1              Poslovni broj: Gž-530/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-530/2024-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-S. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po z.z. M. P., protiv tuženika pod 1. I. R. iz F., OIB: ..., pod 2. K. d.o.o. K., OIB: ..., zastupanog po direktoru i z.z. M. Š., a oboje zastupani po punomoćnici L. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i R. iz Đ., pod 3. Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. V. K. iz ODO Koprivnica, pod 4. A. P. iz Z., OIB: ... i pod 5. D. P. iz Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem 13 P-380/2023-67 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  je

 

I. Žalba tuženika pod 1. I. R. i pod 2. K. d.o.o. se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem 13 P-380/2023-67 od 4. siječnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke za iznos od 4.000,00 eura s pripadajućim kamatama, dok se preko tog iznosa do dosuđenog  iznosa od 14.875,00 eura s pripadajućim kamatama zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena u ovršnom predmetu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-1327/2014 prvo ovrhovoditelja I. R. iz F., ovrhovoditelja kao kupca K. d.o.o. sa sjedištem u K., drugoovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, protiv prvoovršenika A. P. iz Z. i drugoovršenice D. P. iz Z. na plovnom bageru R. s pontonima transportnim trakama, separaciji B. s transportnim trakama, separaciji plave boje s transportnim trakama i usinim košem radi ovršne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja kao kupca Koncept d.o.o. s naslova troškova čuvanja u iznosu od 14.822,78 € /111.682,20 HRK[1] uvećano za pripadajuće kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

II. Nalaže se prvotuženiku I. R. iz F. i drugotuženiku K. d.o.o. K., da tužitelju M.-S. d.o.o. Z., OIB: ... plate trošak parničnog postupka u iznosu od 14.875,00 eura sa zateznim kamatama po stopi koja teče od dana 4. siječnja 2024., a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Žale se tuženici pod 1. I. R. i 2. K. d.o.o. pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.

 

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika pod 1. i 2. protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. stavka 2. ZPP-a, a ni one na koje u žalbi upozorava tuženik.

 

7. Presuda o odlučnim činjenicama sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi, a ni razlozima iznesenim u obrazloženju.

 

8. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

9. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o izlučnom tužbenom zahtjevu kojim se traži da se ovrha proglasi nedopuštenom u odnosu na određeni predmet ovrhe (članak 56. stavak 1. Ovršnog zakona, „Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, dalje: OZ).

 

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kao treća osoba u povodu svog prigovora upućen na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe u odnosu na određene predmete koji su njome zahvaćeni tj . plovni bager R. s pontonima i transportnim trakama, separacija B. s transportnim trakama, te separacija plave boje s transportnim trakama i usinim košem i to rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-1327/2014-60 od 27. kolovoza 2015.,

 

- da je svojom tužbom ispravno obuhvatio i ovrhovoditelja i ovršenika kao nužne i jedinstvene suparničare u izlučnoj parnici, jer se u odnosu na njih ne može donijeti sadržajno različita odluka,

 

- da ovršenici nisu vlasnici navedenih predmeta,

 

- da se radi o predmetima čiji su vlasnici treće osobe (tužitelj je vlasnik separacije plave boje, a korisnik plovnog bagera i separacije B., čiji je vlasnik TD H. A. d.o.o. odnosno ranije H. L. C. što je dokazano računima i ugovorom),

 

- da kako postoji izlučno pravo trećeg na predmetima ovrhe, to se na njima ona ne može provesti.

 

11. Temeljem gornjih utvrđena koja svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

12. Naime, tužitelj je kao treća osoba u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Koprivnici pod poslovni broj Ovr-1327/2014 po rješenju istog suda broj Ovr-1327/2014-60 od 27. kolovoza 2015. upućen u predmetnu parnicu u kojoj je dokazao da ovršenici nisu vlasnici plovnog bagera R., te separacije B. i separacije plave boje koji su u navedenoj ovrsi predmet ovrhe, već su njihovi vlasnici odnosno korisnici prema dokazima priloženim izlučnom traženju treće osobe (tužitelj i TD H. A. d.o.o.).

 

13. Kako dakle, ovršenici nisu vlasnici navedenih pokretnina već je vlasnik istih treća osoba, tužitelj temeljem ugovora o leasingu ima pravo raspolaganja navedenim pokretninama odnosno na jednom od predmeta zahvaćenom ovrhom ima pravo vlasništva, pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio izlučni zahtjev tužitelja za nedopuštenost ovrhe, jer se radi o pravima koja sprječavaju ovrhu u odnosu na te predmete.

 

14. Stoga žalba nije osnovana u odnosu na pobijani dio pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

15. Međutim, žalba tuženika pod 1. i 2. je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku. Naime, s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora tužitelju za svaku poduzetu radnju priznatu od strane prvostupanjskog suda (pristup na šest ročišta, sastav tužbe i devet obrazloženih podnesaka) ne pripada iznos od 700,00 eura + PDV-e, već iznos od 200,00 eura + PDV-e, što onda daje ukupan iznos od 4.000,00 eura.

 

16. Inače, suprotno žalbenim navodima zahtjev za naknadu troškova podnesen je za radnje u kojima su tužitelja zastupali odvjetnici koji imaju pravo naplaćivati troškove zastupanja.

 

17. Isto tako, zbog okolnosti konkretnog predmeta (dugotrajnost postupka, ukidne odluke višeg suda, potrebe za dostavom više obrazloženih podnesaka) osnovano je sud tužitelju dosudio trošak više od 4 obrazloženih podnesaka pri čemu je priznao tužitelju trošak sastava samo onih podnesaka za koje je smatrao da su u postupku bili svrsishodni i potrebni te nije priznao tužitelju troškove podnesaka u kojima tužitelj ponavlja svoje navode.

 

18. Pritom je ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. kako sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku kada za to postoje opravdani razlozi.

 

19. Navedeno je sud prvog stupnja i primijenio u predmetnom postupku te stoga i nije tužitelju dosudio trošak samo 4 obrazloženja podneska.

 

20. Slijedom iznesenog, žalbu tuženika pod 1. i 2. je valjalo djelomično odbiti, a djelomično uvažiti, čime je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

21. Zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan, jer su sa žalbom uspjeli samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje, a vezano uz to im nisu nastali posebni troškovi.

 

U Splitu 6. ožujka 2024.