1               Poslovni broj: I Kž-eun-8/2024-5

Poslovni broj: I Kž-eun-8/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe V. P., zbog kaznenih djela iz članka 261.a, b, c, e, članka 262. st. 1.a, b. st. 2. i članka 263.a, članka 267., članka 268, članka 269., članka 274.c, članka 275., članka 276., članka 276.a, članka 277.b., članka 279.b i članka 280. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Malte, odlučujući o žalbi tražene osobe, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv-eun-8/2023-11 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tražene osobe V. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kv-eun-8/2023-11 od 9. siječnja 2024., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 29. stavak 1., 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. ,70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU), odobrena je predaja bez pristanka tražene osobe V. P. Republici Mađarskoj, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela krađe teškim nasiljem sredstvima i iznosom poglavlje 9. - čl. 261.a, b, c, e, čl. 262. st. 1.a, b. st. 2. i čl. 263.a, čl. 267., čl. 268, čl. 269., čl. 274.c, čl. 275., čl. 276., čl. 276.a, čl. 277.b., čl. 279.b i čl. 280. st. 2. Kaznenog zakona Republike Malte i za kazneno djelo zločinačko udruženje iz članka 48.a. Kaznenog zakona Republike Malte, na način opisano u EUN Magistarskog suda Republike Malte od 26. listopada 2023. i pouci o pravima Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj Kmp-DO-65/2023. od 27. listopada 2023.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja utvrđeno je da se tražena osoba V. P. protivila predaji i nije se odrekla načela specijalnosti, pa se na temelju članka 29. stavak 5. točka 4. ZPSKS-EU, predaja tražene osobe odobrava pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, za djela počinjena prije predaje, da ne može biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i da ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

1.2. Pod točkom III. izreke rješenja, odlučeno je da će, na temelju članka 35. stavak 1. i 2. ZPSKS-EU predaju tražene osobe V. P., nadležnim tijelima Republike Malte izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba V. P., po branitelju, odvjetniku A. M., pobijajući ga u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano prvostupanjsko rješenje na način da se ne odobri predaja tražene osobe pravosudnim tijelima Republike Malte, a podredno predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje, žalitelj tvrdi da mu je prethodnim rješenjem koje je ukinuto u povodu njegove žalbe, odobrena predaja zbog jednog kaznenog djela, dok je pobijanim rješenjem odobrena predaju zbog dva kaznena djela, nalazeći da je time povrijeđeno načelo reformatio in peius odnosno ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. u vezi s člankom 489. stavak 4. i članka 13. ZKP/08. Osim što žalitelj pogrešno označava oblik bitne povrede na koju ukazuje, jer je riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP/08., ocjena je drugostupanjskog suda da ta povreda nije ostvarena. Naime, iako se u pobijanom rješenju navodi da se tražena osoba V. P. predaje zbog dva kaznena djela, dok je prethodnim rješenjem, koje je ukinuto, odlučeno o njegovoj predaji zbog jednog kaznenog djela, valja imati na umu da je riječ o istom činjeničnom supstratu, koji država izdavanja prema svom pravu podvodi pod zakonska obilježja dva kaznena djela. Stoga nema riječi o tome da je donošenjem pobijanog rješenja u ponovljenom postupku prvostupanjski sud postupio na štetu tražene osobe. S tim u vezi, u odnosu na žalbeni navod tražene osobe da kazneno djelo zločinačko udruženje na način na koji je opisano u europskom uhidbenom nalogu ne predstavlja zasebno kazneno djelo po domaćem pravu, iako je žalitelj u tome u pravu, valja istaknuti da provjera dvostruke kažnjivosti podrazumijeva je li postupanje koje je opisano u europskom uhidbenom nalogu kažnjivo i po domaćem pravu, pri čemu nije odlučno ima li se isto podvesti pod jedno ili više kaznenih djela. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da bi tražena osoba i u Republici Hrvatskoj bila kažnjena za djelo koje je opisano u točkama 1. i 2. europskog uhidbenog naloga, pri čemu nije važno radi li se o počinjenju kaznenog djela od više osoba, dakle o običnom supočiniteljstvu ili počinjenju kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, što je dakako questio facti.

6. Žalitelj ističe da u trenutku ispitivanja tražene osobe ni državni odvjetnik ni sudac istrage nisu raspolagali s prijevodom europskog uhidbenog naloga na hrvatski jezik, slijedom čega žalitelj smatra da ni državni odvjetnik ni sudac istrage nisu mogli traženu osobu upoznati sa sadržajem europskog uhidbenog naloga. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da su u tom trenutku i državni odvjetnik i sudac istrage imali na raspolaganju Obrazac A-Dopunske informacije-članak 26. Uredbe (EU) 2018/1861 na hrvatskom jeziku, dakle upozorenje izdano putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS) s podacima iz članka 18. ZPSKS-EU, koje u skladu s člankom 19. ZPSKS-EU ima isti učinak kao i europski uhidbeni nalog. Potom je traženoj osobi prije donošenja odluke o predaji dostavljen i prijevod europskog uhidbenog naloga na hrvatski. Stoga nije u pravu žalitelj da tražena osoba nije upoznata sa sadržajem europskog naloga te da je postupljeno na način koji je suprotan ustavnom i konvencijskom pravu.

7. Nadalje, za pravilnost i zakonitost pobijane odluke o predaji tražene osobe Republici Malti nije odlučan način na koji je opisano protupravno postupanje tražene osobe u europskom uhidbenom nalogu, jer opis sadržan u europskom uhidbenom nalogu sadrži sva zakonska obilježja kaznenog djela i po domaćem pravu, slijedom čega nema dvojbe zbog kojeg se događaja tražena osoba predaje Republici Malti.

8. Konačno, tražena osoba tvrdi da neće imati pravično suđenje u Republici Malti, ukazujući na očekivano trajanje kaznenog postupka u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga i s tim u vezi njegove osobne i obiteljske okolnosti. U odnosu na tu tvrdnju valja napomenuti da je europski uhidbeni nalog instrument međusobne pravosudne suradnje između država članica Europske unije koji se temelji na načelima uzajamnog priznavanja između država članica (članak 3. ZPSKS-EU) i učinkovite suradnje (članak 4. ZPSKS-EU), a ta načela zasnivaju se i na presumpciji pravičnog uređenja kaznenog postupka u tim državama, odnosno postojanja takve zakonske regulative država članica koja, usklađena s pravnom stečevinom Europske unije, predviđa mehanizme zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje. Stoga europski uhidbeni nalog stvara pravnu obvezu i moralnu odgovornost nacionalnih sudova država izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju postojanja malobrojnih i izričito propisanih razloga za odbijanje predaje. U tom smislu osobne i obiteljske okolnosti tražene osobe u državama članicama ne pretežu nad zahtjevom država članica da progone počinitelje kaznenih djela te ih kažnjavaju u cilju zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenih djela.

9. Slijedom izloženoga, s obzirom da žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.

Zagreb, 6. ožujka 2024.