Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-169/24-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu Z. V. iz S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Z., radi prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1876/2021-7 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1876/2021-7 od 5. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-050-02/21-01/5, urbroj: 443-01-18-21-1 od 29. ožujka 2021. Tim rješenjem tuženika je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na odgovor Višeg tržišnog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda S., D. B., klasa: 336-02/20-02/596, urbroj: 443-02-03-02/2-21-4 od 2. ožujka 2021.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetnih u postupku, a prije svega daje osvrt na provedeni inspekcijski nadzor djelatnika J. p. v. i k. S. d.o.o. (dalje: Pružatelj javne usluge) i softvera preko kojeg se obavlja obračun rasipa vode za predmetnu zgradu u kojoj živi. Dalje u žalbi tužitelj u bitnom ističe razloge kojima ukazuje na niz propusta koje je počinio Pružatelj javne usluge, a i trgovačko društvo B. d.o.o., Z., jer ne obavljaju posao razdiobe razlike utroška vode između glavnog vodomjera i zbroja očitane potrošnje vode internih vodomjera, a upravo je način "razdiobe" prema mišljenju tužitelja sporan.
Nadalje u žalbi tužitelj pobliže obrazlaže način na koji dolazi do rasipa vode svakog pojedinog stanara zgrade, a dodaje i razloge zbog kojih smatra da bi obračun rasipa vode trebao obavljati isključivo Pružatelj javne usluge, a ne trgovačko društvo B. d.o.o. ili drugi pravni subjekt. Tužitelj ističe da do danas nije uspio saznati tko utvrđuje i obračunava rasip vode, a zbog rješenja tog pitanja je upravo i tražio da se obavi inspekcijski nadzor djelatnika Pružatelja javne usluge, jer je to jedini način da dođe do odgovora na to pitanje.
Nastavno u žalbi tužitelj daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o vodama i Općim uvjetima isporuke vodnih usluga. Smatra da i dalje nije jasno na temelju čega je inspektor u obavijesti od 2. ožujka 2021. zaključio da se obračun mjesečne proizvodnje vode i računi koje izdaje Pružatelj javne usluge obavljaju sukladno odredbama mjerodavnih propisa. Tužitelj tvrdi da se relevantni zaključci ne mogu donijeti na temelju dokumenata navedenih u obavijesti inspektora, a koje je prvostupanjski sud prihvatio, iako neki od navedenih dokumenata datiraju iz ranijeg razdoblja. Tužitelj dodaje i da se na temelju navedenih dokumenata ne može zaključiti, a niti dokazati da je došlo do promjene postupanja na terenu, jer sama izmjena pravnih akata to ne može dokazati.
Tužitelj u žalbi dodaje i da priloženi dokumenti spisu predmeta (liste potrošača i računi) sami za sebe ne dokazuju da je sud u predmetnom slučaju postupio pravično i transparentno, odnosno da je donio zakonitu odluku koju u bitnom temelji na ispravi o raspodijeli potrošnje za zgradu na adresi u S., …, koju je Pružatelj javne usluge sastavio za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018., a prema kojoj je razvidna razlika između očitanja glavnog vodomjera i zbroja internih vodomjera. Tužitelj smatra da je riječ o običnoj tablici koja sadrži očitane vrijednosti potrošnje vode i razliku između vrijednosti potrošnje vode na glavnom vodomjeru zgrade (koju očitava Pružatelj javne usluge) i potrošnje vode internih vodomjera svih stanara zgrade (koju očitava B.), a ne o ispravi u formalnom smislu. Dodaje i da bi do takvog izračuna mogao doći svatko s elementarnim znanjem matematike, ali i dalje ne daje odgovore na bitna pitanja, odnosno tko i na koji način radi obračun rasipa vode utvrđenog za cijelu zgradu u odlučnom razdoblju u odnosu na svakog stanara zgrade pojedinačno. Dodaje i da bi za takav izračun bio potreban softicirani računalni sustav i kvalificirani djelatnik osposobljen za korištenje takvog sustava kojim bi se za veliki broj korisnika vodnih usluga moglo brzo i efikasno izračunati iznosi za obračun rasipa vode prema njihovoj stvarnoj potrošnji vode i u proporcionalnom udjelu.
Zaključno, tužitelj ponavlja da je tražio da se obavi inspekcijski nadzor djelatnika Pružatelja javne usluge i softvera preko kojeg se obavlja obračun rasipa vode za zgradu na adresi tužitelja, jer se jedino na taj način može utvrditi tko obavlja obračun rasipa vode, Pružatelj javne usluge ili društvo B. S time u vezi tužitelj smatra da se do odgovora na ključna pitanja može doći samo po uvidu u način na koji se obavlja propisani postupak, a da rezultati provedenog inspekcijskog nadzora, kao i obrazloženje pobijane presude nisu dali bitne odgovore. Dodaje i da se na temelju računa za vodu Pružatelja javne usluge ne može provjeriti zakonitost obavljanja obračuna rasipa vode, jer ne sadrže takve podatke, a da je identična situacija bila i u ranijim razdobljima. Smatra i da su nadležna tijela, uključujući i prvostupanjski sud potpuno zanemarili okolnost da za potrebe pružatelja javne usluge poslove obavlja drugi pravni subjekt, u konkretnom slučaju društvo B.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, a i da se očituje o tome postoje li u spisu predmeta podaci o razdiobi predmetnog rasipa vode ili ne postoje, a ukoliko postoje tužitelj traži da mu se dostave ti podaci, jer će u protivnom navedeno koristiti kao pravni temelj za kaznenu prijavu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, uvažavajući pri tome i razloge ništavosti, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet upravnog spora bila ocjena zakonitosti tuženikovog rješenja kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na odgovor Višeg tržišnog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda S., D. B., klasa: 336-02/20-02/596, urbroj: 443-02-03-02/2-21-4 od 2. ožujka 2021.
7. U obrazloženju pobijane presude dalje se navodi da su u postupku primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), konkretno članak 157., 158. i 122. ZUP-a. Također se daje osvrt i na primjenu odredbe članka 58. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", 115/18.).
Nadalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je izvršen inspekcijski nadzor trgovačkog društva V. i k. d.o.o. za vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, S., …, o čemu je sastavljen zapisnik, klasa: 336-02/20-02/596, urbroj: 443-02-03-02/2-21-3 od 1. ožujka 2021. Višeg tržišnog inspektora, koji prileži spisu predmeta. Tom zapisniku prileži "lista potrošača u stambenoj zgradi za obračunski mjesec" za zgradu na adresi S., ... Također spisu predmeta prileže i podaci o raspodijeli potrošnje za navedenu zgradu, sa razvidnom razlikom između očitanja glavnog vodomjera i zbroja internih vodomjera te računi za isporučenu vodu koje je tužitelj dobio u pobliže naznačenom razdoblju.
8. Naime, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj dana 28. rujna 2017. tuženiku dostavio predstavku na poslovanje Pružatelja javnih usluga (trgovačkog društva V. i k. S. i trgovačkog društva B. d.o.o., Z.) u kojem navodi da se stanarima u …, S., nezakonito naplaćuju računi za vodu, a ukazuje i na neovlaštenu i neregistriranu djelatnost trgovačkog društva B. d.o.o. Dodaje i da društvo B. d.o.o. Pružatelju javne usluge ne dostavlja podatke o potrošnji vode na internim vodomjerima, već obračunava potrošnju vode za svaki stan na način koji nije jasan i transparentan, a Pružatelj javne usluge samo prepisuje podatke koje mu "servira" B. d.o.o. Također tužitelj ukazuje i na to da pružatelj javne usluge posluje s društvom B. d.o.o. bez ikakvog međusobnog ugovora ili druge pravne osnove.
Tužitelju je viši tržišni inspektor dostavio odgovor na predstavku, klasa: 336-02/20-02/596, urbroj: 443-02-03-02/2-21-4 od 2. ožujka 2021., u kojem ga obavještava o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
9. Tuženik je osporenim rješenjem odbio prigovor tužitelja izjavljen na odgovor višeg tržišnog inspektora od 2. ožujka 2022. u kojem se na temelju provedenog inspekcijskog nadzora utvrđuje da trgovačko društvo B. d.o.o. tijekom 2017. i 2018. nije obavljalo neregistriranu djelatnost obračuna potrošnje vode za svaki pojedini stan na adresi S., …, na način da bi umjesto pružatelja usluge obračunalo razliku potrošnje vode između očitanja sa glavnom vodomjera i zbroja svih internih (pojedinačnih) vodomjera za svaki pojedini stan u zgradi. Tijekom provedenog inspekcijskog nadzora Pružatelja javne usluge inspektor je izvršio uvid u:
a) Ugovor o opskrbom pitkom vodom i odvodnji od 9. studenog 2015., koji su sklopili suvlasnici zgrade u S., …,
b) Ugovor o ugradnji i očitanju internih vodomjera i obračunu potrošnje vode, broj: 2016-00149, kojeg su navedeni suvlasnici potpisali dana 6. srpnja 2015. sa trgovačkim društvom B. d.o.o., Z.,
c) Opće uvjete isporuke vodnih usluga Pružatelja javne usluge od veljače 2013. i izmjene i dopune Općih uvjeta od 18. siječnja 2017.,
d) liste potrošača u stambenoj zgradi za obračunski mjesec za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.,
e) račune izdane podnositelju u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.
Nakon toga je u provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno da Pružatelj javne usluge jednom mjesečno očitava glavni vodomjer, da očitanje internih vodomjera obavlja B. d.o.o., a na temelju podataka iz tzv. liste potrošača u stambenoj zgradi dostavlja Pružatelju javne usluge očitane potrošnje vode na svakom pojedinačnom internom vodomjeru. Također je tijekom provedenog inspekcijskog nadzora utvrđeno da B. d.o.o. navedeni posao obavlja na temelju potpisnog Ugovora o gradnji i očitanju internih vodomjera i obračunu potrošnje vode, broj: 2016-00149.
10. Članak 41. Općih uvjeta (pružatelja javne usluge) propisuje da se razlika između utroška potrošnje vode u m3 kako je očitana na glavnom vodomjeru i zbroja stanja utroška potrošnje vode očitanih na internim vodomjerima obračunava na način da se ista podijeli na korisnike sukladno međusobnom dogovoru korisnika usluga u odnosu na ukupnu potrošnju. Ugovorom o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 9. studenog 2015., kojeg su sklopili suvlasnici zgrade u S., …, sa Pružatelj javne usluge i ugovoreno je da će se, a sukladno međusobnom sporazumu suvlasnika navedene zgrade, predmetna razlika utroška vode (između glavnog vodomjera i zbira očitane potrošnje internih vodomjera) podijeliti proporcionalno potrošnji – izraženo u postotku (članak 3. Ugovora).
Također u obrazloženju pobijane presude sud zaključuje da su odredbe Općih uvjeta isporuke vodnih usluga Pružatelja javne usluge u skladu s odredbom članka 215. Zakona o vodama ("Narodne novine", 153/09., 63/11., 130/11. i 46/18.), a koji je bio na snazi do 17. srpnja 2019.
11. Stoga je, prvostupanjski sud zaključio da je na temelju rezultata provedenog inspekcijskog nadzora pravilno utvrđeno da su obračun mjesečne potrošnje vode i računi koje izdaje Pružatelj javne usluge u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o vodama i Općim uvjetima isporuke vodnih usluga. Također je na temelju utvrđenog u provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno da trgovačko društvo B. d.o.o., Z., ne obavlja posao razdiobe razlike utroška vode između glavnog vodomjera i zbira očitane potrošnje internih vodomjera, a zbog čega je tuženik osnovano odbio prigovor tužitelja pozivom na članak 122. stavak 3. ZUP-a, uz razloge koje je prihvatio i prvostupanjski sud, a s kojima je suglasan i ovaj Sud.
12. Dakle, nakon analize svih podataka spisa predmeta, uvažavajući pri tome utvrđenja navedena u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru od 1. ožujka 2021., kao i mjerodavne odredbe propisa, sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članku 57. stavak 1. ZUS-a, tuženikovo rješenje potvrdio zakonitim. Pri tome je prihvatio zaključke i stajališta tuženika iz osporenog rješenja, prema kojima je u provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno da obračunom mjesečne potrošnje vode i računima koje izdaje Pružatelj javne usluge postupa sukladno odredbama mjerodavnih propisa (Zakon o zašiti potrošača, Zakon o vodama i Općim uvjetima isporuke vodnih usluga). Također je prihvaćen i zaključak tuženika da trgovačko društvo B. d.o.o., Z., ne obavlja posao razdiobe razlike utroška vode između glavnog vodomjera i zbira očitane potrošnje internih vodomjera, na temelju svih dokaza provedenih tijekom inspekcijskog nadzora, a zbog čega je tuženik osnovano odbio prigovor tužitelja. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je za svoje zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge, koje tužitelj tijekom upravnog spora nije s uspjehom osporio.
13. Prvostupanjski sud je, ocijenivši da činjenice odlučne za rješavanje upravnog spora nisu sporne, već samo primjena prava, pobijanu presudu donio bez prethodno održane rasprave, pozivajući se na članak 36. točku 4. ZUS-a.
14. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da tužitelj u bitnom ponavlja iste razloge koje je isticao i u tužbi, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao valjano i iscrpno obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
15. Stoga je, ocijenivši da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, Sud pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 6. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.