REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3581/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S., OIB …, koju zastupaju
punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. i J. K. u
S., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & Partneri u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 21. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. studenog 2006.,
zaključenog između tužiteljice i tužene, u članku 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 115.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, kao i u člancima 2. i 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje mjesečne anuitete plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju prema tečajnoj listi HNB za CHF, odnosno sve odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba sadržana u člancima 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. studenog 2006., zaključenog između tužiteljice i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s odlukom o kamatnim stopama tužene, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica pristaje da tužena povisi iznos anuiteta uz obvezu plaćanja takvih anuiteta, odnosno sve odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.
III Dužan je tužena, u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici iznos od 108.199,77 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 8. studenog 2007. koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženičinog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:
od 08.11.2007. na iznos od 305,85 kn od
08.12.2007. na iznos od 308,57 kn od
08.01.2008. na iznos od 308,75 kn od
08.02.2008. na iznos od 313,80 kn od
08.03.2008. na iznos od 596,90 kn od
08.04.2008. na iznos od 604,76 kn od
08.05.2008. na iznos od 586,98 kn od
08.06.2008. na iznos od 580,87 kn od
08.07.2008. na iznos od 588,64 kn od
08.08.2008. na iznos od 575,75 kn od
08.09.2008. na iznos od 577,40 kn od
08.10.2008. na iznos od 585,76 kn od
08.11.2008. na iznos od 635,89 kn od
08.12.2008. na iznos od 598,66 kn od
08.01.2009. na iznos od 639,48 kn od
08.02.2009. na iznos od 661,74 kn od
08.03.2009. na iznos od 735,31 kn od
08.04.2009. na iznos od 640,40 kn od
08.05.2009. na iznos od 639,14 kn od
08.06.2009. na iznos od 628,41 kn od
08.07.2009. na iznos od 618,96 kn od
08.08.2009. na iznos od 840,97 kn od
08.09.2009. na iznos od 849,83 kn od
08.10.2009. na iznos od 844,25 kn od
08.11.2009. na iznos od 838,81 kn od
08.12.2009. na iznos od 850,18 kn od
08.01.2010. na iznos od 860,88 kn od
08.02.2010. na iznos od 872,21 kn od
08.03.2010. na iznos od 868,75 kn od
08.04.2010. na iznos od 920,21 kn od
08.05.2010. na iznos od 951,36 kn od
08.06.2010. na iznos od 1.020,27 kn od
08.07.2010. na iznos od 1.160,06 kn od
08.08.2010. na iznos od 1.041,11 kn od
08.09.2010. na iznos od 1.334,94 kn od
08.10.2010. na iznos od 1.205,85 kn od
08.11.2010. na iznos od 1.180,35 kn od
08.12.2010. na iznos od 1.051,03 kn od
08.01.2011. na iznos od 1.232,68 kn od
08.02.2011. na iznos od 1.085,27 kn od
08.03.2011. na iznos od 1.096,74 kn od
08.04.2011. na iznos od 1.035,86 kn od
08.05.2011. na iznos od 1.164,17 kn od
08.06.2011. na iznos od 1.357,31 kn od
08.07.2011. na iznos od 1.386,99 kn
od 08.08.2011. na iznos od 1.698,80 kn
od 15.09.2011. na iznos od 1.349,18 kn
od 15.10.2011. na iznos od 1.229,04 kn
od 15.11.2011. na iznos od 1.237,08 kn
od 15.12.2011. na iznos od 1.253,64 kn
od 15.01.2012. na iznos od 1.357,30 kn
od 15.02.2012. na iznos od 1.388,49 kn
od 15.03.2012. na iznos od 1.354,52 kn
od 15.04.2012. na iznos od 1.349,40 kn
od 15.05.2012. na iznos od 1.366,61 kn
od 15.06.2012. na iznos od 1.396,52 kn
od 15.07.2012. na iznos od 1.359,64 kn
od 15.08.2012. na iznos od 1.348,90 kn
od 15.09.2012. na iznos od 1.257,35 kn
od 15.10.2012. na iznos od 487,10 kn
od 22.10.2012. na iznos od 792,28 kn
od 23.10.2012. na iznos od 64,65 kn
od 15.11.2012. na iznos od 1.373,02 kn
od 15.12.2012. na iznos od 1.348,61 kn
od 15.01.2013. na iznos od 1.319,30 kn
od 15.02.2013. na iznos od 1.329,23 kn
od 15.03.2013. na iznos od 1.298,81 kn
od 15.04.2013. na iznos od 1.371,68 kn
od 15.05.2013. na iznos od 1.264,46 kn
od 15.06.2013. na iznos od 1.246,94 kn
od 15.07.2013. na iznos od 1.257,41 kn
od 15.08.2013. na iznos od 1.246,41 kn
od 15.09.2013. na iznos od 1.285,63 kn
od 15.10.2013. na iznos od 1.311,02 kn
od 15.11.2013. na iznos od 1.323,40 kn
od 15.12.2013. na iznos od 1.367,59 kn
od 15.01.2014. na iznos od 1.323,02 kn
od 15.02.2014. na iznos od 1.267,03 kn
od 15.03.2014. na iznos od 990,95 kn
od 19.03.2014. na iznos od 50,00 kn
od 20.03.2014. na iznos od 201,34 kn
od 24.03.2014. na iznos od 49,86 kn
od 15.04.2014. na iznos od 1.162,38 kn
od 16.04.2014. na iznos od 107,45 kn
od 15.05.2014. na iznos od 1.236,71 kn
od 15.06.2014. na iznos od 1.240,50 kn
od 15.07.2014. na iznos od 1.261,00 kn
od 15.08.2014. na iznos od 1.281,01 kn
od 15.09.2014. na iznos od 1.288,82 kn
od 15.10.2014. na iznos od 1.305,19 kn
od 15.11.2014. na iznos od 1.331,91 kn
od 15.12.2014. na iznos od 1.339,01 kn
od 15.01.2015. na iznos od 1.340,40 kn
od 15.02.2015. na iznos od 1.339,34 kn
od 15.03.2015. na iznos od 1.338,38 kn
od 15.04.2015. na iznos od 1.337,50 kn
od 15.05.2015. na iznos od 1.336,47 kn
od 15.06.2015. na iznos od 1.335,51 kn
od 15.07.2015. na iznos od 1.334,49 kn
od 15.08.2015. na iznos od 1.333,46 kn
od 15.09.2015. na iznos od 1.332,44 kn
od 15.10.2015. na iznos od 1.331,42 kn
od 15.11.2015. na iznos od 1.330,40 kn
od 15.12.2015. na iznos od 1.329,38 kn
od 15.01.2015. na iznos od 1.328,29 kn
IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.487,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 11. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi utvrđenja ništetnih nepoštenih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj … (dalje Ugovor) koji su stranke sklopile 16. studenog 2006.
Navodi kako joj je tužena odobrila kredit u iznosu od 115.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) za CHF važećem na dan isplate kredita te kako je ovim standardiziranim, unaprijed formuliranim ugovorom, s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj CHF, tužena ugovorila i promjenjivu kamatu koja se mijenja jednostranom odlukom banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati i to sve bez mogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, čime je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice, tako da su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe.
Nadalje navodi kako je tužena na ovaj način postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o kreditnim institucijama, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljnom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske. Pored iznesenog, navodi kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. Odlučujući po žalbi protiv označene presude, Visoki Trgovački sud RH donio je presudu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da su postupanjem tužene od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača korisnika kredita, a time i ovdje tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Nadalje, presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je Z. b. d.d. u vremenu od 7. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je u tijeku otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% višestruko povećavana, što je za posljedicu imalo i povećanje početnog anuiteta od 607,80 CHF, tako da je tužiteljica na temelju dokumentacije iz predmetnog kredita sačinila okvirni izračun razlike iznosa koji je pretplatila s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i valuti CHF te utvrdila kako je tužena neosnovano stekla iznos od 108.000,00 kn čiju isplatu zahtjeva ovom tužbom.
2. U svom odgovoru od 28. listopada 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako predmetni tužbeni zahtjev nije postavljen određeno u pogledu glavne stvari i sporednih traženja i kako su stranke 2. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu (dalje Dodatak) kojim je provedena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, tako da tužiteljica nema pravni interes utvrđivati ništetnim predmetne odredbe osnovnog ugovora te potraživati bilo kakvu naknadu s te osnove, a pored toga prigovara i zastari potraživanja.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. studenog 2006., vlasničkih listova od 24. listopada 2006., 10. studenog 2015. i 1. veljače 2016., promjene kamatne stope od 21. svibnja 2019., Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 2. veljače 2016., obavijesti tužene od 12. studenog 2015., izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. s prilozima, prometa po kreditu za razdoblje 14. studenog 2008. – 1. listopada 2020. te pregledom nalaza sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. iz F. r. d.o.o. od 17. kolovoza 2021.
s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.
4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.
7. Pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16.
studenog 2006. razvidno je kako je tužiteljica D. M., kao korisnik kredita,
sklopila s tuženom Z. b. d.d. Z., kao kreditorom, kredit kojim
joj je u skladu s člankom 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 115.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz redovitu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 2. Odredbom iz članka 7. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF, tako da prvi anuitet iznosi 607,80 CHF. Ovim člankom također je ugovoreno kako iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora te kako se korisnik kredita obvezuje plaćati anuitete izmijenjene u slučaju izmjene promjenjive redovite kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
8. Pregledom Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 2. veljače 2016. razvidno je kako je tužena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZPK) s tužiteljicom izmijenila odredbe osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu te iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, tako da su ugovoreni uvjeti otplate kredita u valuti EUR uz redovitu kamatnu stopu od 3,48% godišnje do konačne otplate.
9. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.
10. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
11. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
12. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. studenog 2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Prvom odlukom utvrđeno je kako je Z. b. d.d. Z. (označena kao tužena
pod 1) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da je ništetna, dok je drugom odlukom utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81.,
82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora,
jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.
13. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.
S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle,
jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužiteljici, kao budućoj korisnici kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta,
bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužiteljici podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnica kredita nije bila upoznata o parametrima koji utječu na te promjene.
15. Nadalje, tužena u svom odgovoru ističe kako tužiteljica činjenicom sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu od 2. veljače 2016. nema pravni interes utvrđivati ovdje sporne ugovorne odredbe nepoštenim i ništetnim, niti na toj osnovi zahtijevati isplatu preplaćenog novčanog iznosa, kako po tečaju, tako i po kamatnoj stopi koji su se mijenjali u tijeku otplate kredita, međutim takav stav ovaj sud smatra pogrešnim. Naime, dostavljeni Dodatak predstavlja ispunjenje zakonske obveze tužene koja je postupila u skladu s nalogom suda i odredbom iz članka 19. e ZIDZPK i odnosi se na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR, a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope. Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje tužene kako se nakon sklapanja Dodatka ne može tražiti utvrđenje ništetnih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, ukoliko bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Sklapanjem Dodatka stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja. U svakom slučaju, konverzija nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev, jer se važećim zakonskim odredbama, a ni Dodatkom od 2. veljače 2016., ne spominje način rješavanja ništetnih odredbi osnovnog ugovora, već izjednačava položaj korisnice kredita u valuti CHF, kao potrošača, s položajem u kojem bi bila da su sudionici ugovorili kredit u valuti EUR. Slijedom iznijetog, ovim naknadnim pravnim poslom utvrđena je kamatna stopa i obveza korisnika kredita za ubuduće, bez rješavanja pitanja preplaćenih iznosa kroz ovdje utuženo razdoblje s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule vezane za CHF, a do koje je pretplate došlo upravo zbog nepoštenog postupanja tužene koje je utvrđeno ništetnim. Konačno, činjenica sklapanja Dodatka sama po sebi ne ukazuje da bi tužiteljici bio vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope niti da je vraćen iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF. Dakle, unatoč sklopljenom Dodatku, nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti i nepoštenih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a u ovom slučaju te odredbe sadržane su u člancima 1., 2. i 7. i u skladu s iznesenim, imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužiteljice kao korisnice kredita, odnosno potrošača. U takvim okolnostima označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Zbog sve iznesenog, a uzimajući u obzir i protivljenje tužiteljice, sud je na ročištu održanom 10. studenog 2021. odbio prijedlog tužene radi određivanja prekida ove parnice do okončanja postupka koji se pred Sudom Europske unije vodi pod poslovnim brojem C-567/2020 po zahtjevu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, držeći kako su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrđene i kako bi predloženi prekid bio nesvrsishodan te predstavljao nepotrebno odugovlačenje postupka na štetu tužiteljice.
16. U skladu s iznesenim, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi prihvaćen je u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.
17. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženoj po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početnim ugovorenim odredbama o tečaju CHF i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C., koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.
18. U svom vještvu od 17. kolovoza 2021. vještakinja je utvrdila kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 115.000,00 CHF od čega je iskorišteno 114.999,99 CHF na dan 30. studenog 2006. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% godišnje i kako ju je u obračunskom razdoblju tužena mijenjala što je utjecalo na povećanje kamata, odnosno anuiteta izraženih u CHF, a time i na smanjenje otplate glavnice kredita, tako da su se iznosi anuiteta uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu u tijeku vremena povećavali. Uspoređujući kredit po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom stopom od 4,50% sa stvarno plaćenim iznosima kamata, vještakinja utvrđuje pretplaćenu razliku s ove osnove u iznosu od 45.382,30 kn, a u odnosu na razliku naplaćenu u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj hrvatske kune primijenjen na dan isplate kredita, utvrđuje iznos od 62.817,47 kn, čime utvrđuje ukupnu pretplatu tužiteljice u iznosu od 108.199,77 kn. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještakinja postupila upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
19. Podneskom od 2. studenog 2021. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 108.199,77 kn s pripadajućom zateznom kamatom, usklađujući ga tako s nalazom vještakinje, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamata, a sud je na ročištu održanom 10. studenog 2021. dopustio preinaku tužbe, unatoč protivljenju tužene. Naime, prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 190. st. 1. ZPP propisano kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, međutim odredbom iz st. 2. propisano je kako iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom iz st. 3. propisano je kako je za preinaku tužbe nakon njezine dostave tuženiku, potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom slučaju tužiteljica je preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ali to je uradila po provedenom financijsko- knjigovodstvenom vještačenju, a ni ona ni ovaj sud ne raspolažu stručnim znanjem neophodnim za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, stoga je predmetnom preinakom ostvarena iznimka iz citirane odredbe sadržane u st. 2., jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tužena nema valjanu zakonsku osnovu isticati ovaj prigovor, a sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir kako je preinaka tužbe svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa među strankama.
20. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P- 1401/2012 pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. presudom broj Pž-6632/2017-10 u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na zahtjev tužiteljice sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.
21. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, tako da predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je osnovan i zahtjev tužiteljice postavljen radi vraćanja, odnosno isplate gore utvrđenog novčanog iznosa od 108.199,77 kn sa zateznom kamatom koja joj pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 11. lipnja 2019. i dva obrazložena podneska od 22. ožujka i 2. studenog 2021. te zastupanja na ročištima održanim 30. ožujka i 10. studenog 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 12.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 2.862,00 kn (sudske pristojbe tužbe 1.430,00 kn i ove presude 1.432,00 kn).
23. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 21.487,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki IV izreke.
Split, 21. siječnja 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužiteljice
- pun. tužene
