REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-3321/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: B. J. pok. D., OIB: …, P., S. 59, kojeg zastupa

punomoćnik D. P., odvjetnik u S., D. rata 27 B, protiv tuženika:

A. J., OIB: …., P., G. 70, kojeg zastupaju

punomoćnici iz O. društva K. & K. d.o.o., S., S. 13, radi

utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. studenog 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Č.,

odvjetnice iz S., tuženika A. J. i punomoćnika tuženika A. V.,

odvjetnika u Odvjetničkom društvu K. i K., 24. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„ 1. Utvrđuje se spram tuženika da je tužitelj vlasnik nekretnine čest. zem. 1982 k.o. D. P., u naravi voćnjak sa zgradom i čatrnjom, ukupne površine 6894

m2, za 6600/6894 dijela, slijedom čega je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu prikladnu za izvršenje upisa navedenih prava vlasništva u zemljišnu knjigu nadležnog suda na ime tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Dužan je tuženik i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa pripadajućom kamatom.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 63.095,00 kuna.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 27. lipnja 2014., se navodi kako je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 1982 G. u naravi voćnjak sa zgradom i čatrnjom, ukupne površine 6.894 m2, upisane u z.u. 2491 k.o. D. P.. U naravi se vlasništvo tužitelja odnosi na 6600 m2 predmetne nekretnine.

Tužitelj je pregledom zemljišnih knjiga saznao da su tuženi J. K. i

J. A. uknjiženi kao suvlasnici za ukupno 942 dijela, odnosno ukupno 942

m2 predmetne nekretnine, a vezano uz što su i pribavljena dva posve različita zapisnika Općinskog suda u S. u postupku pod poslovnim brojem Z-

8500/2005/2491, oba datirana sa 1. listopada 2008. Tužitelj je nakon saznanja o navedenom u više navrata kontaktirao tuženike, međutim isti su se na zahtjeve tužitelja oglušili. Tužitelj se zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u dugogodišnjem mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko sto godina te isti i danas drži u posjedu navedeni udio nekretnine. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., kao vlasnici nekretnine čest. zem. 1982 k.o. D. P., upisan je tužitelj kao vlasnik 5992/6894 dijela nekretnine te svaki od tuženika K. J. i A. J. kao vlasnik 471/6894 dijela.

Tužitelj je stvarni vlasnik 6600/6894 dijela, odnosno tuženici su vlasnici za po 124/6894 dijela, odnosno tužitelj je stvarni vlasnik 6600 m2, a tuženi po 124 m2 svaki to predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj u odnosu na tuženike J. K. i J. A. vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1984 k.o. D. P., u naravi voćnjak sa zgradom i čatrnjom, ukupne površine 6.894 m2 za 6600/6894 dijela, slijedom čega su dužni tuženici izdati tužitelju ispravu prikladnu za izvršenje upisa navedenog prava u zemljišnu knjigu nadležnog suda uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika te mu naknaditi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 24. rujna 2014., tuženik A. J. je naveo kako je tuženik K. J. umro te je iza istog doneseno rješenje o nasljeđivanju od strane javnog bilježnika B. K. iz S. pod poslovnim brojem O-1453/09., UPP/OS-83/2009-3 od 23. srpnja 2009. Budući je tuženik J. K. umro prije podnošenja tužbe, predlaže tužbu odbaciti u odnosu na

istog. Što se tiče tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika A. J. isti ističe

da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stranke točno znaju fizički koji dio zemljišta označenog sa čest. zem. 6894 z.u. 2491 k.o. D. P. koriste, a ujedno su i vlasnici navedenog dijela zemljišta, jer je isto zemljište fizički podijeljeno. Upravo iz naprijed navedenog razloga tuženici su u katastru bili upisani kao posjednici na onom dijelu zemljišta kojeg su fizički koristili i koje im je pripalo u postupku diobe. Prilikom usklađivanja zemljišnih knjiga, odnosno osnivanja zemljište knjige za k.o. Podstranu, stranke su se složile da se prilikom upisa vlasništva u zemljišnu knjigu prepišu podaci iz katastra koje je odražavalo stvarno stanje vlasništva. Naime, stranke su godinama nakon podjele fizički koristile određeni dio zemljišta te su kao posjednici na tom dijelu zemljišta i bile upisane u katastru i godinama plaćale porez na zemljište koje koriste. Nakon osnivanja zemljišne knjige za k.o. P., stranke su tražile da se zemljišnoknjižno stanje uskladi sa katastarskim stanjem, odnosno sa stvarnim stanjem, a što je i učinjeno, tako da su u navedenom postupku stranke i upisane kao suvlasnici na onom dijelu zemljišta koje im stvarno i pripada. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-682/14. od 3. studenog 2015. odbačena je tužba u odnosu na tuženika pod 1. K.

J..

4. Na glavnoj raspravi održanoj 13. veljače 2018. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je tražio donošenje presude kojom će se utvrditi spram tuženika J. A. da je vlasnik za 471/6894 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1982 z.u. 2491 k.o. D. P..

5. Rješenjem Ž. suda u V. G. pod poslovnim brojem Gž-

852/2020-2 od 9. rujna 2020. ukinuta je presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pst-682/14. od 3. prosinca 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Raspravnim rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-3321/20. od 4. ožujka 2021. sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbe sa ročišta od 13. veljače 2018.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zapisnika Općinskog suda u S., Z. odjela pod poslovnim brojem Z-8500/2005/2491 od 20.

prosinca 2010., zapisnika O. suda u S., Z. odjela pod

poslovnim brojem Z-8500/2005/2491 od 1. listopada 2008., izjave od 1. listopada 2008., zapisnika O. suda u S., Z. odjela pod poslovnim

brojem Z-8500/2005/2491 od 1. listopada 2008., saslušanjem tužitelja B. J.

i tuženika A. J. u svojstvu stranaka, svjedoka K. B.,

dopunskog saslušanja tuženika A. J., pisanog nalaza i mišljenja sudskog

vještaka M. M. od 27. lipnja 2017., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M. od 28. rujna 2018., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M. od 21. ožujka 2019.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Čitanjem zapisnika O. suda u S., Z. odjela pod

poslovnim brojem Z-8500/2005/2491 od 1. listopada 2008. utvrđeno je:

- da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96.) za k.o. Donja Podstrana

- da je čest. zem. 1982 z.u. 2491 k.o. D. P. identična sa česticama stare oznake čest. zem. 3735/1 z.u. 1754, čest. zem. 3737 z.u. 2386, čest. zem. 3738 z.u. 2386, čest. zem. 3740/2 z.u. 2386 i čest. zem. 3809/5 z.u. 2386

- da su dosadašnji zk vlasnici na nekretnini upisanoj u z.u. 1754 bili upisani J. A. pok. K. i J. K. pok. K. za po ½ dijela i

na nekretninama upisanim u z.u. 2386 B. J. pok. D. za cijelo

- da su prije početka raspravljanja izjave dali A. J., K. J.

i J. B.

- da je pregledom popisnog lista broj 420 i plana izlaganja idenfiticirana kat. čest. 1982 k.o. D. P. zvana G., zgrada 40 m2, čatrnja 6 m2 i voćnjak 6848 m2 (nova izmjera), evidentiranog posjednika J. B., sa dijelom čest. zem. 3735/1 z.u. 1754, sa čest. zem. 3737, 3738, 3740/2 i 3809/5, sve z.u. 2386 k.o. P. (stara izmjera)

- da je pregledom z.u. 2386 utvrđeno da je upisani zk vlasnik evidentirani posjednik, pregledom z.u. 1754 utvrđeno je da su upisani zk suvlasnici J.

A. i J. K.

- da se na temelju članka 183. ZZK-a upisuje zgrada od 40 m2 uz zabilježbu da prilikom upisa iste nije priložena lokacijska, građevinska i uporabna dozvola.

12. Čitanjem izjave od 1. listopada 2008. utvrđeno je da istom Jovanović Ante pok. K. i J. K. pok. K. suglasno iskazuju da su upisani

kao suvlasnici na čest. zem. 3735/1 z.u. 1754 k.o. P.. Ističu da je stvarni vlasnik na kat. čest. 1982 (dio čest. zem. 3735/1) J. B. pok. D., kao i da pristaju da se isti upiše kao vlasnik za cijelo na navedenoj katastarskoj čestici.

13. Čitanjem zapisnika O. suda u S., Z. odjela pod

poslovnim brojem Z-8500/2005/2491 od 1. listopada 2008. utvrđeno je:

- da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96.) za k.o. D.

P.

- da je čest. zem. 1982 z.u. 2491 k.o. D. P. identična sa česticama stare oznake čest. zem. 3735/1 z.u. 1754, čest. zem. 3737 z.u. 2386, čest. zem. 3738 z.u. 2386, čest. zem. 3740/2 z.u. 2386 i čest. zem. 3809/5 z.u. 2386

- da su dosadašnji zk vlasnici na nekretnini upisanoj u z.u. 1754 bili upisani J. A. pok. K. i J. K. pok. K. za po ½ dijela i

na nekretninama upisanim u z.u. 2386 B. J. pok. D. za cijelo

- da su prije početka raspravljanja izjave dali A. J., K. J.

i J. B.

- da je pregledom popisnog lista broj 420 i plana izlaganja idenfiticirana kat. čest. 1982 k.o. D. P. zvana G., zgrada 40 m2, čatrnja 6 m2 i voćnjak 6848 m2 (nova izmjera), evidentiranog posjednika J. B., sa dijelom čest. zem. 3735/1 z.u. 1754, sa čest. zem. 3737, 3738, 3740/2 i 3809/5, sve z.u. 2386 k.o. P. (stara izmjera)

- da je pregledom z.u. 2386 utvrđeno da je upisani zk vlasnik evidentirani posjednik, pregledom z.u. 1754 utvrđeno je da su upisani zk suvlasnici J.

A. i J. K.

- da se na temelju članka 183. ZZK-a upisuje zgrada od 40 m2 uz zabilježbu da prilikom upisa iste nije priložena lokacijska, građevinska i uporabna dozvola

- da se čest. zem. 1982 zvana G. upisuje u novi z.u. 2491 k.o. D.

P., a kao suvlasnici se upisuju J. B. pok. D. za 5992/6894,

J. K. za 471/6894 dijela i J. A. pok. K. za 471/6894

dijela.

14. Čitanjem zapisnika O. suda u S., Z. odjela pod

poslovnim brojem Z-8500/2005/2491 od 20. prosinca 2010. utvrđeno je:

- da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96.) za k.o. D.

P.

- da je istim utvrđeno da su vanraspravno pristupili J. B., J.

A. i K. te su se isti suglasili da su suvlasnici na kat. čest. 1982 z.u. 2491 k.o. D. P., a sve prema priloženoj skici, J. K., odnosno njegovi nasljednici i J. A.

- slijedom navedenog kao suvlasnici u z.u. 2491 će se upisati J. B. za 5952/6894 dijela i J. K. i A. za po 471/6894 dijela.

15. Iz iskaza tužitelja B. J. proizlazi kako je predmetna nekretnina bivši tupinolom kojim je upravljao njegov otac. Naime, tu se svojevremeno vadila tupina tako da je cijelo to zemljište u stvari bivši rudnik. Nije bilo pravnih problema vezano za tu nekretninu, a sa J. njegov sada pok. otac bio je kum i bili su

prijatelji. Spora na terenu nema, niti ga je bilo, ali mu se čini da je ovdje nastao spor zbog papira. Na terenu nije vidljiva granica između nekretnine koja je u njegovom vlasništvu i J.. Stavljao bi se neki kamen da se vidi međa između njih i

J., ali je li to vidljivo na terenu nije mu poznato. Granice na terenu su u cijelosti vidljive jer se radilo o bivšem tupinolomu pa je sa svih strana oko zemljišta tupinolom, odnosno ovo predmetno zemljište je u nešto nižoj poziciji. Tako sa sjevera je susjedno zemljište više u odnosu na predmetno zemljište zasigurno 5 – 6 metara,

susjedno zemljište J. s istoka je poviše otprilike od 3 do 5 metara, a prema jugu također postoji visinska razlika, ali niža, ovo sve prema skici vještaka M.

M..

16. U svom iskazu tuženik A. J. naveo je kako je to njegova zemlja, a ne tužiteljeva. Nikada između njih nije bilo nikakvih međaša ili oznaka međe, a s obzirom da je to bila munika tu se nikada nije moglo obrađivati pa se ništa nije ni sadilo. Budući je bio tupinolom bilo je dosta stijena koje su bile na tom zemljištu pa je te stijene sklonio, odnosno premjestio ih, a nasuo je i zemlje. Tuženik navodi kako je on vlasnik 470 m2 te zemlje te je njegov sada pok. brat I. zv. K. J.

također vlasnik 470 m2 te zemlje, jer tu ima 940 m2 zemlje, a kada ga se pita da na skici pokaže granice tuženik navodi da na skici ne može pokazati granice tog svog dijela zemljišta iz razloga što je to sve bilo ravno te da tu nema granica. Sa zapadne strane, ispred njihovih kuća – kuća Jovanovića se nalaze bačene stijene jer ih je on tu bacao, a ne suhozid. On je napravio mali betonski zid do svoje kuće. Od navedenih suhozida tuženik ima zemlju prema zapadu, to je njegovo zemljište. Tužiteljeva zemlja je na višoj razini zato što ju je nasipao, a tuženikova zemlja je u niže.

17. Iz dopunskog iskaza tuženika A. J. proizlazi kako predmetna

nekretnina tzv. G. ima veliku površinu, ista nije u isključivom vlasništvu tužitelja kako on to pogrešno prezentira, već na istoj suvlasnički udio imaju i tuženik i njegov pok. brat, kao i tužitelj. Kada mu je predočena skicu lica mjesta na listu 53 spisa i kada ga se pita tko je izgradio suhozid označen slovima F-G-H-I-J-K-L naveo je kako je on radio suhozid i to kako bi nasipao koji dio zemlje tako bi podigao i zid. Istočno od opisanog suhozida je njegova nekretnina na kojoj se nalazi kuća njega i njegovog pok. brata. Orah je posadio tužitelj, a bazen je izgradila jedna osoba po nalogu tužitelja, ali na tuženikovom dijelu. Pitao je T. M. koji je radio bazen tko mu je rekao da radi bazen, na što mu je isti odgovorio da mu je B. to kazao, radi se o malom bazenčiću, na što mu je B. odgovorio "Ti ga možeš i srušiti". Točno je da su u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. D. P. on i brat izjavili da bi nekretnina zvana G. bila vlasništvo tužitelja, ali u tom trenutku smatrajući da se radi o svega par kvadrata. Nakon svega 2 dana vratio se u zemljišnoknjižni odjel u P. i ponovno se raspitao te mu je tada rečeno da se radi o puno većoj

kvadraturi i to o 940 m2. Vratio se jer ga je isto mučilo. S istim je upoznao tužitelj nakon čega se tužitelj složio i ponovno su došli pred sud, isto potvrdili nakon čega su on i brat upisani kao suvlasnici zajedno s tužiteljem. Oduvijek se znalo da je istočni dio njihov, a zapadni dio tužiteljev. Dakle, tužitelj ne može biti isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Na istočnom dijelu je čuvao ovce, vodio koze, bavio se poljoprivredom dok je mogao. Njegov sin A. i danas kosi travu na tom dijelu. Na predmetnoj nekretnini bio je nekad tupinolom te se i danas na pojedinim dijelovima vidi da je tu nekada bio tupinolom. Tupinolom je tu bio dugi niz godina. Kada ga je sud pitao da pojasni što znači kada je pred ovim sudom 2018. iskazao da je na predmetu spora bio tupinolom pa da se nije moglo ništa saditi jer je bilo dosta stijena, a ovo stoga jer je izjavio da se bavio poljoprivredom, pojasnio je da je točno da se nije moglo ništa saditi dok nije počeo nasipati i u konačnici sve i nasuo. Zapadno od oraha, a kako je to i vidljivo na skici lica mjesta linijama L-A-B-C-D ima vidljiva mala međica, radi se o staroj međi. Zapadno od te međe bi bilo tužiteljevo, a istočno kako je već i kazao njegovo i od njegovog pok. brata. Sa izgradnjom suhozida je počeo još prije 40-ak godina kada je počeo nasipati svoju nekretninu 1780/1 i to dio po dio na način da bi svaki put postavio dio kamenja kako se ono što je nasuo ne bi rasulo.

18. Svjedokinja K. B. je navela kako je sestra tužitelja i tužitelj je od njihovih predaka naslijedio to zemljište. Danas je tužitelj isključivo vlasnik tog zemljišta. Naime, radi se o većoj površini zemlje na kojoj je bila zadnji put prije 20-ak godina, tako mu je poznato da je sa zapadnog dijela ta zemlja omeđena javnim putem, to je bio prije posjed V., s sjevera je omeđena "kavom", tupinolomom gdje se vadila tupina, s južne strane je bio posjed V., a sa istočne strane je bila zemlja vlasništva J.. Sa istočne stranu zemlja njenog brata, odnosno prije

oca graničila je sa zemljištem J. i oni su davno prije omeđili to zemljište,

međa je bila suhozid veličine otprilike pola metra ili metar, tako da ta međa nije bila sporna. Tu među su napravili J.. Ona je zajedno sa sada pok. ocem radila

na tom zemljištu, tu su sadili razne kulture, bilo je i više voćaka. Koliko joj je poznato vezano za tu zemlju nikada nije bilo nekakvih pravnih problema. Nije joj poznato da bi sud bilo kada dolazio kako bi utvrđivao međe na toj nekretnini.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M.1 M. od 27. lipnja 2017. proizlazi kako se identificira predmetni prostor i to čest. zem. 1982 i 1981, sve k.o. D. P.. U naravi predstavlja zemljište na kojem se nalaze dva manja betonska objekta koja služe kao priručno skladište, a nalazi se sa istočne strane ulice

P. knezova u P.. U nekretninu se ulaz kroz metalna vrata. S južne

strane od metalnih vrata pa dalje nekretnina je omeđena metalnim i betonskim stupovima sa žicom koja povezuje stupove. Sa južne strane nekretnina je omeđena manjim suhozidom i dijelom betonskim stupovima, zatim prema sjeveru manjim betonskim zidom visine cca 50 cm, nepravilnog oblika i dalje prema sjeveru suhozidom. Sa sjeverne strane nema vidljivih međašnih oznaka, a u naravi se u tom dijelu nalazi padina. Granice su nepravilnog oblika, zemljište je neobrađeno i zaraslo raslinjem.

20. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M.1 M. od 28. rujna 2018. proizlazi kako je predmetni nalaz i mišljenje napravio pregledom katastarskih mapa i podataka, odnosno katastarskih podataka preuzetih iz digitalne službene katastarske mape za to područje. Nalog suda je bio da vještak prikaže stanje na terenu u odnosu na predmetni broj čestice koji je važeći u katastarskom i zk sustavu.

Nikakve druge mape iz bilo kojeg razdoblja nisu bile predmet njegovog vještačenja. Prije ovog nalaza i mišljenja na zapadnom dijelu ove nekretnine radio je privatna mjerenja.

21. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M. od 21. ožujka 2019. proizlazi da je na terenu sporan lik označen slovima A, B, C, … L, A. površine 10007 m2 koji se po katastarskoj mapi nalazi na čest. zem. 1982 u k.o. D.

P..

22. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na čest. zem. 1982 k.o. D. P..

23. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužitelj stekao pravo suvlasništvu utuženi dio dosjelošću ili je pak utuženi dio u suvlasništvu tuženika.

24. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

25. Tako, tijekom postupka je utvrđeno:

- da je čest. zem. 1982 zvana „ G.“-čatrnja 6 m2, voćnjak 6848 m2 i zgrada 40 m2 nastala u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. D. P.

- da je čest. zem 1982 nove izmjere nastala od dijela čest. zem. 3735/1 z.u. 1754 k.o. P., čest. zem. 3737, 3738, 3740/2 i 3809/5, sve z.u. 2386 k.o. P.

- da je kao vlasnik u z.u. 2386 k.o. P. bio upisan tužitelj, a u z.u. 1754

k.o. P. J. A. i J. K.

- da je kao vlasnik za cijelo na čest. zem. 1982 k.o. D. P. najprije bio

upisan J. B., a sve na temelju izjave J. A. i J. K.

od 1. listopada 2008.

- da su se 20. prosinca 2010. J. A., K. i J. B. suglasili

da su suvlasnici na čest. zem. 1982 k.o. D. P. i to J. B. za

5952/6894 dijela te J. A. i K. za po 471/6894 dijela, a nakon čega su

tužitelj i tuženik i upisani kao suvlasnici za navedene udjele

- da je na licu mjesta vidljiva stara međa, na skici lica mjesta označeno slovima A-B-C-D, a istočno od suhozida označenog slovima F-G-H-I-J-K-L, a koji suhozid je napravio tuženik, je dio koji je obrađivao tuženik i njegov pokojni brat, a danas i njegov sin, a zapadni dio je koristio tužitelj

25.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza

26. Tužitelj tvrdi da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u dugogodišnjem zakonitom, istinitom i poštenom posjedu preko 100 godina.

26.1. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

26.2. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

26.3. S obzirom na to da su prije tužitelja u posjedu bili njihovi prednici i to otac i djed, to je vrijeme dosjelosti protjecalo u pravnom režimu Općeg austrijskog građanskog zakona (OGZ). Osim samostalnog posjedovanja, traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, nego je bio potreban samo pošten posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960., kojim je najduži rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/09., 9/92. i 77/92. – dalje ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanog razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten.

26.4. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom propisu. No, odredba iz članka 8. stavak 2. ZOVO-a traži za stjecanje prava vlasništva nekretnine 10 godina za savjesnog i zakonitog posjednika.

26.5. Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda, a to je pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili i opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten je posjednik onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Također, u smislu članka 159. stavak 3. ZV-a traži se pošten posjed, a u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje posjeda se ne presumira.

26.6. Prema članku 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (1.).

Zakoniti, istiniti i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina, a pošteni posjednik protekom 20 godina (2. i 3.).

27. Tuženik se usprotivio svim navodima tužbe tvrdeći da stranke znaju koji fizički dio predmetnog zemljišta koriste i tako godinama, a što su u konačnici dogovorili i upisali u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. D. P..

27.1. Saslušan kao stranka tužitelj je izjavio da je cijelo predmetno zemljište bivši rudnik, da se stavljao neki kamen da se vidi međa, a je li vidljivo na terenu nije mu poznato.

27.2. Tužiteljeva sestra, svjedokinja K. B., je izjavila da je isključivo tužitelj vlasnik predmetnog zemljišta, a da je zadnji put bila na zemlji prije 20 godina. Zajedno sa svojim ocem je sadila razne kulture, radila na zemlji.

28. Tužitelj ničim nije dokazao da je u posjedu predmetnog dijela nekretnine, Isto ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja, niti iz iskaza njegove sestre svjedokinje K. B., koja osim što je krvno povezana s tužiteljem i sama izjavljuje da na terenu nije bila više od 20 godina. Iskazi nisu uvjerljivi, u suprotnosti su sa zapisnicima iz postupka osnivanja zemljišne knjige za k.o. D. P., radi čega se niti ne

prihvaćaju.

29. Osim što tužitelj tvrdi da je u posjedu preko 100 godina i da obrađuje predmetno zemljište, a na terenu se radi o neobrađenom zemljištu, tužitelj „ luta“ u činjeničnim tvrdnjama pa je tako čak u jednom trenutku tvrdio da je isključivi vlasnik predmetnog zemljišta i to nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega sud nije niti usvojio preinaku tužbenog zahtjeva. Navedeno govori u prilog zaključku da tužitelj ni sam ne zna što je njegovo zemljište.

30. Nadalje, iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je za predmetnu nekretninu proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige( osnivanje) za k.o. D. P. te su kao suvlasnici upisani tužitelj za 5952/6984 dijela, tuženik i

njegov pokojni brat za po 471/6984 dijela. Ovo sve nakon što su sva trojica pristupila izvan raspravno pred komisiju u postupku osnivanja zemljišne knjige te se suglasili da su suvlasnici u navedenim suvlasničkim udjelima. Spisu prileže i Izjava od 21. listopada 2008. u kojoj tuženik i njegov brat K. priznaju tužitelju za cijelo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tuženik je dao objašnjenje za dvije različite izjave vezano za predmetnu nekretninu navodeći da je nakon prve izjave koja je dana jer je smatrao da se radi svega o par kvadrata, utvrdio da se radi o površini od 940 m2 s čim je upoznao tužitelja. Tužitelj se suglasio i nakon toga sva trojica, tužitelj, tuženik i njegov brat, ponovno zajedno odlaze u zemljišnoknjižni odjel i daju novu izjavu te se potom i upisuju kao suvlasnici. Sud p rihvaća navedeno objašnjenje jer je logično, kronološki odgovara priloženim izjavama. Osim toga, tužitelj nije ulagao prigovor protiv rješenja O. suda u S., zemljišnoknjižni odjel Z-

8500/2005/2491, niti je protiv istog u zakonskom roku podnio prijedlog za ispravak, sukladno kogentnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama.

30.1. Treba navesti da se u postupku osnivanja zemljišne knjige a tijekom postupka katastarske izmjere formiraju katastarske čestice. Novoformirane katastarske čestice imaju svoj oblik, površinu, izgrađenost onako kako je to prikazano u katastarskom operatu i upravo ti podaci mjerodavni su u posjedovnici nove zemljišne knjige.

30.2. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužitelj prigovorio obliku i površini novoformirane katastarske čestice. Kako tužitelj to nije učinio, to je u postupku osnivanja zemljišne knjige definirana oblikom, površinom i izgrađenošću k.č.br. 1982 k.o. D. P.. Ne samo da tužitelj nije prigovorio, nego je i

pristao da se tuženik i njegov brat upišu kao suvlasnici baš na tako katastarski utvrđenu i određenu česticu. Da tužitelj u cijelom postupku nije sudjelovao, kako tvrdi, logično je da bi izjavio bilo kakav prigovor na navedeni postupak, ali nije. Stoga je neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da je posjednik predmetnog dijela čestice označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A na skici vještaka A. M. da je dosjelošću stekao isto. To što je orah posadio tužitelj na spornom dijelu, a bazen treća osoba uz suglasnost tuženika, ne utječe na prednja utvrđenja. Potpuno pogrešno smatra tužitelj da postojanje suhozida i omeđenost betonskim stupima s druge strane jasno ukazuje da je nekretnina označena kao čest. zem 1982 k.o. D. P. jedna cjelina i vlasništvo jedne osobe. Da je takav zaključak pogrešan potvrdio je i sam tužitelj u prosincu 2010. kada je u dogovoru s tuženikom pristao i priznao da se tuženik i njegov brat upišu kao suvlasnici na istoj.

31. Zaključno, rješenje doneseno u završenom postupku osnivanja zemljišne knjige obvezuje stranke koje su u njemu sudjelovale, na koje nisu uložile prigovor niti podnijele tužbu na ispravak. U postupku je utvrđeno da su stranke upisane u zemljišnim knjigama svojom suglasnošću, prema dijelovima koje drže u posjedu, da je tužitelj nakon što je završen postupak osnivanja zemljišne knjige tvrdio najprije da je suvlasnik, a potom i isključivi vlasnik čest. zem 1982 k.o. D. P. što govori u prilog zaključku da ni sam tužitelj nije siguran u svoje vlasništvo, suvlasništvo za koje tvrdi da je stekao dosjelošću.

32. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

33. Sud je u cijelosti prihvatio kao stručan, argumentiran nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. M., a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

34. Sud je odustao od izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem tužitelja jer je punomoćnik tužitelja isto predložio.

35. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).

Tuženiku je trebalo priznati trošak i to za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kuna, za sastav podneska od 17. siječnja 2017., 13. veljače 2018., 16. listopada 2019., za sastav odgovora na žalbu po 2.500,00 kuna, za sastav podneska od 26.

listopada 2018. 500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 16. studenog 2016., 10. ožujka 2017., 13. veljače 2018., 23. svibnja 2018., 28. rujna 2018., 14. studenog 2018., 18. siječnja 2019., 28. listopada 2019., 4. ožujka 2021., 16. lipnja 2021 i 24. rujna 2021. po 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 13. travnja 2018. 1.250,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 21. kolovoza 2018. 500,00 kuna, za sastav žalbe 3.125,00 kuna odnosno ukupno 45.500,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 11.375,00 kuna odnosno ukupno 56.875, 00 kuna.

Navedeni iznos trebalo je uvećati za trošak očevida u iznosu od 3.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 2.720,00 kuna, odnosno ukupno 63.095,00 kuna.

36. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 24. siječnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog

otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis