REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P Ob-65/18-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika M. B. iz P., L. …, OIB: …, protiv tuženice - proutužiteljice S. B. iz P., V. …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz ZOU G. V. i dr. iz P., uz sudjelovanje mlt. M. B. i mlt. N. B., koje zastupa posebna skrbnica T. K., mag.iur., iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., F. Č.

…, radi razvoda braka, roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon zaključene glavne rasprave održane 10. prosinca 2021., uz isključenje javnosti, u prisutnosti tuženice te zamjenice punomoćnika tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak i posebne skrbnice koja je opravdala izostanak, na ročištu za objavu presude održanom 25. siječnja 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Razvodi se brak sklopljen dana ... godine u P. između M. B., rođenog 6... godine u P., OIB: … i S. B., rođene ... godine u L., S., OIB: …, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja P. za ... godinu pod rednim brojem ...

II Mlt. M. B., rođen ... godine u P., OIB: … i mlt. N. B., rođena ... godine u P., OIB: …, stanovati će s majkom S. B. na adresi u P., V. ...

III Roditeljsku skrb nad mlt. M. B. i N. B. ostvarivati će majka S. B. samostalno.

IV Osobni odnosi oca M. B. i mlt. djece M. i N. B. odvijat će se, svaki drugi tjedan (kada majka radi jutarnju smjenu) utorkom od 17 do 18 sati u prostorijama Obiteljskog centa u P. pod nadzorom stručne osobe S. B. ili druge osobe koju odredi Centar za socijalnu skrb u P.-P. i majke S. B. na način da će majka dovoditi mlt. djecu i prisustvovati ostvarivanju osobnih odnosa oca i djece.

V Nalaže se tuženiku M. B., M. trg …, P., OIB: … da za uzdržavanje mlt. M. B., OIB: … i mlt. N. B., OIB: …, počevši od podnošenja tužbe 16. ožujka 2018. do presuđenja 25. siječnja 2022., isplati na ime dospjelih iznosa uzdržavanja ukupan iznos od 87.296,17 kuna uplatom na račun zakonske zastupnice mldb. M. B. i mldb. N. B., S. B., V. …, P., OIB: … koji se kod P. banke Z. d.d. vodi pod I. br. …, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 2.014,00 kn teku od 1. svibnja 2018. do isplate,

- 1.914,00 kn teku od 1. lipnja 2018. do isplate,

- 1.814,00 kn teku od 1. srpnja 2018. do isplate,

- 1.864,00 kn teku od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- 2.214,00 kn teku od 1. rujna 2018. do isplate,

- 1.864,00 kn teku od 1. listopada 2018. do isplate,

- 2.014,00 kn teku od 1. studenog 2018. do isplate,

- 2.014,00 kn teku od 1. prosinca 2018. do isplate,

- 1.614,00 kn teku od 1. siječnja 2019. do isplate,

- 1.514,00 kn teku od 1. veljače 2019. do isplate,

- 1.414,00 kn teku od 1. ožujka 2019. do isplate,

- 1.314,00 kn teku od 1. travnja 2019. do isplate,

- 1.314,00 kn teku od 1. svibnja 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. lipnja 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. srpnja 2019. do isplate,

- 1.009,00 kn teku od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. rujna 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. listopada 2019. do isplate,

- 509,00 kn teku od 1. studenog 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. prosinca 2019. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. siječnja 2020. do isplate,

- 2.309,00 kn teku od 1. veljače 2020. do isplate,

- 1.909,00 kn teku od 1. ožujka 2020. do isplate,

- 2.009,00 kn teku od 1. travnja 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. lipnja 2020. do isplate,

- 1.409,00 kn teku od 1. srpnja 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. rujna 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. listopada 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. studenog 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. prosinca 2020. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. siječnja 2021. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. veljače 2021. do isplate,

- 2.389,00 kn teku od 1. ožujka 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. travnja 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. svibnja 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. lipnja 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. srpnja 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. rujna 2021. do isplate,

- 2.502,31 kn teku od 1. listopada 2021. do isplate,

za sve gore navedene iznose po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se M. B., OIB: …, da ubuduće počevši od presuđenja 25. siječnja 2022. za uzdržavanje mlt. M. B., OIB: …, mjesečno plaća iznos od 1.352,60 kn (tisućutristopedesetidvijekuneišezdesetlipa) te za mlt. N. B., OIB: …, mjesečno iznos od 1.352,60 kn (tisućutristopedesetidvijekunei-šezdesetlipa), dok za to budu postojali zakonski razlozi, s dospijećem do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke S. B., otvoren kod P. banke broj …, a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svake pojedine obveze od 16. u mjesecu do isplate, a koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VII Nalaže se tuženiku M. B., M. trg …, P., OIB: … da na račun zakonske zastupnice mldb. M. B. i mldb. N. B., S. B., V. …, P., OIB: … koji se kod P. banke Z. d.d. vodi pod I. br. …, isplati iznos od 20.035,60 kuna na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mldb. M. B. i mldb. N. B., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 2.103,45 kn teku od 1. srpnja 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. rujna 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. listopada 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. studenog 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. prosinca 2017. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. siječnja 2018. do isplate,

- 2.103,45 kn teku od 1. veljače 2018. do isplate,

- 1.914,00 kn teku od 1. ožujka 2018. do isplate,

- 2.014,00 kn teku od 1. travnja 2018. do isplate,

za sve gore navedene iznose po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VIII Nalaže se tužitelju M. B. da tuženici S. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. ožujka 2018. godine podnio tužbu radi razvoda braka njega i tuženice S. B. te radi rješavanja pitanja roditeljske skrbi. U tužbi je naveo kako je zbog narušenih obiteljskih odnosa tuženica u lipnju 2017. odselila iz zajedničkog kućanstva i preselila kod svoje majke te da od tada ne žive u istom kućanstvu. U njihovom braku rođeno je dvoje zajedničke djece mlt. M. i N. B. koji od prekida bračne zajednice stanuju sa tuženicom, a tužitelj navodi kako ih samo povremeno čuje telefonskim putem obzirom da tuženica onemogućava i zabranjuje tužitelju da viđa djecu. N. kako je do tada bio u dobrom odnosu sa djecom te sudjelovao u njihovom odgoju i obrazovanju te brinuo o njihovim potrebama i interesima radi čega smatra da mu pripada pravo da viđa mlt. djecu i ostvaruje i češće osobne odnose s njim što zbog postupanja tuženice nije u mogućnosti činiti. U tužbi predlaže da mlt. nastave stanovati s majkom, a da s njim ostvaruju osobne odnose prema dogovoru njega i tužene, a ako dogovor izostane da onda viđa djecu utorkom i četvrtkom od 17 do 20,00 sati te svaki drugi vikend od petka u 18h do nedjelje u 18h, polovicu svih školskih praznika te blagdana i državnih praznika naizmjence sa svakim roditeljem. Za uzdržavanje predlaže da ga sud obveže na plaćanje 500,00 kn po djetetu počevši od 15. ožujka 2018. pa nadalje dok za to postoje zakonske pretpostavke.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu nije protivila razvodu braka nje i tužitelja, međutim osporila je navode tužitelja o njegovom dobrom odnosu s mlt. djecom te da je isti sudjelovao u brizi i odgoju, radi čega je predložila da se prije donošenja odluke pribavi mišljenje i prijedlog CSS. Tuženica je također potraživala i isplatu uskraćenog uzdržavanja budući je tuženik od prekida zajednice života samo djelomično, odnosno niti u zakonom propisanom minimalnom iznosu, podmirivao obveze uzdržavanja djece.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao sve dokaze iz spisa, izvadak iz matice vjenčanih, izvješće o postupku obveznog savjetovanja, obustava obiteljske medijacije, obrazac IP za tužitelja, potvrda R. l. 11 spisa, podnesak posebne skrbnice od 11. travnja 2018., prometi po tekućem računu za tuženu, podnesak posebne skrbnice od 29. listopada 2018.g., mišljenje i prijedlog CSS od 16. studenog 2018.g., dokaz o testiranju tužitelja Z. I. iz 2018.g. l. 56,57,61 spisa, izvješće voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, mišljenje i prijedlog C. P.-P. od 11. ožujka 2019.g., potvrda isplaćene neto plaće tužitelja, rješenje o imenovanju voditelja l. 96, iskaz tuženice, ispis poruka izvješća voditelja mjere nadzora te proveo kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po doc. prim. dr. sc. D. P., dr. med. i I. T., prof.

4. Obzirom da se tuženica suglasila s tužbenim zahtjevom da se brak nje i tužitelja razvede i izjavila da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razvod braka sud je tužbu tužitelja na temelju odredbe čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15; u daljnjem tekstu ObZ) smatrao sporazumnim zahtjevom za razvod braka.

5. Sud je stoga brak stranaka razveo na temelju odredbe čl. 51. st. 1. ObZ.

6. Među strankama nije sporno da je u interesu mlt. djece da nastave stanovati s majkom, sporno je trebaju li roditelji zadržati zajedničku roditeljsku skrb, trebaju li se i na koji način odrediti osobni odnosi oca i mlt. djece te visina obveze uzdržavanja za mlt. djecu.

7. Uvidom u rodni list za mlt. M. B. utvrđeno je da je rođen ..., a mlt. N. B., rođ. ... od oca M. B. i majke S. B..

8. Među strankama nije sporno da od prestanka njihove životne zajednice mlt. djeca žive zajedno s majkom.

9. Sud je iz iskaza saslušane tužiteljice utvrdio kako od donošenja privremene mjere u ovoj pravnoj stvari do dana saslušanja otac nije nijednom realizirao susret s mlt. djecom s time da je nedjelju prije početka primjene privremene mjere došao na susret i druženje s djecom kada su bili prisutni tužitelj, tužena i voditelj mjere nadzora i tada im je tužitelj rekao da on ne želi na taj način ostvarivati osobne odnose s mlt. djecom, da ne želi da ga se djeca sjećaju po kontaktima u Centru te je izjavio da neće dolaziti u Obiteljski centar kako je to bilo određeno privremenom mjerom. Osim što je to rekao pred djecom, tužitelj je tuženicu ponovno izvrijeđao, rekao joj je da je "smeće" i "đubre", da će joj se sve vratiti. Tuženica je s djecom redovito dolazila utorkom u Obiteljski centar, kako je to bilo određeno privremenom mjerom, dolazio je i voditelj mjere nadzora S. B., ali tužitelj nije došao niti jednom. Početkom srpnja 2019. joj je voditelj mjere nadzora rekao da ona i djeca više ne moraju dolaziti budući da se tužitelj ne odaziva te ukoliko se tužitelj javi s ciljem da vidi djecu da će ju o tome izvijestiti. Djeca su i nadalje u snažnom otporu spram kontakta s ocem, sada se više ne žele ni javiti na mobitel kada ih tužitelj zove. Tužitelj pokušava na mobitel dobiti sina M., ali mu se on ne želi javiti. Zadnje što je poslao je SMS poruka u kojoj je napisao da se razbolio zbog toga što ih ne može viđati, da zbog toga odlazi na pregled liječnicima te da je tužena za sve ja kriva koja mu je zabranila kontakte s djecom, što ona osporava da je učinila. Tužena smatra da su djeca mirnija otkad nemaju kontakta s ocem iako ona osobno smatra da bi djeca trebala imati prisutnost oca u svom životu, ali ne na način na koji otac to čini. Tuženik je za taj mjesec platio uzdržavanje za djecu svega 600,00 kn. Tužena predlaže da isključivo ona zadrži samostalnu roditeljsku skrb obzirom da samostalno skrbi o mlt. djeci od prestanka zajednice života s tužiteljem do danas, a njihova komunikacija uopće ne postoji odnosno svodi se na vrijeđanje i zastrašivanje od strane tužitelja. Predlaže da sama odlučuje o svim bitnim pravima vezanim za mlt. djecu. Bez obzira što nemaju komunikaciju tužitelj ju na svoj način i nadalje nastavlja zastrašivati pa je tako prije otprilike mjesec dana zaprimila njegovu poruku u kojoj je naveo da će se njegov san ostvariti, da se sjeća da je tužitelj rekao kako je sanjao da je ubio nju i djecu. Uplašila se, prijavila ga je policiji, policija je rekla da sadržaj SMS poruke nije dovoljan za prijavu, ali da će ga upozoriti. Pred voditeljem mjere nadzora M. joj je rekao "Bojiš me se i trebaš me se bojati". U nekoliko navrata ju je sačekao ispred supermarketa i govorio joj "Vidjet ćeš ti, vidiš da je P. mala…vratit će ti se sve" i sl.

10. Na ročištu održanom 13. siječnja 2020. godine, nakon što mu je predočena činjenica da iz dostavljenih izvješća proizlazi da se nije pojavljivao na susretima i druženju odnosno da nije poštivao privremenu mjeru, tužitelj je naveo da on jednostavno ne želi priuštiti djeci takvo odrastanje. Posebno upitan zbog čega nije pristupio u CSS odnosno Obiteljski centar gdje je prema privremenoj mjeri trebao bez prisutnosti majke, a u prisutnosti voditelja mjere trebao realizirati osobne odnose s djecom i stvoriti pretpostavke za samostalno ostvarivanje osobnih odnosa navodi da on to nije činio jer da nije želio viđati djecu u četiri zida. Posebno upitan želi li dati iskaz u svojstvu parnične stranke naveo je da ne želi iskazivati. Njegov je prijedlog da djecu viđa negdje gdje nisu zidovi socijalne skrbi i da se promjeni voditelja nadzora ako je to moguće.

11. Centar je u svom mišljenju predložio da se osobni odnosi oca i djece odvijaju nedjeljom od 17,00 do 19,00 sati u prisutnosti stručnog voditelja u trajanju od šest mjeseci.

Iz izvješća voditelja mjere nadzora koji su uloženi u sudski spis jasno proizlazi da nije bilo pomaka u zbližavanju oca i mlt. djece, da su djeca i nadalje u otporu spram ostvarivanja osobnih odnosa s ocem, jer otac, a dijelom i majka osobne odnose oca s djecom koriste kao priliku za međusobnu svađu pred djecom što ni u kom slučaju nije u interesu mlt. djece. Otac je uglavnom redovito ostvarivao susrete s djecom, ali su ti susreti bili kraći nego je predviđeno sudskom odlukom. Međusobna komunikacija je negativna, roditelji se međusobno optužuju pred djecom, odnos je opterećen međusobnim negativnim emocijama. Budući su se isti do sada odvijali na javnom prostoru i sukobi roditelja su u javnosti, to dodatno traumatizira sve sudionike susreta. Majka najčešće dolazi nakon kraćeg vremena, a za njom i djeca, koja ne žele ostati s ocem uz voditelja. Otac nema dovoljno kompetencija u izboru ponašanja u približavanju djeci. Stoga je Centar za socijalnu skrb u svojoj dopuni mišljenja predložio da se osobni odnosi oca i mlt. djece odvijaju svakog utorka u trajanju od sat vremena u prostorijama Obiteljskog centra u P. uz prisustvo voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa oca s mlt. djecom. Sud je na temelju takvog mišljenja i prijedloga Centra donio privremenu mjeru no osobni odnosi oca i mlt. djece temeljem privremene mjere uopće nisu bili realizirani jer je otac odlučio da djecu ne želi viđati u tim okolnostima.

12. Sud je omogućio mlt. djeci M. i N. da izraze svoje mišljenje putem posebne skrbnice te su isti naveli po njih traumatične događaje i jasno verbalizirali strah od boravka kod oca.

13. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je kako su vještakinje doc.prim.dr.sc. D. P., dr.med. i I. T., prof. spec. kliničke psihologije, mišljenja da se majka izdvaja kao kompetentniji roditelj. Zbog svega navedenog mišljenja smo da je u interesu mlt. M. i mlt. N. da nastave živjeti s majkom. Provedenim vještačenjem kod majke se uočavaju crte osobnosti koje zadovoljavaju kriterije za postavljanje dijagnoze Miješani poremećaj osobnosti. Kako se otac nije odazvao vještačenju, o njegovim eventualnim psihičkim bolestima ili smetnjama vještakinje se nisu mogle očitovati. Kod mlt. M. su zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoza Sekvele posttraumatskog poremećaja F43.1 i Emocionalni poremećaj u djetinjstvu (reaktivne prirode) F93. Kod mlt. N. su zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze Emocionalni poremećaj u djetinjstvu (reaktivne prirode) F93. Otac po izvješćima nadzora pokazuje poteškoće u komunikaciji s djecom, u susretima je više usmjeren na majku. Mišljenja su, po dostupnim informacijama, da bi se otac trebao uključiti u Školu za roditelje pri nadležnom Centru. Djeca odbijaju susrete i komunikaciju s ocem, a obzirom da pokazuju emocionalne tegobe, i oca i mlt. djecu (odvojeno), bi trebalo uključiti u psihoterapijsko/psihijatrijsko praćenje. Eventualne susrete i druženja oca s djecom trebalo bi kroz period od šest mjeseci provoditi isključivo u instituciji (CSS, Obiteljski centar), a u prisutnosti nadzora i majke. Ukoliko susreti i druženja oca s mlt. djecom proteknu bez negativnih ponašanja oca, susreti bi se mogli odvijati van institucije. Ukoliko se pri susretima i druženju djece i oca (prvih šest mjeseci) pokažu negativna ponašanja oca, susrete i druženja bi trebalo zabraniti, jer bi isti negativno utjecali na psihosocijalni razvoj djece.

14. Među strankama nije bilo sporno da je najbolji interes djece da nastave stanovati s majkom, a to su potvrdile i vještakinje u svom nalazu i mišljenju u kojem su navele da se majka izdvaja kao kompetentniji roditelj radi čega da je u interesu mlt. M. i mlt. N. da nastave živjeti s majkom. Obzirom na navedeno i činjenicu da mlt. djeca od rođenja žive u zajednici s majkom koja adekvatno skrbi o njihovim potrebama uključujući i razdoblje nakon prestanka zajednice života s tuženikom, sud je odlučio kao u točki II izreke ove presude da će mlt. djeca stanovati s majkom na adresi u P., V. ….

15. Roditeljsku skrb, prema čl. 91. Obiteljskog zakona, čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja kojima je cilj zaštita dobrobiti djeteta te njegovih osobnih i imovinskih interesa. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Sud ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja odlučuje o ostvarivanju roditeljske skrbi s time da kad donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, određuje hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati djecu u bitnim osobnim pravima ili će to činiti uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. Obiteljskog zakona (čl. 105. st. 5. Obiteljskog zakona).

16. U ovoj pravnoj stvari odlučeno je da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu jer je utvrđeno da obzirom na stupanj poremećenosti i nesuradljivosti roditelja u pogledu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi to u najboljem interesu djece. Naime, kako je to razvidno iz cjelokupnog postupka otac je taj koji ne poštuje sudske odluke, odnosno roditelj koji je manje spreman na suradnju i to kako s drugim roditeljem tako i s voditeljem mjere nadzora i vještacima (nije se odazvao pozivu za vještačenje). Tužitelj je roditelj koji verbalizira želju za redovitim kontaktima s djecom no kada ih treba realizirati nema potrebnu dozu ustrajnosti i suradljivosti. On osim toga ne plaća redovito uzdržavanje za djecu, nije uspio unatoč stručnoj pomoći postići adekvatnu komunikaciju s djecom niti s tuženom, nije redovito dolazio na zakazane termine ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, zatim iako je propisana obveza on za potrebe ostvarivanja osobnih odnosa s djecom nije pribavio "Covid potvrdu" ili se testirao kako bi mogao ući u Obiteljski centar gdje je određeno da se osobni odnosi njega i djece imaju odvijati. Komunikacija između njega i tužene ne postoji, odnosno znatno je narušena, tužitelj tuženu optužuje da je ona odgovorna za njegov neuspjeh u izgradnji odnosa s djecom, njihova komunikacija i roditeljski odnos opterećeni su nerazriješenim odnosima iz prošlosti s time da tužitelj to potencira pred mlt. djecom i to gotovo pri svakom susretu s tuženom, dok tužena pokušava napraviti odmak i poticati razgovor o djeci, njihovim uspjesima i budućnosti. Tužitelj je nekritičan spram svojih postupaka i propusta te smatra da je isključivo tužena odgovorna za njegovu nemogućnost kontaktiranja i ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. Obzirom na stupanj nesuradljivosti roditelja nije uputno i nije u najboljem interesu djece mlt. M. i N. da njihovi roditelji zadrže zajedničku roditeljsku skrb. Zbog toga je sud uvažavajući izraženo mišljenje djece, stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb te stručno mišljenje vještaka odredio da majka, ovdje tuženica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu te odlučio kao u točki III izreke ove presude.

17. Tužitelj je roditelj koji nije spreman na suradnju i koji ne poštuje sudske odluke tako on od donošenja privremene mjere u ovom predmetu 15. svibnja 2019. nije viđao mlt. djecu jer nije želio viđati djecu u tim okolnostima koje on doživljava i opisuje kao „iza četiri zida“. Iz zaprimljenih izvješća voditelja mjere utvrđeno je da provođenje mjera nema pozitivnih učinaka i nikakvog daljnjeg smisla jer da one nisu ispunile svoju zadaću i svrhu zbog koje su bile izrečene. Nadalje iz njegovih izvješća u bitnom je utvrđeno da je u razdoblju nakon donošenja privremene mjere 1. srpnja 2020. majka pripremila djecu na susrete s ocem i poticala ih na ostvarivanje no unatoč tome da su se osobni odnosi oca i djece odvijali neredovito (otac u više navrata nije došao, a njegovo SMS opravdanje stiglo bi nakon što bi ga voditelj mjere i djeca čekali dulje vrijeme ili bi pak znao zakasniti na dogovoreni susret), a i tada oni su se odvijali u znatno kraćem trajanju no što je to bilo određeno privremenom mjerom (trajali su svega 10 do 15 minuta) s time da su djeca odbijala komunikaciju s ocem, a u posljednje vrijeme odbijali su uopće otići na susret s ocem, odnosno odlazili su ali isključivo u pratnji majke. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka sud je u ovoj pravnoj stvari ponovo donio novu privremenu mjeru kojom je odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinja da će se osobni odnosi oca M. B. i mlt. djece M. i N. B. odvijati svaki drugi tjedan (kada majka radi jutarnju smjenu) utorkom od 17 do 18 sati u prostorijama Obiteljskog centa u P. pod nadzorom stručne osobe S. B. ili druge osobe koju odredi Centar za socijalnu skrb u P.-P. i majke S. B. na način da će majka dovoditi mlt. djecu i prisustvovati ostvarivanju osobnih odnosa oca i djece. No, ni nakon te privremene mjere nije bilo značajnijih pomaka u ostvarivanju osobnih odnosa pa je tako iz izvješća voditelja mjere utvrđeno da je 19. listopada 2021. održan prvi susret na kojem je bio samo sin M., mlt. N. majka nije dovela jer je imala visoku temperaturu. Tom prilikom M. je odgovarao na pitanja voditelja i komunicirao s majkom, ali ne i s ocem. Na slijedeći susret 2. studenog 2021. otac se nije pojavio, niti je opravdao svoj nedolazak. Dana 16. studenog 2021. kada je trebao biti slijedeći susret otac je nazvao voditelja mjere i rekao mu da nema Covid potvrdu te da će ju pokušati napraviti. Dana 30. studenog 2021. ponovo je nazvao tužitelj i rekao voditelju da nema Covid potvrdu i da nešto treba izmijeniti u kontaktima jer da on ne može ući u Obiteljski centar. Otac nažalost u razdoblju koje je prethodilo donošenju ove presude nije uspio ni uz pomoć stručnih djelatnika i voditelja mjere nadzora, stvoriti potrebnu bliskost i emocionalnu povezanost te uspostaviti odnos povjerenja s djecom, sve u cilju stvaranja pretpostavki za samostalno ostvarivanje osobnih odnosa s njima što bi bilo u najboljem interesu mlt. djece. Upravo stoga sud je odlučio da se osobni odnosi oca i mlt. djece i nadalje imaju odvijati na način kako je to određeno posljednjom privremenom mjerom, što je u skladu s mišljenjem vještaka i prijedlogom tužene na posljednjem ročištu za glavnu raspravu održanom 10. prosinca 2021. godine. Ukoliko se pri susretima i druženju djece i oca (prvih šest mjeseci) pokažu negativna ponašanja oca, ostvarit će se pretpostavke za zabranu susreta i druženja jer bi isti negativno utjecali na psihosocijalni razvoj djece (mišljenje vještaka).

18. Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete (čl. 288. st.1. Obiteljskog zakona). Odredbom čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona propisani su minimalni iznosi za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta. Naime, minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u RH kojeg je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete životne dobi od 7 do 12 godina tijekom 2021. iznosi 20% prosječne plaće odnosno 1.352,60 kuna. Sud je obzirom na navedeno za razdoblje od presuđenja pa nadalje, na temelju čl. 307. u svezi s čl. 314. Obiteljskog zakona, obvezao tužitelja na plaćanje iznosa od 1.352,60 kuna po djetetu koliko je predložila tužena budući to predstavlja minimum za uzdržavanje djece te životne dobi. No, osim navedenog tužitelj je u obvezi platiti i dospjele obroke uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja, koji su također određeni u minimalnom iznosu obzirom na potrebe djece te životne dobi na temelju Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za svaku pojedinu godinu od 2018. do 2021. pa je tako za 2018. godinu za mlt. N. minimalna obveza uzdržavanja iznosila 1.017,00 kuna, a za mlt. M. 1.197,00 kuna, odnosno ukupno 2.214,00, za 2019. godinu za mlt. N. minimalna obveza uzdržavanja iznosila je 1.061,00 kuna, a za mlt. M. 1.248,00 kuna, odnosno ukupno 2.309,00, za 2020. godinu za mlt. N. minimalna obveza uzdržavanja iznosila je 1.098,00 kuna, a za mlt. M. 1.291,00 kuna, odnosno ukupno 2.389,00, a za 2021. godinu za mlt. N. minimalna obveza uzdržavanja iznosila je 1.149,71 kuna, a za mlt. M. 1.352,60 kuna, odnosno ukupno 2.502,31 kunu. Stoga je tužitelj, koji je i privremenom mjerom bio u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. djecu dužan platiti dospjele obroke uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja u ukupnom iznosu od 87.296,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća do isplate s time što je sud prihvatio činjenicu da je tužitelj povremeno plaćao umanjene iznose za uzdržavanje djece te stoga umanjio pojedine dospjele iznose za visinu tužiteljevih uplata (17. travnja 2018. – 200,00 kuna, 16. svibnja 2018. – 300,00 kuna, 18. lipnja 2018. – 400,00 kuna, 18. srpnja 2018. - 350,00 kuna, 14. rujna 2018. – 350,00 kuna, 16. listopada 2018. – 200,00 kuna, 20. studeni 2018. – 200,00 kuna, 19. prosinca 2018. – 600,00 kuna, 20. siječnja 2019. – 700,00 kuna, 18. veljače 2019. – 800,00 kuna, 19. ožujka 2019. – 900,00 kuna, 17. travnja 2019. – 900,00 kuna, 16. srpnja 2019.- 1.300,00 kuna, 17. listopada 2019. – 1.800,00 kuna, 19. veljače 2020. – 400,00 kuna, 20. ožujka 2020. – 300,00 kuna, 20. lipnja 2020. – 900,00 kuna). Među strankama nije bilo sporno da je doista tužitelj tijekom trajanja ove parnice vršio djelomične uplate na ime uzdržavanja djece, što je tužena specificirala u podnesku – list 196 spisa, a tužitelj te činjenice nije osporio, niti je dokazao da je eventualno u tom razdoblju platio više.

19. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije redovito podmirivao uzdržavanje za mlt. djecu sud je prihvatio zahtjev tužene kojim je za djecu tražila isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje od časa prestanka zajednice života nje i tužitelja (20. lipnja 2017.), odnosno isplatu razlike između iznosa koji predstavljaju minimalne iznose obveze roditelja za uzdržavanje djeteta s kojim ne stanuje i iznosa koje je tužitelj povremeno uplaćivao za uzdržavanje svoje djece (16. veljače 2018.- 300,00 kuna i 16. ožujka 2018. – 200,00 kuna) pa je stoga odlučeno kao u točki VII izreke ove presude na temelju čl. 289. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona.

20. Sud je na temelju čl. 366. Obiteljskog zakona vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu ovog postupka odlučio da tužitelj ima naknaditi tuženici parnični trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne naknade za ovu vrstu postupka koja iznosi 200 bodova, a uvećana za vrijednost boda i PDV-a iznosi 2.500,00 kuna.

21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Puli 25. siječnja 2022.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju-protutuženiku

2. tuženici-protutužiteljici po pun.

3. posebnoj skrbnici

4. CSS P.-P. - na znanje

5. Matičnom uredu P. - po pravomoćnosti