Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-343/2020-81

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza D. d.o.o. u stečaju,OIB:… O., I. 48, kojega zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R., I. J., O., E. avenije 3/I, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB:…. koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete u iznosu od 4.829.314,15 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženikova zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 21. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja Stečajna masa iza D. d.o.o. u stečaju,OIB:…, O., I. 48, da mu tuženica Republika Hrvatska, OIB:52634238587, na ime naknade štete

isplatiti

iznos

od

4.829.314,15

kn

(slovima: četirimilijunaosamstodvadesetdevettisućatristočetrnaestkuna i petnaestlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 603.130,00 kn (slovima:šestotritisućestotridesetkuna), sve u roku 8 (osam) dana, odbija se ako neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 640.840,00 kn (slovima:šestočetrdesettisućaosamstočetrdesetkuna) u roku 15 (petnaest) dana.

III. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 120.230,00 kn (slovima:stodvadesettisućadvjestotridesetkuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi kako su J. G. i D. L. kao raniji suvlasnici građevinskog obrta D. iz D. kupili zemljište upisano u zk. ul. br. 2281 k.o. Pomer na kč. br. 224/2 i 224/5 površine 1065m2, a s namjerom da na tom zemljištu izgrade apartmane za prodaju. Isti su ishodili i građevinsku dozvolu 25. veljače 2005. koju je izdao Ured državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, Odsjek za graditeljstvo Istre, pod brojem Klasa:UP/I-361-03/04-01/00676, Ur. broj:2163-04-03-05-5, koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2005. Nakon što je dozvola postala pravomoćna prednici tužitelja su započeli s radovima radi izgradnje objekta. Nakon započinjanja radova po žalbi susjeda te O. M., Ured državne uprave u Istarskoj županiji donio je 27. studenog 2006. zaključak kojim dopušta obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole te je ujedno obustavljen postupak izvođenja radova sve dok rješenje u obnovljenom postupku ne postane konačno. Stoga su obustavljeni svi radovi na izgradnji objekta. Protiv zaključka su prednici tužitelja podnijeli žalbu koju je drugostupanjsko tijelo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja, graditeljstva RH odbilo rješenjem od 14. svibnja 2007. i naredilo da se odgađa izvršenje građevinske dozvole. Prednici tužitelja su protiv toga rješenja pokrenuli upravni spor podnošenjem tužbe. Za vrijeme trajanja upravnog spora prednici tužitelja su podnijeli zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u obnovljenom postupku te je Ured državne uprave u Istarskoj županiji odbio zahtjev J. G. i D. L. za izdavanje građevinske dozvole. Protiv toga rješenja podnesena je žalba te je Ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo rješenjem od 16. lipnja 2008. prihvatilo žalbu i poništilo rješenje kojim se odbija zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i vraća na ponovno postupanje. Na ponovno rješenje o građevnoj dozvoli žalila se O. M., pa je Ministarstvo rješenjem od 23. studenog 2009. ponovo poništilo izdanu dozvolu i postupak ponovno vratio u prvi stupanja na postupanje. U međuvremenu su se promijenili prostorni planovi pa su prednici tužitelja ponovo angažirali arhitekta radi izrade novog projekta te dobivaju građevinsku dozvolu 28. veljače 2011. prema kojoj se sada bitno umanjuje projekt i mijenjaju se uvjeti gradnje, tako da su u mogućnosti izgraditi manju površinu i to samo četiri apartmana i sa manje parkirnih mjesta. Upravni sud je presudom broj Us-12050/07 od 24. ožujka 2011. prihvatio žalbu prednika tužitelja te poništio rješenje Ministarstva koje se odnosilo na odgodu izvršenja građevne dozvole. Ministarstvo potom donosi novu odluku te poništava zaključak Ureda državne uprave od 27. studenog 2006. kojim je rješenjem dopuštena obnova postupka izdavanja dozvole. Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije je zaključkom od 15. svibnja 2012. odbacilo zahtjev O. M. za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole izdane 22. svibnja 2005. Tužitelj navodi kako je nakon sklapanja ugovora o unošenju gospodarske cjeline u društvo D. d.o.o. isto društvo i upisano u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina. Nadalje,

tužitelj ističe kako je u međuvremenu došlo do sklapanja Ugovora o podjeli i preuzimanju koji nadomješta plan podjele s društvom V. d.o.o. od 27. studenog 2009., a kojim su predmetne nekretnine prenesene u vlasništvo V. d.o.o. Kako je već u tome trenutku nastala šteta društvu D. d.o.o. to je društvo D.. d.o.o. i nadalje aktivno legitimirano za podnošenje ove tužbe radi naknade štete koja je nastala nepravilnim i nezakonitim radom tijela državne uprave. Tužitelj navodi kako se šteta odnosi na naknadu koju je platio za izradu projektne dokumentacije, troškova nadzora nad izvođenjem radova, iskolčenje objekta, arheološka iskapanja, rad bagera i prijevoz iskopanog materijala na deponiju, kamata na izvršene isplate, te na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 4.829.314,15 kn. Tužitelj tvrdi kako je aktivno legitimiran u ovom postupku zahtijevati isplatu navedenog iznosa na ime štete, bez obzira na Ugovor o ustupanju - prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja, kojim je tražbina ustupljena trećim osobama, jer da je između sudionika toga Ugovora sklopljena izvansudska nagodba kojom su utvrđeni odnosi u pogledu utužene tražbine i to na način da će fizičkim osobama pripasti pravo na naplatu predmetnog potraživanja u iznosu od 2.762.281,42 kn s pripadajućim kamatama, dok preostali iznos pripada Stečajnoj masi D. d.o.o. u stečaju. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu odnosno tijekom postupka u bitnome navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. ističe kako tužitelj nije aktivno legitimiran jer je nekretnina u vlasništvu društva V. d.o.o. i koja je prema aktu Istarske županije od 3. svibnja 2011. investitor. osporava i pravnu osnovu zahtjeva, jer nije obuhvaćena i odgovornost jedinica lokane samouprave koje ulaze u njihov djelokrug. Ujedno smatra kako eventualni propusti u postupanju, sami za sebe, nisu prihvatljiva osnova za zaključivanje o nezakonitosti ili nepravilnosti kao jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti. Tuženica je istaknula i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je utužena tražbina ustupljena trećim osobama i građevinska dozvola je izdana investitoru i vlasniku nekretnina V. d.o.o. predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženici.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak u zemljišne knjige, u građevinsku dozvolu od 25. veljače 2005., u zaključak od 27. studenoga 2006., u žalbu na taj zaključak, u rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 14. svibnja 2007., u tužbu protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša, u rješenje od 27. rujna 2007., te u rješenje od 16. lipnja 2008., u žalbu zbog šutnje administracije od 17. veljače 2009. i 25. svibnja 2009., u građevinsku dozvolu od 4. lipnja 2009., u rješenje od 17. lipnja 2009., u rješenje od 23. studenog 2009., u građevinsku dozvolu od 23. veljače 2011., u izmjene građevinske dozvole od 3. svibnja 2011., u presudu Upravnog suda RH broj US-12050/2007-9 od 24. ožujka 2011., u rješenje Ministarstva od 29. kolovoza 2011., u zaključak Istarske županije od 15. svibnja 2012., u financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 3. svibnja 2012. društva P. – revizija d.o.o.,

O., u Ugovor o kupoprodaji od 18. lipnja 2004., u preslike računa izvadaka iz Z. banke sve na stranici 122. do 169. spisa, u Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline obrta D. u trgovačko društvo D. d.o.o. O. u postupku pripajanja s prilozima uz taj Ugovor sve na stranicama 170.do 180. spisa, u Dodatak tome Ugovoru od 14. lipnja 2006., u iskaz J. G. s ročišta od 9. travnja 2013., u financijsko-knjigovodstveni nalaz od 10. svibnja 2013. s prilozima uz taj nalaz, sve na stranicama 219. do 283. spisa, u iskaz vještaka D. V. s ročišta od 11. rujna 2013., u rješenje broj St-96/2020-260 od 31. siječnja 2020., u zapisnik broj St-45/15 od 28. ožujka 2013., u Ugovor o podjeli i preuzimanju kojim se nadomješta plan podjele od 30. lipnja 2009., u Ugovor o ustupu - prijenosu potraživanja i ispunjenja od 26. veljače 2014., u izvadak iz zemljišne knjige na stranici 448. do 450. spisa, u Izvansudsku nagodbu od 3. lipnja 2020., u izvadak iz zemljišne knjige od 24. listopada 2013.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za naknadom štete zbog nepravilnog i nezakonitog postupanja tijela državne uprave u ukupnom iznosu od 4.829.314,15 kn.

6. Sud je u postupku utvrdio:

- kako je u ovom predmetu donesena presuda broj P-10/13-25 od 6. prosinca 2013. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici naknaditi štetu tužitelju D. d.o.o. u iznosu od 4.829.314,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama te naknaditi trošak u iznosu od 150.906,25 kn. Predmetna presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-5255/2020-2 od 1. ožujka 2021. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-45/15 od 23. travnja 2015. nad tužiteljem je otvoren stečajni postupak, pa je sud rješenjem broj P-10/13-40 od 11. veljače 2016. utvrdio prekid postupka,

- po prijedlogu stečajnog upravitelj postupak je rješenjem suda broj P-10/13-43 od 1. travnja 2016., nastavljen,

- rješenjem s Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-10/2013-55 od 18. lipnja 2020. utvrđen je ponovo prekid postupka jer je tužitelj rješenjem suda broj Tt- 19/2016-3 od 27. prosinca 2019. brisan iz sudskog registra,

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-96/20-260 od 31. siječnja 2020. nastavljen je stečajni postupak nad Stečajnom masom iza D. d.o.o. u stečaju, te je rješenjem suda poslovni broj P-343/2020-61 od 12. studenog 2020. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari sada tužitelja Stečajna masa iz D. d.o.o. u stečaju,

- Ugovorom o podjeli i preuzimanju koji nadomješta plan podjele od 30. lipnja 2009. društvo V. d.o.o je preuzelo više dijelova imovine D. d.o.o., između koje i nekretnine upisane u zk. ul. 2281 k.o. P. na kč.br. 224/2 i 224/5,

- Ugovorom o ustupu-prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja od 26. veljače 2014. društvo D. d.o.o. kao ustupitelj je ustupilo tražbinu koja je predmet ovoga spora primateljima J. G., D. L., S. G. i Z. Z.-L.,

- Stečajna masa iz D. d.o.o. u stečaju je 3. lipnja 2020. sklopila izvansudsku nagodbu sa J. G., D. L., S. G. i Z. Z.-L., kojom je dogovoreno da u slučaju uspjeha Stečajne mase u ovom sporu J. G., D. L., S. G. i Z. Z.-L., pripada pravo na naplatu potraživanja u iznosu od 2.762.281,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok preostali iznos pripada Stečajnoj masi.

7. Sud nije izvodio dokaze koje je predložio tužitelj, jer je po ocjeni ovoga suda postalo je sporno ovlaštenje tužitelja zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa, s obzirom da je prednik tužitelja društvo D. d.o.o. svoje potraživanje iz ovog postupka Ugovorom o ustupu-prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja od 26. veljače 2014. ustupio J. G., D. L., S. G. i Z. Z.-L..

8. S tim u vezi ovaj sudi izražava shvaćanje da je prednik tužitelja ustupanjem tražbine prestao biti tuženicin vjerovnik pa stoga pravni slijednik društva D. d.o.o. sada tužitelj Stečajna masa iza D. d.o.o. u stečaju, ne može s uspjehom tražiti da se tražbina ispuni prema njemu.

9. Prema odredbi članka 195. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP) ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo u kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim, to ne znači da tužitelj ( u konkretnom slučaju prednik tužitelja) koji je cedirao svoju tražbinu može voditi parnicu i uspjeti u njoj, kao da te cesije uopće nije bilo.

10. Naime, odredba članka 195. ZPP omogućava, tužitelju da nastavi parnicu koju je otpočeo, ali njegov uspjeh u toj parnici zavisi o tome hoće li svoje procesno- pravno ovlaštenje uskladiti s novonastalom materijalno-pravnom situacijom. U konkretnoj procesnoj situaciji, kada je cesijom sporne tražbine, tužitelj prestao biti vjerovnik, on ne može uspjeti s tužbenom zahtjevom da tuženica tu tražbinu njemu ispuni.

11. U konkretnom slučaju riječ je o ustupanju umjesto ispunjenja, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupu-prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja od 26. veljače 2014.

12. Prema odredbi članka 88. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO) kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ovakvo ustupanje je po mišljenu ovoga suda, zapravo zamjena ispunjenja, jer su se vjerovnik i dužnik sporazumjeli da umjesto isplate duga dužnik svom vjerovniku ustupi svoje potraživanje prema trećem. Dakle, ustupanjem umjesto ispunjenja gasi se obveza koju je ustupitelj imao prema primatelju ustupa, a gasi se i potraživanje ustupitelja prema dužniku jer ono prelazi na primatelja. Primatelj postaje vjerovnik prema trećem po ustupljenom potraživanju.

13. U konkretnom slučaju stranke D. d.o.o. te J. G., D. L., S. G. i Z. Z.-L., su riješile svoj dužničko-vjerovnički odnos ustupanjem potraživanja prema Republici Hrvatskoj u iznosu od 4.829.314,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, a kako to proizlazi iz članka 3. Ugovora o ustupanju – prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja od 26. veljače 2014. Stoga se ugasila obveza tuženice po toj osnovi prema društvu D. d.o.o. Tužitelju više ne pripada pravo tražiti ispunjenje te obveze od tuženice.

14. Po ocjeni ovoga suda to što se Stečajna masa iza D. d.o.o. u stečaju dogovorila s trećim osobama, konkretno preuzimateljima na koje je prešla tražbina, da će im u slučaju uspjeha u ovoj parnici platiti iznos od 2.762,281,42 kn s kamatama, a ostalo zadržati za sebe, nema nikakvog značenja za odluku u ovom sporu, jer tužitelj više nije ovlašten zahtijevati od tuženice isplatu utuženog iznosa u svoje ime i za svoj račun. Naime, prednik tužitelja, pa tim i tužitelj više nemaju tražbinu prema tuženici i to danom sklapanja Ugovora o ustupanu – prijenosu potraživanja umjesto ispunjenja, odnosno do 26. veljače 2014.

15. Prema tome, budući da tužitelj nakon prijenosa utuženog potraživanja na drugu osobu više nije aktivno građanskopravno legitimiran tražiti od suda da naloži tuženici ispunjenje tražbine tužitelju, valjalo je odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

16. S obzirom na ovu okolnost sud nije postupio po uputi suda drugog stupnja iz ukidnog rješenja, jer je ocijenio kako izvođenje daljnjih dokaza i utvrđivanje činjenica sada nije bitno za rješenje ovoga spora.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 162. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, dalje:Ot)

18. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.t.1Ot), sastava obrazloženog podneska (Tbr. 8.t.1.Ot) od 21. siječnja 2013., od 5. rujna 2013., 11. listopada 2013. i 17. studenog 2021.. sve u iznosu od po 48.290,00 kn, sastav podneska od 20. veljače 2013 (Tbr.8.t.3.Ot) u iznosu od 500,00 kn, za zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 20. veljače 2013., od 9. travnja 2013., od 11. rujna 2013., od 24. listopada 2013., od 23. rujna 2021., od 9. studenog 2021 . i od 13. prosinca 2021. u iznosu od po 48.290,00 kn, trošak pristupa ročištu za objavu presude od 6. prosinca 2013. u iznosu od 500,00 kn i trošak sastava žalbe na presudu od 9. prosinca 2013. (Tbr.10. t.1. Ot) u iznosu od 60.360,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 640.840,00 kn.

19. Tuženici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 21. veljače 2013. u zatraženom iznosu od 48.290,00 kn već je priznat trošak prema Tbr.8.t.3 Ot u iznosu od 500,00 kn, jer je riječ o podnesku kojim tuženica predlaže samo obavijestiti treću osobu o postojanju parnice. Nije niti priznat trošak sastava podneska od 11. listopada 2013. u iznosu od 48.290,00 kn jer to po svom sadržaju nije bio nužno potreban podnesak jer u njemu se ponavlja već rečeno tijekom postupka. Nije niti priznat trošak sastava žalbe od 12. travnja 2016. u iznosu od 24.150,00 kn, jer tuženica s tom žalbom nije uspjela pa joj niti ne pripadaju troškovi. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 120.230,00 kn odbio kao neosnovan.

20. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 21. siječnja 2022.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.