Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-293/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja A. R. d.o.o., OIB:…, R. U. 28 kao pravni slijednik H. G. d.o.o., OIB:…, R., U. 28, kao osporavatelj za stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju, OIB:…, O., V. 215, kojega zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., U. 28, protiv tuženika H-A., d.o.o., OIB:…, Z., H. 80A, kojega zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u O. društvu Ž. & P., Z., R. cesta 37B, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, v.p.s. 8.553.909,54 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 21. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja A. R. d.o.o., OIB:…, R. U. 28 kao pravni slijednik H. G. d.o.o., OIB:…, R., U. 28, kao osporavatelj za stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju, OIB:…, O., V. 215, protiv tuženika H-A., d.o.o., OIB:…, Z., H. 80A, radi utvrđenja da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda

u

iznosu

od

8.553.909,54

kn(slovima:osammilijunapestopedettritisućedevestodevetkuna i pedesetčetirilipe) vjerovnika H-A. d.o.o. Z., S. avenije 6a, OIB:… prema stečajnom dužniku O. d.d. u stečaju, O., V. 215, OIB:…, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-1069/2018, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.403.000,00 kn (jednamilijunčetristotritisućekuna) zajedno sa zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju A. R. d.o.o., OIB:…, R. U. 28, naknaditi tuženiku H-A., d.o.o., OIB:…, Z., H. 80A parnični trošak u iznosu od 508.255,00 kn (slovima:petstoosamtisućadvjestopedesetpetkuna) u roku 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (slovima.dvijetisućepetstokuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je tuženik u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-1069/2018 nad stečajnim dužnikom O. d.d. u stečaju, prijavio tražbinu II. višeg isplatnog reda u iznosu od 41.488.565,09 kn, koju je stečajni upravitelj priznao na ispitnom ročištu, a koju je tužitelj H. G. d.o.o kao stečajni vjerovnik osporio, pa je rješenjem stečajnog suca od 22. svibnja 2019. kao osporavatelj upućen na pokretanje parnice radi dokazivanja osnovanosti svojega osporavanja. Tužitelj navodi kako iz tuženikove prijave tražbine i dostavljenih isprava proizlazi da je tuženik prijavio svoju ukupnu tražbinu kao glavnog dužnika u iznosu od 998.005,64 kn po osnovi Ugovora o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012., te kao sudužnika u iznosu od 40.490.559,45 kn po osnovi predstečajne nagodbe u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-5/17 od 2. studenog 2017. Nadalje navodi kako stečajni dužnik ne može biti u lošijem položaju od glavnog dužnika odnosno dugovati više nego li duguje glavni dužnik R. d.d. u stečaju. Tužitelj navodi kako je tražbinu s osnova Ugovora o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012., tuženik prijavio u predstečajnom postupku broj Stpn- 5/17, a tražbinu s osnova sudužništva glavnom dužniku R. d.d. je prijavio u predstečajnom postupku broj Stpn-12/14. Tužitelj navodi kako su sve svoje odnose iz ugovora o kreditu stranke regulirale sklapanjem predstečajne nagodbe, kao novom ovršnom ispravom. Iz predstečajne nagodbe nad dužnikom R. d.d. poslovni broj Stpn-12/14 jasno proizlazi da tražbina tuženika iznosi 28.945.300,10 kn, a s obzirom da je tuženik u stečajnom postupku prijavio iznos od 40.490.559,45 kn, dakle više u iznosu od 11.545.259,30 kn i za tu razliku tuženik nije dostavio bilo kakve dokaze o postojanju te tražbine. Tužitelj ističe kako stečajni dužnik nije niti osobni dužnik već je to društvo R. d.d. u stečaju, dok je stečajni dužnik samo solidarni obveznik za obvezu glavnog dužnika za koju je jamčio svojom nekretninom, što znači da tuženik u odnosu na stečajnog dužnika može biti samo razlučni vjerovnik, a to mu nije osporavano. Stoga tužitelj predlaže prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako su netočni navodi tužitelja, jer da tuženik raspolaže ovršnom ispravom za prijavljenu tražbinu jer predstečajna nagodba ima snagu i učinke ovršne isprave. Navodi kako je potraživanje iz predstečajne nagodbe O. d.d. potvrđene od strane suda poslovni broj Stpn-5/17 povezano sa Ugovorom o kreditu s valutnom klauzulom broj 10132215/2008, „Program kreditiranja gospodarstva“ od 29. siječnja 2008. i Aneksa tome Ugovoru. Tuženik ističe kako tužiteljevi navodi da stečajni dužnik O. d.d. kao solidarni dužnik ne može biti u lošijem položaju od glavnog dužnika R. d.d. te da ne može odgovarati više od glavnog dužnika, nisu osnovani. Stečajni dužnik O. d. d u stečaju, kao sudužnik odgovara za cijelu obvezu, pa je tuženik i prijavio cjelokupno potraživanje u stečaju

O. d.d. U odnosu na potraživanje po Ugovoru o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012., tuženik ističe kako je potraživanje prijavljeno u stečaju manje nego li je bilo u vrijeme podnošenja prijave u predstečajnom postupku nad O. d.d. i to iz razloga što je isto djelomično namireno. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u prijavu tražbine u stečajnom postupku od 22. ožujka 2019., u rješenje o predstečajnoj nagodbi broj Stpn-12/14-6 od 19. ožujka 2014., u rješenje broj St-1069/18-50 od 22. svibnja 2019., u rješenje od 17. svibnja 2016. o utvrđenim tražbinama, u rješenje broj Stpn-5/17-37 od 2. studenog 2017., u izvod iz poslovnih knjiga od 12. veljače 2019, te 18. veljače 2019., u Ugovor o otkupu tražbine od 22. svibnja 2014., te od 29. svibnja 2014., u izvadak iz poslovnih knjiga od 3. lipnja 2014. i 9. lipnja 2014., u Ugovor o kreditu broj 714-51005806 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010., u izvatke iz sudskog registra te iz zemljišnih knjiga, sve na stranicama 142. do 162. spisa, aneks Ugovoru broj 1/2011 od 5. siječnja 2012., u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama od 19. siječnja 2012. s prilozima uz taj Sporazum, u prijavu tražbine vjerovnika od 2. kolovoza 2013., u Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu broj 10132215/2008 "Program kreditiranja gospodarstva - Hrvatska banka za obnovu i razvitak" sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, u specifikaciju uplata na stranici 577. do 583. spisa, u nalaz vještaka od 7. srpnja 2021. s prilozima uz taj nalaz sve na stranicama 553. do 685. spisa, u očitovanje vještaka od 20. rujna 2021. s prilozima uz to očitovanje, sve na stranicama 689. do 703. spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanim osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 8.553.909,54 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku dužnika O. d.d. u stečaju koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-1069/2018.

6. U postupku je utvrđeno da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-1069/2018-50 od 22. svibnja 2019. u točki III.1.12. njegove izreke utvrđeno kako je stečajni vjerovnik H. G. d.o.o. R., osporio tražbinu tuženika u iznosu od 41.488.565,09 kn. Točkom III.3. navedenog rješenja, stečajni vjerovnik H. G. d.o.o. R. je upućen u roku osam dana od dana pravomoćnosti rješenja odnosno primitka drugostupanjske odluke, na pokretanje parnice radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbina stečajnih vjerovnika II. višeg isplatnog reda, između ostaloga i tuženika u iznosu od 41.488.565,09 kn.

7. U smislu odredbe članka 265. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17, dalje: SZ), rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbina sud odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine. Tražbine se utvrđuju i osporavaju na ispitnom ročištu, a o osnovanosti osporene tražbine, odnosno osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene na temelju ovršne isprave, može se raspravljati i odlučivati samo u parnici na koju je vjerovnik odnosno osporavatelj upućen.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice protiv tuženika, te da je drugostupanjska odluka po žalbama na rješenje poslovni broj St-1069/2018-50 stavljena na e-ploču suda 6. studenog 2019. te se dostava smatra izvršenom 15. studenog 2019. Stoga je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena pravovremeno u smislu odredbe članka 267. SZ-a.

9. U parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu (članak 270. SZ-a). Iz rješenja poslovni broj St-1069/18-50 od 22. svibnja 2019. kojim je tužitelj upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svojega osporavanja (stranica 29. spisa), razvidno je kako je tužitelj upućen u parnicu, jer je osporio tražbinu tuženika kao vjerovnika II. višeg isplatnog reda iz razloga što su osporene tražbine u suprotnosti s predstečajnom nagodbom. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe članka 270. SZ-a, sud nije razmatrao prigovor zastare, koji je tužitelj istaknuo tek na ročištu održanom 22. srpnja 2020. niti je razmatrao istaknute prigovore glede obračuna zateznih kamata.

10. Tužitelj ističe kako je tuženik u stečajnom postupku O. d.d. prijavio tražbinu u iznosu od 41.488.565,09 kn po osnovi dva ugovora i da je tu tražbinu po tim ugovorima prijavio ranije i u predstečajnim postupcima O. d.d. i R. d.d. Navodi kako je u predstečajnom postupku R. d.d. sklopljena predstečajna nagodba s tuženikom za iznos od 28.945.300,10 kn, a da je razlika u iznosu od 29.426.130,93 kn otpisana od strane glavnog dužnika. Stoga, po mišljenu tužitelja tuženik ima tražbinu prema stečajnom dužniku O. d.d. - u stečaju, u iznosu od 28.945.300,10 kn, a ne 41.488.565,09 kn koliko je prijavio.

11. Sud je u postupku utvrdio:

- da je tuženik u stečajnom postupku nad O. d.d. prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 41.488.565,09 kn, te je tu tražbinu tužitelj kao stečajni vjerovnik osporio,

- da tuženikova tražbina proizlazi iz dva ugovora i to:

- Ugovora o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012., u iznosu od 998.005,64 kn te

- Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom broj 10132215/2008, „Program kreditiranja gospodarstva“ od 29. siječnja 2008. i Aneksa tome Ugovoru u iznosu od 40.490.559,45 kn.

Tijekom postupka došlo je do statusne promjene na strani tužitelja tako da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci izvršeno pripajanje društva H. G. d.o.o. društvu A. R. d.o.o., pa je tužitelj H. G. d.o.o. rješenjem suda broj Tt-21/3648 od 5. srpnja 2021. brisan iz sudskog registra.

U odnosu na prijavljenu tražbinu u iznosu od 998.005,64 kn:

12. Iz Prijave tražbine u stečajnom postupku (Obrazac 18.) na stranici 5. do 8. spisa proizlazi kako je tuženik kao vjerovnik prijavio ovu tražbinu na temelju Ugovora o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tuženika (stranica 69. spisa) razvidno je kako se ova tražbina odnosi na neplaćenu glavnicu u iznosu od 96.946,77 kn i redovne kamate u iznosu od 713.231,16 kn i zatezne kamate u iznosu od 177.019,81 kn te ostala potraživanja u iznosu od 10.805,90 kn.

13. U predstečajnom postupku nad O. d.d. koji se vodio pod poslovnim brojem Stpn-5/17 doneseno je rješenje od 2. studenog 2017. kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe i kojim je utvrđena tražbina tuženika H-A. d.o.o. na temelju Ugovoru o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012. u iznosu od 14.382.839,66 kn, te da je ova tražbina osigurana razlučnim pravom na nekretninama dužnika O. d.d.

14. Iz nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke razvidno je kako je dužnik tražbinu u iznosu od 14.382.839,66 kn namirio uplatom 24. prosinca 2014. u iznosu od 13.626.972,27 kn na ime glavnice duga te još 8. siječnja 2019. u iznosu od 1.052,96 kn, odnosno ukupno je plaćeno na ime glavnice duga u iznosu od 13.667.025,23 kn, te je na dan 17. travnja 2020. ostala neplaćena glavnica u iznosu od 96.948,77 kn te su ostale neplaćene redovne kamate u iznosu od 713.231,16 kn i zatezne kamate u iznosu od 177.019,81 kn i troškovi u iznosu od 10.805,90 kn. Vještak je utvrdila kako je kamata pravilno obračunata, tako da je ostao neisplaćeni dug po ovom osnovu u ukupnom iznosu od 998.005,64 kn

15. Imajući navedeno u vidu te cijeneći izvedene dokaze sud je, prihvatio utvrđenja vještaka kao pravilna, točna i sukladna pravilima struke te je utvrdio kako tuženik ima valjanu tražbinu prema stečajnom dužniku O. d.d. u stečaju u iznosu od 998.005,64 kn, po Ugovoru o kreditu broj 714-51005806 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 25. siječnja 2012.

U odnosu na prijavljenu tražbinu u iznosu od 40.490.559,45 kn:

16. Iz Prijave tražbine u stečajnom postupku razvidno je kako je tuženik ovu tražbinu prijavio stečajnom dužniku kao sudužniku za korisnika kredita R. d.d. Ilok i to na temelju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom broj 10132215/2008, „Program kreditiranja gospodarstva“ od 29. siječnja 2008. i Aneksa tome Ugovoru.

17. Iz predmetnog Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom broj 10132215/2008, „Program kreditiranja gospodarstva“ od 29. siječnja 2008. (stranica 214. do 226. spisa) razvidno je kako društvo O. d.d. ima položaj sudužnika koji solidarno odgovara za sve obveze po tom Ugovoru.

18. Po neplaćenim obveza po ovom Ugovoru tuženik je kao vjerovnik u predstečajnom postupku društva R. d.d., koji se vodio pod poslovnim brojem Stpn- 12/14 prijavio 2. kolovoza 2013. tražbinu u ukupnom iznosu od 29.427.064,28 kn (stranica 618. do 623. spisa).

19. Po ovom Ugovoru tuženik je kao vjerovnik u predstečajnom postupku društva O. d.d., koji se vodio pod poslovnim brojem Stpn-5/17 prijavio tražbinu koju ima prema dužniku O. d.d. kao jamcu platcu u iznosu od 29.426.130,93 kn (stranica 624. do 627. spisa).

20. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-5/17-37 od 2. studenog 2017. (stranica 599. do 617. spisa) u predstečjanom postupku dužnika O. d.d., tuženiku je utvrđena tražbina na ime sudužništva u iznosu od 29.426.130,93 kn, s time da tuženik kao vjerovnik i nadalje zadržava sudužništvo.

21. Vezano za tužiteljeve navode glede sklopljene predstečajne nagodbe između tuženika i glavnog dužnika R. d.d. kao korisnika kredita, valja reći da sklopljena nagodba nema učinak prema tuženiku kao solidarnom dužniku, s obzirom da sukladno odredbi članka 66. stavak 14. Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13, dalje: ZFPPN), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja redstečajna nagodba  nema  učinak  na  tražbine postupka predstečajne nagodbe, p

vjerovnika prema solidarnim dužnicima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku. Slijedom navedenoga tuženik kao vjerovnik sklapanjem predstečajne nagodbe nije izgubio pravo ostvarivati svoju tražbinu od stečajnog dužnika O. d.d. u stečaju kao solidarnog dužnika, koji je istu tražbinu na temelju odredbe članka 43. stavak 1 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/8, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO) u obvezi podmiriti.

22. Naime, odredbom članka 43. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

23. Neosnovani su navodi tužitelja kako je sklapanjem predstečajne nagodbe došlo do novacije, jer iz rješenja poslovni broj Stpn-5/17-37 od 2. studenog 2017.,

tuženiku je utvrđena tražbina na ime sudužništva u iznosu od 29.426.130,93 kn, s time da tuženik kao vjerovnik i nadalje zadržava sudužništvo. Imajući u vidu odredbu članka 66. ZFPPN-a, u konkretnom slučaju nije niti riječ o otpustu duga propisanom odredbom članka 45. ZOO-a.

24. Odredbom članka 62. stavak 4. SZ-a propisano je kako se odredbe glave VII SZ-a o učincima potvrđenog stečajnog plana i nadzoru nad njegovim ispunjenjem primjenjuju odgovarajuće i na potvrđeni predstečajni sporazum. Člankom 340 stavak 2. SZ-a određeno je da rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca, dok je odredbom članka 341.stavak 2. SZ-a propisano da ako se prije potpunog ispunjenja stečajnog plana nad imovinom dužnika otvori novi stečajni postupak, odgoda i otpust prestaju vrijediti u odnosu na sve stečajne vjerovnike.

25. Imajući uvidu navedeno te odgovarajućom primjenom ovih odredbi, razvidno je kako na prava tuženika glede sporne tražbine ne djeluje učinak sklopljene predstečajne nagodbe u postupcima protiv dužnika R. d.d. i O. d.d., te da nije sporno kako tražbina nije namirena na način kako je to u predstečajnim nagodbama utvrđeno. Stoga prigovor tužitelja kako je tražbina koju je tuženik prijavio u stečaju nad O. d.d. u suprotnosti s predstačajom nagodbom, nije osnovan. 26. Nesporno je kako je u konkretnom slučaju riječ o tražbini utemeljenoj na Ugovoru sklopljenom između prednika tuženika kao kreditora (S. banke d.d.) i korisnika kredita R. d.d. kao glavnog dužnika i stečajnog dužnika O. kao sudužnika.

27. Prema sadržaju odredbe članka 70. SZ-a, treba istaknuti, da je stečajni vjerovnik osobni vjerovnik dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka ima koju imovinsko-pravnu tražbinu prema dužniku. Ako je stečajni dužnik jamac za ispunjenje obveze treće osobe, vjerovnik te obveze nije stečajni vjerovnik, jer mu stečajni dužnik ne odgovara osobno. Naime, da bi određeni vjerovnik mogao tražbinu ostvarivati protiv stečajnog dužnika kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku, tražbina mora biti imovinsko pravna. Ona mora nastati prije otvaranja stečajnog postupka, dužnik mora za nju osobno odgovarati, cijelom svojom imovinom. Samo vjerovnik sa svim tim karakteristikama, jest stečajni vjerovnik.

28. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio kako se stečajni dužnik O. d.d. u predmetnom Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom broj 10132215/2008, „Program kreditiranja gospodarstva“ od 29. siječnja 2008., obvezao kao sudužnik i izričito izjavio kako banka može naplatiti dužni iznos sa svih njegovih računa (članak 23. Ugovora) kao i instrumenata osiguranja - zadužnica i založenih nekretnina (članak 10.Ugovora). Dakle, stečajni dužnik se obvezao kao sudužnik za dug društva R. d.d. i odgovara kreditoru kao solidarni dužnik.

29. Stoga je sud utvrdio kako nisu osnovani navodi tužitelja da tuženik nije stečajni vjerovnik za ovu tražbinu jer da mu stečajni dužnik nije i osobno odgovoran. 30. Iz nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke proizlazi da je tuženiku tražbina u stečajnom postupku R. d.d. broj St-22/15 rješenjem od 29. veljače 2016. priznata u iznosu od 31.965.389,63 kn. S obzirom da je ta tražbina utvrđena s danom 29. veljače 2016., tuženik je povećao iznos prijavljene tražbine u stečaju O. d.d. za iznos tečajne razlike i obračunate redovne i zatezne kamate, te ostale troškove. Vještak je nadalje utvrdila kako tuženik u svojim poslovnim knjigama odnosno Izvodu otvorenih stavki na dan 30. travnja 2019. iskazao tražbinu po ovom osnovu u iznosu od 32.039.119,55 kn odnosno za 8.451.439,90 kn manje od prijavljenu tražbine u stečaju O. d.d.

31. Navodi vještaka kako je tuženik je u Izvodu otvorenih stavaka od 30. travnja 2019. prikazo stanje tražbine u iznosu od 32.039.119,55 kn odnosno manje za 8.451.439,90 kn i nije to evidentirao u svojim poslovnim knjigama, nije odlučno za rješenje ovoga spora. Naime stečajni postupak na društvom O. d.d. je otvoren rješenjem suda broj St-1069/2918 od 25. siječnja 2019. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga koje je tuženik priložio uz prijavu tražbine (stranica 70. spisa) koji je tuženik sačinio sa stanjem na dan 25. siječnja 2019. razvidno je kako je visini tražbine po ovom osnovu utvrđena u iznosu od 40.490.559,45 kn i da su u toj tražbini sadržane pored glavnice u iznosu od 29.064.979,40 kn i dospjele redovne kamate u iznosu od 2.924.578,72 kn, zatezne kamate u iznosu od 8.493.321,33 kn te ostala potraživanja u iznosu od 87.680,00 kn. Iz dostavljenih obračuna kamata redovnih i zateznih vještak je kontrolnim pregledom utvrdila kako su ti obračuni ispravni.

32. Imajući u vidu kako je tužitelj upućen u parnicu, jer je osporio tražbinu tuženika kao vjerovnika II. višeg isplatnog reda iz razloga što su osporene tražbine u suprotnosti s predstečajnom nagodbom, te da dužnik O. d.d. odgovara za obveze društva R. d.d. kao sudužnik i da predstečajne nagodbe nemaju učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima (čl. 66. st. 14. ZFPPN-a i čl. 340. st. 2. SZ-a), te cijeneći sve izvedene dokaze, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom O. d.d. u stečaju u iznosu od 8.553.909,54 kn, nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti u cijelosti.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

34. Prigodom odlučivanja o troškovima postupka sud je pošao od odgovora na pitanje tko je u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu i u čijem interesu je ona podnesena. Naime, sadržaj tužbe upućuje da je stečajni dužnik u tužbi samo formalno označen kao tužitelj (čl. 266. st. 2. SZ-a). Drugim riječima, ovu tužbu nije podnio stečajni dužnik, već stečajni vjerovnik-osporavatelj. Njihov odvjetnik je podnio ovu tužbu u njihovo ime i za njihov račun. Ona je podnesena isključivo u interesu stečajnog vjerovnika pa odatle i njegova obveza na plaćanje troškova ovog postupka.

35. Nije sporno kako je stečajni upravitelj priznao tražbinu stečajnog vjerovnika - ovdje tuženika u ovoj pravnoj stvari. Kako je stečajni vjerovnik koji zastupa stečajnog dužnika samo formalno označenog kao tužitelja u ovoj pravnoj stvari, osporio tu tražbinu tuženiku, to ga je stečajni sudac rješenjem broj St-1069/18- 50 od 22. svibnja 2019. uputio u parnicu radi utvrđenja osnovanosti njegovog osporavanja. Postupajući po tom rješenju, stečajni vjerovnik - osporavatelj, je podnijeli ovu tužbu. Podnošenje ove tužbe nije ni volja ni interes stečajnog dužnika, već je i volja i interes u tom pogledu isključivo na strani stečajnog vjerovnika.

36. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 67.770,00 kn, trošak sastava podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 16. srpnja 2020. u iznosu od 67.770,00 kn i trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 22. srpnja 2020., od 6. listopada 2020., od 23. rujna 2021. i od 13. prosinca 2021. u iznosu od po 67.770,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 101.655,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 508.255,00 kn.

37. Tuženiku nisu priznati troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, jer taj trošak tuženik nije imao.

38. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 21. siječnja 2022.

S u d a c:

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.