REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kmp-2/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika za mladež Ilije Miškića i Jane Korenić Sušec kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tomislave Borić, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. V. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KMP-DO-16/2015 podignute 15. ožujka 2016., nakon tajne rasprave održane u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Zagrebu Anite Kalajdžić, optuženog B. V., njegovih braniteljica odvjetnica M. T. i L. Č. te punomoćnice oštećenika odvjetnice K. M., 27. siječnja 2022. objavio je, a 24. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Optuženi B. V., OIB: …, sin B. i L. rođene R., rođen …. u R., s prebivalištem u B., G. D., M. J. Z. 1 (kod B. S.), državljanin RH i BiH, trgovac sa završenom SSS, zaposlen u TD H. A. u B. L., BiH, s prihodima od 700 do 800 eura mjesečno, oženjen, otac jednog mlt. djeteta i na putu drugo dijete, supruga nezaposlena, vlasnik kuće oko 180 m2 i zemlje u BiH, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

I. što je

u razdoblju od neutvrđenog dana 2004. do 2009., u obiteljskoj kući, garaži i pomoćnom objektu u D. S., R. 32, gdje je do kolovoza 2005. živio zajedno s obitelji bratića oštećenog djeteta F. R. (rođ. ...), a potom u kući u koju se preselio na adresi M. J. Z. 1, G. D., D. S. te za vrijeme boravka u B., u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, u velikom broju navrata, za vrijeme dok su bili sami ili dok su sami spavali u sobi, nakon što ga je tražio da se dijete F. R. skine ili mu sam skidao hlače i gaćice do koljena pri čemu je i sebe skinuo, dirao dijete po njegovom spolovilu, tražio da ga oštećeni dira po njegovom spolovilu, preko odjeće i direktno, te tražio da ga dijete F. R. ustima dira po spolovilu, grize i oralno zadovoljava, što je ovaj i činio, potom držeći ga za glavu i snažno pritišćući djetetovu glavu prema svom spolovilu, silom ugurao svoje spolovilo u njegova usta, te u više navrata svojim spolovilom penetrirao u njegovu stražnjicu i to na način da mu je oštećeni F. R. sjedio u krilu okrenut leđima ili je klečao pored kreveta ili je ležao u krevetu nakon čega bi ejakulirao, govoreći djetetu F. R. da ne smije o tome nikome pričati jer da će mu se u protivnom osušiti spolovilo,

- dakle, izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno uz primjenu sile i prijetnje,

- čime je počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolna zlouporaba djeteta mlađeg od 15 godina - opisano u članku 158. stavak 1. i 5. KZ/11, a kažnjivo po članku 158. stavak 5. KZ/11

II. pa se na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11 optuženi B. V.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 8. rujna 2015. do 14. listopada 2015.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka na ime troškova svjedoka i vještaka u iznosu od 17.356,00 (sedamnaesttisućatristopedesetšest) kuna, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, te je dužan podmiriti troškove na ime nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, odvjetnice K. M., čija će visina biti određena posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv optuženog B. V. zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11 počinjenog na štetu djeteta F. R..

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-29/2019. od 25. ožujka 2021. ukinuta je prvostupanjska presuda kojom je optuženik oslobođen od optužbe, te je predmet upućen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

3. Na temelju odredbe članka 388. stavka 2. točka 4. ZKP/08 sa rasprave je isključena javnost zbog zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve.

4. U ponovljenom postupku sud je pročitao i pregledao materijalnu dokaze kako slijedi: dopis te Nalaz i mišljenje P. za zaštitu djece grada Z. od 16. lipnja 2015. (list 8-11), Dopis CZSS D. S. od 11. lipnja 2015. (list 12), Dopis gimnazije S. od 26. svibnja 2015. (list 13), Nalaz psihologa KBC Zagreb-Klinike za psihološku medicinu za ošt. od 06. studenog 2015. (list 116-117), Dokumentacija CZSS D. S. za obitelj R. od 27. srpnja 2017. (list 165-201), dopis i dokumentacija P. za zaštitu djece grada Z. (list 208-212), Službena zabilješka voditeljice Odjela za podršku žrtvama i svjedocima ovog suda od 28. rujna 2017. (list 244), nalaz i mišljenje liječnika vještaka D. M. (list 302-303), nalaz i mišljenje vještakinja D. K. H. i S. M. od 10. siječnja 2018. (list 313-329), pisano očitovanje vještakinja na primjedbe obrane od 10. kolovoza 2018. (list 389-398) i povijest bolesti poliklinike A. od 27. kolovoza 2018. (list 406), medicinsku dokumentaciju za oštećenika F. R. P. P. (list 541-551), medicinsku dokumentaciju KBC Zagreb, Klinike za psihološku medicinu (list 470- 526), medicinsku dokumentaciju KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju, Zavoda za kliničku psihijatriju (list 552-574) i dopunu nalaza i mišljenja psihijatrijsko psihologijskog vještačenja od 12. siječnja 2022. (list 579-583).

4.1. Braniteljice optuženika protivile su se čitanju Službene zabilješke voditeljice Odjela za podršku žrtvama i svjedocima ovog suda od 28. rujna 2017. (list 244) smatrajući da ista ne predstavlja dokaz, no vijeće ju je pročitalo jer sadrži relevantne podatke tijekom i nakon ispitivanja žrtve F. R. na raspravi.

5. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. i 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka ispitanih tijekom ranije rasprave i to M. R. na zapisniku od 07. 09. 2017. (list 213- 216), L. H. na zapisniku od 11. 09. 2017. (list 218-220), P. M. na zapisniku od 11. 09. 2017. (list 220-221), K. M. na zapisniku od 11. 09. 2017. (list 221-222), B. S. na zapisniku od 18. 09. 2017. (list 224-225), I. Đ. na zapisniku od 18. 09. 2017. (list 225- 227), Đ. K. na zapisniku od 19. 09. 2017. (list 229-230), S. R. na zapisniku od 19. 09. 2017. (list 230-232), A. P. na zapisniku od 27. 09. 2017. (list 236-237) i D. H. na zapisniku od 31. 10. 2017. (list 303-304), usmena dopuna nalaza i mišljenja vještakinja D. K. H. i S. M. sa zapisnika od 23. ožujka 2018. (list 338-341) te iskaz svjedokinje I. Š. sa zapisnika od 26. listopada 2021. (list 528-532)

6. Na temelju članka 432. ZKP/08 te članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine" broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) reproducirane su snimke iskaza žrtve F. R. pred sucem istrage za mladež s dokaznog ročišta od 14. listopada 2015. i s rasprave od 28. rujna 2017.

7. Odbijeni dokazni prijedlozi

7.1. Braniteljica optuženika predložila je u daljnjem tijeku dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitati M. S. (kćer B. S.), koju je i žrtva F. R. spomenuo u svom iskazu, koja je navodno vidjela nekakvo pokazivanje simulacija seksa s njegove strane dok je bio dijete te na okolnosti dočeka Nove godine u odnosu na koju žrtva opisuje također jednu spolnu zlostavu, a ista može također posvjedočiti o okolnostima odrastanja žrtve, odnosa u primarnoj obitelji i njegovog odnosa sa optuženikom. Na iste okolnosti predloženo je saslušati svjedoka D. Š., jednog od najboljih prijatelja optuženika u inkriminirano vrijeme sa kojim je optuženik provodio vrijeme nakon obavljenog posla (sajmovi) u obitelji R.. Nadalje, predloženo je saslušati kao svjedoke djevojke optuženika u inkriminiranom razdoblju: I. B., I. S., N. K. i M. V., na okolnosti nepostojanja bilo kakvih homoseksualnih ili pedofilskih sklonosti kod optuženika. M. V. je također bila na spornoj Novoj godini u odnosu na koju žrtva spominje spolnu zlostavu pa se predlaže ispitati na okolnost provjere iskaza žrtve. Predlaže se provesti antropološko vještačenje na okolnost spolnog odnosa u pušnici kojeg žrtva opisuje kao analni odnos prilikom kojeg je isti u dobi od 6-7 godina a optuženik je stajao iza njega pa se predlaže dati u zadatak vještaku antropologu izvještačiti da li je u tim okolnostima moguće na takav način imati spolni odnos između djeteta visine oko 130 cm i odraslog muškarca.

7.2. Na temelju članka 421. stavak 1. točke 2. i 3. ZKP/08 sud je odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka I. B., I. S., N. K., M. V., M. S. i D. Š. s obzirom da ne postoji nužna povezanost između činjenice koju obrana želi utvrditi i odlučnih činjenica, odnosno predložene svjedokinje bivše djevojke optuženika ne moraju imati bilo kakvih saznanja o ponašanju optuženika i njegovim sklonostima izvan njihovih navodnih veza, a ostale okolnosti (odnosi u primarnoj obitelji oštećenika i optuženika) već su utvrđeni drugim dokazima, dok okolnosti vezane uz seksualnu zlostavu žrtve u vrijeme Nove godine koju žrtva opisuje u svom iskazu, prema rezultatima dokaznog postupka nisu poznate drugim osobama pa tako ni predloženima M. S. i M. V.. Kao neprikladan dokazni prijedlog odbijen je prijedlog za provođenje antropološkog vještačenja jer postoje razlozi za sumnju da bi se ovim vještačenjem mogla na nedvojben način utvrditi činjenica koju obrana želi utvrditi a to je mogućnost izvršenja spolnog odnosa u pušnici između žrtve i optuženika opisanog u iskazu žrtve, tim više što je na tu okolnost ispitan vještak dr. M. (list 303 spisa) koji je iskazao, nakon što mu je predočen dio iskaza žrtve u kojem je opisao analni spolni odnos u pušnici, da je u uvjetima očekivanih tjelesnih proporcija kakve su tada imali žrtva i optuženi moguće da dođe do analne penetracije.

8. Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 158 spisa) za optuženika.

9. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi koji je naveo da poriče sve navode optužnice i da nije počinio ovo kazneno djelo. Iskazao je da ne želi iznositi obranu niti odgovarati na pitanja, te je predložio da se pregleda snimka njegovog ranijeg iskaza koji je iznosio u Županijskom državnom odvjetništvu.

Iz snimke prvog ispitivanja optuženika B. V. od 2. rujna 2015. proizlazi da je isti iskazao da ne zna zašto je optužen, da je s obitelji R. živio nepune 3 godine, da je bratićem F. bio u dobrim odnosima, no s tetom i tetkom M. baš i ne, pogotovo ne s njom jer je psihički maltretirala njega, supruga i F., pa misli da u svemu „glavnu ulogu“ ima upravo ona. Doselio je k njima u D. S. iz B. na njihov poziv, ponudila mu se prilika za posao i bolji život. Imao je svoju sobu, najviše vremena je provodio s njima na poslu, radili su na sajmu svaki dan na drugom mjestu, za ostalo nije imao vremena. S F. koji je bio dijete, razmažen kao i svako, imao je normalan, dobar odnos, znao se s njim poigrati, igrali su igrice, izlazili su van. Iz kuće obitelji R. odselio je 2005. ili 2006. kod bratića B. S., kod kojeg i sada živi, a posjećivao je R. zbog F. sestre P. ne često, jednom u dva tjedna ili mjesec dana. F. nije često viđao, ostali su u dobrim odnosima. F. je posljednji put vidio na sprovodu u travnju 2015.Sa tetkom M. R. razgovarao je tri mjeseca prije njegovog ispitivanja kada mu je rekla da je F. u nečemu, da ima veze s njim, a on nije shvatio o čemu se radi.

10. Žrtva F. R., ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage, a potom i na raspravi, iskazao je da je optuženik, njegov bratić, doselio k njima kad je on imao 5-6 godina. Pomagao je njegovim roditeljima u poslu, vraćali su se kući oko 15 sati, a utorkom i srijedom nisu radili. Spavali su u njegovoj sobi, zajedno u krevetu, a on ponekad spavao i kod mame i tate. Sve se počelo događati kad je imao oko 6 godina, a trajalo je do negdje 5. ili 6. razreda osnovne škole. Spavali su u istom krevetu u njegovoj sadašnjoj sobi, a ponekad je išao prespavati kod mame i tate u sobu. Optuženik ga je najprije počeo pipkati po spolovilu, onda ga je tražio da njega tako dira, potom mu je počeo gurati spolovilo u usta i tražio da ga tako zadovoljava. Najčešće je otišao u WC i "svršio" u toaletni papir. Ne sjeća se točno do kada se to događalo, ali je kasnije prešlo u "više", optuženik mu je gurao spolovilo u stražnjicu bez prezervativa i odlazio je u WC, uzimao je toaletni papir i tada bi „svršio“. Sve to se zbivalo u njegovoj sobi, jednom u dnevnoj kad su roditelji otišli u Mađarsku, na tavanu kuće, u pušnici i u garaži pored kuće, u Bosni u sobi optuženika, te na tavanu i u optuženikovoj sobi kod B. S. nakon što je tamo preselio, jednom tamo za Novu godinu 2006. Radilo se o oralnim i o analnim odnosima, ne sjeća se kad je bio zadnji, a osjećao se nelagodno, boljelo ga je, ali nije bilo krvi. Plašio se optuženiku bilo što govoriti jer je tada bio malo dijete i vjerovao mu je. Optuženik mu je govorio da nikome ništa ne priča jer će mu se inače posušiti spolovilo. Dok je oralno zadovoljavao optuženika stajao je i potom se sagnuo i malo se nakrivio, a optuženi je za to vrijeme stajao. Opisujući analni odnos iskazao je da se radilo o položaju „dogi“ odnosno sa strane i bočno. Opisao je spolni odnos u Bosni u sobi optuženika kada je optuženik sjedio a on je sjedio njemu leđima okrenut. Odnosi su se odvijali i u krevetu kada je on ležao bočno a optuženi iza njega. Položaj „dogi“ znači da je on bio na koljenima uz krevet, klečao je a tada je optuženi spolno općio s njim u analni otvor. Kad je bio 1. ili 2. razred s optuženikom je gledao porno film, te mu je rekao da on to radi što je bilo na filmu, a na filmu je žena oralno zadovoljavala nekog čovjeka. Prilikom tih odnosa nije bilo izravnih prijetnji ali se on bojao optuženika koji mu je govorio o tome da će mu se osušiti spolovilo i da mora o svemu šutjeti. Nekad mu je optuženi uvukao ruku u gaće, a nekad ga je dirao preko odjeće po spolovilu. Kada se radilo o analnom spolnom odnosu, kada je optuženik svojim spolovilom prodirao u njegovu stražnjicu da je stiskao mišić. Nikome nije govorio o tome jer je bio dijete, nije znao što je to, a kasnije je shvatio ali se bojao. Kada je „stiskao“ mišić prilikom odnosa optuženi je tada prodirao u njega i govorio mu „opusti se“. U prvi razred krenuo je 2004. i tada je imao 6 godina i 10 mjeseci Prilikom oralnog odnosa optuženi bi ga primio za glavu i privukao ga k sebi na način da se isti zagrcnuo, a radilo se o jakoj i srednjoj jačini pritiska kada ga je optuženi primio ga glavu i primicao svom spolnom organu. Često mu je puta govorio da grize njegovo spolovilo. O svemu tome je ispričao najboljoj prijateljici K. M. u 8. razredu u zimi, također i svojoj bivšoj djevojci P. M. 14. veljače 2014. Govorio im je da ga je bratić silovao i ništa drugo, nikakve detalje, a one su ga ispitivale što je bilo, gdje je to bilo i sve ostalo. Bilo mu je mučno, bilo mu je teško prolaziti kroz sve sam i nije mogao više to držati u sebi. Sjeća se da mu je bilo jako neugodno. Nakon što je sve to s bratićem prestalo o tome nikada s njim nije razgovarao, u posljednje vrijeme ga rijetko viđa. O svemu je ispričao razrednici i radnici u dućanu majke, Đ. K. iz V..

10.1. Tijekom iskazivanja na raspravi u bitnome je iskazivao istovjetno navodeći da je sve počelo u vrijeme kada je on bio prvi razred osnovne škole pa sve do petog odnosno sedmog razreda. Kada je došao u njihovu obitelj optuženik je koristio trenutno njegovu sobu. On je znao nekada spavati s njim u sobi a nekada sa svojim roditeljima. Kada se prvi puta to desilo ne zna vremenski ali sjeća se da je bilo vani sunce, popodnevno sunce, sjeća se kakva su bila vrata sobe te se sjeća nekih slika i da je mama došla poslije toga u sobu. Sve je počelo tako da je on trebao dodirivati njegov spolni organ, pa je masturbirao njegov penis. Nakon nekog vremena njegova mama je ušla u sobu, otvorila vrata, upitala ih je što rade, a on joj je rekao da ga optuženi dodiruje. Upitan kako je majka reagirala iskazao je da ga nije doživjela. To se ponavljalo i kasnije u dosta prilika i u vrijeme kad su roditelji bili kod kuće i kada nisu bili kod kuće. Spolne radnje koje su se događale sa optuženikom bile su oralne i analne. Na početku se radilo o masturbaciji i oralnim radnjama, a analni odnosi su bili kasnije.

Kada se prisjeća tih događaja dolaze mu slike događaja, slike prostorija, emocije. Seksualne radnje odvijale su se na različitim mjestima pa tako za Novu godinu 2006. u B. kod B. S. gdje je optuženi otišao živjeti, u spavaćoj sobi u njihovoj kući gdje je optuženi spavao, u dnevnoj sobi, na tavanu, u pušnici, kod optuženika doma u B.. Opisujući inkriminirani događaj za Novu godinu 2006. naveo je da je on tada imao 8 ili 9 godina, prisutni su bili B. S. i njegov otac P., a upitan jesu li tamo bili njegovi roditelji odgovorio je da nisu, te upitan jesu li bile neke djevojke naveo je da ne zna jer se ne sjeća. Sjeća se da se to dogodilo u krevetu, da su ostali prespavati i onda, prije Nove godine ili poslije dočeka, sjeća se slike kako je optuženi otvarao rolete i rekao da će mu se osušiti spolovilo i nešto u smislu da će mu oduzeti memorijsku karticu od Play stationa ako nekome kaže i da će postati kao sestra retardiran. Upitan kakve su bile njegove reakcije iskazao da je bio podložan optuženiku jer ga je volio, bio mu je podložan kao pas, tada ga je volio, bio mu je drag kao bratić. U početku ga je slušao sve ono što bi mu optuženi govorio to je radio, a na kraju mu se usprotivio i nekim naznakama davao mu do znanja da ne želi i neće to raditi s njim. To mu je pokazivao nekim pokretima tijela. Njegovim traženjima se fizički opirao na način da ih je stiskao i osjećao se nelagodno iako mu to nije govorio. On nije najavljivao kada je želio s njim vršiti spolne radnje već se to znalo.

Opisao je događaj vezan za porno film navodeći da je trebao glumiti osobu s porno uratka. Na tom porno uratku bili su cura i dečko i bilo je oralno zadovoljavanje pa je on morao to raditi optuženiku, te se sjeća scene sa tog filma.

O tim događajima prvi puta je rekao K. M. i K. S. u osmom razredu. K. mu je također prijateljica koju dosad nije spominjao jer ju nije želio „petljati“ jer nije želio da ona ima problema kad joj dolazi pošta od suda. K. je i ranije spomenuo jer je s njom bio u boljim odnosima i u nju je vjerovao. Nakon što je im je rekao o tome što mu je optuženi radio upitan kako su one reagirale naveo je da je K. reakcija bila „glupa“ ali mu se ispričala nakon nekog vremena, ona se smijala i rekla mu je li to bilo silovanje u onaj dio tijela. O tome su kasnije razgovarali još nekoliko puta ali ne detaljno. O tome svemu ispričao je razrednici još jednoj kolegici iz srednje škole u drugom ili trećem razredu S. Ž.. Upitan o tome kako je to ispričao razrednici te koji je bio povod iskazao je da joj se povjerio, da joj je rekao, te se rasplakao i da je ona zvala mamu, mama je došla i bila uplakana, nije mogla doći sebi a koji je točno bio povod zbog kojeg je rekao razrednici iskreno ne zna. Sada odlazi na tretmane na R., ranije je išao u P., to je bilo katastrofa, bila su pitanja po šabloni. U P. nikome nije ispričao što se zbivalo jer osoba s kojom je razgovarao, zaključio je, nije znala svoj posao. Upitan kojim povodom je u njihovoj obitelji bio nadzor centra za socijalnu skrb iskazao je da je on bio agresivan i tražio je novac. Bio je agresivan prema majci verbalno, išla mu je “na živce“ u tom periodu, a otkad je upisao fakultet pa je od tada sve u redu. O događajima s optuženikom ispričao je i svojoj djevojci P. M.., prije negoli je to rekao razrednici.

Pojašnjavajući okolnosti događaja u B. i, na upit braniteljice, iskazao je da se sjeća detalja tog događaja, kakva je bila posteljina, sjeća se da je bila plava posteljina sa bijelim krugovima, sjeća se njegove sobe a tamo je i inače znao spavati, sjeća se da je bila večer i da su otišli kod „babe“ u kuću i onda je ostao sam sa optuženikom te je 100 % siguran da je bilo tako.

Upitan kakav je imao odnos s roditeljima u djetinjstvu iskazao je da nije imao neki odnos s njima budući su stalno putovali, ali volio ih je vidjeti, zagrliti kao svako normalno dijete, no više vremena provodio je s gospođom I. koja ga je čuvala. Upitan ima li neku sliku iz djetinjstva da je imao s nekom osobom izgrađen odnos povjerenja naveo je da je to bio optuženik kojem je bio podložan a isto tako i B. S. kojim je govorio da je Bog. Njemu se nije povjeravao s njim se više „zezao“.Osjećao se bliskim s mamom, s tatom a kada je bio mali i gledao neki film o gušterima, pa kada je otišao u sobu, onda je imao sliku da su se roditelji pretvorili u guštere, da međusobno razgovaraju. Jako je volio I. supruga, njega je volio u više od svojih i kada je umro bio je gotov, nije mogao vjerovati, imali su lijep odnos.

Bio je blizak sa gospođom I. koja ih je čuvala kada je ostajao u kući dok nije bilo roditelja. Ona je čuvala njega i sestru i bio je optuženik prisutan. Događaji s optuženikom su se događali u kući u vrijeme dok je ona hranila sestru ili je nešto čistila. U vezi događaja u pušnici sjeća se kakva su bila vrata, ona starinska žućkasto- zelenkasta s krugovima, sjeća se da je bio naslonjen rukama na ta vrata u vrijeme kada se događala seksualna radnja s optuženikom a kada je gospođa I. došla onda je prestalo. Radilo se o analnom odnosu, za koje vrijeme je on stajao, imao je savijenu kralježnicu. Upitan sjeća li se specifičnosti ili oznaka na spolovilu optuženika iskazao je da nije bio dlaka, vjerojatno je trimerom, penis mu je bio deblji i veći od tadašnjeg njegovog, žilav, ne sjeća se je li bio obrezan, ali zna da je uvijek bio neki specifičan miris, točno taj svaki puta.

Kod svakog analnog odnosa se stiskao, bolilo ga je u većoj mjeri. Zna da na početku nije „dao“, stisnuo se a onda je poslije nekog vremena „dopustio“. Optuženi nije koristio kondome, a zna da je uvijek prilikom završetka odnosa, zapravo prije toga, uvijek je otišao u WC i uzeo toaletni papir narančaste boje, kojeg je uzeo da bi tamo dokrajčio seksualni čin. Nakon analnog spolnog odnosa nije primijetio tragove krvi ali je znao često puta izvršiti veliku nuždu.

Optuženik mu je rekao da tijekom zlostavljanja, silovanja šuti te da ne proizvodi nikakve zvukove. Upitan je li bilo penetracije kod analnog odnosa naveo je da se na početku analnog odnosa „stisnuo“, dok je kasnije „pustio“ i dalje je trebao šutjeti ali ga je naravno boljelo. Boljelo ga je, zna da se mama čudila kako to da je izvršio veliku nuždu u gaće. Detaljno je pojasnio da je optuženi prije spolnog čina otišao u WC po WC papir, a ne za vrijeme čina. Upitan da li je bilo kojoj osobi koja je došla neposredno nakon spolnog čina bilo što govorio, iskazao je da nije, a zna da je mami rekao u smislu „on i mene dira“ a kako je mama reagirala se ne sjeća.

Ostajali su on i sestra sami sa optuženikom više puta, ali se sjeća jednog slučaja spolne zlostave, u dnevnoj sobi s upaljenim televizorom i ugašenim svjetlom, pred sestrom koja je bila budna ili je utonula u stan, u vrijeme kada su roditelji otišli na put a gospođa I. ih je vjerojatno ostavila jer su se roditelji vraćali ujutro pa su zamolili optuženika da ih pričuva tu noć. Upitan kako je tekao oralni odnos iskazao je da kada su bili u pušnici i tavanu on se sagnuo leđima, a ako su bili na mjestu gdje je bio krevet optuženi je ležao ispod plahte te se pravio najčešće da spava, imao je ruku preko očiju, podlakticu preko očiju. Optuženi mu je znao masturbirati spolovilo. Sve se događalo u razdoblju od njegove šeste godine pa do petog, sedmoga razreda. Đ. K. je rekao da je bio zlostavljan, silovan no nije joj detaljno govorio o tome. Zna da je plakao i ona je plakala s njim i rekla je da će biti sve dobro, ne sjeća se je li se njoj povjerio prije ili nakon što je o tome rekao razrednici.

Upitan je li nakon razrednice o događajima razgovarao iz s psihologinjom škole iskazao je da je upitan kako se osjećao naveo je da sve to zapravo nije shvaćao kao nikakav problem, kao što ga sada shvaća ozbiljno. Nije htio zamarati ljude, pa je to rekao čisto zato što ga je to na neki način pritiskalo. Postavljalo se to pitanje zašto je bio agresivan, pa je mislio da je agresivan zbog toga, pa je najviše zbog toga rekao. U vrijeme kada je rekao razrednici upitan je li bilo nekih problema u školi iskazao je da je izostajao sa nastave – markirao. Nije imao loše ocjene sve je uredno prolazio, no znao je markirati s nastave.

Upitan da li se sjeća okolnosti kada se povjerio svojoj djevojci P. o ovim događajima Iskazao je da su bili u vezi dva-tri mjeseca i počeo je plakati, imao je potrebu reći zato što mu je cura i mislio je da ona to treba znati, radi toga ako mu može pomoći. Upitan može li iskazati na svakom od mjesta na kojima su se odvijali odnosi i koliko puta je bilo tih odnosa naveo je da je bilo u pušnici, kod B. S. za Novu godinu, u njegovoj sobi je bilo često u svakakvim pozicijama, kada su igrali video igrice, u Bosni. U vrijeme kada su igrali video igricu optuženi mu je ruku gurao u gaće a to se odvijalo u kući, u njegovoj sobi (sobi žrtve), bilo je i u dnevnom boravku i na tavanu kuće. Na tavanu kuće bilo je oralno zadovoljavao optuženika. Imao je usta na njegovom glaviću dok je on masturbirao a imao je i WC papir.

U odnosu na izostanke s nastave bio je više puta na razgovoru kod psihologinje škole. Dobio je upozorenje ili ukor nije siguran. Upitan kako se sada osjeća i nakon što se otvorio prema više ljudi o inkriminiranim događajima iskazao je da se i dalje prisjeća nekih slika, to mu je dosta potresno, te mu je potresan ovaj period i ne osjeća se baš dobro.

Upitan od optuženika čemu sve ovo i zašto je to napravio iskazao je zato što je to istina a optuženik mu je rekao da obojica znaju što je istina. Upitan od strane optuženika zašto laže iskazao je da ne laže te više puta ponovio da ne laže. Ponovno upitan od strane optuženika zašto je to napravio njemu i njegovoj obitelji oštećeni je naveo da je rekao istinu i samo istinu. Nakon toga oštećeni je iskazao da je rekao istinu i to je to i rekao je optuženiku da prestane lagati mu u oči. Upitan od strane optuženika zašto je trčao za njim ako mu je on to radio iskazao je da je bio kao pas, vjerovao mu je, vidio je sve u njemu, te je iskazao da mu prestane lagati u oči, te više puta ponovio optuženiku da mu prestane lagati u oči.

11. Svjedokinja M. R., majka žrtve F. R., iskazala je da je optuženi sin njenog brata koji je 2003. došao iz B. k njima s nepunih … godina kako bi im pomagao u poslu. Bavili su se prodajom tekstila na štandovima po sajmovima u H. i on je radio s njima. Primili su ga kao vlastitog sina, smjestili u sobu s F. od 5 i pol godina, spavali su u istom krevetu. F. ga je jako volio i bio mu sklon, iako su se vremenom znali porječkati. O F. i starijoj kćeri P. koja je 100% invalid, ne hoda, ne govori i vezana je za krevet, brinula je I. Đ.. Počela je dolaziti kad je F. imao … godine, a prestala nakon što je optuženik odselio. On je 31. 08. 2005. otišao živjeti i raditi kod zajedničkog rođaka B. S., ali im je i dalje dolazio. Znao je i prespavati kod F. u sobi kao i prije, a njih dvojica su znali s rođakom B. ići u Bosnu kod njenog brata. Uglavnom, vodili su skladan obiteljski život i nije primjećivala da bi se nešto dešavalo.

11.1. Saznala je tek u svibnju 2015. od F. razrednice L. H.. Pozvala ju je školu, dočekala s psihologinjom i ispričala da joj je F., nakon što ga je pozvala na njegov SMS da je nešto treba, s vrata rekao da više ne može izdržati, da joj se mora povjeriti, i potom rekao da je bio silovan, da je to bio optuženik i da je trajalo od njegove 6. godine. Ostala je u šoku, nije zato odmah rekla suprugu već tek nakon 2-3 tjedna. Prvo joj nije vjerovao, pa je nasamo pitao F. koji mu je to potvrdio. Prije toga je ona otišla razgovarati s optuženikom, rekla mu da se F. povjerio razrednici, da ne zna o čemu se radi, ali da on ne radi gluposti kad se sazna, jer se brinula kako će reagirati njen brat, a njegov otac. Nakon toga više nisu kontaktirali. Škola je odmah obavijestila policiju i C., F. je bio na obradi u P.…, ali im se nije otvarao pa je krenuo kod psihologinje I. Š. na R., i dalje ide 1-2 put mjesečno.

11.2. Nakon tih prvih saznanja pokušavala je rekonstruirati zajednički život, predbacujući si je li tada mogla što primijetiti, pa se prisjetila nekih detalja koji su joj sada znakoviti. Tako primjerice da je F. jednom, kad je ušla u sobu dok su on i optuženi pokriveni ležali na krevetu rekao "mama, mene B. dira", na što je optuženik rekao "pas jedan, ne laži", no nije reagirala jer nije mogla ni sanjati da bi se radilo o nečem neprimjerenom. Jednom je F., kad je optuženik krenuo po hranu u frižider, isti zatvorio govoreći "što imaš za gledati, što ti imaš za jesti", a jednom je uzeo optuženiku tanjur sa stola i rekao "ti nećeš jesti". Kada ga jednom tijekom 1. razreda OŠ nije bilo dugo s nastave, našla ga je samog na garaži I. kuće, iako I. i supruga nije bilo. Znakovitim smatra i kad je nakon završetka 6. razreda F. tražio da ide sam s ocem na more, iako su njih dvojica imali suzdržan odnos, no otac nije prihvatio, pa sada misli da mu je F. možda imao potrebu nešto reći. U ono vrijeme F. im nikada nije govorio da ne želi spavati u sobi s optuženim, niti je kod njega primijetila nelagodu zbog optuženika. Nije se protivio ni kada su ga, nakon što je odselio, zvali u kuću.

11.3. Nakon što je F. sve otkrio nije uočila neke posebne promjene kod njega, niti je tih niti povučen već i dalje druželjubiv, ali nema više agresivnih ispada. Nije ga ispitivala o spornim zbivanjima jer su joj tako savjetovali, već je pustila da sam ispriča što i kad želi. Tako joj je rekao da je to s optuženim krenulo kad je imao … godina, da mu je to činio najmanje 40 puta, a ne sjeća se je li njoj ili ocu rekao da je trajalo do ... razreda. Detalje kada i gdje se događalo, u kakvoj situaciji, tko je tada bio u kući i slično, nikada nije pričao niti ga je pitala. Jednom je samo, kad je s njim u njenoj sobi raspravljala koliko novaca će mu dati za izlazak počeo histerično vikati "ne znaš koliko puta me je ovdje silovao, na tvom krevetu". Kasnije je saznala da se F. povjerio i svojoj najboljoj prijateljici K. M. još u 8. razredu, potom svojoj prvoj ljubavi P. M., kasnije i I. koja ga je čuvala, a i njenoj djelatnici Đ. K., ne zna je li još kome. Točno je da je tijekom istrage, nakon što joj je I. javila da je dobila poziv za ispitivanje, otišla k njoj u O. da joj objasni o čemu se uopće radi, bez ikakve namjere da utječe na nju. I F. je bio kod I. nakon što je ispitana. Razgovarala je i s Đ. i s K., no bez ikakvog utjecaja na njihove iskaze.

11.4. F. je od djetinjstva bio uzorno dijete i vrlo angažiran, plesao folklor, svirao, učio jezike, igrao tenis, rukomet. No u dobi od … godina bilo je problema u njegovom ponašanju. Te 2014. se nenormalno promijenio, više nije bio isto dijete. U to vrijeme suprug je jako puno pio, ima i PTSP kao sudionik D. rata, pa kad je u 10. mjesecu 2014. u pijanom stanju bio verbalno agresivan i neugodan prema njoj, izraženije nego inače, a pokušao je i fizički nasrnuti na nju, obratila se C. s kojim je inače kontaktirala zbog kćeri, pa su svi troje bili na razgovoru. Nedugo poslije suprug je fizički nasrnuo na F., čak je spominjan nož, pa je i to prijavila C. te su opet završili na razgovoru. Mjesec dana kasnije je F., koji nikako nije mogao biti u kući, imao vrlo grub ispad prema njoj, govorio da je mrzi, da tata ima pravo kad je vrijeđa, čak je i fizički nasrnuo na nju, pa se opet obratila C.. Zbog svega su im odredili nadzor nad vršenjem roditeljske skrbi, i socijalni radnik D. H. im je često dolazio, razgovarao sa sve troje i pratio je li F. promijenio ponašanje, što u početku nikako nije bilo. S njim je tada bilo problema i oko novaca, tražio je više nego mu je davala, a i u školi, među ostalim zbog markiranja, o čemu ju je razrednica redovito izvještavala. Tijekom nadzora je ipak došlo do poboljšanja, i sada je situacija sasvim drukčija, i dalje živi s njima, uredno završava 1. godinu R. geološkog fakulteta, ima svoje društvo.

11.5. Odgovarajući na pitanja kazala je da je sigurna da je optuženik spavao s F. u krevetu u F. sobi, pa i nakon što su joj predočeni njegovi navodi da je uglavnom spavao kod nje i oca, dodajući da im je možda znao doći. Ona im je u sobu dolazila kad god je nešto trebala, ne samo onda. Više se ne sjeća jesu li P., F. i optuženik znali ostati sami u kući i preko noći, ali je moguće ako su suprug i ona bili na putu. Kad ju je razrednica onda pozvala u školu, nije govorila da je F. izrečen ukor zbog izostanaka već ju je kasnije pisano obavijestila, a za te probleme ona je znala od ranije.

12. Svjedokinja L. H., razrednica žrtve F. R. u G. S.., iskazala je da je tijekom F. 3. razreda, jedan utorak, moguće 19.05.2015., nakon sata razreda s temom izricanja pedagoških mjera za više učenika zbog izostanaka, među ostalima i za F., primila njegov SMS da bi došao razgovarati. Pomislila je o izostancima i odmah ga pozvala. On je pognute glave, ne gledajući je u oči, zastajkujući, nikako govoreći što treba, na njen poticaj ipak izgovorio da je bio silovan. Ostala je u šoku, a on je počeo plakati. Zagrlila ga je i pitala je li u opasnosti, on je rekao da nije, da se radilo o sinu njegovog ujaka koji je svojedobno živio s njima, da se to zbivalo više puta, od njegove 6. godine pa do negdje 7. razreda, a zamolio ju je da nikome ne kaže.

12.1. Psihologinji škole A. P. rekla je da joj se jedno dijete povjerilo o seksualnom zlostavljanju, ali ne i koje jer je tako obećala. Psihologinja joj je predočila da mogu zvati H. telefon ili uključiti nju. F. je nakon prvotnog protivljenja ipak pristao i na razgovor s njom. Također joj je rekao da je silovan tijekom osnovne škole, da je počinitelj bio sin njegovog ujaka te da više nije u opasnosti jer taj ne živi s njima, no ni njoj nije govorio o kakvim silovanjima se radilo niti su ga ispitivale. Psihologinja je njoj savjetovala da sastavi bilješku o razgovoru s F., te da bi njega trebalo uputiti u P. …, ali s roditeljima jer je maloljetan, što je značilo da moraju obavijestiti F. majku s kojom je i ranije puno kontaktirala. F. je pristao, pa su je pozvale za prvi ponedjeljak. Nasamo su joj rekle o čemu se radi, što ju je šokiralo, a onda su pozvale F. pa su se zajedno isplakali. Ne sjeća se je li joj F. odmah ili kasnije, jer su više puta razgovarali, rekao da se povjerio i prijateljici K. te djevojci s kojom je tada već prekinuo vezu, čak je rekao da je zapravo prekinula s njim nakon što joj se povjerio.

12.2. Inače, F. je imao super momenata, ali i padova. Na početku gimnazije majka ju je upozorila na situaciju i s njegovom sestrom i s ocem koji ima PTSP i problema s alkoholom, pa je vodila računa o tome pri ocjeni njegovog ponašanja. U 1. razredu nije bilo problema, prošao je s 4, čak je išao na županijsko natjecanje u fizici, no sljedeće godine mu je interes pao zbog nove profesorice. Tijekom tog razreda počeli su i problemi s ocjenama, no iako nije briljirao vidjelo se da ima potencijala. Kasnije je kroz određena razdoblja imao i emotivnih teškoća, zaljubio se, pa je znala s njim razgovarati bojeći se kako će reagirati ako ta veza završi. Upravo to se dogodilo u proljeće tijekom ... razreda, taj prekid je kod njega izazvao totalni krah. Iako je njegovo ponašanje bilo uobičajeno za tu dob, malo buntovništva, malo izostanaka, toga se nakupilo pa se odlučila za pedagoške mjere prema takvim učenicima, povodom kojih je bio onaj sat razreda. Misli da se kod F. radilo o ukoru, nakon kojeg se još može izreći opomena pred isključenje, tako da još ima mjera do isključenja, a sam ukor nema nikakvih posebnih posljedica osim što vladanje za tu godinu ne može biti uzorno već dobro, a ako se učenik popravi ukor se može povući. Nije postojala opasnost da on padne ... razred, jer unatoč nekim lošim ocjenama mogao je savladati gradivo, kako je i bilo. Mišljenja je da je F. taj ukor bio okidač da na kraju izbaci ono što ga je mučilo, a nakon što joj se povjerio činilo se da mu je ipak malo lakše. Majka je često dolazila na informacije pa je znala za F. izostanke. Žalila joj se da više s njim ne može razgovarati kao prije, ukazujući na buntovničko ponašanje svojstveno toj dobi. Sjeća se i da joj je F. tijekom te godine rekao da je majka zvala socijalnu službu, s čim nije bio pretjerano zadovoljan. Na početku sljedeće školske godine uzdrmalo ga je svjedočenje na sudu, no primirio se i činio rasterećeniji, pogotovo u usporedbi s ... razredom kao najproblematičnijim. Kad je krenuo u P. razgovarala je s njim više puta. Rekao je da nije zadovoljan s tretmanima, da ne osjeća neku podršku jer je sve vrlo površno i formalno, dok mu je poslije na R. bilo puno bolje. Nastavila je s čestim kontaktima s majkom.

12.3. Na kraju, njen dojam je da je F. povjeravanje izgledalo kao da traži pomoć. Tada uopće nije dovela u sumnju njegove riječi, no kad su se slegli prvi dojmovi razmišljala je je li možda to rekao zbog drugih razloga, npr. problema u školi. To je kasnije podijelila i s psihologinjom koja je rekla da iz načina na koji je prišao i otvorio se njegove riječi nisu laž.

13. Svjedokinja A. P., psihologinja gimnazije, iskazala je da ju je 19. 05. 2015. F. razrednica prof. H. obavijestila da joj se učenik F. povjerio da je bio izložen seksualnom zlostavljanju od bratića s majčine strane. F. je prihvatio razgovarati i s njom, pa je u zajedničkom razgovoru razrednica ponovila što joj je F. povjerio, a on je to potvrdio. Nije mogao točno odrediti kad je bilo zlostavljanje osim da je pohađao …, … ili … razred OŠ. Djelovao je dosta zatvoreno, imala je osjećaj da se nije spreman otvoriti. Nikakve detalje nije govorio niti je ona pitala jer je smatrala da će biti izložen forenzičkoj obradi, samo je li i dalje u opasnosti od zlostavljača, što je rekao da nije, te da taj bratić ima … godina i da im još povremeno dolazi na obiteljska okupljanja. Predočila je F. obvezu škole da službenim putem obavijesti nadležne, kao i roditelje. Bio je zabrinut kako će njegovi reagirati i hoće li mu se vjerovati, što je uobičajeno u takvim situacijama. Kasnije je još provjeravala ima li odgovarajuću psihološku pomoć, ide li na tretmane u P., te odvija li se sve kako bi uredno završio školsku godinu, no više nisu razgovarali o spornim događajima.

13.1. F. majci su 25. 05. 2015. razrednica i ona prenijele što im je F. povjerio. Uputile su ih na obradu u P. …, a one su obavijestile C., gdje su rekli da je ta obitelj već u tretmanu, da već 3 mjeseca provode nadzor zbog obiteljskog nasilja i da otac ima dijagnozu PTSP, te da će oni obavijestiti policiju. Do tada u školi nisu imali saznanja da je obitelj u tretmanu C.. Dodala je da je neko vrijeme prije tog razgovora F. majka bila pozvana jer mu je u pripremi bio ukor zbog neopravdanih sati, a razgovarala je s razrednicom, ne s njom. Tada joj je rekla da se F. u ... razredu povukao u sebe, prestao pozivati vršnjake kući iako je do tada bio vrlo društven, što je ona povezivala s nepokretnom sestrom te s pubertetom, a to je njoj kasnije postalo simptomatično. F. majka nije u tom razgovoru rekla o nadzoru C. u obitelji, ali je spomenula dijagnozu F. oca. Što se tiče reakcije majke na ukor, već je bila iskazala zabrinutost zbog F. ponašanja kada je zatražila da ga se uputi na razgovor k njoj kao psihologu, a odmah je izrazila spremnost osigurati mu instrukcije da popravi ocjene, što je na kraju i učinio, znači da je ozbiljno shvatila razgovor. Nakon tog razgovora s majkom, po uputi razrednice i na molbu majke ona je 11. 05. 2015. razgovarala s F. i obavijestila ga da će dobiti ukor, još su pričali i o slabim ocjenama iz hrvatskog koje treba ispraviti, a predočila mu je da ako nastavi s neopravdanim satima može dobiti opomenu pred isključenje koja se prenosi i u sljedeći razred, za razliku od ukora. Školska godina je već bila pred krajem, pa je bila mala vjerojatnost za izricanje mjere isključenja iz škole. Sjeća se još da je i sljedeći dan F. pozvala da malo vidi kakva mu je obiteljska situacija i životne okolnosti jer joj je djelovao dosta povučeno, s izgledom lica koji je ukazivao na neku neugodu. Tada joj je rekao da mu se roditelji često svađaju i da je prekinuo s djevojkom, govorio je „zaručnicom“, što ga je posebno pogodilo.

14. Svjedok S. R., otac žrtve F. R., iskazao je kako je optuženik došao k njima iz Bosne s nepunih … godina te sljedeće 2 do 2,5 godine živio i radio s njima. Uvijek je odlazio s njima na sajmove, a u to vrijeme F. i P. je čuvala I. Đ.. Optuženik i F. su znali ostati sami u kući, pa bi čuvali seku, kad bi on bio na putu po robu ili kod rođaka B. S. ili slično, a supruga npr. u trgovini ili crkvi. Inače, po robu je odlazio sam, bez supruge, samo je jednom u 17 godina išla s njim, u M..

14.1. Optuženik je u njihovoj kući imao svoju sobu, a F. je, kad je bio mali, spavao s njima u sobi, dok je od 6. ili 7. godine dijelio sobu s optuženikom. U njoj je bio veliki krevet u kojem su spavali zajedno. Optuženiku je u početku bilo dobro kod njih, prvih 6 mjeseci je bio dosta u kući jer je bio povučen, nije još imao prijatelja, a vremenom se počeo otvarati i sve više odlaziti kod B. jer mu je tamo bilo jednostavnije, ljepše, kod njega su radile cure u dućanu. Počeo je tamo i raditi u fušu, a vraćao bi se umoran i takav bio drugi dan za posao, pa je na kraju skroz prešao k B. živjeti i raditi. No dolazio je k njima vrlo često, i sam i s B..

14.2. O događajima zbog kojih se vodi postupak čuo je od supruge. Rekla je da je B. F. silovao, da joj je to rekao F.. Prvo joj nije vjerovao, a nakon nekog vremena je pitao F. je li to istina. On je potvrdio i još rekao da ga je silovao 30-50 puta na više načina. Nije ga ništa pitao jer ga je bilo sram, i o tome više nisu razgovarali do sinoć, kada mu je puno i detaljnije ispričao, pa tako da se silovanje događalo kod B., u Bosni, u sobi, na tavanu, u pušnici, u dnevnom boravku i u garaži. Nije rekao ni koliko puta na svakom od tih mjesta, ni o kakvoj vrsti odnosa se radilo ni kada je bilo kod B. i u B.. Sramio se pitati, a i F. se sramio govoriti, jedino je rekao da je B. često odlazio u wc po papir, ali nije mogao reći zašto, neka svatko sam zaključi. Uočio je da je F. očvrsnuo, više se ne srami, zreliji je, pravi muškarac, a rekao je i da je spreman suočiti se na sudu pa prenosi njegovu molbu da dođe svjedočiti.

14.3. Inače, odnos B. i F. bio je normalan, ni ne zna što bi rekao jer nije obraćao posebnu pažnju niti je primijetio išta neobično. Nikada nije uočio da bi F. pokazivao kakvu nelagodu ili izbjegavao B. ni nakon što je ovaj odselio. On i supruga su se odnosili prema B. kao prema nećaku, nije bilo nikakve svađe. Upravo on je inicirao da B. dođe u Z. pa su mu ponudili posao uz smještaj i hranu. Supruga, on i F. su vrlo često znali ići u Bosnu, F. je tamo znao provoditi praznike, uglavnom kod obitelji supruge, u kući i kod B. i kod šogorice. Sve ovo je odjeknulo loše u obitelji, jer se ipak radilo o bratićima. Kad je B. završio u zatvoru, njegovi roditelji su došli misleći da im je uzeo novac, a kad su im rekli da se radilo o silovanju, to je izazvalo svađu i loše odnose tako da više ne kontaktiraju. B. je k njima dolazio vrlo često, F. je s njim odlazio kod B., bili su u jako dobrim odnosima, no nakon svih saznanja ni s njim više ne kontaktiraju.

14.4. S F. tijekom odrastanja nije bilo nekih posebnih problema već kao u svakoj obitelji. Nije bilo problema ni oko novaca, uvijek su mu davali koliko je trebalo. Nije zbog novaca fizički nasrtao na majku, već samo verbalno jer bi je tražio još, a ona mu je rekla da je jednom uzeo novac pa se ispostavilo da je s njim platio psihijatra. Točno je da su imali mjeru nadzora od C., F. je u pubertetu znao bježati od kuće, valjda od njih, sve dok nije pukao i sve ispričao. Nadzor je možda bio i zbog njegovog (svjedokovog) ponašanja, makar nije bilo nekih većih problema. Dolazio je socijalni radnik s kojim su znali onako u šali razgovarati i nije bilo nikakvih problema. Upitan je li on fizički nasrtao na suprugu, iskazao je da je i ona na njega i on na nju, jer je to tako kad se ljudi vole.

15. Svjedokinja I. Đ. je od 1999. do proljeća 2006. radila kod obitelji R.. U početku je samo F. vodila u vrtić i nazad, a s vremenom je počela brinuti i o P.. Tada im je dolazila u kuću oko 6 ujutro, kad bi oni odlazili raditi, s njima i optuženik, te ostajala dok se ne vrate, a na dane kad nisu radili ostajali su kući pa nije dolazila. Znala je prespavati kod njih kad bi zbog posla bili odsutni više dana, i to u dnevnoj sobi. Koliko se sjeća, optuženik nikada nije ostajao kod kuće s njom i djecom dok su R. radili, uvijek je odlazio s njima. U početku je F. spavao kod roditelja jer je tamo bio jedan kauč, a prešao je u drugu sobu nakon što su je uredili, ali ne zna koje godine. Ne zna ni u kojoj sobi je spavao optuženik jer kad bi ona ujutro došla već bi ustao ili ga ne bi bilo, ali zna da je F. spavao u sadašnjoj, a onda valjda i optuženik. F. je često znao doći k njoj kući, pa i prespavati. Odnose u njihovoj kući pamti kao normalne, ništa posebno nije uočila, nije primijetila da bi netko imao problema s alkoholom. F. se nikada nije žalio na B., niti je ona primijetila da bi mu u njegovom društvu bilo neugodno ili da bi ga izbjegavao.

15.1. Kad su joj predočeni njeni raniji navodi iz iskaza pred ŽDO da je F. spavao u sobi s roditeljima, a da je optuženik imao svoju sobu, i da njoj nije poznato da bi F. spavao s njim, odgovorila je da je sigurno spavao s roditeljima kad je počela raditi tamo pa do nižih razreda OŠ, ali se ne sjeća kad je prešao u drugu sobu ni je li optuženik tada više bio tamo. Upitana je li B. znao ostati čuvati F. ili P., rekla je kako misli da nije, ona bi ih čuvala ako je trebalo, a kad su roditelji bili u kući čuvali su ih oni pa ni nju nisu trebali. F. je znao ići u B. s mamom, a ne sjeća se je li išao s B. ili s rođakom B..

15.2. Prvi put je čula da se nešto događalo prilikom ispitivanja na ŽDO u O., i iznenadila se. Prije toga nije kontaktirala s R.. Nakon što je prije 11 godina odselila u O. M. je bila dva puta kod nje, ne sjeća se je li prije nego je dala taj iskaz ili poslije, a F. tri puta. M. je samo rekla da je dala iskaz u O., ali ne i što je iskazala, niti ju je ona pitala. Kada joj je predočeno da je u iskazu pred ŽDO rekla da ju je u studenom 2015. posjetila M., da je jako plakala i bila potresena te joj tada ispričala da je B. u njihovoj kući silovao F., ipak se prisjetila da je bila u posjeti prije njenog ispitivanja. F. je došao možda 14 dana kasnije, u prosincu ili siječnju. Rekao joj je da ga je taj B. silovao, a bio je jako nervozan, pušio cigaretu jednu za drugom, bilo ga je sram. Još je samo rekao da je imao valjda … godina, pa se začudila i pitala kako je to bilo moguće kad ga je ona tada još čuvala, na što je rekao da se to zbivalo kad nje nije bilo, da je jednom bilo otraga iza kuće, jednom u sobi, jednom u B., tako otprilike, ali nije opisivao što mu je B. radio. Kad joj je predočeno da je ranije iskazala kako joj je rekao da ga je "dirao po spolovilu", kazala je da se više ne sjeća, nije zapamtila te detalje. Kad joj je potom predočeno da je ranije iskazala da joj same detalje nije pričao jer mu je bilo neugodno, osim da ga je dirao po spolovilu i to od 6 godine, a sada proizlazi da joj je ipak rekao i da je to bilo jednom otraga iza kuće, jednom u sobi, jednom u Bosni, što ranije nije prenijela, kazala je da joj je možda rekao još neke detalje koje je zaboravila. No, sigurno joj ih je rekao F., a ne njegova mama, samo ne zna točno kada. On ju je jučer dočekao na kolodvoru kad je doputovala radi svjedočenja. Spavala je kod njih, u krevetu s M. koja je samo rekla da treba govoriti istinu i ništa ne izmišljati. S njim o tome nije razgovarala.

15.3. Obrana je prigovorila iskazu smatrajući da svjedokinja nije iznosila svoja saznanja jer ih evidentno nema, već je iskazivala pod utjecajem M. R. jer su bile u neposrednom kontaktu prije oba svjedočenja pa je kontaminirala njen iskaz i pred ŽDO u O. i pred sudom. Svjedokinja je odgovorila da M. R. nije utjecala na njen iskaz niti su prije svjedočenja o tom razgovarale dodajući da se brojnih detalja više ne sjeća jer nije obraćala pozornost s obzirom da joj nije palo na pamet da bi se nešto moglo dešavati.

16. Svjedok B. S., bratić majke žrtve F. R. iskazao je da F. zna od rođenja jer je svaki dan dolazio k njima kući. R. su mu svojedobno pomagali u poslu s tekstilom, a 2000. su otvorili svoj obrt. Optuženik je 2003. doveden iz B. da im pomogne u poslu. Svaki dan je s njima odlazio na sajmove po Hrvatskoj, a kad bi se vratio izlazio je s prijateljem. R. djecu nikada nisu ostavljali same, uvijek je netko bio s njima jer osim F. imaju teško bolesnu P.. Dok je optuženik živio kod njih čuvala ih je I. Đ.. Optuženik je imao svoju sobu, kasnije je to bila F., a F. je spavao s roditeljima u sobi, što zna jer im je dolazio u kuću. Zato navodi F. majke da su spavali zajedno u krevetu u istoj sobi nisu istiniti, pretpostavlja da ona tako dolijeva ulje na vatru. Odnos F. i optuženika je bio normalan, odnos bratića, F. ga je volio, ovaj se igrao s njim, čak je više vremena znao provesti s P., pa je možda F. bio ljubomoran, no nikada im odnosi nisu bili loši već naprotiv. Optuženik se 01. 09. 2005. preselio u njegovu kuću, u stan u kojem je i njegov otac, dok on ima zaseban stan pored. Nakon toga su obojica znali ići k R., a i F. je dolazio s mamom u njegovu kuću dok je bio manji, do 10 ili 11 godine, a poslije i sam, možda 2-3 puta od 2011. do 2013., kasnije ne. On nije s F. i optuženikom išao u Bosnu, već s F. i njegovom mamom, zadnje 2012. Koliko zna optuženik i F. nisu zajedno išli u B..

16.1. Jedna Nova godina se slavila u njegovoj kući, ne sjeća se koja ni koje dobi je bio F.. Zna da je došao s mamom, bili su još i njegov otac, optuženik, njegova djevojka N. i još jedna djevojka. F. i optuženik ni u jednom trenutku nisu ostali sami, niti su mogli otići na tavan. Naime, na tavan se može doći samo stepenicama iz lokala na katu, a ključ za automatska vrata lokala bio je kod njega. Osim toga, on i optuženik su se s djevojkama povukli u njegov stan, dok je F. s mamom ostao kod njegovog oca, igrali su šah, a prije ponoći su otišli kući.

16.2. Inače, u F. obitelji je bilo dosta problema, njegovi su imali prilično loše odnose. Na oca je dosta utjecao alkohol, a majka je intenzivnog ponašanja pa je pridonijela takvim odnosima. F. nije imao neki odnos s ocem koji mu je znao svašta izgovoriti, omalovažavati ga i vrijeđati, a uvijek je bila i neka galama. Upravo zato je on imao dobar odnos s F., puno su razgovarali, na neki način mu je mijenjao oca. Uglavnom, F. je odrastao u odnosima vječnog optuživanja, pa smatra da je to i sam nastavio jer bi on primijetio da se događalo ovo za što je optuženik optužen.

16.3. Za to je saznao kad mu je optuženikov gazda javio da ga je policija odvela s posla. Stoga se drugo jutro našao s F. majkom koja mu je rekla da je mjesecima pratila F. jer joj je uzimao novce, s kojima je plaćao psihologa, te da joj je razrednica rekla kako joj se povjerio da ga je optuženik spolno zlostavljao. To ga je šokiralo, no odmah je rekao da bi netko od njih sigurno primijetio da se to zbivalo jer su uvijek bili prisutni, a posebno ona koja je bila vrlo angažirana. I prije je s njom znao razgovarati o F., znala mu se požaliti na njegovo ponašanje, među ostalim da ju je jednom 2014. i fizički napao. Uglavnom, mišljenja je da F. ne govori istinu o optužbama, ali ne zna zašto, valjda ima nekih svojih problema nakon prekida s P.. Očito mu se tada nešto dogodilo, a sad je njegova majka uzela stvar u svoje ruke i vodi to sve skupa dalje, tako da ni F. ne može više nazad. Nije više s njima u kontaktu, čak se ni ne pozdravljaju.

17. Svjedokinja K. M., prijateljica žrtve F. R. iz djetinjstva, opisala je kako joj je tijekom 8. razreda F. jednom pozvonio na vrata sa zajedničkom prijateljicom K. S. jer da joj mora nešto reći. Nakon nećkanja rekao je da ga je silovao bratić, nije rekao ime i prezime. Njoj je to bilo smiješno, nije mogla shvatiti i vjerovati sa svojih 14 godina, a kad je rekao da se doista dogodilo ozbiljnije ga je shvatila, ali su brzo promijenili temu. No tijekom kasnijih godina puno su pričali o tome, F. joj se detaljnije povjerio, pa tako da je trajalo od njegove ... do ... godine, kod njega u kući kad njegovih nije bilo, da je tog bratića morao oralno zadovoljavati, ne sjeća se je li spominjao još kakve odnose, te još da mu je taj bratić znao doći s nekim ucjenama i slično. Dok je pričao bio je potišten i žalostan, a i danas zna biti takav, nekako depresivan i povučen, pa se zna zatvoriti u potpuno zamračenu sobu. Molio ju je da to nikome ne govori, da nitko ne zna, što je poštivala. Nije rekao zašto joj se uopće odlučio povjeriti, a kad su bili stariji govorio je da ga je to mučilo, da je imao potrebu s nekim podijeliti. Misli da K., pred kojom joj je prvi put rekao, ništa detaljnije nije pričao. Kasnije se povjerio P. dok su bili u vezi, a i prijateljici iz gimnazije S. H. koja ga je nagovarala da kaže razrednici, što je na kraju i učinio. Inače, F. ima bliži odnos s mamom nego s ocem, no znao se sukobljavati s njima, uobičajeno za tinejdžere. Nije joj poznato je li s mamom imao sukoba oko novaca ni da bi uzimao bez pitanja.

17.1. Kada joj je predočen dio njenog iskaza pred ŽDO da joj je F. pričao kako je kasnije s bratićem imao i analni odnos, kazala je da je to bio njen zaključak jer je rekao da ga je silovao. Upitana zašto ranije nije spomenula K. S. i S. H., kazala je da F. nije htio da ih se zove za svjedoke jer bi im roditelji saznali, pa bi se i okolo saznalo. Na kraju je sama dodala da joj je F. prije 6 mjeseci povjerio da je homoseksualac, što njegovi roditelji ne znaju. Naime, stalno se s nekim nalazio, ali joj nikako nije htio reći s kim, a kako ga je stalno ispitivala i prigovarala da nema više povjerenja u nju, odlučio je priznati. Čak su i detaljnije razgovarali, pa kad ga je pitala je li siguran i sviđaju li mu se više dečki od cura, rekao je da je 99% siguran jer mu se svidi jedna od 10.000 cura.

18. Svjedokinja P. M. koja je s F. bila u vezi od prosinca 2013. do početka 2015., iskazala je da joj je više puta najavljivao da joj želi nešto reći. Konačno se otvorio 14.

02. 2014. i rekao da je bio silovan od bratića B. V. koji je živio kod njih i da je to bilo više puta, dok je bio mali, u nižim razredima OŠ. Plakao je dok je pričao, bilo mu je teško i prilično neugodno. Kako je rekao da su dijelili sobu ona je zaključila da se tamo zbivalo, ali se ne sjeća je li to i rekao. Ispitivala ga je detalje, no ništa više nije htio reći, ali pretpostavlja da je više rekao prijateljici K. M.. Njoj ni ona ništa više nije rekla jer nije htjela izdati F.. Ne zna je li se još kome povjerio, nije htio da itko zna jer mu je bilo neugodno, sve je htio zataškati, do tada nije rekao ni mami. Inače, njegova majka je vrlo brižna i topla, što on nije dovoljno cijenio. Znao se s njom sukobiti oko novaca, čak ga je sam znao uzeti jer je smatrao da mu ne daje dovoljno. Za oca se vidjelo da ima neke svoje probleme i s njim nije imao neki odnos, znali su se svađati i derati. F. nije spominjao je li im kući dolazio netko iz C.. Na kraju se nisu razišli u dobrim odnosima, nevezano za to što joj je ispričao.

19. Svjedokinja Đ. K. iskazala je da od 15. 9. 2014. radi u trgovini R. u D. S., zna i F. jer je dolazio u trgovinu, a znao joj je pomagati u poslu. Ne sjeća se datuma, moguće da je već radila godinu dana kod njih, kad su jednom pričali u pauzi uz kavu o svemu, pa tako općenito i o zlostavljanju. F. je u jednom trenutku pognuo glavu i rekao da je i on bio žrtva nasilja. U čudu ga je pitala kakvog, a on je rekao da je bio silovan i pritom se rasplakao. Bila je u šoku, nije znala kako reagirati, pretpostavila je da je valjda stekao povjerenje u nju, a i da je jednostavno „pukao“, da je nekome morao reći, no više nisu o tome pričali, pa tako ni od koga je zlostavljan, kada i gdje. Pitala ga je je li već nekome rekao, a on je rekao da nije, pa mu je rekla da mora reći mami ili otići nekamo, jer se vidjelo da mu je teško. Zna da je poslije bilo to nešto u školi, kad je sve puklo i buknulo i to je bilo strašno. S vremenom, misli nakon što je dala iskaz na državnom odvjetništvu, su znali o tome pričati, jer je češće dolazio u trgovinu. Vidjelo se da mu je i dalje teško, a ona ga nije ispitivala već bi on sam nešto rekao, pa tako da se radilo o bratiću, da je on tada bio mali te da je to bilo po kući, a ne sjeća je li još što rekao jer je u međuvremenu to naprosto potisnula. No, čini joj se da je on nakon toga očvrsnuo, nekako krenuo svojim putem, tako da danas pričaju o sasvim drugim stvarima. S F. majkom je razgovarala nakon nekog vremena, moguće tjedan dana nakon što joj se povjerio, kad je pukla i sama rekla da su je zvali iz škole, sjeća se njenih riječi "moje dijete je bilo silovano", pa joj je rekla da se F. i njoj povjerio.

19.1. Kad joj je predočeno da je u ranijem iskazu pred ŽDO iskazala da joj se F. povjerio da je bio fizički zlostavljan, a da je naknadno od njegove majke saznala da se radilo o seksualnom zlostavljanju, kazala je da joj je taj prvi puta on rekao da se radilo o fizičkom zlostavljanju, a kako su nakon toga više puta razgovarali, moguće je pogrešno zapamtila jer joj je to bilo vrlo stresno i jako joj je žao te obitelji. Za navode iz ranijeg iskaza da joj je, i prije nego joj se F. povjerio, njegova majka već rekla da nešto nije u redu s njim, da se radi o nekom obiteljskom nasilju, dok je sada iskazala da je s njom razgovarala nakon što joj se F. povjerio, ponovila je da je sve te detalje jednostavno potisnula iz sjećanja, na neki način ih maknula od sebe. Naime, i F. i cijeloj obitelji je jako teško, s F. puno kontaktira i dalje, vidi da mu je život krenuo u nekom dobrom smjeru, uredno ide na faks i polaže ispite, djeluje kao da normalno funkcionira, i jednostavno ne želi razmišljati što je sve saznala pa je moguće da djeluje kao da ne govori istinu jer je neke stvari različito opisala, no to je zato što ih je na neki način potisnula pa se točnih detalja više ni ne sjeća. Za ime i prezime tog bratića saznala je kasnije, misli kad je dobila poziv, a F. je rekao da je živio kod njih u kući. Od M. je kasnije čula i da je radio kod njih. Nije F. pitala kada i gdje se to silovanje uopće zbivalo, gdje su bili ukućani i slično, a on sam nije govorio detalje izuzev onog što je iskazala. U sjećanju joj je da je rekao da je zlostavljanje bilo kad je imao 6 ili 7 godina ili je bio 6. ili 7. razred, preciznije se sada više ne sjeća, iako je ranije iskazala da je to bilo kad je bio u 5. ili 6. razredu. Govoreći kako joj je F. sam znao povremeno nešto ispričati, kao primjer je navela da joj je prije nekog vremena ispričao da je farbao svoju sobu i u tom kontekstu je spomenuo da se „to“ zbivalo u njoj, misleći očito na silovanje, kao da ga soba na to podsjeća. M. joj nije nikada govorila o detaljima koje je spomenula. Nije joj poznato da je bilo kakvih problema s F. ponašanjem prije nego joj se povjerio, niti da je CZSS u njihovoj obitelji imao nadzor. F. majka joj se nije žalila na njegovo ponašanje, ali je kasnije u nekim razgovorima znala spominjati kako tek sad shvaća zašto se svojedobno drukčije ponašao. Nije joj poznato ni da bi F. uzimao novac od mame.

20. Svjedok D. H., socijalni radnik C. D.. S. bio je voditelj nadzora izvršenja roditeljske skrbi u obitelji R. tijekom 2014. i 2015. pa im je često dolazio, a sva zapažanja o F. i kompletnoj obiteljskoj dinamici su u njegovim mjesečnim izvješćima. U početku je F. ponašanje bilo problematično, neprimjereno njegovoj dobi, no pred kraj mjere ipak je došlo do poboljšanja. Navodi izvješća za svibanj 2015. da je F. pokušao objasniti kako njegov svjetonazor u smislu „meni sve pripada i svi trebaju ispunjavati moje prohtjeve, a ja se neću niti zahvaliti, zašto i bih kad mi to pripada“ nije najbolja podloga za perspektivnu budućnost odnosio se na njegov odnos s majkom. Naime, nije imao nikakvih obaveza u kući, nije imao odnos prema novcu niti se suzdržavao u trošenju već bi u dva dana potrošio mjesečni džeparac i onda tražio još, a bez ikakvog osobnog osjećaja odgovornosti, pa bi tada dolazio u sukob s majkom. Tijekom nadzora je iz C. obaviješten da je došlo do neke prijave o seksualnom zlostavljanju F. od nekoga iz šire obitelji, no ništa detaljnije, ali je upućen da s nikim u obitelji ne razgovara o tome, čega se držao. Samoinicijativno mu ni F. ni roditelji ništa nisu rekli. Kako ne zna kada je došlo do te prijave, ne može se izjasniti ni je li bilo kakvih promjena u F. ponašanju nakon toga.

21. Sudski vještak dr. D. M., ispitan na prijedlog obrane na okolnost je li moguće s djetetom u dobi u kojoj je bio oštećenik ostvariti analne odnose, a da one ne izazovu ozljede i dodatne posljedice u vidu krvarenja i slično, u svom nalazu i mišljenju na raspravi iskazao je da se temeljem raspoloživih podataka sa sudskomedicinskog gledišta ne može ni potvrditi ni isključiti da se inkriminirano postupanje odvijalo na način opisan u iskazima žrtve odnosno dopušta mogućnost da do analne penetracije dođe, a da pritom ne moraju nužno zaostati ozljede. Pritom se temeljem stanja spisa uopće ne može znati jesu li kod žrtve ozljede eventualno zaostale ili nisu, on nije podvrgnut medicinskom pregledu niti spisu prileži neka medicinska dokumentacija iz tog razdoblja, pa je stanje njegove perianalne regije (područja oko završnog dijela debelog crijeva) nepoznato. Osim toga, na analnom području je prvenstveno za očekivati nastanak površinskih ozljeda sluznice odnosno kože koje imaju tendenciju vrlo brzog cijeljenja, već za dan ili dva, što znači da je nakon cijeljenja ta sluznica ponovno u stanju kao prije. Nadalje, žrtva je u svojim iskazima naveo da nije zamijetio da bi nakon tih odnosa krvario. Većina ozljeda koje mogu nastati kod analnog odnosa praćena je manjim opsegom krvarenja, a ne moraju uopće krvariti. Ako se manja količina krvi i prenese na rublje, ne mora biti jasno vidljiva jer se krv može lako zamijeniti i s tragovima stolice.

21.1. U slučaju potpune kontrakcije (stiskanja) mišića analnog sfinktera ne bi došlo do penetracije odraslog muškog spolovila, no to stiskanje ne može biti kontinuirano, pa ako popusti prodor spolovila je moguć. Kad je spolovilo već prodrlo u završni dio debelog crijeva, dakle kada je došlo do penetracije, osoba izložena penetraciji i dalje može "upravljati" svojim analnim sfinkterom, i dalje ga može stiskati. Takva penetracija uz povremeno stiskanje sfinktera može, ali ne mora uzrokovati ozljede. Za očekivati je da ovakva vrsta analne manipulacije bude praćena bolnošću, no bol je subjektivna kategorija i nemoguće ju je objektivno kvantificirati, odrediti joj opseg. Upitan je li moguća analna penetracija na način opisan od strane žrtve u pušnici s obzirom na visinu optuženika i žrtve djeteta od 7 godina, iskazao je da je u uvjetima očekivanih tjelesnih proporcija i odnosa kakve su tada imali to moguće. Kod oralnog odnosa između odraslog muškarca i djeteta u dobi od 6 godina, koliko je bila dob žrtve, ne očekuje se nastanak nekih ozljeda u usnoj šupljini.

22. Tijekom rasprave provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve F. R. po sudskim vještakinjama psihijatru dr. D. K. H. i psihologu prof. S. M., radi utvrđivanja njegove sposobnosti vjerodostojnog iskazivanja o spornim događajima, posebno kakvi su mu mentalni i emocionalni kapaciteti, postoje li bilo kakve naznake da je sklon izmišljanju, je li kod njega prisutan bilo kakav poremećaj, ako je, je li utjecao na sadržaj njegovih iskaza u postupku, je li kod njega prisutna traumatiziranost, ako je koji su joj uzroci, te u konačnici ocjena cjelokupnog psihičkog stanje oštećenika, sve na temelju izvedenih dokaza te neposrednog razgovora s njim.

22.1. U mišljenju i zaključku njihovog pisanog nalaza i mišljenja od 10. siječnja 2018. (list 313-329) vještakinje su navele da procjena kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza prije svega zahtijeva razmatranje i procjenu perceptivnog funkcioniranja, sposobnost zapamćivanja i sposobnost za davanje iskaza, uz istodobno razmatranje strukture ličnosti ispitanika, motivaciju, te ponašanje prilikom davanja iskaza.

22.2. Psihijatrijskom obradom kod oštećenika nisu nađeni pokazatelji duševne bolesti, a analiza razvoja, odnosa i funkcioniranja unutar njegove obitelji te funkcioniranja tijekom života ukazuje na probleme identiteta kao rezultat brojnih traumatskih iskustava od najranije dobi, a koji se prate tijekom njegovog razvoja u promijenjenim odnosima s okolinom trajnim osjećajem obilježenosti i problemima komunikacije. Psihologijskim ispitivanjem utvrđeno je njegovo prosječno kognitivno te primjereno perceptivno i mnestičko funkcioniranje. Urednih je komunikacijsko verbalnih sposobnosti te prikladnog rječnika tijekom ispitivanja.

22.3. Tijekom vještačenja oštećenik se više puta nalazio s vještacima psihijatrom i psihologom (po 2 puta sa svakom). Tijekom zajedničkog intervjua je opisivao sporne događaje i odgovarao na pitanja. Često se služio riječima "ne znam…nemam pojma…ali ću se vjerojatno sjetiti tijekom daljnjeg razgovora…", što nije nerazumljivo s obzirom na protek vremena od navodnih spornih događaja (počeli u dobi od "oko 6 godina"), no takav način odgovaranja vjerojatno obilježava i ličnost oštećenika obojanu nesigurnošću te je uočeno da se slično navodi i kada odgovara na sadržaj nevezan uz kritične događaje. Sadržaj iskaza, pogotovo o centralnoj okosnici (osoba i mjesta o kojima iskazuje vezano uz kritične događaje), ne razlikuje se bitno u opisu u odnosu na one u spisu (iskazi od 10. mj. 2015. te 9. mj. 2017.). Mjesta gdje su se odvijali sporni događaji kontinuirano navodi ista (dnevni boravak, njegova sadašnja soba, tavan, pušnica, Bosna – za što je 2015. tijekom ispitivanja rekao da nije siguran, tavan u B. i B. soba kod B. na dočeku 2006.…") te pokazuje na relativnu dosljednost i konzistentnost. Također dosljedno (iako i neprecizno) ponavlja koliko su se puta ponavljali kritični događaji (više od 30 puta) te dosljedno (i ponovno neprecizno) ponavlja da se radilo o periodu od "oko njegove 6 godine do oko 6. razreda OŠ", što se može opravdati protekom vremena. Također i s obzirom na vremenski period trajanja navodnih traumatskih događaja, može se pretpostaviti da su nova iskustva, razvojna obilježja dobi i drugo mogli dovesti do kontaminacije pamćenja jer što više vremena prolazi, pamćenje se sve više rekonstruira, pa dodajemo, brišemo i oblikujemo naša sjećanja u skladu s ranijim iskustvima i očekivanjima.

22.4. Nadalje, analizirajući snimke iskaza žrtve navode kako je sadržaj o kojem iskazuje popraćen primjerenim emocijama kao i neverbalnim znakovima odnosno "govorom tijela" (niz reakcija koje ukazuju na osjećan neugode i nelagode te uznemirenost kada o istome govori, kao npr. tijekom davanja iskaza od 2015.: gledanje u pod, često popravljanje odjeće, zadrška u davanju odgovora, stavljanje ruku na lice, zamuckivanje, zbunjenost pri razumijevanju pitanja, često pijenje vode… ili tijekom davanja iskaza 2017.: uspuhivanje, uznemirenost, traženje pomoći kako bi se lakše izrazio, naglašenije gutanje sline, prvotno odbijanje davanja odgovora na pojedina pitanja pa do vidne uznemirenosti i povišenih tonova i emotivnih reakcija u obliku plača kada se konfrontira s optuženikom…). Dakle, emocionalne reakcije su procijenjene konzistentnim sadržaju koji opisuje.

22.5. Razmatrajući opću vjerodostojnost davatelja iskaza, važno se upitati i o njegovoj mogućoj primarnoj motivaciji. U odnosu na moralni kapacitet žrtve, on razlikuje istinu od laži i razumije moguće posljedice laganja odnosno lažnog iskazivanja. Imajući na umu način formiranja moralnih vrijednosti kod adolescenata, nužno je spomenuti važnost zaštitnih faktora za zdrav razvoj mladih u tom periodu. Zaštitni faktori uključuju privrženost roditeljima, predanost školi, posvećivanje prosocijalnim aktivnostima i religioznost, dok se rizičnim faktorima smatraju autoritarna roditeljska kontrola karakterizirana strogošću i nametanjem pravila, nedostatak bliskosti s roditeljima te nedostatak intimnosti u prijateljskim vezama. Za konkretnu situaciju može se reći da oštećeniku od strane roditelja nije bila pružena dostatna bliskost i podrška te da je time i njegova bazična privrženost bila narušena. Tome u prilog govore podaci C. D.. S. (od 29. 01. 2015.) da je u obitelji F. R., zbog teško narušenih bračnih odnosa roditelja, izloženosti njihovom nasilnom obrascu ponašanja, psihičke bolesti oca te njegovog prekomjernog konzumiranja alkohola, ugrožen oštećenikov pravilan psihosocijalni razvoj, pa je određena i mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi. U nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima Poliklinike … od 16. 06. 2015. ističe se dugogodišnja narušena obiteljska dinamika u obitelji, sukobljavanje F. s majkom, površni odnos s ocem, osjećaj usamljenosti i neimanja podrške u obitelji. Cjelokupnoj dinamici u obitelji, sigurno doprinosi i otežavajuća okolnost što je F. starija sestra osoba s invaliditetom od rođenja, potpuno ovisna o tuđoj njezi i brizi, te je i sam F. nerijetko morao sudjelovati u njenoj njezi.

22.6. Stoga nije nerazumljivo kada oštećenik u svojim iskazima na sudu 2015. i 2017. navodi da je o kritičnim događajima rekao razrednici "jer je u 3. razredu gimnazije puno markirao, pa da se makne od svega…postavljalo mu se tada i pitanje zašto je agresivan, pa je najviše zbog toga rekao…“. Vještakinjama je navodio da je prijateljicama o kritičnim događajima rekao jer je "htio neku pažnju koju je dobio u tom trenu… Mislio je da će ga prijateljice o tome više pitati i da će tim postupkom biti u centru… u komunikaciji s njima na istoj frekvenciji… da će se družiti još intenzivnije i da će si biti bolji" te da je "u gimnaziji, kada je bio 3. ili 4. razred markirao, bio je agresivan u tom periodu prema majci te mu je tada palo napamet da kaže razrednici o spornim događajima, kako bi mu se opravdalo ponašanje…". Upravo takva motivacijska usmjerenost ugrožava kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza te aktualno u prvi plan stavlja osobni interes oštećenika koji je vrlo vjerojatno posljedica njegovog narušenog psihosocijalnog razvoja u krugu svoje obitelji. U prilog prethodnom govore i svi rezultati u vještačenju primijenjenog objektivnog testnog materijala. Vrlo je upadljivo njegovo prenaglašeno nuđenje širokog raspona simptoma u područjima u kojima se problemi obično ne javljaju istodobno, što upućuje na simulativne težnje. Također je upadljivo prisutno široko isticanje atipičnih simptoma, iako je vještačenjem isključeno da se kod oštećenika radi o psihotičnom stanju, niti na to upućuju drugi podaci. Primijenjene projektivne tehnike govore o osobi s vjerojatnim teškoćama psihološke prilagodbe (na generalnoj razini odnosno na različitim životnim područjima) kod osobe s bazičnim teškoćama na planu identifikacije.

22.7. Vještakinje su zaključno navele da je oštećeni F. R. odrastao u sredini narušenih obiteljskih odnosa što je vrlo vjerojatno utjecalo na njegove teškoće na planu osobne identifikacije te na teškoće psihološke prilagodbe. Ne boluje ni od kakve duševne bolesti, urednog je kognitivnog funkcioniranja, razlikuje istinu od laži s razumijevanjem mogućih posljedica lažnog iskazivanja, u stanju je dati narativni iskaz i adekvatno odgovarati na pitanja, a njegove emocionalne reakcije (nelagoda, tjeskoba, sram…) su bile konzistentne u odnosu na sporne događaje. No, usprkos navedenom, zbog rezultata psihologijske obrade, koji upućuju na simulaciju, nevaljane i atipične rezultate, te motivaciju oštećenika, osobni interes za ishod sudskog postupka, njegove kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza u konačnici su ugrožene.

23. Ispitane potom detaljno na raspravi, sudske vještakinje su ponovile prethodno navedeni zaključak pojašnjavajući da su tijekom vještačenja prvo pregledale snimke iskaza oštećenika pred sudom, a potom razgovarale s njim i provele dodatna ispitivanja. Njegovi iskazi pred sudom govorili su u prilog autentičnosti, jer je izneseni sadržaj bio popraćen primjerenim emocijama i neverbalnim znakovima, no u razgovorima s njim i provedenim ispitivanjima dobile su rezultate koji su doveli u pitanje njegovu kompetenciju za vjerodostojno iskazivanje pa su zaključile da je u konačnici njegova kompetencija za davanje vjerodostojnog iskaza ugrožena. Pritom, s obzirom na ulogu i zadatak vještaka, nije na njima ocjena jesu li se sporne spolne zlostave doista i dogodile, odnosno jesu li događaji koje je oštećenik opisivao „plod njegove mašte“ ili izmišljotina, kako su pitane, već samo očitovanje na njegovu sposobnost u odnosu na iskazivanje na sudu. Naime, zadatak vještaka nije procijeniti je li se neki događaj, koji je predmet kaznenog postupka, doista i dogodio.

23.1. Govoreći o osobnoj motivaciji oštećenika, verbalizirao je svoja očekivanja, a na svim primijenjenim testovima davao je odgovore koji su upućivali na izrazitu simulaciju. Simulacija znači ciljano iskrivljavanje odgovora u svrhu zadobivanja neke sekundarne dobiti. Pritom se nije radilo o namjernom laganju nego o korištenju patološkog mehanizma obrane da bi zadobio pažnju i kompenzirao narušen psihosocijalni razvoj. Tu narušenost psihosocijalnog razvoja oštećenika konstatirale su i one kao vještaci, ali i C. u prethodnim obradama. Radi se o posljedici dugotrajno kumuliranih različitih oblika traume i nesvjesnih mehanizama obrane koji u kasnijoj dječjoj i u adolescentnom periodu dovode do poremećaja identiteta, kao što je slučaj kod oštećenika, a u odrasloj to najčešće završi kao granični poremećaj ličnosti (borderline), i to u slučajevima kada se ne radi o duševnoj bolesti, kao konkretno. Stoga procjenjuju da bi se kod oštećenika navedeni poremećaji mogli u budućnosti razviti u granični poremećaj ličnosti, no zbog njegove sadašnje dobi od svega 20-tak godina, i obilježja poremećenog ponašanja i doživljavanja, još uvijek nisu našle temelja za postavljanje neke čvrste dijagnoze.

23.2. Zaključci o njegovoj osobnoj motiviranosti temeljili su se na njegovim odgovorima o razlozima iznošenja spornih događaja razrednici, ranije prijateljicama i slično, a ti razlozi su se razlikovali u vještačenju od onih iznesenih pred sudom. Tako je na sudu to „otvaranje“ obrazložio navodima da više nije mogao izdržati, dok je vještakinjama govorio da se htio opravdati za svoje ponašanje u školi, pa one ne mogu sa sigurnošću odgovoriti što je od toga autentično. Upravo taj nerazmjer može se povezati s njegovim teškoćama na planu ličnosti odnosno na planu vlastite identifikacije. Narušena identifikacija oštećenika je rezultat kumulativnih faktora nepovoljnijih uvjeta njegovog odrastanja gdje je bazično nedostajala privrženost s ključnim figurama (njegovim roditeljima), a što je dovelo do rane traumatiziranosti tijekom njegovog razvoja. Situacije u kojima je bio ispitivan u vezi predmeta ovog postupka su moguće mogle doprinijeti gratifikaciji njegovog identiteta na način da je tijekom ispitivanja dobivao i pažnju i važnost koju nije imao tijekom odrastanja, a također je i obilježje same adolescentne dobi u kojoj se nalazi. Zbog toga se moglo dogoditi da je davao različite odgovore koji su vođeni njegovim emocionalnim stanjem, a ne kognitivnim, dakle nisu promišljeni. S obzirom da je kod oštećenika utvrđeno da je imao brojne traume kroz svoj psihosocijalni razvoj, moguće da je u nekoj ugrožavajućoj situaciji kao što je bila mogućnost izricanja pedagoških mjera, jednu od tih trauma izbacio iz sebe povjeravajući se razrednici, pa je teoretski moguće da mu je to bio okidač, ali s obzirom na sve druge okolnosti, njegovo svakodnevno funkcioniranje o kojem ipak nemaju saznanja, to ne mogu tvrditi sa sigurnošću. Ne može se utvrditi ni koja je od brojnih trauma mogla biti ta koja je kod oštećenika dovela do razvoja i problema u njegovom psihosocijalnom razvoju, već se radilo o kumulativnom utjecaju različitih trauma. Nadalje, navodi oštećenika o očekivanjima u ovom postupku zapravo se uklapaju u njegov način funkcioniranja i obilježja ličnosti. Naime, kod osoba koje su imale takvih trauma u psihosocijalnom razvoju, posebno je naglašena potreba da ih se doživi važnima, autentičnima, iskrenima, dosljednima, sve što bi zapravo ukazivalo na njihovo "zdravo" postojanje.

23.3. Zaključak da određene rezultate testova nisu mogle interpretirati s obzirom na način oštećenikovog odgovaranja temelji se na činjenici da je on na svim primijenjenim tehnikama davao izrazite simulativne odgovore. Simulativni odgovori ukazuju na produkciju jako preuveličanih bilo tjelesnih bilo psihičkih simptoma, motivirano nekim poticajima, a u cilju zadobivanja neke dobiti. Tako su npr. neki odgovori ukazivali o prisustvu psihoze (bizarnog i neobičnog ponašanja), o prisustvu neurološkog oštećenja, o prisustvu poremećaja pamćenja, o sniženom intelektualnom funkcioniranju i prisustvu afektivnih poremećaja, no sve to nije realno jer je kod njega utvrđeno prosječno intelektualno funkcioniranje, odsustvo kognitivnih deficita, te odsustvo stanja bilo kakve duševne bolesti. Stoga interpretacija prethodnog nije valjana, jer oštećenikovo izvještavanje o patološkim stanjima i tegobama nije realno. Krajnja disimulacija ili simulacija kod bilo kojeg ispitanika onemogućava daljnju valjanu interpretaciju, što znači da oni kao vještaci nisu u mogućnosti objašnjavati i interpretirati druge rezultate jer su ugroženi upravo ovim prethodnim.

23.4. Okolnost kada je vremenski oštećenik prvi puta pričao o spornom događaju za njih nema nekog značenja, nema nužno utjecaja na njihove procjene. Nema pravila ni očekivanog razdoblja u kojem žrtva seksualne zlostave javno iznese ono što je proživjela, neki iznesu i nakon nekoliko desetaka godina. Mogu se dogoditi neki događaji i neke okolnosti pa i minimalnog značenja, koje postaju okidač. Upitane jesu li poteškoće oštećenika sa seksualnim identitetom mogle biti motiv za iznošenje navodne spolne zlostave, smatraju da je moguće na teoretskom nivou. Dodale su da je ovo vještačenje bilo prilično zahtjevno jer su s jedne strane bile dojmljene njegovim iskazivanjem na sudu, koje je djelovalo autentično u odnosu na sadržaje o kojima je govorio, da bi to apsolutno bilo ugroženo svim primijenjenim instrumentima u sklopu vještačenja, kako njihovim razgovorima s oštećenikom tako i kroz sva provedena testiranja. Upravo zato što su prilikom pregleda snimki iskaza oštećenika na sudu uočile da je sadržaj o kojem iskazuje iznesen uz primjerene emocije i neverbalne znakove, da ti iskazi imaju okosnicu, da su određeni nedostatno opisani detalji odgovarajući i tadašnjoj dobi i mogućnostima pamćenja i drugim važnim okolnostima, u konačnici je ukazivalo na autentičnost, no s druge strane su svi primijenjeni instrumenti u sklopu vještačenja ukazivali na preuveličavanje psihičkih simptoma i simulaciju, pa su ugrozili mogućnost ocjene da se radi o potpuno očuvanim kompetencijama oštećenika za davanje vjerodostojnog iskaza.

23.5. U ponovljenom postupku vještakinje su, po nalogu suda, sačinile pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 12. siječnja 2022. u kojoj su navele koji su razlozi dobivanja različitih rezultata psihologijskog testiranja 2015. kod prof. kliničke psihologinje I. Š. kada su dobiveni rezultati „disimulacijskim tendencijama“ (negiranjem tegoba) i rezultati tijekom 2017. u sklopu vještačenja sa „simulacijskim tendencijama“. Navele su da postoje razlike u kliničkoj procjeni i forenzičnoj procjeni, pa tako u kliničkoj procjeni primarni interes je na dijagnostici, funkcioniranju ličnosti i tretmanu, dok je u forenzičnoj procjeni primarni interes na davanju odgovora na pitanja suda. Razlike su i u klijentovoj perspektivi, njegovoj dobrovoljnosti i autonomiji, te vremenu i mjestu procjene. U forenzičnoj procjeni nerijetko se javljaju i pokušaji simulacije zbog „prisilnog“ sudjelovanja u takvoj ispitnoj situaciji i važnosti samog ishoda procjene. U odnosu na različitosti navoda žrtve u iskazu pred sudom i tijekom vještačenja o tome zašto je i pod kojim okolnostima drugim osobama rekao o seksualnom zlostavljanju, vještakinje su opširno pojašnjavale, pozivajući se i na svoja ranija utvrđenja, da te razlike povezuju s F. teškoćama na planu ličnosti i osobne identifikacije, kao rezultata kumulativnih traumatskih iskustava tijekom razvoja a koja su se očitovala u insuficijentnom odnosu s primjernim objektima, smetnje privrženosti, ugroženog osjećaja sigurnosti, povjerenja i zaštite. Zatim, u tijeku F. otvaranja o navodnom događaju, on je naišao na različite reakcije, pa je tako iskazujući na raspravi naveo da je K. „glupo“ reagirala, smijala se. Iz iskaza majke proizlazi da niti F. otac isprva nije vjerovao o navodnom događaju kada mu je majka ispričala. U iskazu majka opisuje kako F. jako smeta što postupak traje tako dugo, čak je rekao kako mu je žao što je uopće sve izgovorio i prijavio, jer misli da mu se ne vjeruje, zato što sve toliko traje. Kod osoba sa smetnjama identiteta, s prethodno opisanim obilježjima ličnosti, nepovjerenje okoline u odnosu na kritični događaj, moglo je dodatno utjecati na nesigurnost te intezivirati od ranije prisutnu narcističku povredu i to u razvojno vrlo dinamičnom pubertetsko adolescentnom periodu. Ranije su već navele da se kod F. može raditi o svjesnom preuveličavanju postojećih simptoma, zbog unutarnjih psiholoških razloga, jer u svakoj slijedećoj situaciji ispitivanja, tijekom protoka vremena, F. je moguće svjesno i nekritički preuveličavao simptome kako bi zadobio povjerenje u odnosu na sam kritični događaj. Tijekom psihologijskog testiranja unutar vještačenja on je iznašao bizarne i neobične psihotične simptome, pa iz prethodno opisane strukture ličnosti F. odnosno njegovih opisanih teškoća moguće je da u želji da bude „što uvjerljiviji“ upravo i dobio tako naglašeni „simulativni“ profil. Mišljenja su da je opisano psihičko stanje F. (motivacija za simulacijom potaknuta unutarnjim psihološkim faktorima, te svjesno preuveličavanje postojećih simptoma, zbog unutarnjih psiholoških razloga) nastalo kao kombinaciji niza faktora od kojih stavljaju naglasak na niz proživljenih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva, a obzirom na slojevitost razvojnih elemenata nisu u mogućnosti pravocrtno i u apsolutnom omjeru definirati isključivo porijeklo traume budući da je u razvoju prisutna kumulativna trauma. Procjena je vještaka da bi se kod žrtve poremećaj mogao razviti u smjeru graničnog poremećaja ličnosti, a budući ličnost predstavlja psihički dinamički proces, uz sve uočene teškoće i obilježja ličnosti F., razumljivo je da je došlo do pogoršanja koje se manifestiralo psihotičnom dekompenzacijom.

23.6. Ispitane na raspravi u bitnome su navele da u cijelosti ostaju kod ranijeg nalaza i mišljenja i svih danih dopuna. Na upit suda u odnosu na navode iz pisane dopune nalaza i mišljenja od 12. siječnja 2022. na listu 8 i 9 da li opisano psihičko stanje kod oštećenog F. R. može biti i štetna posljedica proživljenih seksualnih trauma u ranom djetinjstvu vještakinja prof. M. je navela da je to teoretski moguće, kako kod bilo koje druge osobe tako i kod F. da su uočene teškoće, odnosno njegovo opisano psihičko stanje posljedica, između ostalog, i proživljenih seksualnih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva. No, njegove teškoće nisu mogle povezati apsolutno i samo s takvim traumatskim iskustvima, budući su u zaključku navele da je kompetencija ispitanika za davanje vjerodostojnog iskaza ugrožena.

23.7. Nadalje, vještakinja prof. M. je iskazala da se ne bi složile da je dijagnoza PTSP-a kod F. usko vezana za seksualnu traumatiziranost, a to iz razloga koji su navele u temeljnom vještačenju pa i očitovanjima u lipnju 2018. i zadnjoj dopuni vještačenja, a odnose se na izražene simulativne težnje ispitanika. Na stranici 9 zadnje dopune vještačenja opisale su zbog čega je kod ispitanika moglo doći do dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti. Naime, istraživanja kao i kliničko iskustvo pokazuju da iznenadna i jednokratna vrsta traume u najvećem broju slučajeva dovodi do tipičnih simptoma akutne stresne reakcije tj. PTSP-a, dok repetitivna i dugotrajnija trauma najčešće dovodi do simptoma disocijacije koji onda zatim vode u poremećaj ličnosti, a koji su opisale u smislu graničnog poremećaja ličnosti. Bilo koji poremećaj ličnosti pa ni granični poremećaj ličnosti pri tome ne mora značiti isključivanje prisustva dijagnoze PTSP-a, tako da jedna dijagnoza ne isključuje drugu.

23.8. Navele su da je F. intelektualno funkcioniranje normalno, njegovo pamćenje je normalno, sposobnost percepcije, opservacije i komunikacije je uredna, no na rezultatima je isticao prisustvo bizarnih i neobičnih psihotičnih simptoma koji su atipični i obično se ne nalaze kod stvarnih psihotičnih pacijenata. Isticao je prisustvo atipičnih neuroloških simptoma, isticao je prisustvo oštećenja pamćenja koje se ne nalaze kod ozljede ili disfunkcije mozga prema očekivanjima. Dakle, pretpostavka je da simulanti ne znaju dobro opisati simptome bolesti nego svoju ulogu prikazuju onako kako je najbolje razumiju, a to je pretjerivanjem vjerujući da će oni biti to uvjerljiviji što je njihovo ponašanje bizarnije. Bez obzira što su rezultate testiranja nazvale patološkim mehanizmom obrane i vezali uz njegov traumatski razvoj, isto je ugrozilo njegove kompetencije za vjerodostojni iskaz i nisu mogle drugačije odgovoriti.

23.9. Upitane zašto je to ugrozilo njegove kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza s obzirom da se radilo kod F. o svjesnom preuveličavanju simptoma kao patološki mehanizam, a ne o iskrivljavanju činjenica vezanih uz inkriminirani događaj, vještakinja M. je iskazala da je između svih ostalih faktora pri ispitivanju kompetencije za vjerodostojnost nužno se očitovati i promatrati motivaciju ispitanika u cijelom postupku. O motivaciji ispitanika vještaci su se očitovali u podnesku od lipnja 2018. pa i zadnjoj dopuni vještačenja, te je nadodala da sve što je navedeno u dopuni i očitovanjima su faktori koji njegovu motivaciju za sam ishod ovog postupka čine nejasnom. U cjelokupnom protoku vremena osim razvoja psihičkih teškoća kod ispitanika, osim bilo kakvih novih zbivanja sa ispitanikom apsolutno su važni i drugi okolni faktori, između ostalog njegova obiteljska sredina ili bilo kakva uža sredina u kojoj se kreće te pritisci i očekivanja tih sredina.

23.10. Dijagnoza F23 je akutni psihotični poremećaj, a dijagnoza F43.1 je posttraumatski stresni poremećaj - PTSP. Dijagnoza F60.31 je granični poremećaj ličnosti. Tijekom vještačenja kod F. nisu uočile F23 tj. akutni psihotični poremećaj, već je F. pokazivao određene simptome graničnog poremećaja ličnosti. Nisu našle PTSP, ali su navele dijagnozu F 43.2 – to je poremećaj prilagodbe u skupini reakcije na stres, ali je duljeg trajanja i remeti socijalno funkcioniranje i rezultat je dugotrajnih stresnih situacija.

23.11. Upitane da li bilo koja od dijagnoza ili poremećaja utvrđenih kod F. mogu biti uzrokom stvaranja slika iz prošlosti koje nisu autentične, odnosno nisu stvarne navela je da tijekom vještačenja i ispitivanja F. u okviru tog vještačenja vještakinje nisu utvrdile takve slike odnosno pojavu elemenata koji bi ukazivali na psihotično stanje i stvaranje nerealnih slika. Njegova identitetska problematika je vezana uz njegova proživljavanja odnosno traumatski razvoj, a identitetska problematika ima veze s graničnim poremećajem ličnosti.

23.12. Upitane da li kod F. postoji namjerno laganje vezano uz navedene simptome koji su uočeni tijekom psihološkog testiranja u odnosu na prenaglašene simptome, vještakinje su navele da njegovo ponašanje i simulaciju nisu doživjele namjernim laganjem, a o istome su se detaljno očitovale u lipnju 2018. na stranici 6, kao i u zadnjoj dopuni vještačenja gdje su istaknule da je do istoga došlo zbog unutarnjih psiholoških razloga.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te sve dane dopune vještakinja, ocjenjujući da su iste dale detaljna, iscrpna, stručna i jasna objašnjenja svojih teza i zaključaka utemeljena na znanju i iskustvu, odgovorile su na sva pitanja stranaka i suda, a radi se o stručnjakinjama iz područja psihijatrije i psihologije, nezainteresiranim za ishod postupka.

25. U ponovljenom postupku ispitana je u svojstvu svjedoka stručna osoba klinički psiholog I. Š. i pročitana je medicinska dokumentacija o liječenju žrtve F. R. kod navedene psihologinje u KBC Z.

25.1. Iz te dokumentacije proizlazi da je žrtva F. R. prvi puta došao kod psihologinje I. Š. 6. studenog 2015. u pratnji majke, upućen iz Odjela podrške žrtvama i svjedocima Županijskog suda u Zagrebu, a u intervju se saznaje da se radi o žrtvi opetovanog nasilja od 6 do 11 godine, zlostavljan od strane člana šire obitelji. U rezultatima testiranja navodi se da uredno uspostavlja kontakt, urednog je misaonog tijeka, psihomotorno miran, oprezniji u kontaktu, sklon represiji emocija, bez psihotičnih manifestacija, surađuje i primjerenog ponašanja. Iznosi povremene smetnje prosnivanja, tjeskobu i osjećaj tuge vezano uz traumatsko iskustvo uz svakodnevne intruzivne misli i izbjegavanje sadržaja vezanih uz traumu. Na upitniku za kliničku validaciju PTSP-a zadovoljeni su dijagnostički kriteriji za ovaj poremećaj, posebno se ističu intruzivne misli i izbjegavanje sadržaja asociranih na traumu, narušeno samopoimanje, slika o sebi vezana uz tugu, osjećaj lišenosti, a zaključno se navodi da je kod F. kongitivno funkcioniranje uredno, intelektualni kapacitet iznadprosječan, na planu ličnosti kompleksni PTSP uz disimulacijske tendencije, posebno represiju tuge i ljutnje.

25.2. Iz daljnje dokumentacije KBC Z.(listovi 470 do 526 spisa) proizlazi da je žrtva kod kliničke psihologinje I. Š. pod dijagnozom F 43.1. – Posttraumatski stresni poremećaj u psihološkom tretmanu traume od 2015. pa nadalje, sa zadnjim dostavljenim nalazom od 9.rujna 2021.

26. Svjedokinja I. Š. iskazala je da prvi kontakt sa F. R. imala krajem 2015. kada je isti u pratnji majke došao u njenu ordinaciju upućen iz Odjela podrške svjedocima i žrtvama Županjskog suda u Zagrebu. U prvom kontaktu s njim saznala je da je prije toga bio u jednom navratu u P. … i nije ostvario daljnje kontakte. Uobičajeno je kod prvog kontakta da se učini psihologijska obrada odnosno testiranje pa je to učinjeno u prvom kontaktu s F.. U razgovoru je bio zatvoren, pristojno se ponašao, nepovjerljiv na temu otvaranja povodom traume i oprezan. Testovi su pokazali da kod F. postoje smetnje te je utvrđena dijagnoza Posttraumatskog stresnog poremećaja. Tijekom testiranja kontrolne skale kod F. su pokazale iskren pristup u nekim testovima, a u nekim testovima uočen je obrambeni pristup, negiranje tegoba – disimulacija. Na testu PTSP-a utvrđeno je da su kod F. zadovoljene tri grupe simptoma za postavljanje dijagnoze PTSP-a. Prvo, utvrđena je neurovegetativna pobuđenost koja je kod njega uključivala noćne more, smetnje spavanja, napetost, nemir i strah. Druga grupa simptoma kod F. bila je izbjegavanje svega što podsjeća na traumu, primjerice ne voli svoju sobu, izbjegavanje te sobe, izbjegavanje sadržaja na TV-u koji su vezani uz seksualno nasilje djece, bijeg sa sata etike na kojem je bila tema seksualno zlostavljanje djece. Treća grupa simptoma su intruzivne misli, a to je pojavljivanje slika iz prošlosti koje osobu na neki način progone. tzv. flash backovi a što su zapravo podražaji koji asocijaraju na neka sjećanja. Uočen je kod F. simptom izbjegavanja traume na način da je u školi otišao sa sata etike na kojem je bila tema seksualno nasilje nad djecom, a u razgovoru s njom F. je izražavao strah od optuženika, strah od susreta s njim te osjećaj podčinjenosti u odnosu na njega. Na početku tretmana uočen je nagli pad školskog uspjeha i promjene u njegovom ponašanju, te je zajedno sa školskom psihologinjom radila na tome. U razgovoru s majkom i školskom psihologinjom doznala je da je do tada F. bio vrlo solidnog uspjeha u školi i pristojnog ponašanja, a onda se pojavljuje uočeno frustrativno i netolerantno ponašanje u vidu da lako plane, smetnje koncentracije, izražava tugu i tjeskobu. U razgovoru s majkom saznaje da roditelji nisu imali saznanja o inkriminiranim događajima. F. je samostalno, nekada u pratnji majke, a nekada samo majka samostalno dolazili kod nje na tretmane od 2015. do kraja 2018. redovito u ritmu 1 do 2 puta mjesečno. Od kraja 2018. do polovine 2019. bila je odsutna pa F. nije mogao dolaziti kod nje na tretmane, a od njega kasnije saznaje da je otišao kod privatnog psihijatra dr. K. a o tome joj je rekao da razgovori s njim nisu ostvarili njegova očekivanja. Krajem 2019. zbog psihotične dekompenzacije na njenu inicijativu F. je upućen kod dr. M. na KBC R. radi medikacije. Početkom 2020. pa nadalje F. odlazi na tretmane kod privatnog psihijatra dr. K. u Polikliniku P. gdje odlazi redovito, a kod nje dolazi povremeno, suportivno kada on ima potrebu.

26.1. Pojašnjavajući nalaz od 15.12.2015. u kojem je navela da je radila s F. na traumatskim sjećanjima uz art terapiju, navela je da je F. uspijevao kroz crteže koji su pretežno bili u tamnim bojama na neki način verbalizirati traumu. F. je s njom verbalizirao o događajima koji su ga mučili na način da je sam pričao o tome u mjeri u kojoj je on to htio. On je njoj pričao da je u njegovoj dobi od 6. do 11. godine s njima u kući živio bratić, koji je bio nećak njegove majke i došao je iz BIH u dobi kad je imao 19 godina kod njih živjeti na neko vrijeme. Bratiću se divio, postoji jedna njegova rečenica „bila je to bratska ljubav, divio sam mu se, bio mi je uzor“. Jednog dana na početku tih događaja vezanih uz seksualno nasilje jednom prilikom rekao je da ga je bratić dodirivao po tijelu kada je majka ušla u sobu, on je rekao „mama on me dira“. Bratić je rekao „ne diram, lažeš“, a majka je kasnije spominjala da nije mogla vjerovati da je to istina i nikad sebi neće oprostiti što onda nije reagirala. Rekao je da mu je bratić prijetio kad su bili sami, a ako ikome ispriča što se dešava između njih dvojice, da će mu otpasti genitalije i da će postati kao sestra. Sestra je 100% invalid i nepokretna. F. i majka spomenuli su događaj oko njegove 11. godine kada F. razgovara s majkom i pita je „mama, imaš li ti ijednu osobu u koju imaš povjerenja, nekoga kome bi baš sve rekla?“ Majka se toga prisjeća riječima da vjeruje da joj je htio tada nešto reći ali nije došlo do toga. Iz priče majke saznaje za događaj koji je vezan uz oca, kada je F. s ocem isto u tom periodu oko 11. godine želio otići na K.. Po riječima majke s obzirom na ozbiljnost F. potrebe da razgovara s ocem, smatra da mu je F. tada htio nešto reći, a prva odrasla osoba kojoj se povjerio, ako se dobro sjeća, bila je njegova razrednica u 8. razredu.

26.2. Pojašnjavajući zašto je kod žrtve F. došlo do psihotične dekompenzacije 2019. navela je da ukoliko na dobar način nije integrirana trauma tijekom razvojnog procesa adolescencije, procesa formiranja identiteta moguće je da dođe do dubljih dekompenzacija, a do tog perioda on je bio uspješan student, pa je uslijed te dekompenzacije došlo do krize sa studiranjem te je došlo je do niza simptoma vezanih uz to što drugi misle i bilo je nužno da dobije lijekove, zbog čega ga je uputila dr. M., kratko ih je pio, brzo se stabilizirao, bio je u tretmanu dr. M. i u malim grupama kod dr. K.. Niti ranije a niti kasnije kod F. nisu zabilježene takve dekompenzacije. Kod osobe koja je u takvom stanju, psihotične dekompenzacije, ono može utjecati na percepciju događaja i eventualni odmak od realiteta u vrijeme kada je ta akutna psihotična reakcija prisutna. Nemoguće je da je kod F. psihotična dekompenzacija postojala i u ranijoj životnoj dobi iz razloga što testovi nisu indicirali postojanje psihotične dekompenzacije na početku tretmana, a takva dekompenzacija nije uobičajena u tako ranoj životnoj dobi.

26.3. Tijekom psihologijske obrade kod nje u ambulanti Filip nije simulirao, kontrolne skale bile su uredne, čak trend disimulaciije, a u vrijeme kada je sačinila nalaz od 8. veljače 2018. u kojem je naznačila da je F. došao u pratnji majke i da su oboje tjeskobni vezano uz jučerašnji razgovor s odvjetnicom zbog vještačenja koje navodi simulacijske tendencije, pamti da je to vještačenje bilo neočekivano za njega, sutra dan se trebao pojaviti na vještačenju u okviru ovog sudskog postupka, što je kod njega izazvalo šok radi kratkoće vremena, a rekao joj je da je sa psihologinjom M. uspostavio adekvatnu komunikaciju tijekom vještačenja.

26.4. Kada su joj predočeni rezultati testiranja F. tijekom psihijatrijsko psihologijskog vještačenja u pravcu da je davao simulirajuće rezultate, navela je da F. nije imao te simptome već je odgovarao na tim testovima u smjeru simulirajućih odgovora, što znači prenaglašenih i pretjeranih. Objasnila je da simulirajuće rezultate na testovima dobijemo onda kada osoba namjerno manipulira i naglašava svoje tegobe, zatim u situaciju help seeking ponašanja kada osoba nastoji dobiti pomoć i ukazati na stanje da joj je stvarno teško i u trećoj situaciji uslijed smetnji koncentracije, kada je ispitanik pod visokim stresom, kada je u strahu i dobivaju se nekonzistentni odgovori što onda nalikuje psihotičnim rezultatima, sniženim intelektualnim kapacitetima i sl, te je navela da svi opisani razlozi mogu biti uzroci dobivanja simulirajućih rezultata na testovima. Nadalje, svjedokinja se u cijelosti složila sa navodima psihijatra dr. H. iz usmene dopune nalaza i mišljenja od 23.3.2018. kada je vještakinja odgovarala o razlozima simulacije koji su utvrđeni kod F. tijekom testiranja pri čemu se radi o nesvjesnom postupanju i navela da kada se radi o simulaciji kao posljedici dugotrajno kumuliranih različitih oblika traume i nesvjesnih mehanizama obrane koji u kasnijoj dječjoj i u adolescentnom periodu dovode do poremećaja identiteta, kao što je slučaj kod F., a u odrasloj dobi to najčešće završi kao granični poremećaj ličnosti i to u slučajevima kada se ne radi o duševnoj bolesti kao kod F..

26.5. Upitana je li F. ikada spomenuo da je žigolo i da zarađuje za život seksom sa starijim ženama, iskazala je da joj to F. nije govorio, dapače, od njega je imala informacije da ima seksualne smetnje, da se doživljava prljavo vezano uz seksualno iskustvo iz djetinjstva, te da je trošio sredstva protiv erektivnih smetnji. U vezi objave na internetu portala 24 sata o F. kao studentu … fakulteta u Z. s tekstom da je žigolo i ponosno zarađuje seksom sa starijim ženama, koji je obrana predala u spis, svjedokinja je navela da znanstvena istraživanja pokazuju da žrtve seksualnog nasilja iz ranog životnog razdoblja u odrasloj dobi pokazuju rizično seksualno ponašanja i imaju u odrasloj dobi dijagnozu graničnog poremećaja ličnosti.

27. Od P. P.. pribavljena je medicinska dokumentacija za žrtvu, uz dopis dr. D. K.-K. da je u od rujna 2020. i kroz 2021. bio u suportivnom psihijatrijskom tretmanu radi osnaživanja ego kapaciteta i samopouzdanja. Iz medicinske dokumentacije KBC Z., K. …, Z. … vidljivo je da je žrtva bila u tretmanu dr. M. od 24.12.2019. kada je upućen od strane psihologinje Š. iz Z. za psihološku medicinu. U tom nalazu je navedeno da je unatrag mjesec i pol dana primijetio pogoršanje nakon prekida prve duže veze, čuje glas bioenergetičara, uz osjećaj nametanja misli, primijetio porast tjeskobe i agresivne misli, nakon čega su mu ordinirani lijekovi, te je nastavio redovni odlaziti na kontrolne preglede i suportivnu terapiju kroz 2020. i 2021.

28. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je analizirao svaki provedeni dokaz posebno te ih ocijenio u njihovoj ukupnosti i u odnosu na obranu optuženika, te smatra dokazanim da je optuženik na način opisan u izreci presude počinio kazneno djelo za koje je optužen.

29. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik tijekom dijela inkriminiranog razdoblja, od 2003. do 2005. živio u kući obitelji R. na adresi u D. S., R. 32. Nije sporno da je optuženi bratić žrtve F. R. s kojim je imao normalan odnos. Nesporno je da je optuženi odselio iz obitelji R. u kolovozu 2005. kod B. S., člana šire obitelji, na adresu M. J. Z. 1 G. D.. Nije sporno da je optuženikova obitelj živjela u B. te da je optuženi odlazio kod svoje obitelji u Bosnu, niti je sporno da je žrtva odlazio kod njegove obitelji u B.. Nesporno je da je optuženik nakon preseljenja nastavio kontaktirati sa članovima obitelji R. i dolaziti u njihovu kuću. Sve navedeno proizlazi iz iskaza optuženika, iskaza žrtve i iskaza ispitanih svjedoka.

29.1. Sporno je u postupku bilo utvrditi je li tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja optuženik spolno zlostavljao žrtvu, svog bratića, tada djeteta, na mjestima, na način i pod okolnostima opisanim u činjeničnom opisu optužnice.

29.2. Naime, optuženik je osporio sve inkriminirane radnje spolne zlostave, dok je njemu nasuprot žrtva iznio navode kojim ga tereti za te radnje. Iskaz žrtve bio temelj optužbe, s obzirom da nitko od ostalih svjedoka nema osobnih i neposrednih saznanja o spornim događajima, a sve što znaju saznali su naknadno, od žrtve ili posredno.

30. Dio ispitanih svjedoka čine članovi uže i šire obitelji žrtve (njegovi roditelji i B. S.) te osoba koja ga je u to vrijeme čuvala (I. Đ.), kojima je zajedničko da su u inkriminirano vrijeme ili živjeli s žrtvom i optuženikom ili bili s njima gotovo u svakodnevnom kontaktu. Iz njihovih iskaza proizlazi da nitko od njih nije primijetio nešto što bi upućivalo na spolno zlostavljanje optuženika na štetu žrtve. Majka žrtve, svjedokinja M. R. naknadno se prisjetila rekonstruirajući njihov zajednički život u to vrijeme određenih detalja navodeći da kada je jednom ušla u F. sobu, on i B. su ležali na krevetu pokriveni dekom a F. joj je tada rekao „mama, mene B. dira“, a optuženi je rekao „pas jedan ne laži“, no nije reagirala jer tada nije mogla ni sanjati da bi se radilo o nečem neprimjerenom. Zatim su joj neke reakcije žrtve u to vrijeme postale znakovite, primjerice kada je F. nakon što je ona servirala stol rekao optuženiku „ti nećeš jesti“, a jednom kad je B. krenuo u frižider po hranu F. se zaletio i zatvorio mu frižider te mu rekao „što imaš za gledati, što ti imaš jesti“, a bio je slučaj kada je F. krenuo u prvi razred i nije ga dulje vrijeme bilo nakon nastave, pa je zvala razrednicu, tražila ga je po D. S. i na kraju ga je našla na garaži I. kuće, pa joj nije bilo jasno što je tamo radio pogotovo jer I. i njenog supruga nije bilo doma jer su bili na putu, te također potrebu žrtve da u dobi oko 11. godina ide s ocem na more jer smatra da mu je tada moguće htio nešto reći. Navedene tvrdnje majke je u bitnome je potvrdila svjedokinja I. Š. kojoj je majka istovjetno ispričala.

30.1. Svjedoci roditelji žrtve, B. S. i I. Đ. opisivali su okolnosti zajedničkog života, njihove međusobne odnose, zbivanja i obiteljsku dinamiku, i na temelju njihovih iskaza utvrđene su okolnosti vezane uz način života obitelj i optuženika u inkriminiranom vremenu. Ti svjedoci o inkriminiranim radnjama imaju posredna saznanja, nakon što se žrtva F. R. 2015. godine “otvorio“, pa je tako majka saznala od razrednice i psihologinje, otac, B. S. i I. Đ. od majke, nakon čega su roditelji i I. Đ. i od žrtve čuli o spolnoj zlostavi, pa su prenijeli i ta svoja naknadna saznanja.

31. Ostali svjedoci su osobe koje o žrtvi, njegovom životu i obitelji, odnosima i problemima u inkriminirano vrijeme nemaju osobnih i neposrednih saznanja. Njima je žrtva naknadno povjerio što mu se zbivalo u djetinjstvu, pa su u svojim svjedočenjima prenijeli, što, kako, kada i na koji način im je ispričao o seksualnom zlostavljanju, a pritom se radi o osobama s kojima je on bio u različitim odnosima (razrednica i psihologinja škole, najbolja prijateljica, bivša djevojka, zaposlenica trgovine oštećenikove obitelji, psihologinja I. Š. kod koje je odlazio na tretmane od kraja 2015.). Svjedok H. o spornim događajima nema baš nikakvih saznanja, ni posrednih, a svjedočio je o problemima u ponašanju žrtve te poremećenim odnosima u njegovoj obitelji tijekom 2014./2015. godini, dopunjujući svoja pisana izvješća.

32. Sud je iskaze ispitanih svjedoka ocijenio istinitima i vjerodostojnima, smatrajući da su iznosili svoja opažanja i saznanja objektivno, bez namjere nekome pogodovati, pri čemu o samim spornim radnjama nemaju neposrednih saznanja. Pri tom su neki od svjedoka (I. Đ. i Đ. K.) prenoseći što su saznali od žrtve, znali biti nedosljedni, no ocjena je suda da se nije radilo o namjernom iskrivljavanju vlastitih spoznaja, već o detaljima koji su, zbog povezanosti s teškim i mučnim djelom, te zbog proteka vremena, mogli ostati iskrivljeno u njihovom pamćenju.

32.1. Dio iskaza svjedoka B. S. o obiteljskoj dinamici obitelji R. u inkriminiranom razdoblju sud je prihvatio kao istinit jer je i iskazima drugih svjedoka potvrđeno da je optuženi došao živjeti kod R., da je s njima radio i odlazio na sajmove, da osim F. R. imaju teško bolesnu kćer P., te da je djecu čuvala I. Đ., da je odnos F. i optuženika bio normalan, F. je volio svog bratića, ovaj se s njim igrao, da je optuženi 2005. preselio kod njega, nakon čega je s njim znao odlaziti kod R., a F. je znao dolaziti s mamom a kasnije i sam kod njega, te je F. s mamom znao odlaziti u Bosnu. Također je prihvaćen i dio njegovog iskaza u odnosu na okolnosti odrastanja žrtve u nepovoljnim obiteljskim uvjetima, očev alkohol, majčino intenzivno ponašanje, očevo vrijeđanje, omalovažavanje i galama na F., jer i roditelji ispitani navedeno ne osporavaju, a osim toga, nesporno je da se majka obratila zbog narušenih obiteljskih odnosa nadležnom C. za socijalnu skrb. No, dio iskaza svjedoka o proslavi jedne Nove godine u njegovoj kući, ne sjeća se koje ni koje je dobi bio F., ali detaljno opisuje tko je bio prisutan, zna da F. i optuženik ni u jednom trenutku nisu ostali sami, niti su mogli otići na tavan, opisuje da se on s optuženikom i djevojkama povukao u njegov stan, dok je F. s mamom ostao kod njegovog oca, igrali su šah, a prije ponoći su otišli, sud nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Naime, nerealni su opisi detalja dočeka Nove godine nakon proteka većeg broja godina što njegov iskaz čini neuvjerljivim. Osim toga, suprotno iskazu žrtve da je jedna od opisanih spolnih zlostava bila u vrijeme dočeka jedne Nove godine kada su njih dvojica ostali sami, svjedok neživotno želi uvjeriti sud da njih dvojica nisu niti u jednom trenutku ostali sami, imajući pri tome u vidu da je na toj proslavi prema njegovim tvrdnjama bilo više osoba. Kako je moguće da se svjedok nakon proteka niza godina, opisujući prisustvo većeg broja osoba, sjeća te okolnosti i tvrdi da optuženi i žrtva nisu niti u jednom trenutku ostali sami. Pitanje je kako se baš točno toga sjeća. Odgovor je da se ne sjeća, jer je životno neuvjeljivo i nelogično da se sjeća tako puno detalja s dočeka Nove godine od prije više od deset godina, pa sud ocjenjuje da je taj dio njegova iskaza usmjeren na pomaganje optuženiku u njegovoj procesnoj situaciji. Nasuprot njegovom iskazivanju žrtva je u oba navrata ispitan dosljedno iskazao i opisao da se jedna od spolnih zlostava od strane optuženika dogodila kod B. S. a kod kojeg se optuženi preselio, u sobi optuženika, sjeća se da je bila Nova godina 2006., da je on imao 8 ili 9 godina, da je tom prilikom bio prisutan P., otac od B. S., dio vremena B. S. i optuženik, ne sjeća se da su bile prisutne neke djevojke, a to se dogodilo u krevetu, u mraku dok su njih dvojica bili sami, te se sjeća optuženika kako je otvarao rolete i rekao da će mu se osušiti , pri tome je mislio na penis, te da će postati kao sestra retardiran, te je tada s optuženim imao analni odnos.

33. Nadalje, sud je ocijenio vjerodostojnim dokazom nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M. koji je temeljito i iscrpno objasnio da je između žrtve i optuženika na način kako je u svom iskazu opisala žrtva, moglo doći do oralnog i do analnog spolnog odnosa, te da se kod oralnog odnosa između odraslog muškarca i djeteta u dobi od … godina ne očekuje nastanak nekih ozljeda u usnoj šupljini.

34. Iz iskaza žrtve F. R. koji je u postupku iskazivao u dva navrata, u istrazi i na raspravi, proizlazi da on dosljedno tvrdi da ga je optuženik u njegovoj dobi kada je bio prvi razred osnovne škole i imao … godina i … mjeseci pa sve do … ili … razreda spolno zlostavljao primjenom sile i prijetnje opisane u izreci presude. U vezi utvrđenja točnog inkriminiranog razdoblja sud je detaljno analizirao iskaz žrtve i iskaze ostalih svjedoka kojima je žrtva prenio inkriminirane događaje a većini je rekao da je to trajalo od njegove šeste godine do petog ili šestog razreda, a on ispitan u istrazi pojasnio je da je sve počelo kada je on bio učenik prvog razreda osnovne škole, imao je šest godina i 10 mjeseci i bila je tada 2004. godina, te je tijekom tog iskaza više puta naveo da je trajalo do njegovog petog, šestog razreda. Na raspravi ispitan u bitnome je ponovio isto, no naveo je da je to trajalo do petog, sedmog razreda. S obzirom da je bio izričit oko početka inkriminiranog razdoblja a neprecizan oko vremena završetka inkriminiranih događaja, sud je precizirao u činjeničnom opisu izreke presude da je početak inkriminiranog razdoblja 2004. godina kada je on bio učenik prvog razreda, a sve je prestalo kada je bio peti, šesti ili sedmi razred, a sud je kao završetak inkriminiranog razdoblja precizirao 2009. godinu kada je on išao u peti razred, a to je vrijeme kada je najranije prema iskazu žrtve prestalo inkriminirano ponašanje optuženika, što je učinjeno in favorem optuženika.

35. U oba navrata na sudu, iako je između iskazivanja proteklo gotovo dvije godine, na približno jednak način žrtva F. R. opisivao je inkriminirane događaje pa je tako u oba navrata naveo da su se inkriminirane radnje odvijale dok su njih dvojica bili sami a sastojale su se u tome da ga je optuženi tražio da se skine ili mu sam skidao hlače i gaće do koljena pa je i sebe skinuo, optuženi ga je dirao po njegovom spolovilu i tražio od njega da on njega dira preko odjeće i direktno da mu „masturbira“, tražio je od njega da ga ustima dira po spolovilu, grize i oralno zadovoljava, što je sve dijete F. učinio, pri čemu ga je optuženi za vrijeme oralnog zadovoljavanja rukama držao za njegovu glavu i pritiskao njegovu glavu prema svom spolovilu i silom gurao svoje spolovilo u njegova usta da se „zagrcnuo“, te je u više navrata svojim spolovilom penetrirao u njegovu stražnjicu izvršivši s njime analne spolne odnose i to na način da mu je F. sjedio u krilu okrenut leđima, ili je klečao pored kreveta ili je ležao u krevetu, nakon čega bi ejakulirao u wc papir, govoreći mu da o tome ne smije nikome govoriti jer će mu se u protivnom spolovilo osušiti i postati će retardiran kao sestra, a navedeno se događalo najmanje 30 puta i to u kući gdje je živio, njegovoj sobi, dnevnom boravku, pušnici, garaži, u kući kod B. S., te za vrijeme boravka u Bosni.

35.1. U bitnome istovjetno je iskazivao prilikom forenzičnog intervjua za potrebe psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, a vještakinje su utvrdile da on, kako pri iskazivanju na sudu tako i za potrebe vještačenja pokazuje relativnu dosljednost i konzistentnost u opisivanju okosnice inkriminiranih događaja, a manja odstupanja mogu se opravdati dugotrajnošću inkriminiranog perioda te razvojnim obilježjima dobi žrtve u kontekstu proteka vremena. S obzirom da je njegovo iskazivanje popraćeno primjerenim emocijama i neverbalnim znakovima (govorom tijela), a tako se ponašao i pri iskazivanju na sudu u što se uvjerio sud reproducirajući snimke njegovih iskaza, vještakinje su procijenile da su emocionalne reakcije konzistentne sadržaju kojeg žrtva opisuje, a koja utvrđenja u potpunosti prihvaća ovaj sud.

35.2. Iz navedenog slijedi zaključak suda da opisivanje događaja tijekom svjedočkog iskaza od strane žrtve ukazuje na autentičnost proživljenog jer u oba navrata na sudu i tijekom vještačenja iskazuje o događajima u bitnome dosljedno i konzistentno, a manja odstupanja su normalna zbog dugotrajnosti inkriminiranog razdoblja, dobi žrtve u to vrijeme i proteka vremena, a pri opisu spolnih zlostava navodio je između ostalog da je bio sunčan dan, da su ležali na krevetu, opisivao je događaj u dnevnom boravku ispod deke kada su roditelji bili na putu, zatim više puta da je optuženi za ejakulaciju koristio wc papir, da je uvijek bio onaj specifični miris, da se sjeća dezena posteljine, u kakvom je položaju bio tijekom analnog odnosa u pušnici i slično. Iskazao je da u sjećanju ima slike vezane uz događaje, za koje su vještakinje iskazale da takvo iskazivanje govori u prilog autentičnosti. Pri tome nije od značaja što isti na nekim mjestima tijekom iskazivanja govori isprekidano, zastajkuje i više puta koristi izričaje …“ ne znam… ili ne sjećam se…“ Takav način iskazivanja nije neživotan niti rijedak za žrtve koje opisuju seksualno neugodne doživljaje, posebice kada se radi o djeci žrtvama spolnog nasilja koje se ponavljalo (više od 30 puta) kroz dulji vremenski period i to u dobi ranog dječaštva žrtve a svjedok o tim neugodnim događajima (homoseksualne prirode) iskazuje u odrasloj dobi, a pri tome prilikom iskazivanja na raspravi od strane braniteljica su mu u više navrata postavljana pitanja na koja je već ranije odgovorio, ili vrlo intimna i neugodna pitanja. Stoga se samo s tog osnova ne može obezvrijediti istinitost onog što je žrtva iskazala.

36. Nadalje, potrebno je naglasiti da se žrtva još u …. razredu osnovne škole u dobi od 14 godina života povjerio svojoj dobroj prijateljici svjedokinji K. M. kojoj je tijekom kasnijih godina puno pričao o tome i o detaljima seksualnog zlostavljanja, potom svojoj djevojci svjedokinji P. M. 14. veljače 2014. te svjedokinji Đ. K. s kojom je imao prisan odnos, koje svjedokinje to svojim iskazima potvrđuju navodeći da je pri tome isti bio tužan, drhtao i plakao, bilo mu je nelagodno, nećkao se govoriti. Također, prije podnošenja kaznene prijave, žrtva je na sličan način, plačući rekao svojoj razrednici svjedokinji L. H. 19. svibnja 2015. da ga je silovao sin njegova ujaka koji je svojedobno s njima živio te je isto ponovio pred svjedokinjom A. P. psihologinjom gimnazije u S. koju je tada pohađao a koja je razrednici u razgovoru rekla da iz načina na koji je prišao i „otvorio“ se njegove riječi nisu laž. Nakon toga, obaviješteni su roditelji žrtve, svjedoci M. i pok. S. R., a majka žrtve podnijela je kaznenu prijavu protiv optuženika 26. kolovoza 2015.

37. Iz navedenog slijedi da je žrtva o pretrpljenom seksualnom zlostavljanju govorio drugim osobama daleko prije podnošenja kaznene prijave uvijek imenujući svog bratića, optuženika, pa nisu prihvaćeni navodi obrane optuženika da je sve to netočno i da „glavnu ulogu“ u svemu ima tetka, tj. majka žrtve svjedokinja M. R., koja je podnijela kaznenu prijavu jer je iz iskaza članova uže i šire obitelji utvrđeno da su sve do početka ovog kaznenog postupka međusobni odnosi u obitelji između nje i njenog brata a oca optuženika, kao i odnosi sa optuženikom uvijek bili skladni i bliski. Iz iskaza optuženika proizlazi da je sa svojim bratićem uvijek bio u dobrim i normalnim odnosima, te da je on bio dijete kao dijete, razmažen, da je znao s njim igrati igrice, a nakon što se odselio od njih dolazio je vidjeti „seku“ jednom u dva tjedna, te iz njegovog iskaza ne proizlazi da bi oni ikada bili u narušenim odnosima ili nekoj svađi. Stoga, u postupku nije utvrđen bilo kakav opipljiv razlog zbog kojeg bi upravo i samo njega žrtva F. R.. teretio svojim iskazom.

38. Dakle, iskazi ispitanih svjedoka kojima se žrtva povjerio o seksualnom zlostavljanju od strane optuženika prije i nakon podnošenja kaznene prijave jesu podupirući kontrolni dokazi koji podupiru njegov iskaz kao direktni dokaz optužbe, a pri tome u potpunosti izostaju motivi za lažno terećenje optuženika s osnova obiteljskih ili osobnih razmirica između optuženika i žrtve ili njihovih obitelji.

39. Kao daljnji podupirući dokaz iskazu žrtve ocijenjen je iskaz svjedokinje I. Š.., stručne osobe, kliničke psihologinje KBC Z. kod koje je žrtva od 2015. pa nadalje u tretmanu, a kojoj se povjerio o seksualnom nasilju od strane bratića, nećaka njegove majke koji je došao kod njih iz Bosne u njegovoj dobi od 6. do 11. godine i kojem se divio, rekao joj da mu je optuženi bio uzor, navodeći da je to bila „bratska ljubav“.Tijekom prve psihologijske obrade utvrdila je da kod F. postoje smetnje uz dijagnozu PTSP-a, nije pokazivao simulirajuće rezultate, već čak i neke disimulirajuće, tj. negiranje tegoba, a na testu PTSP-a utvrdila je da su zadovoljene tri grupe simptoma i to neurovegetativnu pobuđenost s noćnim morama, smetnjama spavanja, napetost, nemir i strah, zatim izbjegavanje svega što podsjeća na traumu, kao što je izbjegavanje njegove sobe, izbjegavanje sadržaja na TV-u koji su u vezi sa seksualnim nasiljem nad djecom, bijeg sa sata etike na kojem je tema bila seksualno zlostavljanje djece, te intruzivne misli i pojavljivanje slika prošlosti koje neku osobu progone tzv. flash backovi a što su zapravo podražaji koji asociraju na neka sjećanja, te je F. u razgovoru s njom izražavao strah od optuženik, strah od susreta s njim i osjećaj podčinjenosti u odnosu na njega, pa je postavila dijagnozu PTSP-a koja je usko povezana sa traumom vezanom uz seksualno zlostavljanje. Potvrdila je u bitnome dio iskaza žrtve kada je majka ušla jednom prilikom u sobu dok ga je bratić dirao, a o čemu je majka u bitnome istovjetno iskazivala prisjećajući se nekih događaja koji su bili znakoviti, ali nažalost nije reagirala, kao i neke F. pokušaje da majci i ocu kaže što mu se događa.

39.1. Sud je njen iskaz ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala jasno, detaljno i u bitnome suglasno medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na njegove tretmane kod nje. Na temelju njenog iskaza sud je utvrdio da joj se žrtva F. R. povjerio da je tijekom ranog djetinjstva bio izložen seksualnom zlostavljanju od strane bratića o kojem roditelji tada nisu znali, te je radi rješavanja tih trauma odlazio kod nje na terapije redovito dva puta mjesečno od 2015. do kraja 2018., a onda zbog njenog odsustva šest mjeseci nije dolazio, te je od polovine 2019. pa nadalje ponovno nastavio dolaziti po potrebi, time da ga je ona osobno uputila kod dr. M. radi farmakoterapije koja mu je ordinirana krajem 2019. kada se bio u akutnoj psihotičnoj dekompenzaciji, a potom kroz 2020. i 2021. odlazio je i u Polikliniku P. u kojoj je bio u suportivnom psihoterapijskom tretmanu radi osnaživanja ego kapaciteta i samopouzdanja. Iz njenog iskaza utvrđeno je da je žrtvi postavila dijagnozu PTSP-a usko vezanu uz seksualno zlostavljanje. Postavlja se pitanje bi li F. odlazio kod svjedokinje Š. na tretmane traume redovito i neprekidno tri godine u vezi tegoba i smetnji iz kruga utvrđenog PTSP-a usko povezanog uz seksualno zlostavljanje, a da zaista nije proživio takvo zlostavljanje u djetinjstvu. Naravno da ne bi, a odlazio je jer mu je evidentno bila potrebna pomoć.

40. Tijekom ranijeg suđenja vještakinje su navele da je žrtva tijekom vještačenja podvrgnuta psihološkom testiranju kojom prilikom je na upitniku ličnosti s kontrolnim ljestvicama (test MMPI II) ponudio naglašeno širok raspon simptoma s atipičnim odgovorima zbog čega interpretacija njegovog psihičkog profila te inventara traume nije moguća, te su zaključile da se radi o simulaciji patoloških stanja i tegoba koje ne odgovaraju njegovom aktualnom stanju. Pri tome su na raspravi pojasnile da takvi simulirani rezultati nemaju podlogu u namjernom laganju već se radi o korištenju patološkog mehanizma obrane da bi se zadobila pažnja i kompenzirao narušeni psihosocijalni razvoj. Uz navedeno, vještakinje su uočile da on, za razliku od svog iskaza na sudu, tijekom vještačenja nudi drugačiju motivacijsku usmjerenost za „otvaranje“ prema drugima, tj. za otkrivanje događaja, što u ukupnosti ugrožava njegove kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza.

40.1. Iako su vještakinje psihijatar i psiholog tijekom ponovljenog suđenja ostale kod ranijeg mišljenja da opisano psihičko stanje žrtve u vidu motivacije za simulacijom te svjesno preuveličavanje postojećih simptoma zbog unutarnjih psiholoških razloga nastalo kao kombinacija niza faktora od kojih je stavljen naglasak na niz proživljenih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva, po njihovu mišljenju ugrožava njegove kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza, navele su da ne mogu definirati isključivo porijeklo traume jer je kod njega u razvoju prisutna i kumulativna trauma, te je moguće da su kod F. uočene teškoće odnosno opisano psihičko stanje posljedica, između ostalog i proživljenih seksualnih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva. Dodatno je pojašnjena dopunskim vještačenjem komplicirana psihička struktura žrtve navodima da je on zapravo u ranom djetinjstvu i odrastanju bio izložen različitim čimbenicima traumatskog odrastanja kao što je prisustvo obiteljske disfunkcije, neprikladnog roditeljstva, prisustva obiteljskog nasilja, manjka roditeljske topline, pa u ukupnosti raznih vrsta proživljenih trauma, one kao vještakinje ne mogu pravocrtno i u apsolutnom omjeru definirati isključivo porijeklo traume, što je potpuno razumljivo i logično za ovaj sud, no isto tako vještakinje ne mogu niti isključiti da izloženost žrtve proživljavanju seksualnih traumatskih iskustava u ranom djetinjstvu može biti posljedica njegovog opisanog psihičkog stanja.

40.2. Vještakinje su tijekom dopunskog vještačenje vrlo detaljno opisale i pojasnile, a što ovaj sud u cijelosti prihvaća, da razlozi zbog kojih je žrtva o razlozima otkrivanja događaja različito iskazivao na sudu u odnosu na navode koje je o tome dao tijekom vještačenja mogu biti okolnosti da je F. u tijeku „otvaranja“ o navodnom događaju naišao na različite reakcije (K. je glupo reagirala, smijala se, F. otac prema navodima majke isprva nije vjerovao, iz iskaza majke proizlazi da F. jako smeta što postupak traje tako dugo, te da mu je žao što je uopće sve izgovorio i prijavio jer misli da mu se ne vjeruje, zato što sve toliko traje), a osobe sa smetnjama identiteta kao što je on, i s obilježjima ličnosti kakve ima on, nepovjerenje okoline moglo je dodatno utjecati na nesigurnost te intenzivirati od ranije prisutnu narcističku povredu, pa je u svakoj slijedećoj situaciji ispitivanja tijekom protoka vremena, F. moguće svjesno i nekritički preuveličavao simptome kako bi zadobio povjerenje u odnosu na sam kritični događaj, pa je u želji da bude „što uvjerljiviji“ dobiven takav naglašeni simulativni profil. Pri tome, davanje različitih odgovora je vođeno njegovim emocionalnim stanjem, a ne kognitivnim, pa odgovori nisu promišljeni.

Također su navele da se u forenzičnoj procjeni nerijetko javljaju pokušaji simulacije zbog „prisilnog“ sudjelovanja ispitanika u takvoj ispitnoj situaciji. U vezi simulirajućih rezultata žrtve F. dobivenih na psihologijskom testiranju tijekom vještačenja, na temelju iskaza svjedokinje I. Š. kao stručne osobe koja svakodnevno kao klinički psiholog KBC Z. u svom radu provodi takva testiranja, sud je utvrdio da, između ostalih razloga, simulirajuće rezultate na testovima dobivamo i u situaciji kada postoji tzv. help seeking ponašanje, kada osoba nastoji dobiti pomoć i ukazati na stanje da joj je stvarno teško i kada osoba ima smetnje koncentracije jer je pod visokim stresom i u strahu te su odgovori nekonzistentni i nalikuju psihotičnim rezultatima, sniženim intelektualnim kapacitetima i sl., S obzirom na dobivene rezultate, razloge zbog kojih oni mogu nastati, kao i okolnost utvrđenu iz iskaza iste svjedokinje da je uoči navedenog vještačenja koje je za F. bilo neočekivano, jer se sutradan trebao pojaviti na tom vještačenju u okviru ovog postupka, ta situacija kod njega izazvala šok radi kratkoće vremena, sud smatra da su dobiveni simulirajući rezultati, između ostalih razloga, i rezultat stanja žrtve kojom traži pomoć kao i rezultat visokog stresa u kojem se našao u toj ispitnoj situaciji.

41. S obzirom na sva dana dodatna pojašnjenja vještakinja te svjedokinje I. Š. kao stručne osobe, iako su rezultati tijekom vještačenja pokazali simulirajuće rezultate i različitu motivaciju za „otvaranjem“ o događaju, proizlazi da opisano psihičko stanje žrtve, iako može ugroziti njegov vjerodostojni iskaz, istovremeno može biti posljedica niza proživljenih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva, između kojih je i štetna posljedica proživljenih seksualnih trauma u ranom djetinjstvu. Osim toga, simulirajući rezultati testiranja žrtve mogu biti rezultat traženja pomoći zbog teškog stanja u kojem se nalazi (tzv. help seeking ponašanje), te rezultat visokog stresa i straha tijekom testiranja kako je utvrđeno na temelju iskaza svjedokinje Š., pa imajući u vidu navedeno, te da tijekom vještačenja nije uočeno namjerno laganje vezano uz navedene simptome, a da je u uvjetima testiranja tijekom kliničke obrade kod psihologinje I. Š. pokazao normalne rezultate, bez simulacije, čak elemente disimulacije – negiranje tegoba, te da prema tvrdnjama vještakinja rezultati testiranja u različitim testnim okolnostima mogu biti različiti što ovisi o nizu faktora koje su opisale, sama okolnost tako dobivenih rezultata tijekom vještačenja nije „poljuljala“ vjeru u istinitost njegovog iskaza. Njegov iskaz ovaj sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim, jer je iskazivao uvjerljivo, detaljno i logično, opisujući mjesta, okolnosti i način na koji je izložen seksualnom zlostavljaju od strane optuženika sa svim detaljima o mjestima i izgledima prostorija, posteljine, wc papira koji je optuženi koristio za ejakulaciju, specifičnom istom mirisu koji je bio svaki puta, izgledu spolovila optuženika, položajima tijela u kojem su se nalazili i ostalim detaljima. Iskazivao je autentično proživljenim iskustvima, u dva navrata i tijekom vještačenja u bitnome dosljedno i konzistentno o inkriminiranim događajima, a njegov iskaz podržan je iskazima svjedoka koji su iskazali kada, kako i u kojim okolnostima im se povjerio o proživljenim traumatskim seksualnim iskustvima iz djetinjstva od strane bratića, i time podržali njegov iskaz, a pri tome su vještakinje isključile da bi njegove dijagnoze i poremećaji, utvrđeni tijekom vještačenja i one koji proizlaze iz medicinske dokumentacije koja je dostavljena u ponovljenom suđenju, mogli biti uzrokom stvaranja slika iz prošlosti koje nisu stvarne, te kod žrtve nisu utvrdile pojavu elemenata koji bi ukazivali na psihotično stanje i stvaranje nerealnih slika, niti je tijekom vještačenja utvrđeno da bi žrtva bio sklon manipulacijama i laganju.

42. S obzirom na sve izloženo, sud smatra, izvan svake sumnje dokazanim da je na temelju gore ocjenjenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, opisano u članku 158. stavak 1. i 5. KZ/11, na štetu svog bratića, žrtve F. R..

43. Na način opisan u izreci presude optuženi je poduzeo radnje spolnog odnošaja (analnog spolnog odnošaja) jer je u više navrata svojim spolovilom penetrirao u stražnjicu žrtve u položajima koji su opisani u izreci. Iz iskaza žrtve proizlazi da je on „stiskao“ svoj analni otvor kako bi spriječio penetraciju navodeći „uvijek sam stiskao sam se, ono bolilo me i to u većoj mjeri, a onda sam nakon nekog vremena pod navodnicima dopustio“, a iz njegovih opisa proizlazi da je to činio u vrijeme kada je optuženi u njegovu stražnjicu gurao svoje spolovilo. Nadalje, optuženi je žrtvu dirao po njegovom spolovilu, žrtva ga je na njegovo traženje dirao po spolovilu, preko odjeće i direktno, te ga je žrtva, na njegovo traženje oralno zadovoljavao i to na način da ga je ustima dirao po spolovilu, grizao, te je optuženi silom ugurao svoje spolovilo u usta žrtve, na koji način je izvršio spolnu radnju izjednačenu spolnom odnošaju. Sve je to učinio na štetu djeteta mlađeg od 15 godina jer je žrtva u inkriminiranom periodu bila ispod te dobi s obzirom je rođen 24.11.1997. Da je djelo počinjeno primjenom sile, utvrđeno je na temelju iskaza žrtve da je opisane radnje oralnog zadovoljavanja vršio na traženje optuženika koji ga je držao za glavu i pritiskao njegovu glavu prema svom spolovilu, što podrazumijeva uporabu sile, uslijed čega se isti „zagrcnuo, zakašljao“ te silom ugurao svoje spolovilo u njegova usta. Također je optuženi prilikom izvršenja djela žrtvi prijetio da o spolnim radnjama između njih dvojice ne smije nikome pričati jer će mu se u protivnom osušiti spolovilo i postati će kao sestra, koja je 100% invalid, koji iskaz žrtve je potvrđen iskazom svjedokinje Š.. Djetetu u tako ranoj životnoj dobi izjava optuženika da će mu se „osušiti piša“ i da će postati kao sestra koja je teško bolesna i invalid zasigurno predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer kao naivno dijete vjeruje da je tako nešto moguće, a da mu je vjerovao i da ga je slušao proizlazi iz djela njegovog iskaza da mu je bio podložan kao pas, što je suglasno iskazu svjedokinje Š. iz kojeg proizlazi da joj je F. rekao da se divio optuženiku, da je to bila „bratska ljubav“ i da mu je bratić bio uzor, pa se može zaključiti da je optuženiku dosta vjerovao sve što mu je ovaj govorio.

44. Osim što je na način opisan u izreci presude optuženi ispunio objektivne elemente tog kaznenog djela poduzimajući radnje izvršenja djela u vidu analnih spolnih odnosa i spolnih radnji izjednačenih sa spolnim odnošajem (oralne spolne radnje) sa žrtvom kao djetetom mlađim od 15 godina uz primjenu sile i prijetnje, ostvario je i subjektivni element djela jer je te radnje poduzimao u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, sa željom izvršenja opisanih spolnih odnosa i spolnih radnji kako bi sebe seksualno zadovoljio što je i činio te je pri tome i ejakulirao u wc papir. Opisano inkriminirano ponašanje ukazuje da je želio izvršenje djela, postupajući s izravnom namjerom, kao oblikom krivnje. Pri tome je bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost ničime nije dovedena u sumnju tijekom postupka, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno dobro znajući da je žrtva dijete, njegov bratić s kojim je dio inkriminiranog razdoblja i živio, da je bio dječak od njega mlađi jedanaest godina te svjestan da je poduzeto seksualno ponašanje zabranjeno, ali je unatoč znanju i svijesti o protupravnosti svog postupanja isto činio, a kod optuženika nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. S obzirom na navedeno ostvareni su svi sastojci krivnje iz članka 23 KZ/11.

45. U vrijeme izvršenja kaznenog djela bio je na snazi Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97). Inkriminirano ponašanje optuženika bilo je opisano u članku 192. stavak 2. KZ/97, pod nazivom spolni odnošaj s djetetom, za koje kazneno djelo je bilo propisano kažnjavanje kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Novi Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1.1.2013. inkriminirano ponašanje optuženika opisuje u članku 158. stavak 1. i 5. KZ/11 čime nedvojbeno postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela i onog koji je u međuvremenu stupio na snagu i koji je na snazi u vrijeme suđenja, a kako je novi zakon blaži za optuženika jer propisuje blažu kaznu za počinitelja, to je primijenjen novi Kazneni zakon.

46. S obzirom na sve ranije navedeno sud je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, opisano u članku 158. stavak 1. i 5. KZ/11, te ga osudio po zakonu.

47. Kod odluke o kazni sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu na njenu vrstu i visinu, pa je kao olakotno sud optuženiku cijenio da je do sada neosuđivan, da je urednih obiteljskih i osobnih prilika, oženjen i otac jednog malodobnog djeteta s drugim na putu, te značajan protek vremena od počinjenja kaznenog djela.

48. S druge strane, kao otegotno sud je cijenio optuženiku u kontekstu jačine povrede zaštićenog dobra, da je kazneno djelo činio unutar duljeg vremenskog razdoblja na štetu žrtve svog jedanaest godina mlađeg bratića u njegovom ranom dječaštvu. Seksualno zlostavljanje u ranom djetinjstvu za žrtvu je „atak“ prvog reda, posebno s obzirom da je žrtva to doživljavala od bliske osobe od povjerenja. Takav napad na seksualnu slobodu djeteta proizvodi višestruke posljedice, između ostalog utječu na identitet osobe, te ne čudi da je tijekom vještačenja utvrđeno da žrtva ima smetnje identiteta. Nadalje, način počinjenja djela u vidu višekratnog ponavljanja analnog i oralnog odnosa a žrtvom, koja je pri tome trpjela i fizičku bol, ukazuje na izraženu upornost i veću kriminalnu količinu. Vještačenjem je utvrđeno da žrtva ima niz proživljenih trauma iz ranog djetinjstva, pa iako nije moguće u apsolutnom omjeru definirati isključivo porijeklo traume jer ih je kod žrtve bilo više (kumulativna trauma), okolnost da je nakon“otvaranja“ o proživljenom seksualnom zlostavljanju odlazio na psihološki tretman traume kod kliničkog psihologa u KBC Z. u vezi proživljenog seksualnog zlostavljanja intenzivno tri godine, a i nakon toga povremeno i suportivno, očito je da su posljedice djela za žrtvu teške i postoje još uvijek iako je od kaznenog djela prošlo dulje vremena. Osim na žrtvu posljedice djela u vidu tuge i patnje reflektirale su se i na članove obitelji. Odnos optuženika prema žrtvi, posebno onaj „verbalni napad“ tijekom rasprave kada je superiornim stavom i optužujućom retorikom više puta izgovarao žrtvi da laže, govori u prilog zaključku da optuženik u odnosu na vlastito inkriminirano postupanje nema niti najmanje samokritičnosti.

49. S obzirom na sve istaknute olakotne i otegotne okolnosti, uz uvažavanje zakonskog raspona kazne koja može biti izrečena optuženiku za ovo kazneno djelo sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od četiri godine u svemu primjerena i osnovana kazna za počinjeno kazneno djelo. Ovakva kazna, po ocjeni ovog vijeća, izražava dostatnu društvenu osudu za počinjeno teško kazneno djelo koje je optuženi počinio, a ona istovremeno može utjecati na optuženika ali i sve druge osobe u razvoju i jačanju svijesti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno. Stoga sud smatra da će se njome ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

50. Optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 8. rujna 2015. do 14. listopada 2015. u skladu s člankom 54. KZ/11.

51. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 1., 6. i 8. ZKP/08) sud je obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova svjedoka i vještaka u iznosu od 17.356,00 kuna, jer su u navedenom iznosu stvarno nastali troškovi svjedoka i vještaka, zatim paušalne svotu u iznosu od 1.000,00 kuna koja je odmjerena obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka, te je dužan podmiriti troškove na ime nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, čija će visina biti određena posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci. Sud je ocijenio da je optuženik u mogućnosti prema svom imovnom stanju podmirit navedene troškove, jer je zaposlen, ostvaruje prihode na ime plaće, osoba je mlađe životne dobi, zdrav i radno sposoban, a tijekom postupka ga brane dvije izabrane braniteljice, pa s obzirom na navedeno nije bilo uvjeta niti za djelomičnim niti potpunim oslobođenjem optuženika od plaćanja troškova.

U Zagrebu, 24. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Kvaternik, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od dana dostave prijepisa presude. Oštećenik u istom roku može pobijati presudu zbog odluke o troškovima i imovinskopravnom zahtjev. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KMP-DO-16/2015

2. Optuženi B. V., putem braniteljice, odvjetnice M. T. - pretinac

3. Braniteljica optuženika, odvjetnica M. T. – pretinac

4. Braniteljica optuženika, odvjetnica L. Č.. – pretinac

5. Opunomoćenica oštećenika odvjetnica K. M. – pretinac

6. U spis