Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Gž-702/2019.

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ljiljane Percel, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika P. j. d. o. o. V., kao pravne osobe i I. O., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani N. R., odvjetnik u P., zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 23/09, 123/11, 56/16 i 98/19), rješavajući o žalbi okrivljenika P. j. d. o. o. V., kao pravne osobe i I. O., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Pula, Vijeća za prekršaje, broj: Pr-2/19-18 od 18. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenika P. j. d. o. o. V., kao pravne osobe i I. O., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju.

II Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od po 500,00 (petsto) kuna, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem o prekršaju okrivljenici P. j. d. o. o. V., kao pravna osoba i I. O., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 30.000,00 kuna pravna osoba i 15.000,00 kuna odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, uz upozorenje da će se, ukoliko plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u dodijeljenom roku, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.

1.1. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 kuna, svaki.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. U žalbi u bitnom navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i učinkovitu obranu, jer im je zbog neopravdane žurnosti u postupku u kojem je provedeno samo jedno ročište uskraćena mogućnost očitovanja o svim okolnostima i činjenicama koje ih terete, a svi dokazi koje su predlagali eliminirani su, što predstavlja arbitrarno postupanje prvostupanjskog tijela. Dodaju i da je prvostupanjsko tijelo bilo nepravilnog sastava, jer je postupak samostalno i neovlašteno vodila predsjednica vijeća za koju iz spisa predmeta nije vidljivo da ima položen pravosudni ispit. Izreka pobijanog rješenja nije jasna i razumljiva, proturječna je razlozima, a obrazloženje nema zakonski nužan sadržaj. Uz to, sporno je jesu li stolovi i stolice postavljeni na pomorskom dobru, na koju su okolnost predlagali vještačenje, a sporno je i jesu li kritične zgode uopće obavljali ugostiteljsku djelatnost. Osporavaju i odluku o novčanoj kazni u kojoj nekažnjavanost za istu vrstu prekršaja nije dovoljno vrednovana.

2.2. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, a pobijano rješenje preinači na način da ih se oslobodi od optužbe, podredno, rješenje valja ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te, u smislu žalbenih navoda, da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje se u žalbi upire, da je djelo okrivljenika na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog zakona, te da su okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni.

5. Neosnovano žalitelji ističu da je prvostupanjsko tijelo koje je vodilo prekršajni postupak bilo nepravilnog sastava, jer da je postupak samostalno i neovlašteno vodila predsjednica vijeća za koju iz spisa predmeta nije vidljivo da ima položen pravosudni ispit, čime upiru na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona o nepropisnom sastavu tijela koje je vodilo prekršajni postupak.

5.1. Iz spisa predmeta vidljivo je da je sukladno članku 189. stavku 2. Prekršajnog zakona Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Pula odredilo da prekršajni postupak u ovom predmetu vodi S. B.-B., diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom, kako to proizlazi iz svjedodžbe o položenom pravosudnom ispitu koju je pod brojem Klasa: UP/I-133-03-09-01/6, Urbroj: 514-03-02-01-09-7, 29. lipnja 2009. S. B.-B. izdalo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Ispitna komisija za polaganje pravosudnog ispita.

5.2. S obzirom na navedeno, S. B.-B. kao predsjednica Vijeća za prekršaje provela je postupak sukladno danom ovlaštenju, a odluku o prekršaju donijelo je Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Pula, pa je, dakle, postupak proveden i odluka o prekršaju donijeta sukladno članku 189. Prekršajnog zakona, tako je istaknuti žalbeni navod u kojem se ukazuje na nepropisan sastav tijela koje je vodilo prekršajni postupak i počinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona neosnovan.

6. Izreka pobijanog rješenja u kojoj se u bitnom navodi da su okrivljenici kritične zgode na pomorskom dobru, pobliže označenom u izreci, pružali ugostiteljske usluge na površini cca 76 m2 bez koncesije ili koncesijskog odobrenja, jer na označenom pomorskom dobru imaju koncesijsko odobrenje za kiosk i terasu ugostiteljskog objekta površine 10 m2, jasna je i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spis, pri čemu je prvostupanjsko tijelo za svaku svoju odluku dalo dostatne i relevantne razloge, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju rješenja o prekršaju, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona.

7. Analizom provedenog postupka ovaj sud utvrdio je da su okrivljenici uredno pozvani na ročište glavne rasprave dana 13. ožujka 2019., da se pozivima nisu odazvali, niti su dostavili pisane obrane, pa je glavna rasprava održana bez njih te je postupak proveden sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona.

7.1. Neosnovano stoga žalitelji ističu da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i učinkovitu obranu zbog neopravdane žurnosti u postupku u kojem je provedeno samo jedno ročište čime da im je uskraćena mogućnost očitovanja o svim okolnostima i činjenicama koje ih terete, a kako su svi dokazi koje su predlagali eliminirani, radi se o arbitrarno postupanju prvostupanjskog tijela.

7.2. Člankom 89. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe citiranog Zakona ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još neke dokaze, ako utvrdi da stanje stvari nije razjašnjeno. Pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju.

7.3. Iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju vidljivo je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret. Analizirajući sve provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge.

7.4. Nadalje, sukladno članku 82. stavku 1. Prekršajnog zakona, postupovnim odredbama tog Zakona utvrđena su pravila kojima se osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava, a ovaj sud, analizom provedenog postupka, nije utvrdio da bi prvostupanjsko tijelo koje vodi prekršajni postupak postupalo na način kojim bi to bilo dovedeno u pitanje. U smislu članka 85. Prekršajnog zakona okrivljenicima je pruženo pravo na obranu te sukladno stavku 2. mogućnost očitovanja o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, pružena im je mogućnost konfrontacije i nisu povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, te je postupak, razmatran kao jedinstvena cjelina, bio vođen na način koji je okrivljenicima osigurao pravično suđenje.

8. Okrivljenici u žalbi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke Vijeća za prekršaje da su okrivljenici kritične zgode na pomorskom dobru, pobliže označenom u izreci, pružali ugostiteljske usluge na površini cca 76 m2 bez koncesije ili koncesijskog odobrenja, jer na označenom pomorskom dobru imaju koncesijsko odobrenje za kiosk i terasu ugostiteljskog objekta površine 10 m2.

8.1. Činjenično stanje je u provedenom prvostupanjskom postupku, po mišljenju ovog suda, potpuno i točno utvrđeno na temelju provedenog dokaznog postupka u kojem je ispitan svjedok Z. M. te je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.

8.2. Svoje uvjerenje o počinjenom prekršaju okrivljenika Vijeće za prekršaje temelji na pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza koji niti po ocjeni ovog suda ne dovode u sumnju pravilnost zaključka da su okrivljenici počinili inkriminirano djelo na način i pod uvjetima kako se to u rješenju o prekršaju i navodi, koji je zaključak valjano i obrazložen, tako da je Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Pula pravilno utvrdilo i obrazložilo svoj zaključak da su se u ponašanju okrivljenika, koji su kritične zgode na pomorskom dobru, pobliže označenom u izreci, pružali ugostiteljske usluge na površini cca 76 m2 bez koncesije ili koncesijskog odobrenja, jer na označenom pomorskom dobru imaju koncesijsko odobrenje samo za kiosk i terasu ugostiteljskog objekta površine 10 m2, stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

8.3. Naime, člankom 114. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisane su novčane kazne u rasponu od 30.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu te u rasponu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna za odgovornu osobu, ako pomorsko dobro upotrebljavaju ili gospodarski koriste bez koncesije ili koncesijskog odobrenja.

8.4. Po ocjeni ovog suda, Vijeće za prekršaje za odluku o krivnji okrivljenika dalo je valjane i obrazložene razloge koje prihvaća i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, navodeći posebice da predmetni dio pomorskog dobra nije obuhvaćen koncesijskim odobrenjem, kao i da je mikrolokacija pomorskog dobra prema izvatku iz zemljišne knjige za k. č. xxx k.o. Š.-N. upisana kao pomorsko dobro.

9. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da novčane kazne izrečene žaliteljima u visini propisanih najnižih kazni nisu prestroge.

9.1. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni već je imalo u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je okrivljenicima izreklo odgovarajuće kazne koje su razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i njihovoj nekažnjavnosti, držeći da će se tako odmjerenim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

10. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenike, temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

11. Zbog navedenih razloga žalbu okrivljenika valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. siječnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Ljiljana Percel, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Pula, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.