Broj: Ppž-2036/2021.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.V. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega
, podnesenoj protiv presude
Općinskog suda u Požegi od 3. veljače 2021., broj: Pp J-200/2020-11, u sjednici održanoj 24. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni M.V. oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci.
1.1.Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2.Protiv te presude ovlašteni tužitelj – Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava požeško-slavonska, Policijska postaja Požega je pravodobno podnio žalbu nezadovoljan odlukom kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe. Podnositelj žalbe navodi kako je već iz obrane okrivljenika vidljivo da je bilo nasilja kako psihičkog tako i fizičkog budući da je oca hvatao za rame. Također, podnositelj žalbe navodi kako sud nije saslušao okrivljenikovu majku M. koja je bila nazočna navedenom događaju.
2.1.Podnositelj žalbe smatra da su ostvareni svi elementi nasilja te da se pobijana presuda vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ili da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne adekvatna sankcija.
3.Žalba je osnovana.
4.Razmotrivši predmet, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je našao, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno.
4.1.Tijekom prvostupanjskog postupka sud je ispitao okrivljenika, te svjedoke
– oštećenog Đ.V. i svjedokinju N.P..
4.2.Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je točno da je došao u verbalni sukob sa ocem Đurom te mu je u afektu izgovorio psovke tj. poslao ga je u pičku materinu te ga je uhvatio rukama za majicu, ali ga nije udario u rame. Oštećeni Đ.V. iskazuje kako ga je okrivljenik poslao u pičku materinu te da je između njih došlo do naguravanja. Svjedokinja N.P. opisuje kako je između okrivljenika i oštećenika došlo do prepirke tijekom koje je okrivljenik djeda poslao u pičku materinu te da je došlo do fizičkog sukoba tijekom kojeg je oštećenik okrivljenika udario po licu, a da nije vidjela da bi okrivljenik oštećenika udario u rame i uhvatio za majicu.
4.3.Prvostupanjski sud navodi kako je okrivljenik u svojoj obrani priznao verbalni sukob, ali negira da bi oca udario u rame, a da okrivljenik nije tjelesno napao oštećenika vidljivo je i iz iskaza svjedokinje N.P. čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru zbog uvjerljivosti i logičnosti. Sud zaključuje da nije dokazan fizički napad okrivljenika na oca već da je dokazana samo vika i svađa što predstavlja psihičko nasilje, ali da okrivljenik nije mogao biti proglašen za tu vrstu nasilja budući da u činjeničnom opisu nedostaje navod da bi takvim nasiljem oštećeniku bila prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost.
5.Međutim, prema ocjeni ovog Suda, a uzimajući u obzir iskaze svih ispitanika, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik nije tjelesno napao svoga oca, odnosno da to nije dokazano, a da je dokazana samo svađa i vika. I okrivljenik i oštećenik govore o međusobnom fizičkom sukobu, a ono što je ostalo sporno i neutvrđeno jeste dinamika sukoba te otvoreno pitanje je li okrivljenik eventualno postupao u nužnoj obrani.
6.Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud preuranjeno zaključio da fizičkog napada okrivljenika na oštećenika nije bilo, i pri tome se oslanjajući na iskaz svjedokinje P. koja upravo nelogično i neživotno iskazuje da nije vidjela je li okrivljenik i na koji način napao oštećenika iako je stajala između njih, rastavljajući ih. Osim toga, za točno utvrđivanje činjeničnog stanja prvostupanjski je sud na raspolaganju imao i svjedokinju M.V., okrivljenikovu majku, koju je i sam okrivljenik predložio da se ispita u svojstvu svjedoka.
7.Slijedom svega navedenog valjalo je pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje tijekom kojeg će ispitati okrivljenika i oštećenika te provesti dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8.Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka - za spis, okrivljenika i tužitelja.
