Poslovni broj Gž Ovr-811/2021

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom postupku ovrhovoditeljica 1. mldb. N. K. R. i 2. mldb. K. D. R., obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici G. H., sve iz Z., protiv ovršenika N. R. iz M.-V., OIB: ..., rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Krku, posl.br. Ovr-322/2011 od 2. lipnja 2011., 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenika te se preinačava rješenje o ovrsi Općinskog suda u Krku, posl.br. Ovr-322/2011 od 2. lipnja 2011. godine i rješava:

Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljica 1. mldb. N. K. R. i 2. mldb. K. D. R., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja temeljem ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P2- 1156/09 od 11. studenog 2010., a radi naplate tražbine ovrhovoditeljica u iznosu od 2.633,75 kn, uvećano za trošak izrade preslike ovršne isprave u iznosu od 126,85 kn te troška dostave preporučene pošiljke u iznosu od 30,00 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ovoga prijedloga pa do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema OIB-u ovršenika.

2. Protiv pobijanog rješenja o ovrsi ovršenik podnosi žalbu,(podredno prijedlog za odgodu predmetne ovrhe), ističući da je ovrhovoditeljicama platio cjelokupno dugovanje temeljem ovršne isprave dana 14. veljače 2011. godine i to iznos dospjelih iznosa uzdržavanja od 8.227,00 kn, kao i iznos od 5.390,00 kn na ime parničnog troška, slijedom čega smatra da je u cijelosti podmirio tada dospjela potraživanja ovrhovoditeljica. Slijedom navedenog, predlaže rješenje suda prvog stupnja ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Sud prvog stupnja rješenje o ovrsi donosi na temelju prijedloga ovrhovoditeljica od 1. lipnja 2011. godine, a ovršnu ispravu predstavlja pravomoćna i ovršna presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P2- 1156/09 od 11. studenog 2010., kojom je naloženo ovršeniku platiti za uzdržavanje 1. ovrhovoditeljice iznos od po 1.400,00 kn mjesečno, a za 2. ovrhovoditeljicu iznos od po 1.700,00 kn mjesečno počev od 16. srpnja 2009. do 10. lipnja 2010., a od 10. lipnja 2010. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti dužan je plaćati iznos od po 1.700,00 kn mjesečno za uzdržavanje 1. ovrhovoditeljice te iznos od 2.000,00 kn mjesečno za uzdržavanje 2. ovrhovoditeljice, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 49. st. 2. Ovršnog zakona (NN 139/10, u nastavku teksta OZ), a koje su propisane odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP-a, uz primjenu odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a.

7. Prema odredbi čl. 25. st. 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj, među ostalim naznačeni predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

8. Ovršenik u žalbi sadržajno ukazuje na odredbu čl. 25. OZ-a navodeći da ovršni sud nije ovlašten odrediti ovrhu radi naplate zatezne kamate u slučaju kada ovršnom ispravom nije izrijekom određeno pravo ovrhovoditelja na kamatu.

9. Nisu u pravu ovrhovoditeljice kada smatraju da im na dospjele iznose uzdržavanja pripada i zatražena zatezna kamata. To zato što se rješenjem o ovrsi može odrediti ispunjenje obveze samo u okviru sadržaja odluke koja je poslužila kao ovršna isprava (čl. 21. OZ-a), a to znači isključivo prema vrsti i opsegu ispunjenja koji su označeni u toj odluci što proizlazi iz odredbe čl. 25. st. 1. OZ-a.

10. Međutim, iz citirane ovršne isprave ne proizlazi da je ovršenik obvezan ovrhovoditeljicama isplatiti zakonsku zateznu kamatu. Budući da citiranom ovršnom ispravom ovršeniku nije naloženo ispunjenje sporedne novčane tražbine, odnosno zakonske zatezne kamate, to osnovano ovršenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odlučujući o prijedlogu za ovrhu odredio prisilnu naplatu zakonske zatezne kamate.

11. Prema tome, kada iz citirane presude i rješenja kao ovršne isprave ne proizlazi da je u ovršnoj ispravi odlučeno o pravu na kamatu, ne postoji mogućnost određivanja ovrhe za kamate, pa je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odredio ovrhu radi naplate zatezne kamate.

12. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovršenika rješenje suda prvog stupnja preinačiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

U Rijeci, 25. siječnja 2022. godine

Sutkinja:

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.