REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

Broj: Pp-341/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Marini Ivančević, uz sudjelovanje Aleksandre Žarković kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice I. V., zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine RH 70/17, 126/19), kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga PU SD, I P.P. S. pod brojem: 511-12-23-05-5-28-1/2022 od 19. siječnja 2022., nakon provođenja žurnog postupka 24. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: I. V., OIB: …. , kći J. i A. dj.

B, rođena …... u S . , s prebivalištem u S. D. kbr..,

završena SSS, po zanimanju organizator građenja, zaposlena, lošeg imovnog stanja, udana, majka troje djece, državljanka RH, prekršajno nekažnjavana,

k r i v a  j e

što je 12. siječnja 2022. oko 17,30 sati u S., u ulici D. kbr., u stanu počinila nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri A. V., odnosno tjelesno nasilje sve na način što je nakon kratkotrajne svađe sa kćerkom nasrnula na oštećenu, uhvatila ju i jako povukla rukama za kosu, te ogrebala noktima po podlaktici desne ruke, pri čemu je izazvala strah i uznemirenje kod oštećene,

dakle, počinila tjelesno nasilje u obitelji,

čime je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/2017, 126/19, 84/21), kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona, pa se na temelju istog Zakona okrivljenici

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana.

Temeljem članka 40. stavak 1. i stavak 2. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenica bila lišena slobode temeljem Izvješća o uhićenju I P.P. S. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenica uhićena 12. siječnja 2022. u 19,00 sati, do dana 13. siječnja 2022. u 10,54 sati kada je privedena na Općinski prekršajni sud, te puštena na slobodu temeljem Rješenja o puštanju na slobodu 13. siječnja 2022. u 11,45 sati, uračunava se kao 2 (dva) dana zatvora, tako da izrečena kazna zatvora okrivljenici jest kazna zatvora u trajanju od 13 (trinaest) dana.

Temeljem članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljenici se

p r i m j e nj u j e

uvjetna osuda

time da se izvršenje kazne zatvora koja je okrivljenici izrečena odgađa na rok od jedne godine, te se ista neće izvršiti uz uvjet da u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Na osnovu članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenica se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

PU SD, I. P.P. S. je pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja kao u izreci ove presude.

Okrivljenica I. V., saslušana pred ovim sudom u žurnom prekršajnom postupku u svojoj obrani je navela da živi u stanu u S. D. kbr. sa svojim suprugom M. K., da njena kćerka A. ne živi s njima već 12 godina, da je ista u podstanarstvu sa svojom kćerkom koja ima 13 godina, a njena kćer da je razvedena. Navela je da s njom nije u dobrim odnosima već godinama, prije svega zbog njezine vrlo teške naravi. Nadalje je navela da i ostali dio obitelji nju smatra da je zločesta i jeza, shizofreničarka, a sve da je nastalo vezano za imovinskopravne odnose, naglašavajući da su članovi njene obitelji čak govorili da će ju staviti na psihijatriju, da ima shizofreniju, a ona da se javila svome liječniku, bila kod psihijatra, te je utvrđeno da je ona stabilna osoba. Dana 4. rujna 2021. da je njena kćer A.. nju molila preko mobitela da je primi kući jer da je na ulici, obzirom da je bila podstanar, te naglasila da se protiv njene kćerke vodi kazneni postupak na Općinskom sudu jer ju je udarila 11. rujna 2021., te da se i protiv nje vodi kazneni postupak jer je kćerka nju prijavila da je navodno prijetila unuci da će joj slomiti noge. Nadalje je navela da njena kćerka stanuje u njenoj garsonijeri koja se nalazi ispod njenog stana, odnosno na adresi D. kb… u S.

Dana 12. siječnja 2022. oko 17,30 sati dok je bila na ulici da je vidjela svoju kćerku kako napušta garsonijeru, da je ona došla do garsonijere u kojoj ona živi I izvukla ključ, da nije zaključala, potom da je otišla kući, a A. je bila na terasi kod brata koji živi u D. kb…, te ju vidjela s balkona i kazala joj da je "zlo", a ona njoj da je pokazala ključ i rekla "vidi". Tada kćerka da se zaletjela trčeći, da je ona krenula u kuću u stan ali da nije uspjela zaključati vrata i A. je ušla unutra kao furija i kazala joj da joj vrati ključe, sve se dešavalo u dnevnom boravku, suprug da je sjedio I gledao televiziju, a ona da je A. kazala da joj neće vratiti ključe, da je ono njeno, što je kćerka negirala govoreći da to nije njeno i da joj vrati ključe. Nadalje je okrivljenica navela da je uspjela potom s obje ruke izgurati kćerku iz stana, da je nije povukla za kosu i nije je ogrebla noktima po podlaktici desne ruke, naglasivši da je ista bila obučena u debelu jaketu. Potom da je A. izbacila izvan stana i zaključala vrata, cijelo vrijeme da je suprug bio u dnevnom boravku i gledao televiziju, da se nije miješao u sukob između njih dvije.

Obzirom da je okrivljenica negirala počinjenje predmetnog prekršaja sud je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja saslušao svjedokinju A.V., kćerku okrivljenice.

Svjedokinja A. V., nakon što je upozorena od strane suda da nije dužna svjedočiti u ovom postupku, svjedokinja je izjavila: "Želim svjedočiti u postupku, ne želim koristiti blagodat ne svjedočenja."

Svjedokinja je u svome iskazu pred ovim sudom navela da već duži niz godina nije u dobrim odnosima sa svojom majkom I. V., da sa svojom kćerkom ne stanuje na istoj adresi gdje i roditelji, da je živjela kao podstanar zadnjih 12 godina, da sada živi u garsonijeri na adresi D. kbr... Dana 12. siječnja 2022. u 17,30 sati da je došla ispred garsonijere gdje sada stanuje da bi uzela svome djetetu stvari I odnijela u bolnicu gdje se ista tamo trenutačno nalazi. Navela je da je otključala vrata od garsonijere i shvatila sam da joj je roba na sušilu, te je trebala izaći po robu, pritom da je zatvorila vrata od garsonijere, te da je u tom trenutku njena majka bila sakrivena iza skala i zaskočila ju, gurnula ju u prolazu kad je išla prema sušilu, nakon toga da je otišla po robu i da je vidjela potom majku koja je ulazila u njenu garsonijeru, a ključ je bio u bravi iznutra. Navela je da je potrčala prema dolje, njena majka da je prešla stazicu i otišla u svoj na adresi D. kbr…, da je ona išla za njom dok je ona bježala prema svome stanu, da je ušla u njen stan, vidjela oca u dnevnom boravku, putem da joj je govorila da je moli da joj vrati ključ da joj je dijete u bolnici da mora uzeti robu za malu. Nadalje je svjedokinja navela da joj je samo govorila da joj vrati ključ i da joj je dijete u bolnici, da je nije vrijeđala, majka da joj je govorila da će je izbacit iz kuće, da je to njeno, da je sama kriva što joj je dijete u bolnici, da joj nije govorila riječi uvredljivog sadržaja. Također je svjedokinja navela da ju je majka izgurivala iz stana i govorila joj da se gubi iz kuće da je to njeno. Kada ju je izgurivala iz stana majka da ju je počupala za kosu i rukama je mlatarala udarajući je, ali sve u namjeri da je izbaci iz stana, pritom da ju je ogrebala noktima po podlaktici, a to je uspjela iz razloga jer da joj je rukav bio podignut. Svjedokinja je nadalje navela da je bila uznemirena i u strahu od majčinog ponašanja prema njoj, te da je pozvala djelatnike policije. Da joj je pružena liječnička pomoć, odnosno djelatnici policije da su vidjeli da se trese i da su je odveli na Hitnu pomoć. Nadalje je navela da je cijelo vrijeme njen otac bio nazočan događaju, nije se miješao, da je lošeg zdravstvenog stanja, pije dosta alkohola, bio je hospitaliziran, jedva ostao živ, te da je imao transplantaciju krvi.

Okrivljenica nakon što je saslušala iskaz svjedokinje izjavljuje da nema primjedbi na isti.

U nastavku dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u Službenu zabilješku I P.P. S. od 12. siječnja 2021., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu I P.P S. od 12. siječnja 2022. serijski broj 02089575 iz kojeg je vidljivo da I. V. nije bila pod utjecajem alkohola, Naredbu o određivanju mjere opreza I P.P. S. od 12. siječnja 2022. serijski broj 00944484 iz koje je vidljivo da je I. V. određena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s A. V. iz S., D. kbr… koja započinje 12. siječnja 2022. u 19,00 sati i traje do 20. siječnja 2022. U 19,00 sati, medicinsku dokumentaciju na ime A. V., Zavoda za hitnu medicine SDŽ od 12. siječnja 2022., Izvješće o uhićenju PU SD I. P.P. S. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenica uhićena 12. siječnja 2022. u 19,00 sati do privođenja na ovaj sud 13. siječnja 2022. u 10,54 sati kada je puštena na slobodu temeljem Rješenja ovog suda 13. siječnja 2022. u 11,45 sati, Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I P.P. S. od 12. siječnja 2022., te uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva i uprave Uprava za kazneno pravo i probaciju Odjel za prekršajne evidencije iz koje je vidljivo da okrivljenica do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana.

Na temelju provedenog redovnog sudskog postupka, ocjenom obrane okrivljenice, te iskaza saslušane svjedokinje A. V., čiji iskaz sud prihvaća istinitim, ne nalazeći nikakve elemente šikaniranja okrivljenice od strane svjedokinje, te uvidom u cjelokupni spis, Sud smatra nesporno utvrđenim da su se u radnjama okrivljenice ostvarila sva pravna obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona, radi čega ju je trebalo proglasiti krivom i kazniti kako je to odlučeno u izreci presude.

Prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji je:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. spolno uznemiravanje

5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje tko počini nasilje iz članka 10. ovog Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

Prije svega potrebno je navesti da je sud tijekom provođenja redovnog sudskog postupka utvrđivao činjenicu da li je od strane okrivljenice I. V. počinjeno utužene prigode psihičko nasilje prema oštećenoj kćerki A. V., sud je pritom cijenio obranu okrivljenice koja je navela da je utužene prigode dok je bila na ulici vidjela kćerku kako napušta garsonijeru u ulici D. kbr.., da je to bio razlog zbog kojeg je ona otišla do njene garsonijere uzela ključ koji je bio u bravi i krenula prema svom stanu u ulici D. kbr.., pritom da ju je vidjela kćerka i krenula za njom u stan, u stanu nakon što je A. ušla da je tražila od nje da joj vrati ključ u više navrata, da joj je ona govorila da joj neće vratiti ključ jer da je garsonijera njena, tijekom postupka na okolnost počinjenja psihičkog nasilja od strane okrivljene prema oštećenoj sud je saslušao i svjedokinju koja je u potpunosti u tom dijelu potvrdila navode iz obrane okrivljenice, odnosno opisala je samu činjenicu da je vidjela majku koja je s ključem njene garsonijere krenula prema svome stanu ulica D. kbr.., te da je to bio razlog zbog kojeg je ona krenula za majkom, da je tražila od nje da joj vrati ključ, odnosno nesporno je da je došlo do svađe između njih dvije u pogledu predmetnog ključa, svjedokinja je pritom istaknula da ju majka nije vrijeđala uvredljivim riječima, ali da je isticala da je sva imovina njena, to sud smatra nesporno da je između okrivljenice i njene kćerke A. V. došlo do kratkotrajne svađe koja se ne može podvesti pod obilježje psihičkog nasilja okrivljenice prema oštećenoj.

Također je potrebno naglasiti da u samom činjeničnom opisu djela prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenici u pogledu postojanja psihičkog nasilja počinjenog na štetu oštećene osim riječi kratkotrajne svađe ne postoje riječi koje bi sud mogao tumačiti da bi se radilo o psihičkom nasilju okrivljene prema oštećenoj. Stoga je sud iz činjeničnog opisa djela prekršaja ispustio riječi "psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost" jer nije dokazano tijekom postupka da bi okrivljenica utužene prigode počinila taj oblik nasilja prema oštećenoj.

Nadalje, potrebno je navesti da je tijekom postupka sud nesporno utvrdio činjenicu da je okrivljena utužene prigode počinila nasilje u obitelji na štetu svoje kćerke A. V. i to tjelesno nasilje sve na način što je nakon kratkotrajne svađe nasrnula na oštećenu, uhvatila ju i jako povukla rukama za kosu i ogrebla noktima po podlaktici desne ruke, do takvog zaključka sud je došao na temelju opširnog i detaljnog iskaza saslušane svjedokinje A. V. koja je opisala događaj i to opisujući prvotno što se dešavalo prije nego što je ušla u stan svoje majke I. V. D. kbr.., te nakon ulaska u stan, a sve iz razloga jer je tražila od majke da joj vrati ključ od garsonijere u kojoj ona živi, naime, svjedokinja je navela da ju je majka izguravala iz stana, govorila joj da se gubi iz kuće, da je sve njeno, a prilikom izguravanja iz stana da ju je majka počupala za kosu, rukama mlatarala udarajući je pritom i ogrebla noktima po podlaktici, to je uspjela iz razloga jer joj je rukav bio podignut, da je bila uznemirena i u strahu, te je to bio razlog zbog kojeg je pozvala djelatnike policije. Također je svjedokinja navela da joj je pružena medicinska pomoć, u spisu priliježe medicinska dokumentacija za oštećenu A. V. kojom dokumentacijom ista po mišljenju ovog suda potvrđuje istinitost navoda iz svog iskaza.

Također je sud prilikom provođenja sudskog postupka ocjenjivao i obranu okrivljenice i to u dijelu u kojem je ista opisivala utuženi događaj, odnosno opisivala je razlog zbog kojeg je njena kćerka kao furija kako je kazala u svojoj obrani ušla u njen stan, da je došlo do svađe između njih dvije u pogledu vraćanja ključa i pritom je priznala činjenicu da je izgurivala svoju kćerku iz stana i to s obje ruke, ali je pritom negirala činjenicu da bi je povukla za kosu, te da bi je ogrebla noktima po podlaktici desne ruke iz razloga jer je ista bila obučena u debelu jaknu, ali da je nesporno da je A. nasilno izbacila iz stana, što sud ne prihvaća istinitom činjenicom smatrajući, a sve poklonivši vjeru saslušanoj svjedokinji, da je nesporno da je okrivljenica prilikom izgurivanja oštećene iz stana primijenila fizičku silu i to upravo na način kojoj joj se stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, u prilog toj činjenicu sud ističe medicinsku dokumentaciju koju prihvaća kao valjani pisani dokaz, te također činjenicu da je oštećena pozvala djelatnike policije i to ne bezrazložno, već upravo zbog primjene fizičke sile okrivljenice prema njoj zbog koje je osjetila strah i uznemirenje, odnosno da se ni u kojem slučaju nije radilo o nasilnom izguravanju iz stana oštećene od strane okrivljene bez primjene fizičke sile kako je to navela okrivljenica u svojoj obrani, ne potkrijepivši svoju obranu niti jednim predloženim dokazom.

Slijedom svega naprijed navedenog sud smatra nesporno utvrđenim da su se u radnjama okrivljenice u cijelosti ostvarila obilježja prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona, radi čega ju je sud proglasio krivom i kaznio.

Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenice, valjalo je donijeti odluku o sankciji uzimajući pritom u obzir sve okolnosti koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i mjeru izrečene kazne.

Prilikom odmjeravanja kazne sud je okrivljenici uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, od olakotnih okolnosti uzeo je u obzir činjenicu da je ista lošeg materijalnog stanja, te da do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana, dok od otegotnih okolnosti na strani okrivljenice sud je uzeo u obzir upornost u činjenju predmetnog prekršaja, radi čega je sud okrivljenici izrekao kao težu vrstu kazne, kaznu zatvora.

Međutim, kako sudu nije cilj samo represivno djelovati, već bi svrha kažnjavanja bila i u stvaranju nužnih preduvjeta za normalni život u zajednici, dajući priliku okrivljenici za drugačije ponašanje i ocjenjujući da se i bez izvršenja kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, sud je prema okrivljenici primijenio uvjetnu osudu s time da se izvršenje kazne zatvora koja je okrivljenici izrečena odgađa na rok od jedne godine, uz uvjet da u tom roku ne počini novi prekršaj.

Temeljem članka 40. stavak 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona Sud je vrijeme oduzimanja slobode okrivljenici od strane PU SD, I P.P. S. temeljem izvješća o uhićenju uračunao u izrečenu kaznu zatvora kao dva dana zatvora, pa je stoga odlučeno kao u izreci presude.

Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljenici uz izrečenu kaznu izrekne zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana iz razloga jer Sud nije našao dokazanim tijekom provođenja ovog postupka da je okrivljenici takva mjera potrebna obzirom na činjenicu da ista do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana, te Sud smatra da će se sa izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja i bez izricanja gore predložene zaštitne mjere.

Sukladno odredbi članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona sud je u cijelosti oslobodio okrivljenicu obveze na plaćanje troškova prekršajnog postupka smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati, te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 24. siječnja 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Aleksandra Žarković, v.r.

Marina Ivančević, v.r.