Poslovni broj: 8 UsI-2111/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., , OIB:…, DP E. S., S., , zastupanog po opunomoćeniku A. V., dipl. iur. i zaposleniku, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući izvan rasprave, 24. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/20-01/1089, URBROJ: 513-04-21-2 od 30. travnja 2021. godine i Privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00271, URBROJ: 513-007- 17-06-2020-0002 od 17. srpnja 2020. godine.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-20/20-01/1089, URBROJ: 513-04-21-2 od 30. travnja 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se u postupku donošenja rješenja nije postupalo sukladno člancima 6., 9. i 88. Općeg poreznog zakona, te člancima 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku; da porezno tijelo u poreznom rješenju nije utvrdilo tko je osnivač tužitelja, odnosno da nije utvrđeno da je Republika Hrvatska posredni osnivač tužitelja, slijedom čega bi se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti porezno oslobođenje prema članku 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. Naveo je da tužitelj u okviru svoje registrirane djelatnosti, dio koje je i izgradnja i održavanje elektroenergetske mreže, odnosno elektroenergetskih objekata (niskonaponska, srednjenaponska i visokonaponska mreža, dalekovodi, trafostanice i sl.), koja je člankom 4. Zakona o energiji utvrđena kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, kontinuirano stječe nekretnine; da je u drugim slučajevima (prije donošenja poreznog rješenja) bivao oslobođen od porezne obveze temeljem odredbe članka 11. točka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97, 26/00, 153/02, 22/11. i 143/14), a tekst koje odredbe je u neizmijenjenom obliku sadržan u odredbi članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, dalje: ZPPN-a), kojom je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, te je priložio rješenja o oslobođenju od plaćanja poreza. Naveo je da je prema sudskom registru nesporno da je jedini neposredni osnivač tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d. sa sjedištem u Z., (dalje: HEP d.d.), ali da je iz sudskog registra također vidljivo da je jedini osnivač, odnosno jedini dioničar HEP d.d., Republika Hrvatska, iz čega proizlazi da je Republika Hrvatska krajnji osnivač tužitelja; da ukoliko bi se odredba članka 13. ZPPN-a, tumačila strogo nomotehnički, da ne bi stvarno bilo osnove za oslobođenje od plaćanja poreza, međutim da istu odredbu ne bi trebalo tumačiti strogo nomotehnički već prema njezinom smislu, odnosno cilju koji se istom odredbom želi postići, a da je cilj odredbe izbjegavanje apsurdne situacije u kojoj Republika Hrvatska sama sebi plaća porez na promet nekretnina za nekretninu koju je stekla u vlasništvo. Slijedom navedenog da je porezno tijelo bilo dužno utvrditi ne samo tko je osnivač tužitelja, već i tko je osnivač osnivača tužitelja, odnosno tko je stvarni, krajnji osnivač tužitelja. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2013 od 9.veljače 2016. godine i broj: U-III/2767/2014 od 27. prosinca 2018. godine. Naveo je da je tužitelj osnovan od HEP d.d. temeljem odluke o osnivanju društva od dana 10. lipnja 2002. godine, a sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj: 68/01), kojom je bilo propisano da će HEP d.d. do dana početka primjene tog zakona, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske osnovati trgovačko društvo koje će obavljati djelatnost vođenja energetskog sustava, što znači da je Republika Hrvatska citiranom odredbom Zakona o tržištu električne energije, društvu HEP d.d. propisala obvezu osnivanja tužitelja, iz čega proizlazi da je tužitelja posredno osnovala Republika Hrvatska, putem društva HEP d.d., čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska; da je člankom 4. Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina propisano da pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske i pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska, koje upravljaju infrastrukturnim građevinama u vlasništvu Republike Hrvatske, ne plaćaju naknadu za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja drugim pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama čiji je osnivač Republika Hrvatska koje upravljaju zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, na kojem se grade infrastrukturne građevine. Kako je porezno tijelo propustilo utvrditi tko je stvarni, krajnji osnivač tužitelja, nepotpuno i pogrešno je utvrdila činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo, odnosno propustilo primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00271, URBROJ: 513-007- 17-06-2020-0002 od 17. srpnja 2020. godine.

Navedenim Privremenim poreznim rješenjem je tužitelju na poreznu osnovicu u iznosu od … kn utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od...% u iznosu od … kuna.

4. Kako u spisu nisu sporne činjenice, već je sporna primjena propisa, nije bilo potrebno provoditi raspravu radi utvrđivanja spornih činjenica, pa je Sud odluku donio bez provođenja glavne rasprave.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, odgovor na tužbu, osporeno rješenje tuženika od 30. travnja 2021. godine, te se pregledao sudski spis (prilozi tužbe), kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito privremenim poreznim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 17. ožujka 2020. godine a temeljem kojeg je tužitelj od prodavatelja L. J. iz S. stekao nekretninu opisanu u članku 2. ugovora za kupoprodajnu cijenu od … kuna.

8. Među strankama je isključivo sporno da li je bilo osnove da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po navedenom Ugovoru, odnosno da li je tužitelj bio u obvezi platiti porez na promet nekretnina sukladno članku 13. točka 1. ZPPN-a, stoga, sama visina utvrđene porezne obveze nije predmet spora među strankama.

9. Člankom 4. stavkom 1. i 2. ZPPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 13. točka 1. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne), samouprave, zaklade i fundacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

10. Navedenu odredbu Sud može tumačiti samo onako kako ista zakonska odredba glasi, ali ne i na način kako tužitelj navodi u tužbi. Tumačeći navedenu odredbu Sud zaključuje da je namjera zakonodavca da od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobodi, odnosno da navedeni porez ne plaćaju među ostalim pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska.

11. Nesporno je da je osnivač tužitelja HEP d.d. Z., Republika Hrvatska, te da osnivač tužitelja nije Republika Hrvatska. Zakonodavac u navedenom slučaju kao kriterij nije propisao neke druge kriterije, pa tako kao kriterij nije propisao da porez ne plaćaju pravne osobe čiji je posredni osnivač Republika Hrvatska, budući da se u citiranoj zakonskoj odredbi ne spominje posredni osnivač, kako ukazuje tužitelj u tužbi.

Isto tako navedenom odredbom kao kriterij da se ne plaća porez na promet nekretnina, nije propisano da porez ne plaćaju pravne osobe koje obavljaju djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, niti eventualno kriterij da li Republika Hrvatska posjeduje dionice nekog trgovačkog društva tj. da li je isto u vlasništvu/suvlasništvu RH-a.

Dakle, zakonodavac osim kriterija da je Republika Hrvatska jedini osnivač, nije prihvatio druge kriterije, pa ni naprijed navedene kriterije, na koje se poziva tužitelj, jer da je kod donošenja navedenog zakona ocijenjeno da je potrebno u navedenu odredbu ugraditi i spomenute kriterije, takvu bi odredbu zakonodavac i donio. Navedeno ne znači da se ista odredba ako se ocijeni opravdanim ne može izmijeniti, ali za sada se navedena odredba može tumačiti samo na način kako je to učinilo i porezno tijelo. S obzirom da je u Republici Hrvatskoj Ustavom Republike Hrvatske (zakonodavna, izvršna i sudbena vlast), sudovi, kao dio sudbene vlasti ne mogu u primjeni propisa zakonske odredbe mijenjati niti u odredbe ugrađivati dijelove koji nisu sastavni dio tih odredbi, jer bi se time narušila trodioba vlasti. U primjeni propisa sudovi mogu samo primjenjivati odredbe onako kako glase ili smisleno tumačiti zakonske odredbe, ali ne na način da dopunjuju sadržaj odredbe.

12. Stoga tužbeni navod da tužitelj u okviru svoje registrirane djelatnosti obavlja djelatnost izgradnje i održavanja elektroenergetske mreže, odnosno elektroenergetskih objekata, koja je člankom 4. Zakona o energiji utvrđena kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

13. Tužbeni navodi kojima se poziva na stavove iznesene u rješenjima javnopravnog tijela (prvostupanjskog i drugostupanjskog) koja se priložena tužbi, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, jer se ne radi o relevantnoj sudskoj praksi već ranijim odlukama javnopravnih tijela koja su izmijenjena od strane tih istih tijela donošenjem rješenja kojima je predmetno pravno pitanje riješeno na drugačiji način, kako to proizlazi i iz ovopredmetne upravne stvari tj. prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

14. Kod ovog suda vođeno je više upravnih sporova u kojima je radilo o istovjetnoj upravnoj stvari a u kojima je također bilo sporno da li neko DP (E. D., E.Z.) trebaju platiti porez na promet nekretnina. Sud je te predmete riješio na istovjetan način. Visoki upravni sud je postupajući po žalbi donio presude broj: Usž-1866/20-2 od 21. listopada 2020. godine i broj: Usž-1864/20-2 od 3. lipnja 2020. godine kojima je odbio žalbe tužitelja i potvrdio ispravnost stava ovog suda koje je ovaj sud iznio u svojim presudama.

15. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS-a), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

U Splitu 24. siječnja 2022. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., DP E. S., S., ., uz odgovor na tužbu,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

- u spis.