REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-P-10129/19-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. O. iz Z., , OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O. d. P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti I isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2021. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice P. F., odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. siječnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu br. …, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika dana 13. ožujka 2006. godine, a koji je dana 04. travnja 2006. godine solemniziran po Javnom bilježniku Ivanu Parlovu iz Zagreba, u predmetu pod posl.br. OU-243/2006 u dijelu koji glasi:

„u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“ pa stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.349,64 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 149,28 kn od 16.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 146,71 kn od 16.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 151,15 kn od 16.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 151,23 kn od 18.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 288,26 kn od 16.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 286,61 kn od 16.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,24 kn od 16.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 280,77 kn od 16.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 278,01 kn od 16.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,42 kn od 16.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,32 kn od 16.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 287,95 kn od 16.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 294,42 kn od 16.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 285,23 kn od 16.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 310,02 kn od 16.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 310,28 kn od 16.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 301,95 kn od 16.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 303,86 kn od 16.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 304,24 kn od 16.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 300,95 kn od 16.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 301,53 kn od 16.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 407,95 kn od 16.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 412,71 kn od 16.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 103,84 kn od 17.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 407,42 kn od 16.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 410,84 kn od 16.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 410,30 kn od 16.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 419,52 kn od 16.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 425,45 kn od 16.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 424,17 kn od 16.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 430,05 kn od 16.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 440,84 kn od 16.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 282,43 kn od 16.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 290,51 kn od 16.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 290,24 kn od 16.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 306,99 kn od 16.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 297,23 kn od 16.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 299,49 kn od 16.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 259,99 kn od 16.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 268,61 kn od 13.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 262,03 kn od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 263,01 kn od 02.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 258,21 kn od 02.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 259,70 kn od 02.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 276,02 kn od 02.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 278,31 kn od 02.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 276,45 kn od 02.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 270,33 kn od 02.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 260,80 kn od 02.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 260,55 kn od 02.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 259,51 kn od 02.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 262,97 kn od 02.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,78 kn od 02.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,89 kn od 02.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 264,50 kn od 02.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,47 kn od 02.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,90 kn od 02.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,36 kn od 02.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,49 kn od 02.08.2012.g. do isplate -

na iznos od 264,07 kn od 02.09.2012.g. do isplate - na

iznos od 261,44 kn od 02.10.2012.g. do isplate - na

iznos od 264,65 kn od 02.11.2012.g. do isplate - na

iznos od 265,81 kn od 02.12.2012.g. do isplate - na

iznos od 265,35 kn od 02.01.2013.g. do isplate - na

iznos od 260,67 kn od 02.02.2013.g. do isplate - na

iznos od 263,91 kn od 02.03.2013.g. do isplate - na

iznos od 264,65 kn od 02.04.2013.g. do isplate - na

iznos od 263,20 kn od 02.05.2013.g. do isplate - na

iznos od 258,88 kn od 02.06.2013.g. do isplate - na

iznos od 256,20 kn od 02.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 258,52 kn od 02.08.2013.g. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici D. O. iz Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 9.100,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 15. ožujka 2006. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 108.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s ugovorenim rokom otplate od 10 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužiteljica prema Ugovoru bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,40%. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužiteljici je povećavana nekoliko puta, zbog čega je tužiteljica tuženiku platila više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Tužiteljica se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je S. u. z. z.

p. P. kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između

ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, te tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 16. veljače 2021. godine tužiteljica traži da se utvrdi ništetnost čl. 2. Ugovora te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.349,64 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane. Prvenstveno ističe prigovor zastare, navodeći kako zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a smatra kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja. Nadalje, ističe kako se od 01. siječnja 2013. godine kamata mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, s obzirom da se sastojala od varijabilnog i fiksnog dijela i stoga se mijenjala u skladu s promjenama javno dostupnog ugovornog parametra, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana.

4.

Tuženik se usprotivio preinakama tužbe koje je izvršila tužiteljica. 5.

Sud je rješenjem od 09. prosinca 2021. godine prihvatio preinaku tužbe na način kako je to tužiteljica izvršila podneskom od 16. veljače 2021. godine, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

6.

U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 15. ožujka 2006. godine, izvadak iz zemljišne knjige,

izvadak iz sudskog registra za tvrtku D.-D. d.o.o., otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj …, prijepis knjigovodstvene kartice, prijepis obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Opće uvjete poslovanja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P. za D. d.o.o.

7.

Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8.

Među strankama nije sporno da je dana 15. ožujka 2006. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,40% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.

9.

Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužiteljica osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO).

10.

Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom i otplatnim planom.

11.

U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. godine donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. godine donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

13.

Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF. 14.

Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

15.

Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

16.

S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga nije prihvaćen prijedlog za izvođenje personalnih dokaza, jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

17.

Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključila tužiteljica kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim.

18.

Na tvrdnju tuženika da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom valja reći kako je već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita (potrošačima), uključujući i tužiteljicu, a u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi) ali nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.

19.

Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tuženika kao kreditora kojima on definira povećanje kamatne stope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima, ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužiteljici. Stoga je tuženik kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bio dužan prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužiteljicu na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio.

20.

Pri tome se ne dovodi u pitanje pravo tuženika kao kreditora da u ugovorima koje zaključuje sa svojim klijentima ugovara takvu kamatu (promjenjivu), već je odlučan način na koji se ugovara promjenjivost stope te kamate. Predmetne je ugovorne odredbe stavio tuženik kao trgovac po unaprijed formuliranom standardnom obrascu te tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njezin sadržaj, a opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje.

21.

Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke.

22.

Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

23.

U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice dospijeva u studenom 2007. godine, a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014., pa kako je tužiteljica podnijela tužbu 12. lipnja 2019. godine, to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a. Kod toga posebno valja napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

24.

Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

25.

Prema odredbi čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

26.

Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.

27.

Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P. za D. d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 3.818,42 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 20.349,64 kn. 28.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije.

29.

Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak. Vještak nije primijenio pogrešan obračun već je izračun dao upravo sukladno zadatku suda, a to je da utvrdi iznos koji je tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu.

30.

Slijedom navedenog, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. P., pa kako je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom II.

31.

Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

32.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1.

- 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 21.06.2020.g., 16.09.2020.g. i 16.02.2021.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 1.000,00 kn, te za zastupanje na ročištima 17.09.2020.g. i 09.12.2021.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 6.000,00 kn. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 550,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 550,00 kn, tako da ukupno trošak tužiteljice iznosi 9.100,00 kn.

33.

Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 21. siječnja 2022. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Rj.

1. Presuda nepravomoćna

2. Tužiteljici rješenje za pristojbu na presudu 550,00 kn 3.

Vidi upisnik P 4. Kal. 30 dana

U Zagrebu, 21. siječnja 2022.g.

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun