Republika Hrvatska

P-1152/2020-17

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i K. K., odvjetnici u B., protiv tuženika A. F. d.o.o. Z., OIB 84130323922, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, primjenom odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 24. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

1. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i provedba prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika (ovdje tužiteljice) M. J. iz B., OIB ..., u iznosu od 4.975,00 kn (slovima: četiritisućedevetstosedamdesetpetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2009. na račun ovrhovoditelja (ovdje tuženika) A. F. d.o.o. Z., OIB ..., temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) od 16. ožujka 2018. po osnovi za plaćanje – bjanko zadužnici od 27. studenoga 2008. ovjerene kod javnog bilježnika L. D. iz Z., 27. studenoga 2008. pod brojem OV-3980/08.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 825,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 24. siječnja 2022. kao dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i provedbe prijenosa zaplijenjenih sredstava. U tužbi tvrdi da je na pokretanje parnice upućena zaključkom ovoga suda od 23. prosinca 2020. i ističe da tuženikova tražbina prema tužiteljici nikada nije postojala, da tužiteljica nikada nije bila u poslovnom odnosu s tuženikom i da nema nepodmirene dugove iz 2008. ili 2009.. Pomoću interneta saznala je da je tuženik protiv raznih osoba pokrenuo veći broj ovršnih postupaka na isti način kao i protiv tužiteljice i da su ti postupci predmet niza kaznenih prijava, a protiv tuženikovih odgovornih osoba vode se kazneni postupci. Kaznenu prijavu protiv tuženika podnijela je i tužiteljica jer je tuženik osnovan 2017., a bjanko zadužnica koja je temelj naplate potječe iz 2008.. Tužiteljica tvrdi da navedena bjanko zadužnica nije valjana ovršna isprava jer je ovjerena 27. studenoga 2008., u vrijeme kada tuženik nije bio osnovan zbog čega tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju te isprave. Također, tužiteljica tvrdi da tuženik nije priložio nikakav dokaz o eventualnom prijenosu tražbine i sredstava osiguranja u prilog otkupu bilo kakve tražbine prema tužiteljici niti je to mogao učiniti jer ona nema dugova iz 2008.. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i da tuženiku naloži plaćanje troškova postupka. Tužbi prilaže zaključak od 23. prosinca 2020. i presudu od 29. listopada 2020. i predlaže da se pročitaju predmet ovoga suda broj Ovr-3081/2018 i predmet javnog bilježnika L. D. broj OV-3980/08, da se izvede dokaz tužiteljičinim saslušanjem i grafološkim vještačenjem radi utvrđivanja autentičnosti njezinog potpisa na spornoj bjanko zadužnici.

2. Prema priloženoj povratnici tuženik je uredno 8. listopada 2021. zaprimio tužbu i dopis ovoga suda od 8. siječnja 2021. kojim je u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a pozvan da u roku od 30 dana podnese odgovor na dostavljenu tužbu i kojim je upozoren na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu. Pri tom su tužba s prilozima i dopis uručeni S. Ž., prokuristu tuženika, s obzirom na to da dostava putem pošte na adresu iz tužbe (...), na adresu tuženikovog sjedišta iz sudskog registra (...) i na adresu tuženikovog prokuriste D. Š. (...) više od 10 puta nije bila uspješna i vratila se uz naznaku "obaviješten, nije podigao pošiljku".

3. Tuženik u određenom roku od 30 dana računajući od primitka tužbe i navedenog rješenja nije u spis predmeta dostavio odgovor na tužbu.

4. S obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s općepoznatim činjenicama i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, valjalo je u smislu odredbe čl. 331. b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe.

Čitanjem predmeta ovoga suda broj Ovr-3081/2018 sud utvrđuje da je tužiteljica kao ovršenik protiv tuženika kao ovrhovoditelja iz istih razloga kao i u tužbi od 31. prosinca 2020. zatražila proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temelju bjanko zadužnice od 27. studenoga 2008., zbog čega je zaključkom od 23. prosinca 2020. upućena na pokretanje ovog parničnog postupka. Tužiteljica je svom zahtjevu priložila zahtjev za izravnu naplatu od 13. ožujka 2018. s dopisom, bjanko zadužnicu od 27. studenoga 2008., obavijest FINA-e, presliku svoje osobne iskaznice, zapisnik od 22. ožujka 2018. o podnesenoj kaznenoj prijavi, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, podatke o tuženikovom OIB-u, novinski članak i aktualnu sudsku praksu. Iz tih isprava proizlazi da je tužiteljica 27. studenoga 2008. izdala bjanko zadužnicu koja je ovjerena kod javnog bilježnika L. D. iz Z. istoga dana pod brojem OV-3980/08, da je bjanko zadužnica ispunjena u korist tuženika radi naplate iznosa od 4.975,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12. prosinca 2009., da je tuženik 13. ožujka 2018. na temelju te zadužnice zatražio isplatu od F. A. i da je tuženik osnovan 28. travnja 2017.. Iz pročitanih isprava nije vidljivo na koji način je tuženik stekao tražbinu prema tužiteljici i kako je ta tražbina nastala, odnosno, nije vidljivo da je tuženik stekao bilo kakvu tražbinu koju treća osoba ima prema tužiteljici niti je tuženik to dokazao u ovom parničnom postupku. Navedeno upućuje na zaključak da su tužiteljičine tvrdnje iz tužbe osnovane, tim više što ih tuženik nije osporio podnošenjem odgovora na tužbu, jer tužiteljica kao dužnik radi mogućeg osiguranja tražbine nije mogla u tuženikovu korist 2008. izdati bjanko zadužnicu s obzirom na to da je tuženik osnovan kasnije, a tuženik kao ovrhovoditelj ni u postupku izravne naplate ni u postupku koji se kod ovoga suda vodi u predmetu broj Ovr-3081/2018 uz bjanko zadužnicu nije dostavio ispravu temeljem koje je bjanko zadužnica, odnosno, tražbina koja je njome osigurana, na njega prenesena pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da između tužiteljice i tuženika postoji obveznopravni odnos temeljem kojeg bi tužiteljica tuženiku bila dužna platiti novčani iznos radi čije naplate je pokrenut postupak izvansudske ovrhe.

5. Tužiteljica je u tužbi postavila određen zahtjev za naknadom parničnih troškova pa je s obzirom na uspjeh stranaka u parnici tuženik po čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a obvezan tužitelju u cijelosti nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka i ukupno iznose 825,00 kn, a sastoje se od troškova sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 125,00 kn i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn. Navedeni troškovi odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi, Tarifi sudskih pristojbi i vrijednosti predmeta spora.

6. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 24. siječnja 2022.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.