Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 50 Gž-2828/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz T., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1322/2019-29 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1322/2019-29 od 30. travnja 2021. u točkama I, II, III i dijelu točke IV izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.674,81 kn za pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od: 33,77 kn od 1. rujna 2005. do isplate,
32,52 kn od 1. listopada 2005. do isplate,
28,72 kn od 1. studenog 2005. do isplate,
29,65 kn od 1. prosinca 2005. do isplate,
10,74 kn od 1. siječnja 2006. do isplate,
2,21 kn od 1. veljače 2006. do isplate,
84,07 kn od 1. studenog 2008. do isplate,
29,84 kn od 1. siječnja 2009. do isplate,
54,94 kn od 1. veljače 2009. do isplate,
95,62 kn od 1. ožujka 2009. do isplate,
38,82 kn od 1. travnja 2009. do isplate,
41,12 kn od 1. svibnja 2009. do isplate,
28,84 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,
48,87 kn od 1. travnja 2010. do isplate,
45,17 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,
59,03 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,
270,51 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,
206,50 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,
364,51 kn od 1. rujna 2010. do isplate,
302,13 kn od 1. listopada 2010. do isplate,
220,76 kn od 1. studenog 2010. do isplate,
437,13 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,
570,05 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,
480,13 kn od 1. veljače 2011. do isplate,
544,14 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,
446,18 kn od 1. travnja 2011. do isplate,
477,94 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,
671,47 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,
720,35 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,
944,78 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,
872,99 kn od 1. rujna 2011. do isplate,
739,86 kn od 1. listopada 2011. do isplate,
748,64 kn od 1. studenog 2011. do isplate,
749,77 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,
789,04 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,
840,73 kn od 1. veljače 2012. do isplate,
874,09 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,
814,69 kn od 1. travnja 2012. do isplate,
840,19 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,
846,09 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,
844,79 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,
827,89 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,
808,56 kn od 1. rujna 2012. do isplate,
792,07 kn od 1. listopada 2012. do isplate,
816,81 kn od 1. studenog 2012. do isplate,
851,19 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,
830,45 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,
761,69 kn od 1. veljače 2013. do isplate,
853,75 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,
827,00 kn od 1. travnja 2013. do isplate,
817,59 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,
742,31 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,
723,93 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,
739,99 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1322/2019-29 od 30. travnja 2021. u dijelu točke IV izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 26. 674,81 kn do iznosa od 33.760,00 kn (za iznos od 7.085,19 kn) sa zatraženim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.085,19 kn sa zatraženim zateznim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140060242-26000047669/2005 od 17. svibnja 2005. sklopljenim između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora (točka I izreke) te odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140060242-26000047669/2005 od 17. svibnja 2005. sklopljenim između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika (u daljnjem tekstu tuženika) kao kreditora (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.966,28 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano pod točkom III izreke prvostupanjske presude (točka III izreke) te iznos od 33.760,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano pod točkom IV izreke prvostupanjske presude (točka IV izreke).
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava žalbe ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu uslijed ništetnosti istih.
5. Prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio da je Ugovorom o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140060242-26000047669/2005 (u daljnjem tekstu ugovor o kreditu) sklopljenim između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 97.700,00 CHF, s redovnom kamatnom stopom od 5,25% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 4.). Da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te da iz stvarnog otplatnog plana po predmetnom Ugovoru o kreditu proizlazi da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita pa da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećavanju kamatnih stopa i na primjeni valutne klauzule, kako u odnosu na glavnicu kredita, tako i u odnosu na zateznu kamatu, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga što nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao „sigurne valute“ za ulaganje banke, a ne korisnika kredita, kao ni o odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi jer je formulacija te ugovorne odredbe u Ugovoru takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije ni približno mogao ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.
6. Nadalje da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika u iznosu od 21.568,50 kuna kao posljedica promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora a s osnova razlike početno ugovorenih i naknadno mijenjanih kamatnih stopa je utvrđena razlika u iznosu od 28.256,74 kuna. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pozivajući se na odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača kao i na odredbe čl. 502c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 u daljnjem tekstu ZZP) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 53.726,28 kn.
7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF predmetnog ugovora o kreditu ništetne te da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu uslijed ništetnosti istih.
8. Na žalbene navode tuženika valja reći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine) utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna.
9. Nadalje da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na koju je odbijena revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine) potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku u tom postupku i utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora.
10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Stoga su u tom pogledu neodlučna opširna razmatranja žalbe tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi.
12. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom tuženika - o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati, a kojima su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive - prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su iste ništetne sukladno čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“ broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03), temeljem odredbe čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/94, 7/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO/91) koji je identičan čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO/05) prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatu.
13. S obzirom na navedeno valja reći da je tuženik bez pravne osnove stekao iznose ugovorene kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 5,25% godišnje kao i više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio visinu preplaćenih iznosa. Naime iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi uzimajući u obzir visinu anuiteta na isplaćeni iznos kredita s ugovorenom kamatnom stopom od 5,25% godišnje i ugovornim rokom otplate od 22 godine a uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platio bez ništetnih odredbi da je utvrđena razlika u iznosu od 26.674,81 kn kao posljedica promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora a s osnova razlike početno ugovorenih i naknadno mijenjanih kamatnih stopa je utvrđena razlika u iznosu od 28.256,74 kn (a ne u iznosima s tih osnova koje je sud dosudio tužitelju), s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa danim zadatkom pa s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava valjanost nalaza i mišljenja vještaka jer da je isti uzeo u obzir samo više plaćene iznose razlike anuiteta a ne i negativne, a koje je i vještak u svom očitovanju otklonio, nisu osnovani niti dovode u pitanje pravilnost utvrđenih iznosa razlika po financijskom vještaku.
14. Budući sud u parničnom postupku odlučuje, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP, u okviru dispozicija stranaka a tužitelj je s osnove preplaćenih iznosa po osnovi naknadno mijenjanih kamatnih stopa zatražio iznos od 19.966,28 kn sud prvog stupnja pravilno mu je zatraženi manji iznos i dosudio neovisno što bi tužitelj, sukladno podacima iz vještva financijskog vještaka, ostvario pravo na isplatu većeg iznosa.
15. Međutim kako iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sastavljen po stručnoj i objektivnoj osobi te po pravilima struke i kojem sud nije imao razloga ne povjerovati proizlazi da je tužitelj kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora preplatio tuženiku razliku u iznosu od 26.674,81 kn, a imajući u vidu da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenom materijalnog prava valjalo dosuditi tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun promjene tečaja CHF u iznosu od 26.674,81 kn, odnosno prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 46.641,09 kn (19.966,28 kn i 26.674,81 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama.
16. Nadalje valja reći da tužitelju, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbi (čl. 323. st. 1. ZOO/05), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je isti plaćao dosjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO. Suprotno žalbenim navodima iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je tužitelj na dan obračuna (navedenim u tabeli 2 nalaza) bio uplatio određeno navedene anuitete pa tužitelju od tih datuma pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose uplaćenih anuiteta.
17. Neosnovani su žalbeni navodi kojim tuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravo shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor tuženika o zastari neosnovanim.
18. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I, II, III i temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP potvrditi dio točke IV kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 26.674,81 kn sa pripadajućim zateznim kamatama a u preostalom dijelu istu preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.085,19 kn sa zatraženim zateznim kamatama.
U Zagrebu 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Antoneta Valentić, v.r.
