Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1654/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB:..., iz Z., tužiteljice I. P., OIB:..., iz D. N., tužitelja T. K., OIB:..., iz Z., tužiteljice M. K., OIB:..., iz Z., tužitelja R. K., OIB:..., iz Z., tužitelja M. K., OIB:..., iz Z., tužitelja D. K., OIB:..., iz Z., tužitelja I. K., OIB:..., iz Z., i tužiteljice S. G., OIB:..., iz Z., svi zastupani po punomoćniku mr.sc. I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. B., OIB:..., iz Z., tuženice D. M., OIB:..., iz R., i tuženice N. J., OIB:..., iz Z., sve zastupane po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženica protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2130/2020 od 22. listopada 2021., 24. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženica odbacuje se kao nedopuštena, dok se žalba tužitelja uvažava te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2130/2020 od 22. listopada 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
Utvrđuje se da je ništava oporuka pred svjedocima od dana 22. veljače 2020. godine u Z. ostaviteljice Z. K., sačinjena po odvjetniku Š. P., te čuvana pod poslovnim brojem R2-208/20 i Pi-34/20 pred Općinskim sudom u Zadru, a koju je proglasila javna bilježnica S. H. rješenjem na zapisnik od dana 7. srpnja 2020. godine u ostavinskom predmetu br. UPP-OS-92/2020 (0-704/2020).
II. Odbacuje se tužba u dijelu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi: Poništava se oporuka pred svjedocima od dana 22. veljače 2020. godine u Z. ostaviteljice Z. K., sačinjena po odvjetniku S. P., te čuvana pod poslovnim brojem R2- 208/20 i Pi-34/20 pred Općinskim sudom u Zadru, a koju je proglasila javna bilježnica S. H. rješenjem na zapisnik od dana 7. srpnja 2020. godine u ostavinskom predmetu br. UPP-OS 92/2020 (0-704/2020).“
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.
3. Protiv rješenja žalbu su podnijele tuženice navodeći da žalbu ponose protiv dijela rješenja u kojem nije odbačen tužbeni zahtjev te kumulirani tužbeni zahtjev iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlažu da se pobijano rješenje preinači tako da se u cijelosti odbaci tužba tužitelja, a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
4. Žalba tuženica nedopuštena je, dok je žalba tužitelja osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj 0-704/2020 od 6. listopada 2020., kao zakonski nasljednici iza smrti Z. K. iz Z., OIB:..., umrle dana ..., upućeni da pokrenu parnicu radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju solemniziranog po javnom bilježniku V. M. pod brojem ovjere OV-2194/2020 od 24.veljače 2020.
6. Tužitelji su dana 4. prosinca 2020. podnijeli tužbu te tužbenim zahtjevom pod 1. traže utvrđenje da je ništava oporuka pred svjedocima od 22. veljače 2020. ostaviteljice Z. K. te pod 2. poništenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između Z. K. kao primateljice uzdržavanja te N. B., D. M. i N. J., kao davateljica uzdržavanja.
6.1. Tužitelji eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom pod 1. traže poništenje oporuke pred svjedocima od 22. veljače 2020. ostaviteljice Z. K. te pod 2. utvrđenje da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između Z. K. kao primateljice uzdržavanja te N. B., D. M. i N. J., kao davateljica uzdržavanja.
7. Citirajući odredbe čl. 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 - dalje u tekstu: ZN), koji propisuje kako će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo i čl. 224. st. 1. ZN-a, kojim je propisano da sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili u upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, sud zaključuje da tužitelji ne mogu u tužbi istaknuti tužbene zahtjeve radi poništenja odnosno utvrđenja ništetnosti oporuke pred svjedocima od 22. veljače 2020. ostaviteljice Z. K., jer Rješenjem broj 0-704/2020 od 6. listopada 2020. nisu radi tog spornog pitanja upućeni na parnicu, već su na parnicu upućeni isključivo radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. veljače 2020. Iz tih razloga sud zaključuje da tužitelji ne mogu u ovom parničnom postupku s uspjehom istaknuti tužbeni odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i radi poništenja odnosno utvrđenja ništetnosti oporuke, radi čega nisu upućeni u parnicu, budući da je ovaj parnični postupak pokrenut sukladno rješenju broj 0-704/2020 od 6. listopada 2020. Prekid ostavinskog postupka i upućivanje nasljednika u parnicu u ostavinskom postupku od strane suda koji taj postupak vodi, predstavlja po ocjeni suda prvog stupnja, procesnu pretpostavku za pokretanje (istodobnoga) parničnog postupka između nasljednika radi utvrđenja sastava ostavine.
8. S druge strane, prema mišljenju suda prvog stupnja, kada nasljednik poriče pravnu valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, on nije dužan iznijeti sve činjenice zbog kojih osporava navedene pravne poslove. Dovoljno je da samo ospori pravnu valjanost. Drugim riječima, dovoljno je da se tijekom postupka u raspravljanju ostavine glede upućivanja u parnicu utvrdi samo jedna jedina sporna činjenica, tj. da li nasljednici priznaju određeni pravni posao valjanim ili ne. Ako samo jedan od nasljednika istakne da taj pravni posao ne priznaje pravno valjanim, tada nastaje jedna sporna činjenica, a to je pitanje pravne valjanosti pravnog posla. S druge strane, iz odredbe čl. 221. ZN-a proizlazi da ostavinski sud upućuje nasljednike na parnicu kada su sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. To znači da ostavinski sud nije dužan raspravljati sporne činjenice, a niti je ovlašten tražiti da to stranke učine. Iz tih razloga sud prvog stupnja zaključuje da iako je ostavinski sud uputio nasljednike u parnicu "radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju", da su tužitelji u parničnom postupku, protivno navodima tuženica, tužbeni zahtjev mogli postaviti i radi poništenja i radi utvrđenja ništetnosti osporenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne samo radi raskida, kako je navedeno u rješenju ostavinskog suda.
9. Kako sud pobijanom izrekom rješenja nije odbio zahtjev tuženica da se tužba odbaci u cijelosti, a tuženice ne spore da je tužbu trebalo odbaciti u dijelu kako je to učinio sud prvog stupnja u izreci pobijanog rješenja, one nemaju pravni interes žaliti se protiv pobijanog rješenja iz kojih razloga je žalbu tuženica trebalo odbaciti primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a kao nedopuštenu.
10. Pogrešan je pravni stav suda prvog stupnja da je uputa na parnicu u ostavinskom postupku procesna pretpostavka za vođenje parnice kao u konkretnom slučaju te da nasljednici nisu ovlašteni pokretati parnicu u odnosu na utvrđenja činjenica radi kojih ih sud u ostavinskom postupku nije uputio na parnicu. Po ocjeni ovog suda tužbu radi utvrđenja spornih činjenica među nasljednicima o kojima ovisi neko njihovo pravo u ostavinskom postupku može podnijeti ne samo onaj nasljednik kojeg je na podizanje te tužbe uputio ostavinski sud u smislu odredbe čl. 222. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN), već i nasljednik koji ima pravni interes da se utvrde sporne činjenice predviđene odredbom čl. 222. st. 2. ZN-a. Razlika je samo u tome što u slučaju kada je sud uputio nasljednika na parnicu postojanje pravnog interesa pretpostavlja se, dok nasljednik koji podnosi tužbu, a da nije upućen od strane ostavinskog suda mora svoj pravni interes učiniti vjerojatnim, a sud je ovlašten u takvom slučaju ocjenjivati, prema stanju ostavinskog spisa, ima li tužitelj pravni interes na podnošenje tužbe. To konkretno znači da prilikom ispitivanja pravnog interesa na podnošenje tužbe u slučaju kada tužitelji kao nasljednici nisu na parnicu upućeni od strane ostavinskog suda za utvrđenje ništavosti oporuke, odnosno njezino poništenje, kao u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja, obzirom na razloge koje su stranke iznosile u ostavinskom postupku, treba ocijeniti može li eventualno o razlozima osporavanja oporuke odlučiti ostavinski sud primjenom odredbe čl. 222. st. 3. i 4. ZN-a ili se radi o takvim činjenicama koje je moguće utvrditi samo u parničnom postupku prema odredbi čl. 222. st. 2. ZN-a. Kako bi iz zapisnika javnog bilježnika S. H. broj UPP-OS-92/2020 (O-704/2020) od 7. srpnja 2020. proizlazilo da su tužitelji, kao nasljednici, osporavali oporuku ostaviteljice iz razloga što su tvrdili da ostaviteljica nije bila uračunljiva prilikom njezinog sastavljanja, po ocjeni ovog suda ta činjenica bila bi razlog da se o njoj odlučuje u parničnom postupku jer o njezinom postojanju sud ne može odlučiti u ostavinskom postupku.
11. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja izvršit će uvid u spis istoga suda broj O- 704/2020 te će utvrditi jesu li tijekom ostavinskog postupka među strankama bile sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, odnosno konkretno valjanost oporuke ostaviteljice ili su eventualno stranke učinile u ostavinskom postupku te činjenice nespornima, nakon čega će ponovno ocijeniti imaju li tužitelji pravni interes na podnošenje tužbe kakvu su podnijeli vodeći računa o pravnom stavu iznesenom u ovoj odluci.
Koprivnica, 24. siječnja 2022.
Sutkinja
Tatjana Kučić v.r.