Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 12 Gž Ob-545/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Sandra Artuković Kunšt kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ., P., OIB …, zastupan po punomoćnici N. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i partneri, Z., protiv tužene J. P.-Đ., P., zastupana po punomoćniku M. R., odvjetniku iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, poslovni broj P Ob- 110/2017-69 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća 25. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, poslovni broj P Ob-110/2017-69 od 1. travnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da je nekretnina k.č.br. 4890/8 u naravi kuća s poslovnim prostorom u S. ulici površine 141 m2 i dvorište u S. ulici površine 409 m2, upisana u z.k.ul.br. 8101 k.o. P. zajednički stečena imovina u braku tužitelja M. Đ., OIB …, s prebivalištem u P., i tužene J. P.-Đ., OIB …, s prebivalištem u P. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u 1/5 dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 8101 k.o. P. s naslova bračne stečevine što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja M. Đ., OIB … s prebivalištem u P., u 1/5 dijela i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva u roku od 15 dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
III Nalaže se tužitelju M. Đ. da tuženoj J. P.-Đ. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 31.148,80 kn (trideset jedne tisuće sto četrdeset osam kuna i osamdeset lipa) u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude se obje stranke.
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. i točki III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.
4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i točki III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.
5. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj osporava osnovanost žalbenih razloga te predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.
6. Žalbe su osnovane.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nekretnina kčbr. 4890/8 u naravi kuća s poslovnim prostorom u S. ulici površine 141 m2 i dvorište u S. ulici površine 409 m2 iz zk.ul.br. 8101 k.o. P. zajednički stečena imovina u braku tužitelja i tuženice te da su stranke suvlasnici iste svatko u ½ dijela kao i da je tuženica to dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama kao i izdavanje tužitelju valjane tabularne isprave.
8. Iz dosada provedenog postupka proizlazilo bi da je sporna nekretnina (kat. čest. 4890/8 iz zk.ul. 8101 k.o. P.) upisana u Zemljišnoknjižni odjel Petrinja Općinskog suda u Sisku kao vlasništvo tuženice (vlasnički dio 1/1); da je na istoj nekretnini sagrađena kuća s poslovnim prostorom (S. ulica) površine 141 m2, da dvorište u S. ulici ima površinu 409 m2 tj. da nekretnina ima ukupnu površinu 550 m2, a među strankama je bilo nesporno da zemljište i dvorište predstavljaju posebnu imovinu tuženice tj. da to ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Također bi iz dosada provedenog postupka proizlazilo da je tuženik sudjelovao u izgradnji kuće iskopom temelja, betoniranjem istih, izradi dijela pripreme za fasadu, izradi nadstrešnice nad balkonom, fizičkim radom na izgradnji garaže), a u postupku je provedeno i građevinsko vještačenje te su saslušani brojni svjedoci kao i stranke.
9. Prvostupanjski sud u dijelu je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je sporna nekretnina zajednički stečena u braku tužitelja i tuženice te da je tužitelj suvlasnik u 1/5 dijela iste nekretnine (što da je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva iste nekretnine na ime i u korist tužitelja u 1/5 dijela i izdati mu valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti presuda), dok je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva, te u razlozima prvostupanjske presude se poziva na čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 – dalje: ZBPO), čl. 281. ZBPO te navodi da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka smatrajući prigovore na iskaz vještaka od strane tužitelja neosnovanim u cijelosti, ocjenjuje da je tužitelj suvlasnik 1/5 dijela predmetne nekretnine kao bračne stečevine stranaka, a to iz razloga jer tužitelj nije dokazao da je u nekretninu uložio znatna novčana sredstva ostvarena redovnim primanjima i kreditima jer su primanja tužitelja bila skromna (što je vidljivo iz potvrde MUP-a PU K.-z.), dok da je tuženica dokazala da je s novčanim sredstvima roditelja, kreditom oca, osobnim kreditom i plaćom financirala gradnju kuće na svom zemljištu kao posebnoj imovini i nije osporavala da je tužitelj sudjelovao svojim doprinosom u izgradnji temelja kuće, izradi dijela pripreme za fasadu, izradi nadstrešnice na balkonu kao i fizičkim radom na izgradnji garaže, što bi predstavljalo doprinos tužitelja u izgradnji kuće.
10. Žalitelji osnovano ukazuju na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to zato jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je stoga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
11. Tako je prvostupanjski sud propustio utvrditi kada je zaključen brak stranaka te kada je isti razveden, do kada je trajala bračna zajednica stranaka, u kojem razdoblju je započela gradnja predmetne kuće na spornoj nekretnini te kada je ista gradnja dovršena. Naime, odlučne činjenice u ovom predmetu ocjenjuju se sukladno zakonu koji je bio na snazi u vrijeme građenja sporne kuće te u tom smislu valja utvrditi kada je ista kuća građena jer o tome ovisi pitanje primjene ZBPO ili Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98). Naime, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja, a pritom treba reći da je za određenje bračne stečevine bitno trajanje bračne zajednice kao životne zajednice bračnih drugova, a ne samog braka te ukoliko bračni drugovi steknu određenu imovinu nakon prestanka bračne zajednice, no prije nego je brak pravomoćno razveden, ta imovina ne ulazi u bračnu stečevinu.
12. Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" broj 162/98 – dalje: OBZ, koji je stupio na snagu 30. prosinca 1998. te se primjenjuje od 1. srpnja 1999., a danom početka primjene tog Zakona prestao je važiti Zakon o braku i porodičnim odnosima - čl. 371. OBZ) je čl. 251. propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu te da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 252. OBZ), a čl. 253. st. 1. OBZ je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, kao i da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako OBZ-om nije drukčije određeno (čl. 254. OBZ). Člankom 257. st. 1. OBZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, dok je st. 2. propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. OBZ (nasljeđivanje, darovanje i slično).
13. Odredbom čl. 276. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, a čl. 277. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (čl. 278. st. 1. ZBPO), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO, je njegova posebna imovina (čl. 278. st. 2. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO), a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO), a sukladno st. 2. istog članka u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
14. Stoga je sukladno iznesenom bitno utvrditi koji se od naprijed navedena dva zakona primjenjuje u konkretnom slučaju, a da bi se mogla ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, a u tom smislu mjerodavno je osim vremena kada je prestala bračna zajednica između stranaka i vrijeme kada su stranke stekle predmetnu kuću koja se nalazi na spornoj nekretnini (kčbr. 4890/8 iz zk.ul. 8101 k.o. P.).
15. Također valja ukazati prvostupanjskom sudu da dio izreke pod točkom II. ("s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija") nije dovoljno jasan niti određen jer je da bi izreka presude bila jasna i razumljiva potrebno naznačiti točno u kojem to preostalom dijelu se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
16. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i u svezi s tim i odluku o parničnom trošku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).
17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će za svoj zaključak dati jasne i potpune razloge. Tek nakon toga će prvostupanjski sud biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
18. O trošku žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
