Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-900/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Marice Šćepanović i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika N. Č., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja 25 K-142/2017-61 od 22. travnja 2021., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu okrivljenik N. Č. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik obrt P. vlasništvo U. Č. upućen je da imovinsko pravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "žalba uvaži u pravcu žalbenih navoda, odnosno da se predmetna presuda ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje".
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po branitelju B. J., odvjetniku u Z., s prijedlogom da se žalba ODO Zagreb odbije kao neosnovana.
6. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika je neosnovana.
8. Budući da se državni odvjetnik žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je postupajući u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede zakona sud pazi po službenoj dužnosti.
9. U žalbi se ističe da suprotno zaključku suda proizlazi da je okrivljenik nedvojbeno postupio s prijevarnom namjerom kada mu je vlasnica obrta P. U. Č. izdala predračun broj 13/4 u ukupnom iznosu od 113.114,27 kuna, za koji je znao da se odnosi na izvedene radove, koje je taj obrt izveo u korist njegovog trgovačkog društva, a temeljem kojeg je prema unaprijed stvorenoj namjeri 17. svibnja 2013. sklopio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine, kojim je i osobno preuzeo obvezu plaćanja obveze potraživanja, a koju obvezu prema unaprijed stvorenoj namjeri nije ispunio, kako je to navedeno i u izreci pobijane presude. Naime, da je okrivljenik u trenutku sklapanja Sporazuma znao da na računu svog trgovačkog društva nema niti će imati dovoljno sredstava da oštećenom plati iznos od 113.114,27 kuna za izvršene radove, a okolnost da je okrivljenikovo trgovačko društvo došlo u blokadu dva mjeseca kasnije ne umanjuje njegovu prijevarnu namjeru kada se ima u vidu da je u trenutku potpisivanja Sporazuma okrivljenik znao kakvo je financijsko stanje njegovog trgovačkog društva, odnosno da je znao za preveliku zaduženost i nemogućnost podmirenja svih dospjelih obveza. Osim toga, da je okrivljenik znao da je dužan raznim dobavljačima s kojima je njegovo trgovačko društvo poslovno surađivalo, a iz kojih poslovnih odnosa je obrt oštećenika prema očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje došao na 53. mjesto, a obveze u redoslijedu prije njegove osnove iznosile su 1.934.323,74 kune. Budući da se okrivljeniku prijevarna namjera inkriminira u vrijeme kada je za svoje trgovačko društvo Č. d.o.o. preuzeo obveze plaćanja iznosa ugovorenih i izvedenih građevinskih radova zaključenjem Sporazuma, a koje obveze nije do sada platio, niti su se iste mogle naplatiti sa računa njegovog trgovačkog društva, a ne inkriminira mu se vrijeme kada je pregovarao sa oštećenikom o izvođenju građevinskih radova, da je očito da su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti optužnim aktom.
9.1. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.2. U ovom slučaju Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu je podneskom od 3. studenog 2020. izmijenilo činjenični opis kaznenog djela za koje se okrivljenik teretio optužnicom i to na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a iz kojeg proizlazi da se za ocjenu postupanja s prijevarnom namjerom uzima vrijeme zaključenja sporazuma radi osiguranja novčane tražbine, a ne vrijeme dogovaranja poslovne suradnje sa suprugom vlasnice obrta P. M. Č., kako je to bilo navedeno u optužnici (stranica 133 do 135 spisa).
9.3. Neprijeporno je da je okrivljenik N. Č. dogovarao izvođenje radova na restoranu M. u Z. (kojeg je on uzeo u najam) sa suprugom vlasnice obrta P. M. Č. te da izvedeni radovi nisu plaćeni i da je vlasnica obrta P. U. Č. tek po izvedenim radovima 10. ožujka 2013. izdala predračun broj 13/4 u ukupnom iznosu od 113.114,27 kuna te da je naknadno i to 17. svibnja 2013. sklopljen Sporazum radi osiguranje novčane tražbine prema kojem je okrivljenik osobno preuzeo obvezu plaćanja otplate potraživanja u pet obroka. Isto tako, neprijeporno je da okrivljenik nije postupio po preuzetoj obvezi iz tog Sporazuma te izvedene radove do danas nije platio.
9.4. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je polazeći od rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da u vrijeme sklapanja poslovnog odnosa, odnosno dogovaranja izvođenja radova nije ugovoren točan rok u kojem će plaćanje biti izvršeno već da je dogovoreno da će se radovi platiti po dovršetku istih, odnosno kada okrivljenik otvori restoran i počne raditi ili zarađivati. Neprijeporno je da u vrijeme sklapanja poslovnog odnosa oštećenik nije tražio nikakvo sredstvo osiguranja plaćanja prije početka radova niti da je zaključen ugovor, a navedeni predračun je izdan tek po izvedenim radovima, kada je okrivljenik očito zapao u financijske poteškoće i to ne samo u odnosu na oštećenika već i druge dobavljače.
9.5. Kako je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zaključen 17. svibnja 2013., dakle u fazi pokušaja naplate izvedenih radova neosnovani su navodi žalbe da je to vrijeme od kojeg treba cijeniti prijevarnu namjeru. Naime, pravilan je zaključak prvog stupnja da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi okrivljenik u inkriminiranom poslovnom događaju postupao s prijevarnom namjerom, jer da u vrijeme zaključenja poslovnog odnosa sa obrtom P. nije mogao znati da izvedene radove neće moći platiti niti da je utvrđeno da je u tom trenutku znao da s obzirom da poslovanje i financijsku situaciju svoje tvrtke obvezu neće moći ispuniti, a to tim više što u trenutku zaključenja poslovnog odnosa nije bio direktor tvrtke, koja je uzela u najam prostor za restoran u kojem su radovi izvršeni. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu da u trenutku izdavanja predračuna, račun okrivljenikove tvrtke nije bio u blokadi te da je sporazum radi osiguranja novčane tražbine potpisao tek nakon izvedenih radova i da je naknadno nudio oštećeniku kompenzacije, koje mu nisu bile prihvatljive.
9.6. Stoga je sud prvog stupnja na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnim aktom pa ga je ispravno oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
10. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.
Split, 25. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Maria Majić, v. r.
