REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-250/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11). i drugih, odlučujući o žalbama optuženog i oštećene M. G. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-87/2019-93. od 10. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog G. G. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se žalba oštećene M. G. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-87/2019-93. od 10. ožujka 2021., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi G. G. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11., jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja iz članka 227. stavak 1. i 2. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/97., sve u svezi članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 177. stavka 2 KZ/11., za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne M. G. utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne M. G. utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 227. stavak 1. KZ/97. za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne M. G. utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa mu je na temelju članka 51. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. primijenjena je uvjetna osuda temeljem koje se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi G. G. dužan je namiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, troškove financijskog vještačenja po vještakinji P. B. u visini 5.978,00 kuna, troškove punomoćnika maloljetne oštećene M. G. zastupane po odvjetniku T. Č. i odvjetniku M. S., o čemu će biti sačinjena rješenja naknadno.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. G. osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u pravcu žalbenih navoda i oslobodi ga se od optužbe.

4. Žalbu protiv presude podnosi optuženi G. G. i po branitelju J. J. odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da se preinači pobijana presuda.

5. Protiv presude žalbu je podnijela i oštećena maloljetna M. G. zastupana po M. S., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno podredno da se preinači presuda te oslobodi optuženika u cijelosti.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

8. Žalbe optuženika su osnovane, dok je žalba oštećene M. G. nedopuštena.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Suprotno ovoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud analizirao provedene dokaze, dao svoju ocjenu provedenih dokaza te na temelju cjelokupne analize provedenih dokaza i obrane optuženika zaključio da je optuženik počinio inkriminirano djelo, stoga nema mjesta tvrdnji o ikakvom proturječju u samom obrazloženju, niti isto egzistira u izreci presude, kao niti u odnosu izreke presude s obrazloženjem.

10. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje, za sada, nepotpuno pa time i pogrešno utvrđeno.

11. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. koje čini roditelj koji grubo zanemari svoje dužnosti podizanja, odgoja, obrazovanja djeteta, kao i onaj tko zlostavi dijete, a za što je optuženik proglašen krivim, prvostupanjski sud nije utvrdio iz čega proizlazi da je optuženik u podizanju, odgoju i obrazovanju oštećene M. G. grubo zanemario svoje dužnosti. Treba napomenuti da je naglasak na grubom zanemarivanju, što je bilo potrebno utvrditi. Iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju nemarno i nesavjesno postupao kao roditelj prema oštećenici, no ne predstavlja svako takvo postupanje obilježje grubosti kao element inkriminiranog kaznenog djela. Da bi zaključili da se radi o grubosti u neispunjavanju roditeljskih dužnosti treba se raditi o težem i ozbiljnijem zanemarivanju dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta koje nadilazi običnu nebrigu i nemar.

12. Prema iskazu svjedokinje Ž. M. K. koja je od 2013. godine kao djelatnica C. za socijalnu skrb bila upoznata sa obiteljskom situacijom oštećene M. G., proizlazi da, iako je optuženik na neki način zanemarivao potrebe vlastite kćeri, ne može reć da bi u tijeku nadležnosti centra utvrdili da se radi o grubom zanemarivanju roditeljske dužnosti niti vezano za odgoj, niti obrazovanje djeteta te nema nikakvih saznanja da bi optuženik bio sklon fizičkom zlostavljanju vlastite kćeri. Prvostupanjski sud ovaj iskaz nalazi nelogičnim i neuvjerljivim i u istaknutom dijelu suprotan dokumentaciji C. za socijalnu skrb S., iskazima M. i njezine bake V. Č.. Iz dokumentacije C. proizlazi da je u postupanju optuženika kao roditelja došlo do propusta u skrbi i odgajanju djeteta koji su od utjecaja na njezin rast i razvoj, da je dijete nakon smrti majke u potpunosti prepušteno na brigu baki V. Č., a optuženik je uskraćivanjem potrebne roditeljske skrbi, pažnje i emocionalne topline dodatno opteretio M. odrastanje, što ukazuje na nemar i nebrigu optuženika, koja ni po čemu nema karakter grubosti, stoga je neosnovano prvostupanjski sud zaključio da je iskaz svjedokinje Ž. M. K. u suprotnosti s izvješćima C..

13. Oštećena M. G. je nakon smrti majke, na vlastitu inicijativu, otišla živjeti s bakom koja je preuzela ulogu roditelja, dijelom tog odrastanja bila je razapeta između bake s kojom je živjela i oca, koji očito s bakom nije bio u korektnim odnosima i njihova latentnog sukoba tijekom kojeg je s oboje trebala i imala potrebu normalno funkcionirati. Iz same činjenice što je dijete bilo kod bake ne može se zaključiti da optuženik o njoj nije vodio brigu, možda ne na odgovarajući način, ali niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi optuženikovo ponašanje predstavljalo teži oblik zanemarivanja roditeljskih dužnosti, odnosno da bi bilo grubo. Osim toga, iz iskaza oštećene M. G. proizlazi da joj je otac redovno davao novac, dolazio u školu, trudio se oko nje kad bi bila bolesna, kupovao poklone za rođendan i slično, odnosno da je ispunjavao svoje roditeljske dužnosti, stoga ostaje upitno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se radi o grubom zanemarivanju istih.

14. Pri ocjeni grubosti u neispunjavanju roditeljskih dužnosti svakako je odlučan i iskaz oštećene M. G. u dijelu gdje opisuje da je baka u toj mjeri na nju utjecala da podnese kaznenu prijavu protiv oca pa se postavlja pitanje u kojoj mjeri su njezini iskazi tijekom postupka, a na kojima prvostupanjski sud temelji odluku, bili motivirani bakinim stavovima o ulozi njezinog oca, a u kojoj mjeri odraz objektivne stvarnosti. Isto tako, a na što s pravom ukazuje žalitelj, pored evidentno loših odnosa svjedokinje V. Č. s optuženikom, opterećenog sukobima, upitna je i vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje.

15. Optuženi G. G. je proglašen krivim i da je oštećenu M. G. zlostavljao u inkriminiranom razdoblju. Zlostavljanje obuhvaća izazivanje fizičke ili psihičke boli, međutim, što je prvostupanjski sud, kao jedan od bitnih elemenata kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. propustio utvrditi pa je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

16. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. prvostupanjski je sud prihvatio raniji iskaz oštećene M. G., a ne onaj s rasprave 18. prosinca 2019. jer je suglasan iskazu V. Č., ne dovodeći u vezu s ostalim provedenim dokazima, posebno imajući u vidu da je istoga dana intervenirala policija i C. za socijalnu skrb, ne podnijevši kaznenu prijavu pa je nerazjašnjeno je li se radilo o ozbiljnoj prijetnji ili o "ishitrenoj verbalnoj reakciji" optuženika na "zapovijed" njegove kćeri da odmah dođe po nju kod bake, a kako to obrazlaže optuženik, odnosno s kojim ciljem je postupao obraćajući se oštećenici na njezino traženje da dođe po nju.

17. Analizirajući utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/97. proizlazi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice i to sadržaj ugovora o osiguranju pod nazivom A. i D. tko su osiguranici, a tko korisnici polica osiguranja za slučaj smrti osiguranika, vrijednost isplaćenih polica, utvrditi financijske obaveze pokojne S. Č., koji su to krediti prijevremeno otplaćeni novcem sa dječje štednje, kao i na temelju čega zaključuje da je oštećena M. Č. pretrpjela štetu postupanjem optuženika, posebno kada se ima u vidu žalbena tvrdnja da je novac iskorišten za prijevremenu otplatu kredita za otkup stana kojeg je suvlasnica i oštećenica, a što je sve odlučno za utvrditi jesu li u ponašanju optuženog G. G. ostvareni svi bitni elementi kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/97.

18. U odnosu na žalbu oštećene M. G. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije dopuštena jer za njezino podnošenje nisu ispunjeni uvjeti iz članka 464. stavak 4. ZKP/08. prema kojoj odredbi oštećenik može pobijati presudu zbog odluke o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. U konkretnom kaznenom postupku ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik, a oštećena M. G. niti u jednom trenutku nije bila u ulozi oštećenice kao tužiteljice da bi mogla izjaviti žalbu iz svih žalbenih razloga.

19. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku izvesti sve već provedene dokaze kao i druge potrebne radi utvrđivanja odlučnih činjenica na koje je ukazano ovim rješenjem, a kako bi na nedvojbeni način utvrdio na koji način se optuženi G. G. ponašao u inkriminiranom razdoblju prema oštećenoj M. G., je li grubo zanemario roditeljske dužnosti, zlostavljao ju, prijetio joj, kao i je li zlouporabio ovlasti kako bi oštetio njezine imovinske interese, odnosno stječu li se u ponašanju optuženika svi bitni elementi inkriminiranih kaznenih djela. Potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, a u odnosu na žalbu oštećene kao tužiteljice na temelju odredbe članka 481. stavak 2. ZKP/08. kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 25. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.