Poslovni broj: UsI-2236/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. T. iz Z., OIB: …, zastupane po opunomoćenici M. D., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi oglašavanja rješenja ništavim, 24. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/21-01/86, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 10. lipnja 2021., za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. Z., KLASA: UP/I-502-06/18-02/5107, URBROJ: 338-21-02-01-21-05 od 11. ožujka 2021. i za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. Z., KLASA: UP/I-502-06/18-02/5107, URBROJ: 338- 21-08-18-02 od 2. srpnja 2018.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/21-01/86, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 10. lipnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. Z., KLASA: UP/I-502-06/18-02/5107, URBROJ: 338-21-02-01-21-05 od 11. ožujka 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za oglašavanje ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. Z., KLASA: UP/I-502-06/18-02/5107, URBROJ: 338-21-08-18-02 od 2. srpnja 2018.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika te ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za oglašavanje ništavim citiranog rješenja R. u. Z. od 2. srpnja 2018. temeljem članka 128. stavka 1. toč. 5. i 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09; dalje: ZUP/09). Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje R. u. Z. od 11. ožujka 2021. i citirano rješenje R. u. Z. od 2. srpnja 2018.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 17. siječnja 2022. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice.

6. Prema članku 128. stavku 1. toč. 5. i 6. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala (toč. 5.), odnosno ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (toč. 6.).

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi:

- da je rješenjem R. u. Z. od 21. srpnja 2017. tužiteljici priznato pravo na roditeljski dopust u trajanju od 6 mjeseci, u razdoblju od 2. kolovoza 2017. do 28. siječnja 2018., uz pripadajuću naknadu plaće za vrijeme korištenja priznatog prava,

- da je rješenjem R. u. Z. od 2. srpnja 2018., izvršnim 11. srpnja 2018. i pravomoćnim 27. srpnja 2018., tužiteljici obustavljeno korištenje prava na roditeljski dopust s danom 10. listopada 2017. i da joj je s istim danom obustavljena isplata naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, pri čemu se u dotičnom rješenju obrazlaže da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno da je tužiteljici prestao radni odnos dana 10. listopada 2017. pa da joj je potrebno obustaviti korištenje prava,

- da je tužiteljica 22. veljače 2021. podnijela prijedlog za oglašavanje ništavim citiranog rješenja R. u. Z. od 2. srpnja 2018., pozivajući se na članak 128. stavak 1. toč. 5. i 6. ZUP-a.

8. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, sud smatra da ispravno tuženik u osporenom rješenju otklanja postojanje razloga ništavosti iz članka 128. stavak 1. toč. 5. ZUP-a, navodeći da je rješenje R. u. Z. od 2. srpnja 2018. doneseno po službenoj dužnosti. Navedeno rješenje, što je vidljivo iz obrazloženja istog, doneseno je po službenoj dužnosti i sadržajno se tiče prestanka prava na roditeljski dopust i obustave isplate naknade plaće uslijed postojanja okolnosti koje dovode do prestanka prava, o čemu je javnopravno tijelo ovlašteno odlučivati po službenoj dužnosti. Na navedeno upućuju ovlasti javnopravnog tijela u cilju nadzora i provjere svih okolnosti relevantnih za postojanje i korištenje priznatih prava (članak 46. stavak 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, "Narodne novine" broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17; dalje: ZRRP), dok je nesumnjivo u javnom interesu po službenoj dužnosti pokrenuti postupak i donijeti odgovarajuće rješenje kada se utvrde okolnosti koje utječu na korištenje priznatog prava (članak 42. stavak 1. ZUP/09).

9. Osnovano javnopravna tijela otklanjaju postojanje razloga ništavosti iz članka 128. stavak 1. toč. 6. ZUP-a. Prema ocjeni suda, nije dostatno općenito se pozvati na kogentne norme (navedene u točki III. tužbe) i tvrditi da je citiranim rješenjem R. u. Z. od 2. srpnja 2018. došlo do povrede tih normi. Različite povrede relevantnih kogentnih normi razlog su za izjavljivanje žalbe protiv rješenja, u kojoj se onda mogu isticati činjenične, procesne i materijalnopravne pogreške na koje tužiteljica ukazuje u tužbi. Tužiteljica nije podnijela žalbu pa je rješenje R. u. Z. od 2. srpnja 2018. postalo pravomoćno. U takvoj situaciji, kod primjene članka 128. stavak 1. toč. 6. ZUP-a traži se postojanje "kvalificirane" povrede kogentne norme, tj. potrebno je da se radi o takvoj nepravilnosti za koju je izričitom zakonskom odredbom propisano da dovodi do ništavosti rješenja. S tim u vezi, tužiteljica sadržajno tvrdi da se nepravilnost sastoji u pogrešnom utvrđenju postojanja okolnosti (prestanka radnog odnosa) koja utječe na korištenje i/ili prestanak prava predviđenih ZRRP-om. Međutim, (eventualno) nepravilno utvrđenje okolnosti koja utječe na korištenje i/ili prestanak prava predviđenog ZRRP-om nije izričitom zakonskom normom predviđeno kao razlog ništavosti pravomoćnog rješenja kojim je odlučeno o promjeni u korištenju, odnosno prestanku prava priznatog prema odredbama ZRRP-a. Osim toga, tužiteljica konkretno ne upire na pojedinu, točno određenu zakonsku normu kojom bi takvo nešto bilo propisano.

10. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 79. stavak 4. ZUS).

U Zagrebu 24. siječnja 2022.

Sudac

Tomislav Krušlin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.