REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-307/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., Z., OIB ..., kao upravitelja stambene zgrade u R., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. d.o.o., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Š., radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja tužbe glavnog miješanja B. S.-U. d.o.o., Š., OIB ..., kao ovlaštenog upravitelja stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade u R., koje zastupa punomoćnica P. M., odvjetnica u Š., protiv 1. tuženika L. d.o.o., Z., OIB ... i 2. tuženika A. d.o.o., R., OIB ..., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o prethodnoj mjeri Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-35/2021-15 od 9. prosinca 2021., 24. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-35/2021-15 od 9. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-35/2021-15 od 9. prosinca 2021.:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz V., O. J. I. C. 27, poslovni broj Ovrv- 1258/2020 od 26. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku A. d.o.o., R., isplatiti tužitelju L. d.o.o., Z., iznos od 107.058,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Ukida se platni nalog iz točke I. presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,20 kn na ime ovršnog troška zajedno sa zateznim kamatama; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Pobijanim rješenjem označenim u izreci određena je prethodna mjera sljedećeg sadržaja:

„I. Na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), a temeljem nepravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. G. iz V., O. J. I. C. 27, poslovni broj Ovrv-1258/2020 od 26. studenog 2020. radi osiguranja novčane tražbine tužitelja iz točke I. ove presude kao predlagatelja osiguranja prema tuženiku, kao protivniku osiguranja određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

1. Zabranom bankama i svim drugim financijskim institucijama kod kojih se vode računi tuženika-protivnika osiguranja A. d.o.o., R., da isplate tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika-protivnika osiguranja s njegovog računa novčani iznos iz točke I. izreke ove presude za koji je određena prethodna mjera zbog čega se nalaže Financijskoj agenciji da naloži bankama i svim drugim institucijama kod kojih se vode računi tuženika-protivnika osiguranja pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem zabranu isplate iznosa iz točke I. za koji je određena prethodna mjera.

2. Na temelju odredbe čl. 204. Ovršnog zakona Financijska agencija će odmah po primitku ovog rješenja obustaviti raspolaganje novčanim sredstvima tuženika protivnika osiguranja do visine ukupnog iznosa za koji je određena ova prethodna mjera.

3. Iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja kod banke ili druge financijske institucije za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim namirenja osigurane tražbine.

4. Prethodna mjera iz ovog rješenja traje najduže do proteka 15 (petnaest) dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

II. U preostalom dijelu za iznos od 8,70 kn na ime ovršnog troška, sve sa pripadajućim zateznim kamatama; odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za određivanjem prethodne mjere.“

Također je pobijanim rješenjem u nastavku riješeno i kako slijedi: „III. Odbacuje se tužba glavnog miješanja od 6. prosinca 2021., kao nedopuštena.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 16.130,34 kn na ime parničnog troška, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.755,00 kn.“

2. Protiv rješenja kojim je određena prethodna mjera žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine prethodna mjera. U žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije sporno da su se ispunile pretpostavke za podnošenje prijedloga za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a ne navodeći nijedan razlog donio predmetnu prethodnu mjeru iako tužitelj nije dokazao osnov i visinu utuženog potraživanja, a iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi da je veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je tuženikova žalba potpuno neosnovana, pa tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu odbiti je u cijelosti, uz naknadu troškova ovog odgovora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je u dijelu u kojem žalitelj nije uspio u postupku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

6. Napominje se da je u ovom predmetu donesena presuda i rješenje poslovni broj Povrv-35/2021-15 od 9. prosinca 2021, te da je tuženik podnio žalbu i protiv presude i protiv rješenja, te da se predmet radi odlučivanja po žalbi protiv presude vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Pž-308/2022. O žalbi protiv presude u trenutku donošenja ovog rješenja još nije odlučeno. Stoga je predmet ovog žalbenog postupka odlučivanje o tuženikovoj žalbi protiv uvodno citiranog rješenja kojim je određena prethodna mjera.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i iz podataka u spisu slijedi da je u ovom predmetu doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. G. iz V., O. J. I. C. 27, poslovni broj Ovrv-1258/2020 od 26. studenog 2020. protiv kojeg je tuženik (protivnik osiguranja) podnio prigovor, nakon čega je sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj predložio donošenje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a budući da smatra da iz priloženih isprava i sadržaja tuženikovog prigovora proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u ovom sporu.

9. Ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom određenja iz čl. 501.a ZPP-a donio pobijano rješenje.

10. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

11. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti prethodnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci tuženika ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplatiti s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ukoliko su ispunjene navedene pretpostavke, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a u konkretnom slučaju ispunjena. Naime, kako je izneseno navedena odredba predviđa da će sud na prijedlog tužitelja u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti prethodnu mjeru, a što je u konkretnom predmetu ispunjeno.

13. Prema ocjeni ovog suda ispunjena je i druga pretpostavka, a ta je, da iz navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da je na tuženiku teret dokaza utvrđenja vjerojatnosti da će uspjeti u sporu, a tu vjerojatnost može dokazivati navodima u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ili priloženim ispravama.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da nije sporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora kao ni da utuženo potraživanje s osnove zajedničke pričuve, čija visina nije sporna, nije plaćeno. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja budući da tuženik tvrdi da su suvlasnici zgrade Odlukom od 30. kolovoza 2019., zakonom propisanom većinom, odabrali novog upravitelja o čemu su uredno obavijestili tužitelja, a s tim u svezi sporno je da li je došlo do raskida Ugovora o upravljanju poslovno-stambenom zgradom.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci presude a o čemu su u obrazloženju pobijane presude izneseni i razlozi. Stoga je jasno kako iz navoda u prigovoru i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za određivanje prethodne mjere u dijelu koji se odnosi na glavnicu sa pripadajućim zateznim kamatama kao i djelomično u odnosu na zatraženi ovršni trošak sa zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja), dok je za razliku tužiteljev prijedlog odbio kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

16. Prema ocjeni ovog suda pravilnim se ocjenjuje i zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere opisane u čl. 501.a ZPP-a.

17. Imajući u vidu prethodno izneseno, ocjena je ovog suda da žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja budući da u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod kojim bi doveo u pitanje pravilnost primjene određenja iz čl. 501.a ZPP-a.

18. Isto tako u cijelosti je ocijenjen neosnovanim žalbeni navod tuženika da je donošenjem pobijanog rješenja ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a budući da tuženik nije dokazao da je sud svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (arg. iz čl. 3. st. 3. ZPP-a).

19. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 24. siječnja 2022.

Sudac

Mario Vukelić, v.r.