Poslovni broj: UsI-1716/20-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. V. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik H. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi otpisa dospjelog duga, 24. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/18- 01/150, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. travnja 2020.
II. Poništava se rješenje G. Z., KLASA: UP/I-415-07/17-006/284, URBROJ: 251-08-01-18-6 od 1. veljače 2018.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja.
IV. Nalaže se tuženiku, OIB: …, isplatiti tužitelju, OIB: …, iznos od 3.125,00 kn (tritisućestodvadestpet kuna) na ime troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/18-01/150, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. travnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-415-07/17-006/284, URBROJ: 251-08-01-18-6 od 1. veljače 2018.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbija se zahtjev tužitelja za otpis duga s naslova neplaćene zakupnine za korištenje poslovnog prostora u Z., šifra objekta: ….
3. Tužitelj u tužbi osporava tuženikovu odluku navodeći da je bio zajedno s E. M. zakupnik poslovnog prostora u Z., s kojom je u dogovoru izišao iz zakupnog odnosa 2001. godine, ali je o tome propustio obavijestiti G. Z.. Iz tog zakupnog odnosa ostao je znatan dug na ime zakupnine prema G. Z.. Dodaje da je temeljem Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja, E. M. u cijelosti otpisan predmetni dug, dok G. Z. njega ovršava ste osnove putem FINA-e. Ističe da je 5. srpnja 2016. njegov zahtjev za otpis duga bio odbačen te se ima smatrati kao da nije podnesen. Iznosi da od svoje male mirovine učestvuje s 500,00 kuna u režijskim troškovima za stanovanje kod S. M. gdje je podstanar. Kada se uzme u obzir dio sredstava koje G. Z. ovršnim putem plijeni od njegove mirovine, navodi da njemu za život ostaje nešto više od 1.000,00 kuna radi čega smatra neosnovanim zaključak tuženika da se nisu ispunili uvjeti iz članka 24. stavka 2. navedene Uredbe. Osporava navod iz obrazloženja osporenog rješenja da je dio duga otpisan i njemu i E. M., jer je dug otpisan samo E. M.. Glede navoda u obrazloženju osporenog rješenja, da je on tijekom 2016. godine otuđio nekretnine upisane u k.o. O. N., napominje da se tu radi o livadi koja je bila u suvlasništvu i beznačajne je vrijednosti, pa kako djeci i unucima ne može materijalno pomoći, svoj suvlasnički dio darovao kćerki. Ističe da počev od 1. siječnja 2020., plaća S. M. na ime režijskih troškova iznos od 750,00 kuna, a o čemu dostavlja potvrdu. Kako njegova bivša supruga nije u radnom odnosu, nema pravo potraživati od nje uzdržavanje kao niti od djece, jer su slabog imovnog stanja. Kada se uzme u obzir činjenica da stanodavcu na ime režijskih troškova plaća mjesečno 750,00 kuna dolazi se do zaključka da kojim slučajem i nema ovršnog postupka putem FINA-e od strane G. Z. da su njegova primanja daleko manja od prosječne mjesečne obračunske jedinice. Stoga smatra da je njegov zahtjev osnovan jer su ispunjeni uvjeti iz članka 24. Uredbe. Predlaže da Sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe od strane odvjetnika u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za iznos PDV-a, što ukupno iznosi 3.125,00 kn.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže Sudu da riješi predmetni upravni spor bez rasprave, te tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Uvodno valja napomenuti da je predmetni spor riješen bez rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu ZUS), obzirom da stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu, nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a Sud nalazi da su u ovom sporu činjenice bitne za donošenje odluke nesporne.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je 27. rujna 2016. zahtjevom zatražio otpis duga s naslova neplaćene zakupnine za korištenje poslovnog prostora u Z., šifra objekta … u skladu s člankom 19. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja (Narodne novine, broj 52/13. i 94/14. dalje Uredba).
9. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj živi sam kao podstanar na adresi S., da nije upisan kao vlasnik nekretnina pri zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog Općinskog suda u Zagrebu. Međutim, uvidom u očitovanje Ministarstva KLASA: 034- 04/2017-05/39 URBROJ: 513-07-24/06-16-2 od 2. ožujka 2017., prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj tijekom 2016. godine otuđio darovanjem oranice i livade u k.o. O. N. te poljoprivredno zemljište u k.o. Đ.. Također je utvrđeno da tužitelj nije upisan kao korisnik u katastarskom operatu katastra zemljišta prema evidenciji Državne geodetske uprave, a da je prema uvjerenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje S., broj: 511-19-35/8-93- 724/2017 od 7. rujna 2017., evidentiran kao vlasnik osobnog automobila marke FIAT 126 P 650 E, godina proizvodnje 1985., broj šasije SUF126A0008726291, reg. oznake …, odjavljen 4. prosinca 1995. kao i osobnog automobila marke VOLKSWAGEN GOLF JGL, godina proizvodnje 1980., broj šasije WVWZZZ17ZBW019992 reg. oznake … odjavljen 15. ožujka 2001. Utvrđeno je i da je ukupni dohodak i primitak tužitelja u godini koja je prethodila godini u kojoj je podnesen zahtjev 23.759,67 kn.
10. Člankom 24. stavkom 1. Uredbe propisano je da će se fizičkoj osobi - građaninu odobrit otpis ili djelomičan otpis duga u skladu s podnesenim zahtjevom u slučajevima kada bi naplata duga ugrozila osnovne životne potrebe dužnika fizičke osobe - građanina i članova njegovog kućanstva.
10.1. Osnovne životne potrebe dužnika fizičke osobe i članova njegovog kućanstva, u smislu ove Uredbe ugrožene su:
1. ako podnositelj zahtjeva ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno prava na pomoć za uzdržavanje ako je podnositelj zahtjeva korisnik prava na pomoć za uzdržavanje iz sustava socijalne skrbi;
2. ako imovno stanje podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegovog kućanstva odgovara sljedećim uvjetima:
a. kada imovina, u novčanom obliku, podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva ne prelazi iznos od dvije proračunske osnovice na dan podnošenja zahtjeva, po članu njegovog kućanstva,
b. kada podnositelj zahtjeva, odnosno punoljetni članovi kućanstva imaju u vlasništvu stan ili kuću koju koriste isključivo za njihovo stanovanje, te ako imaju u vlasništvu automobil i/ili plovilo, čija vrijednost ne prelazi iznos od dvije proračunske osnovice na dan podnošenja zahtjeva,
c. kada ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegovog kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice (stavak 2.).
10.3. Za stjecanje prava na otpis ili djelomičan otpis potraživanja fizička osoba mora ispunjavati kriterij iz stavka 2. točke 1. ovoga članka ili kumulativno kriterije iz stavka 2. točke 2. ovoga članka (stavak 3.).
11. Pozivajući se na naprijed citiranu odredbu prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev tužitelja za otpisom duga s naslova neplaćene zakupnine za korištenje poslovnog prostora u Z. uz obrazloženje koje je prihvatio tuženik, odnosno jer je rješenjem Gradskog ureda za financije, KLASA: UP/I-415-07/13-006/130, URBROJ: 251-08/01-16-17 od 26. rujna 2016. otpisan dug u ukupnom iznosu od 969.881,02 kn koji se odnosi na zajednički zakup navedenog poslovnog prostora tužitelja i E. M. čime je i tužitelju djelomično već otpisan dug s iste osnove.
11.1. Međutim, spisu predmeta ne prileži navedeno rješenje o otpisu duga niti bilo koje druge isprave iz kojih bi bilo razvidno na čiji zahtjev, po kojoj osnovi i u kojem iznosu je predmetni dug otpisan, a što je odlučno u odnosu na primjenu članka 26. Uredbe kojom je propisano da ukoliko je fizičkoj osobi - građaninu odobren otpis duga, bez obzira na osnovu nastanka duga, sljedeći zahtjev za otpis duga ne može podnijeti prije proteka roka od pet godina od donošenja odluke o otpisu potraživanja za prvobitni dug. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je jedino odlučna činjenica je li povodom zahtjeva tužitelja izrekom rješenja nadležnog tijela upravo njemu otpisan dug, što iz spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjskog i osporenog rješenja nije vidljivo. Pored navedenog, a uzimajući u obzir članak 26. Uredbe, pozivanje upravnih tijela da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I- 415-07/13-06/124 URBROJ: 251-08/-01-16-13 od 5. srpnja 2016. odbijen zahtjev za otpisom duga tužitelja, nije odlučno prilikom o odluke da li naplata duga s osnove zakupa poslovnog prostora ugrožava osnovne životne potrebe tužitelja. Naime, predmet ovog postupka je ocjena nadležnog tijela bi li naplata duga (neovisno o iznosu) ugrozila osnovne životne potrebe tužitelja ukoliko unatrag pet godina dug nije otpisan rješenjem.
11.2. Među strankama je također sporno je li darovanje oranice i livade u k.o. O. N. i k.o. Đ. osnovan razlog za uskratu otpisa duga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo uvidom u očitovanje Ministarstva KLASA: 034-04/2017-05/39 URBROJ: 513-07- 24/06-16-2 od 2. ožujka 2017., koje također ne prileži spisu.
11.3. Prema ocjeni Suda samo navođenje činjenice da je tužitelj otuđio nekretnine nije dostatno za uskratu traženog prava. Naime, prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo o kojim se točno nekretninama radi, koliko je tih nekretnina tužitelj otuđio te da li ih je tužitelj imao u vlasništvu ili kako on navodi u suvlasništvu, a sve kako bi moglo ocijeniti da li vrijednost tih nekretnina utječe na zadovoljavanje tužiteljevih osnovnih životnih potreba kraj činjenice da je podstanar s primanjima od 23.759,67 kn u 2015. godini.
13. Uzimajući u obzir sve navedeno Sud osporeno i prvostupanjsko rješenje ocjenjuje nezakonitim radi čega vraća predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu koje će cijeneći sve okolnosti, a posebno imovinsko stanje tužitelja i iznos duga čiji otpis tužitelj traži, odlučiti je li tužitelj u mogućnosti podmiriti predmetno dugovanje a da ne ugrozi svoje osnovne životne potrebe.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
15. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio sukladno članku 79. ZUS-a, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa mu je priznat sudski trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od po 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 3.125,00 kn. U Zagrebu, 24. siječnja 2022.
Sutkinja
Kristina Senjak Krunić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 66. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
