REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 106 Povrv-158/21-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivanki Brletić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica č. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. V. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. prosinca 2021., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-22956/20 od 19.listopada 2020. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnica Č. nadoknaditi tuženiku V. V. troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-22956/20 od 19.listopada 2020. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-15821-2 od 5. veljače 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da se na adresi u Z., nalazi obiteljska kuća u kojoj tuženik živi sa sestrom B. R., te povremeno (vikendom) suprugom M. V., a za koju je kuću tužitelj zadužio tuženika i B. R. jednim spremnikom od 80 l po kojem se spremniku vrši odvoz otpada tri do četiri puta tjedno i koji odvoz otpada tuženik uredno podmiruje sa B. R. na koju su i izdani računi. Navodi da tužitelj izdaje tri računa za odvoz smeća za predmetnu kuću, a za koju su zaduženi samo sa jednim spremnikom od 80 l, dakle, jednu izvršenu uslugu tužitelj pokušava naplatiti tri puta, a što smatra nezakonitim.

Osporava pružanje usluge odvoza komunalnog otpada po tužitelju uslijed činjenice ne postojanja zaduženog spremnika te ne postojanja ugovornog odnosa s tužiteljem. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga, račune tužitelja izdane na B. R., Cjenik usluga, izvod iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije, prijepise računa, potvrde o uplati, zapisnik tužitelja br.1/20 od 25.5.2020. i drugu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u Z., sistemski broj

objekta … za razdoblje od srpnja do rujna 2019.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi u Z.

8. Sporna je obveza tuženika na ispunjenje utuženog potraživanja s obzirom na prigovor nepružanja usluge odvoza komunalnog otpada uslijed č injenice nepostojanja zaduženog spremnika te posljedično navedenome i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga, izvod iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije te prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao suvlasnik za stambeni prostor na adresi Z., sistemski broj objekta …, površine 77,81 m2, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja do rujna 2019. u ukupnom iznosu od 218,90 kn. Također, iz prijepisa računa proizlazi da je odvoz otpada vršen osam, odnosno devet puta mjesečno.

10. Da je predmeta nekretnina, u naravi obiteljska stambena zgrada, zavedena u evidenciji tužitelja pod tri sistemska broja, i to … (predmetni stambeni objekt), … i …, proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije. Naime, iz računa tužitelja izdanih na B. R.proizlazi da je B. R. zavedena kao korisnica usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na predmetnoj adresi pod sistemskim brojem obveznika …, dok iz izvoda iz registra matičnih podataka i bilješki iz matične evidencije proizlazi da je i tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja s time da iz navedene dokumentacije nije razvidno da bi isti bio zadužen ikakvim spremnikom za odvoz otpada. Nadalje, i iz zapisnika tužitelja br…. od 25. svibnja 2020. proizlazi da se na predmetnoj adresi nalaze tri stambena prostora prema sistemskom broju objekta …, … i …, kao i da se na

predmetnoj adresi nalazi jedan spremnik volumena 80 l.

11. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13 – dalje ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. Na temelju dokumentacije u koju je sud izvršio uvid nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi tuženik prema sistemskom broju objekta 00941107 bio zadužen spremnikom volumena 80 l, a kako je to navedeno na prijepisima utuženih računa, koji kao takvi nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama te čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, dok upravo suprotno proizlazi iz zapisnika br…. od 25. svibnja 2020. sastavljenog po djelatniku tužitelja na licu mjesta iz kojega je nedvojbeno razvidno da je predmetna nekretnina koju čini obiteljska kuća sa tri stana zadužena jednim spremnikom volumena 80 l, a s time da i sam tuženik tijekom postupka ističe da je spremnikom volumena od 80 l zadužen stambeni prostor prema sistemskom broju objekta 00941123 kojemu je tužitelj pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za koji je kao obveznica zavedena suvlasnica B. R. koja navedenu obvezu uredno i podmiruje.

13. S obzirom na navedena utvrđenja, valja navesti da je člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 14. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. te čl. 33. st. 1. ZOGO određeno da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", a s obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tuženik u utuženom razdoblju nije koristio javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada za predmetni stambeni prostor, to se navedena usluga ne može platiti, jer ista tuženiku nije pružena, odnosno, tuženik nije bio onečišćivač. Navedeno je i u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. sukladno kojem shvaćanju se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

14. Također, u svezi načina obračuna usluge odvoza komunalnog otpada tužitelj navodi da je ista u utuženom razdoblju tuženiku obračunata na temelju umnoška volumena spremnika od 80 l, broja mjesečnih odvoza i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada koja iznosi 0,09622 kn/lit. S obzirom da tužitelj ne dokazuje da bi tuženik bio zadužen volumenom spremnika od 80 l, to tuženik nije dokazao niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev kako po osnovu, tako i visini, to je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog u cijelosti ukinut te je ujedno odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 218,90 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

17. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 625,00 kn (točka II izreke presude), te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi 100,00 kn ukupno 725,00 kn.

U Zagrebu, 24. siječnja 2022.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka.

DNA

- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi za presudu u iznosu od 100,00 kn

- tuženiku uz rješenje o pristojbi za prigovor u iznosu od 100,00 kn

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. kal. 30 dana