Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 27 Gž R-89/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović u pravnoj stvari tužitelja E. U. iz S., K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 6188/2021-4 od 17. studenoga 2021., dana 24. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6188/2021-4 od 17. studenoga 2021. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju neto iznos od 63.087,45 kn na ime razlike u plaći sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke); naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2021. do isplate sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.875,00 kn (stavak II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 63.087,45 kn s osnova naknade štete u vidu izgubljene zarade-razlike u neto plaći između radnog mjesta policijski službenik za nezakonite migracije i policijski službenik za terorizam i ekstremno nasilje u Odjelu terorizma i ekstremnog nasilja za razdoblje od 1. veljače 2013. do 31. kolovoza 2016., za koju smatra da je odgovorna tuženica, budući da je donijela nezakonito rješenje o premještaju tužitelja na slabije plaćeno radno mjesto, koje rješenje je poništeno odlukom drugostupanjskog tijela tuženika.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva proizlazi:
- da je tužitelj rješenjem Ministarstva (u daljnjem tekstu: MUP-a) broj 511-01- 157-8543/1-13 od 14. veljače 2013. raspoređen na radno mjesto policijski službenik za nezakonite migracije u Policijskoj postaji O., na koje rješenje je tužitelj podnio žalbu Odboru za državnu službu, o kojoj nije odlučeno, radi čega je podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, koji je presudom poslovni broj Usl-2318/13 od 27. lipnja 2014. naložio tuženici u roku od 30 dana donijeti odluku povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv gore navedenog rješenja;
- da je Rješenjem Odbora za državnu službu od 21. srpnja 2014. poništeno rješenje MUP-a broj 511-01-157-8543/1-13 od 14. veljače 2013. i predmet vraćen na ponovno rješavanje;
- da je rješenjem Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/15-01/19 od 1. kolovoza 2016., povodom žalbe tužitelja, poništeno novo rješenje MUP-a o rasporedu tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za nezakonite migracije od 26. studenoga 2014. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak;
- da je potom rješenjem MUP-a poslovni broj 511-01-157-63437/1-16 od 26. rujna 2016. tužitelj s danom 1. listopada 2016. raspoređen na radno mjesto policijski službenik za terorizam i ekstremno nasilje u Odjelu terorizma i ekstremnog nasilja, a rješenjem MUP-a poslovni broj 511-12-14-00011/1854-2016 od 7. listopada 2016. je tužitelju priznato pravo na plaću tog radnog mjesta počevši od 1. listopada 2016.;
- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva (podaci dostavljeni od strane tuženice) i tijek kamata.
9. Imajući u vidu navedeno pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade, koja se očituje u razlici u plaći između radnog mjesta policijskog službenika za terorizam i ekstremno nasilje u Odjelu terorizma i ekstremnog nasilja i radnog mjesta policijskog službenika za nezakonite migracije, za razdoblje od 1. veljače 2013. do 31. kolovoza 2016., dosudio tužitelju iznos od 63.087,45 kn s pripadajućom zateznom kamatom, mada se pri tome pogrešno pozvao na primjenu odrede čl. 95. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a/14), jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravnoj situaciji na koju bi bila primjenjiva navedena zakonska odredba, mada bi i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo isto odlučiti.
10. Odredbom čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR-a/09/), odnosno čl. 111. ZR-a/14, propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (stavak 1.), s time da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. tog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak II.).
11. Donijevši nezakonita rješenja, koja su poništena odlukama drugostupanjskog tijela, tužitelju su povrijeđena prava iz radnog odnosa, koja su rezultirala štetom u vidu izgubljene zarade, odnosno razlike u plaći između radnog mjesta na koje je tužitelj trebao biti raspoređen i radnog mjesta na koje je nezakonito premješten, koju štetu je tužitelju dužna naknaditi tuženica (čl. 103. ZR-a/09 i čl. 111. ZR-a/14 u vezi s čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/).
12. Na žalbene navode valja odgovoriti da pravo radnika na naknadu štete iz radnog odnosa, koja se očituje u izgubljenoj zaradi i koja je za radnika nastala nezakonitim postupanjem poslodavca (donošenje nezakonitog rješenja o premještaju koje bude poništeno), nije od utjecaja činjenica da li je radnik pobijao rješenje o plaći koje se, u smislu odredbe čl. 63. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15 i 138/15) smatra upravnim aktom (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1229/10 od 14. prosinca 2018.).
13. Nadalje, ukoliko je rješenje o plaći donijeto za radno mjesto na koje je državni službenik premješten i to u trenutku u kojem je rješenje o premještaju na to radno mjesto na snazi, odnosno sve dok ne bude poništeno ili na drugi način stavljeno van snage, tada nije jasno s kojom bi to pravnom argumentacijom državni službenik ili namještenik takvo rješenje o plaći pobijao, budući da ne može biti raspoređen na jedno radno mjesto (sve dok je rješenje o rasporedu za to radno mjesto na snazi), a tražiti donošenje rješenje o plaći za drugo radno mjesto, već svoja prava može ostvariti upravo pobijanjem rješenja o premještaju, koje ima karakter protupravnog postupanja poslodavca, odnosno štetne radnje, što je tužitelj nesporno i učinio.
14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. ZPP-a).
U Zagrebu 24. siječnja 2022.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
