Poslovni broj 20 Gž -643/2019-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojednicu, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., OIB:……,zastupanog po punomoćnicima V.P. i J.B., odvjetnicima iz Z.,protiv tuženika E. o. d.d. Z., , OIB:…7, zastupanog po punomoćnicima Ć. S., Z.M.,D. S. i I. G. Z., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete,rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda uZagrebu, poslovni broj Pn-3336/2015-51 od 28. siječnja 2019. godine, dana 24.siječnja 2022.,
presudio je
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3336/2015-51 od 28.siječnja 2019.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i citirana presuda preinačuje udijelu točke IV. izreke kojim je očito odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja zanaknadom parničnog troška i rješava:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u daljnjemiznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 12.000,00 kn i imovinsku štetu u iznosu od 1.350,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznose od 10.650,00 kn i 21.004,85 kn (točke II. i III. izreke), te je naloženo tuženikuda tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.645,00 kn (točka IV. izreke).
2.Protiv citirane presude žalbe podnose obje stranke; tužitelj protiv odbijajućeg dijela, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužitelj), odnosno odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik).
3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4.Žalbe nisu osnovane, osim djelomično žalba tužitelja protiv odluke o parničnom trošku.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu nastalu kao posljedicu štetnog događaja od 13. rujna 2012. godine. Nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.
6.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja na temelju čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 63/08 i 125/11; dalje: ZOO). Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M.M. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata i natučenost prsnog koša. Nadalje utvrđuje da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja do skidanja imobilizacije 3-5 dana, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju 45 dana; da je trpio tzv. primarni strah, koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan pri predmetnom štetnom događaju - 1 dan, a u daljnjem tijeku liječenja da je trpio tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana, dok je tzv. kasni strah trajao 6 tjedana; kod tužitelja da su ostale trajne posljedice po prijelomu prsne kosti i istegnuća vratne kralježnice koji se manifestira bolnošću i ograničenju pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima osobito dorzifleksije i rotacije glave te laterolateralnog pomaka, bolovi u području prsne kosti prilikom maksimalnog udisaja i izdisaja, tako da su tužiteljeve životne aktivnosti smanjene za 5%; tužitelju da je trebala tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba i to dva sata dnevno kroz 4 tjedna I potom u smanjenom opsegu i to jedan sat dnevno kroz iduća 4 tjedna.
7.Pozivom na odredbu članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) prvostupanjski sud utvrđuje, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja i njegovu dob u vrijeme ozljeđivanja, da iznos od 21.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, pa obzirom da je tuženik naknadio tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 9.000,00 kn, obvezao ga je da mu isplati i daljnji iznos od 12.000,00 kn.
8.Pozivom na odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a prvostupanjski sud je tužitelju s osnove potrebe za tuđom pomoći i njegom dosudio iznos od 1.350,00 kn.
9. U preostalom dijelu za iznos od 10.650,00 kn prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete. Ujedno je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu u iznosu 21.004,85 kn uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između privremene nesposobnosti za rad u trajanju od 5 mjeseci i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.
10.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 1095. stavka 1. i 1100. stavka 2. ZOO-a, odlučujući o tužbenom zahtjevu za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi stranaka. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
11.Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da mu je dosudio prenizak iznos s navedene osnove, dok tuženik navodi da je tužitelju dosuđen previsok iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. M., kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi stranaka.
12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi zatraženi iznos od 21.004,85 kn s osnove izgubljene zarade. Naime, navedeni iznos predstavlja izgubljenu zaradu zbog toga što se tužitelj nalazio na bolovanju u razdoblju od rujna 2012. do siječnja 2013. Tuženik je navedeno potraživanje (i osnovanost i visinu) osporavao od početka postupka, a u podnesku od 11.12.2108. obrazložio je detaljnije da ga osporava jer tužitelj nije dokazao da postoji uzročna veza između privremene nesposobnosti za rad u trajanju od 5 mjeseci i posve lakih tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Stoga je tužitelj, da bi dokazao osnovanost tog svojeg potraživanja, trebao predložiti provođenje dokaza vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada kako bi se utvrdilo postojanje uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda i bolovanja. Tuženik je ponovio razloge svojeg osporavanja i na ročištu održanom dana 17. prosinca 2018., međutim, tužitelj nije imao dokaznih prijedloga. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost (niti visinu) navedenog potraživanja jer sama činjenica što se tužitelj nalazio na bolovanju ne ukazuje na osnovanost potraživanja s osnove izgubljene zarade (u situaciji kada je osporena uzročno posljedična veza).
13.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer da je predmetna šteta nastala danom utvrđivanja njezine visine. Naime, temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva, što znači da od tada teku kamate.
14.Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju kamate na iznos tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi kamatu trebalo dosuditi od presuđenja.
15.Osnovano navodi tužitelj u žalbi da mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi predujam za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, pa je valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u očito odbijajućem dijelu i dosuditi tužitelju i daljnji iznos troška u iznosu od 2.000,00 kn. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u žalbenom postupku nije uspio u odnosu na glavnu stvar, nego samo djelomično u odnosu na sporedno potraživanje (parnični trošak).
14.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP-a.
U Rijeci, 24. siječnja 2022.
Sudac
Ksenija Dimec
