REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-717/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Garca kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. D., zbog kaznenih djela utaje iz čl. 232. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenog R. D., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-81/16 od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe okrivljenog R. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se sigurnosna mjera iz čl. 70. KZ/11 obveznog psihosocijalnog tretmana ukida.

II. U ostalom dijelu, žalbe okrivljenog R. D. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni R. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela utaje iz čl. 232. st. 2. KZ/11, prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi čl. 52. KZ/11, činjenično opisanih izrekom te presude. Okrivljenom R. D. je na temelju čl. 232. st. 2. K./11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju čl. 70. KZ/11 okrivljenom R. D. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja sukladno odredbi čl. 70. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

3. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti se usvaja imovinskopravni zahtjev oštećenika PBZ Card d.o.o. od 10.783,21 kuna (desettisućasedamstoosamdeset- trikunedvadesetjednalipa), te se nalaže okrivljenom R. D. isplatiti oštećeniku navedeni iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti stvarne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08 i to paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna (petstokuna) te trošak vještačenja u iznosu od 2.520,00 kuna (dvijetisućepetstodvadesetkuna), ukupno 3.020,00 kuna (tritisućedvadeset-kuna), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv ove presude podnio je žalbu okrivljeni R. D. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno, da mu se izrekne blaža zatvorska kazna.

5. Također je protiv ove presude pravovremeno podnio žalbu okrivljeni R. D., po braniteljici E. M., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi krivnje, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna i ukine izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

6. Odgovori na žalbe okrivljenika nisu podneseni.

7. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi čl. 474. ZKP/08.

8. Žalbe okrivljenog R. D. djelomično su osnovane.

9. Iako žalitelj uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7., 9. i 11. ZKP/08, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP/08.

10. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 jer optužba nije prekoračena. Prvostupanjski je sud izmijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje se okrivljenik teretio optužnicom državnog odvjetništva, te ga je proglasio krivim u tom dijelu za počinjenje kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 2. KZ/11. Izmjena činjeničnog opisa kaznenog djela predstavlja, ustvari, preciziranje činjeničnog opisa kaznenog djela na temelju iskaza oštećenog J. R. jer je isti na raspravi iskazao da mu novčanik nije otuđen i da pretpostavlja da ga je izgubio u TC Kaufland ili mu je ostao na stolu u caffe baru TC Kaufland. Kada je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis kaznenog djela u odnosu na kazneno djelo krađe na način da je okrivljenik uzeo novčanik koji je J. R. izgubio, tada je ostao u okviru istog činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Prvostupanjska presuda se u tom dijelu kreće u granicama kriminalnog događaja postavljenog u optužbi kakav se stvarno i odigrao. Osim toga, okrivljenik je osuđen za blaže kazneno djelo i to kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ/11 koje nije nepovoljnije za njega od one u optužnici, a radi se o istovrsnom kaznenom djelu koje je kao i kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 navedeno u istoj glavi Kaznenog zakona gdje su navedena kaznena djela protiv imovine. Iz ovih razloga prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu.

11. Također suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni s izrekom pobijane presude te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaznu građu te iznio jasne i potpune razloge zbog kojih smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela i to upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

12. Okrivljenik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koju ustvari veže za istaknutu bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08. Tvrdnja je okrivljenika da mu je uskraćeno pravo na obranu jer je pobijanom presudom osuđen za učin kaznenog djela koje nije bilo predmet optužbe niti je mogao pripremiti obranu, odnosno nije se mogao braniti u odnosu na izmijenjeni u presudi činjenični opis i pravnu kvalifikaciju za koju je oglašen krivim. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer je okrivljenik iznio svoju obranu u odnosu na optužbu državnog odvjetnika gdje ga se teretilo da je počinio kazneno djelo krađe u kojoj je u potpunosti negirao da bi u posjed American Express kartice PBZ banke koja glasi na J. R. došao krađom njegovog novčanika u kojoj su se nalazili novac i dokumenti, odnosno, iz njegove obrane proizlazi da negira da bi na bilo koji način bio u posjedu novčanika vlasništvo J. R.

13. Iz ovih razloga, u datim okolnostima, okrivljeniku nije uskraćeno pravo na obranu izmjenom činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije kaznenog djela kako je to učinjeno od strane prvostupanjskog suda.

14. Također suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

15. Okrivljenik negira počinjenje kaznenih djela na način da mu je A. Š. donio American Express karticu za koju je rekao da pripada njegovom ujaku i da zajedno mogu trošiti novac koliko žele, a da mu ništa nije poznato o novčaniku J. R.

16. Prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirao iskaz svjedoka A. Š. koji negira da bi, a kako to tvrdi okrivljenik, istome dao American Express karticu na ime J. R. tvrdeći da je to kartica njegovog ujaka, te je pravilno zaključio da je njegov iskaz detaljan, uvjerljiv i životan. Ovaj je svjedok jasno i detaljno u iskazu naveo gdje je sve bio s okrivljenikom i što su kupovali, da je kupljenu robu okrivljenik platio karticom i da je mislio da je to njegova kartica jer nije imao razloga misliti da nije. Njegov je iskaz logičan u dijelu kada je iskazao da ukoliko bi bila istina, a kako to tvrdi okrivljenik, da je kartica pripadala njegovom ujaku, tada bi on sam plaćao tom karticom, a ne bi je dao okrivljeniku.

17. Ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik došao u posjed novčanika J. R. u kojem su se nalazili dokumenti i novac jer ga je isti izgubio, a da ga je on uzeo te da je u inkriminirano vrijeme kupio robu u ukupnoj vrijednosti od 10.783,20 kuna koristeći American Express karticu PBZ banke koja pripada J. R. i lažno se predstavljajući kao korisnik kartice te potpisujući se kao J. R. Za takvo utvrđenje, prvostupanjski je sud dao u svemu jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. S pravom je prvostupanjski sud odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane da se u postupku ispita svjedokinja A. Ć. (koja se također koristi i imenom I. K.) s obzirom da utvrđenja prvostupanjskog suda daju dovoljnu podlogu za presuđenje, a osim toga, svjedokinja A. Ć. je u više navrata neuspješno pozivana na sud radi davanja iskaza, pa čak i prisilno dovođenje nije uspješno provedeno iz razloga što ista ne živi na adresi prebivališta i njezina adresa nije poznata o čemu je sud obaviješten putem dopisa policije.

19. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana uzeo novčanik koji je J. R. izgubio, a u kojem su bili dokumenti, American Express kartica PBZ banke i najmanje 1.500,00 kuna, nakon čega je tom istom karticom obavljao kupnju u više trgovina lažno se predstavljajući kao korisnik kartica te potpisujući slipove u ime korisnika kartice J. R. na koji je način PBZ Card d.o.o. Zagreb oštetio za ukupno 10.783,20 kuna. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, prvostupanjski sud je u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenih djela utaje iz čl. 232. st. 2. KZ/11, prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11. Za takvo utvrđenje, prvostupanjski je sud dao u svemu argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Prvostupanjski sud je također pravilno donio i odluku o imovinskopravnom zahtjevu kada je oštećenom PBZ card d.o.o. dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.783,21 kuna. Naime, iz iskaza oštećenog J. R. proizlazi da nakon što je utvrdio da mu je nestao novčanik u kojem se nalazila American Express kartica, istu je kod PBZ Card d.o.o. blokirao pa ga nisu teretili za trošak koji je nastao zlouporabom njegove kartice. Iz ovih je razloga oštećenik u ovom kaznenom postupku PBZ Card d.o.o. koji je zatražio i kojemu je dosuđen imovinskopravni zahtjev.

21. Isto tako, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka kada je okrivljeniku naložio plaćanje troškova kaznenog postupka koji su odmjereni prema vremenskom trajanju i složenosti postupka. Potrebno je napomenuti da u skladu s odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik može naknadno zatražiti oslobađanje dužnosti naknade troškova kaznenog postupka uz za to potrebnu dokumentaciju, zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

22. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i sve te okolnosti pravilno je valorizirao. Naime, prvostupanjski je sud olakotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika cijenio da je pristupio liječenju od ovisnosti, da u okviru zatvorske kazne provodi radnu terapiju, da je radno angažiran i da je promijenio radne navike, odnosno da je u znatnoj mjeri promijenio svoje ponašanje te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv. Otegotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio da je isti višestruki počinitelj kaznenih djela, da je osuđivan dvanaest puta i to prvenstveno zbog kaznenih djela protiv imovine, tj. krađe i teške krađe te da je osuđivan i zbog kaznenih djela prijevare, razbojništva i zlouporabe opojnih droga. Cijeneći navedeno, a uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenih kaznenih djela, imajući u vidu prvenstveno činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti okrivljenika i to zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku za kazneno djelo utaje utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo prijevare utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te ga temeljem čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tako izrečena jedinstvena kazna zatvora po prethodno zasebno utvrđenim kaznama zatvora za svako kazneno djelo, u konkretnom slučaju adekvatna stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i u svakom slučaju podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

23. Prvostupanjski je sud okrivljeniku temeljem čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Međutim, prvostupanjski je sud izgubio iz vida da se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz čl. 70. KZ/11 može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja, ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Kako okrivljenik u ovom kaznenom postupku nije počinio kaznena djela s obilježjem nasilja, trebalo je sigurnosnu mjeru iz čl. 70. KZ/11 ukinuti.

24. Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe okrivljenika su djelomično osnovane u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, trebalo je djelomično prihvatiti žalbe okrivljenika te ukinuti sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a u ostalom dijelu žalbe okrivljenika su neosnovane te je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 25. siječnja 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marijan Garac, v.r.