, te da u konkretnom slučaju prava ugrožavanja drugih ljudi nije bilo budući je na majici prikazan lik osobe koja je visokopozicionirana u sportskom miljeu, te je javna osoba, koja je vrlo prisutna u medijima i koja također slobodno iznosi svoje stavove, a različitost u stavovima, te sloboda iznošenja stavova je tekovina demokracije, a ne pojava koju treba spriječiti i zabranjivati, te da Ustav RH u odredbi članka 38. jamči svakom građaninu pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli.

7.3. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao organizator utakmice po čijem nalogu su postupali zaštitari tvrtke "S. M." pasivno legitimiran, odnosno odgovoran za štetu koju su zaštitari nanijeli trećoj osobi u obavljanju poslova zaštitarske službe, u konkretnom slučaju tužitelju.

7.4. Prvostupanjski sud smatra da je zabranom i sprječavanjem tužitelju da prisustvuje utakmici za koju je posjedovao valjanu ulaznicu tužitelju nanesena neimovinska šteta koja se sastoji u povredi prava osobnosti na slobodu u izražavanju stavova i na slobodu kretanja, te da je tužitelj stoga pretrpio duševne boli u vidu razočaranosti, utučenosti i uzrujanosti, ovo pogotovo stoga jer je od djetinjstva posjećivao nogometne utakmice na tom stadionu, da bi mu to pravo bilo zabranjeno samo stoga što je na sebi imao majicu s otisnutim simbolom, te mu je temeljem članka 19. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15) dosudio neimovinsku štetu u iznosu od 2.400,00 kn, te imovinsku štetu za neiskorištenu ulaznicu u iznosu od 40,00 kn. 7.5. U odnosu na odluku Nadzornog i Disciplinskog tijela UEFE zbog transparenta na utakmici 28. studenog 2013. prvostupanjski sud smatra da ova odluka u konkretnom slučaju nije bitna jer se radilo o utakmici koja se odigrala nakon 6. listopada 2013., pa da stog sporna slika na majici nije mogla biti razlog zbog koje bi se tužitelja onemogućilo gledanje utakmice.

8. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3204/2019 od 17. studenog 2017. ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj Gž-1139/2017-2 od 6. prosinca 2018. jer po ocjeni Ustavnog suda , sporna majica tužitelja, koju je nosio kao potkošulju nije bila izložena pogledima drugih, te ne potiče na mržnju ili nasilje na temelju bilo koje pripadnosti već se isključivo odnosi na kritiku rada podpredsjednika kluba D., te njeno nošenje nije moglo potaknuti nasilje između navijača.

8.1. Po ocjeni Ustavnog suda izraženoj u odluci U-III-3204/2019 od 17. studenog 2021. " javna osoba poput tadašnjeg dopredsjednika nogometnog kluba D. podložnija je kritici javnosti od ostalih privatnih osoba te zbog toga može biti izloženija i većem broju kritika od prosječne privatne osobe, sve dok se izražavanjem stava o toj javnoj osobi ne potiče na nasilje, mržnju ili kazneno djelo (usporedi s predmetom ESLJP-a Š. protiv H., navedeno). Nadalje, Ustavni sud primjećuje da iz izvješća policije proizlazi da se u to vrijeme niti jedan od podnesenih optužnih prijedloga zbog prekršaja na temelju mjerodavnih odredaba ZoSNŠN-a nije odnosio na fizičke osobe koje su nosile majice s otisnutim prekriženim likom Z. M.. Također, činjenica da je nogometni klub D. bio kažnjen zbog transparenata s prekriženim likom Z. M. od strane UEFA-e, a na koju se poziva žalbeni sud, nije od utjecaja na konkretan slučaj koji se dogodio prije navedenog kažnjavanja kluba. Osim toga, u slučaju podnositelja radilo se o domaćoj utakmici bez međunarodnog elementa."

8.2. Slijedom navedenog Ustavni sud u odluci U-III-3204/2019 od 17. studenog 2021. utvrđuje "da miješanje u podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja, u okolnostima konkretnog slučaja, nije bilo nužno u demokratskom društvu".

8.3. Po ocjeni ustavnog suda opisanim postupanjem tužitelju je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja mišljenja, ali ne i pravo na slobodu kretanja.

8.4. Člankom 73. stavkom 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" poslovni broj 99/99, 29/02 dalje: UZ) je propisano kada ustavnu tužbu usvoji i osporeni akt ukine, Ustavni sud u obrazloženju navodi koje je ustavno pravo povrijeđeno i u čemu se povreda sastoji, a stavkom 2. istog članka je propisano da je pri donošenju novog akta iz članka 72. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, nadležno sudbeno ili upravno tijelo, obvezno poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.

8.5. Slijedom navedenoga, a glede navoda žalbe tuženika, za odgovoriti je da je tužitelju postupanjem zaštitara tvrtke " S. M." d.o.o. povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.

9. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji ističe tuženik kod odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju jer su zaštitari tvrtke "S. M." d.o.o. postupali u skladu sa naputcima tuženika kao organizatora utakmice, pa tuženik odgovara za štetu koja je tužitelju nastala zbog povrede njegovog prava na izražavanje mišljenja.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj uslijed takvog čina pretrpio duševne boli u vidu razočaranosti, utučenosti i uzrujanosti jer je od djetinjstva navijač i član navijača nogometnog kluba "D." te je uslijed nemogućnosti izražavanja mišljenja pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.400,00 kn, sukladno članku 19. i članku 1100 ZOO. 9.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kad je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete u iznosu od 40,00 kn, koliko je koštala ulaznica za predmetnu nogometnu utakmicu, kojoj tužitelj nije prisustvovao, radi zabrane od strane zaštitara koji su postupali po nalogu tuženika, da slobodno izražava svoje mišljenje na nogometnoj utakmici.

9.3. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i navodima žalbe se posebno ni ne osporava.

9.4. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP.

10. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 25. siječnja 2022.

Sutkinja

Irena Dikanović Terzić