REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj 10-Povrv-177/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci po sucu Nadi Maraš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. B., OIB: …, zastupanog po S. Ž. odvjetniku iz R., protiv tuženika Z. L. R. d.o.o. O., OIB: …, zastupanog po K. M. odvjetnici iz R., radi isplate iznosa od 29.015,28 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2021. u prisutnosti S. Ž. kao punomoćnika tužitelja te K. M. kao punomoćnice tuženika i T. P. zastupnika po zakonu tuženika objavljene 21. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-151/2019-2 od 12.03.2019. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 29.015,28 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 5.04.2016. do isplate te trošak ovrhe u iznosu od 837,69 kn sve u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.355,00 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-151/2019-2 od 12.03.2019. obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 29.015,28 kn spp i trošak ovrhe u iznosu od 837,69 kn.

2. U pravovremeno izjavljenom prigovoru tuženik je ustvrdio da ističe prigovor zastare jer da je od dana izdavanja računa do podnošenja prijedloga za ovrhu prošlo više od tri godine. Tuženik je ustvrdio da je odmah po primitku utuženi račun vratio tužitelju te da ga nikada nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti koristio pravo na odbitak predporeza jer da tužitelj nije izvršio uslugu popravka i servisa viličara u cijelosti i sukladno dogovoru. Tuženik je ustvrdio da je odmah nakon što je tužitelj vratio viličar obavijestio tužitelja o problemima s viličarom te da je zatražio da otkloni kvarove odnosno da potvrdi da li je viličar u takvom stanju siguran za rad, a te primjedbe da je istaknuo i u radnom nalogu servisa broj 16/07/2006. Tuženik je ustvrdio da je tužitelju vezano za to uputio više e-mailo-ova, ali da se tužitelj na njih oglušio tako da je tuženik bio prisiljen angažirati drugu firmu (V. d.o.o.) koja da je u konačnici popravila predmetni viličar.

3. Tužitelj je u podnesku od 21.11.2019. ustvrdio da nije osnovan prigovor zastare jer da je datum dospijeća računa 4.04.2016. Tužitelj je ustvrdio da se u ovom slučaju radi o potraživanju po računu broj 211-01-91 od 23.02.2016., a taj račun da je izdan temeljem ponude tužitelja broj 10004 od 11.01.2016., prihvata te ponude od istog datuma te radnog naloga tužitelja 16/07/2016 od 4.02.2016. Tužitelj je ustvrdio da osporava da mu je tuženik vratio utuženi račun. Tužitelj je ustvrdio da nije sporno da je nakon primopredaje radnog stroja tuženik isticao određene prigovore, ali da se radilo o elementima stroja koji nisu bili obuhvaćeni radovima tužitelja pa da stoga tužitelj nije niti bio dužan otkloniti. Tužitelj je ustvrdio da su računi društva V. d.o.o. Č. izdani dana 17. i 22.02.2017. odnosno godinu dana nakon što je tužitelj obavio popravke na stroju iz čega da proizlazi da je radni stroj bio u funkciji inače bi se taj servis obavio odmah, a ne nakon godinu dana. Tužitelj je ustvrdio da kada se usporede stavke servisa koji su obavljeni 2017. sa računom tužitelja se lako može utvrditi da se ne radi o servisnoj usluzi na istim sklopovima radnog stroja te da se jedina stavka koja se tiče poklopca generatora (851,95 kn) može dovesti u vezu s radovima koje je izveo tužitelj. Tužitelj je ustvrdio da je s tuženikom pokušao razriješiti plaćanje utuženog računa pa da je početkom 2019. od strane tuženika traženo umanjenje izdanog računa zbog navodnih nedostataka na što da je tužitelj pristao i dana 11.02.2019. izdao knjižno odobrenje na iznos od 5.120,35 kn i tako svoje potraživanje smanjio na utuženi iznos, ali da tuženik ni tako umanjen iznos računa nije podmirio.

4. Tuženik je u podnesku od 9.12.2019. ustvrdio da mu je tužitelj vratio s popravka viličar sa slijedećim nedostacima: pri pokretanju viličara naprijed/nazad čulo se "roštanje" oko motora, iz hidraulike curi/kaplje ulje i kada je isti bez tereta i prilikom korištenja hidrauličnih komadi "gas" ostaje zablokiran zbog čega se viličar sam kreće i nepouzdan je za rad. Tuženik je ustvrdio da je, po njegovom mišljenju, tužitelj upravo zato što mu je samoinicijativno izdao odobrenje na iznos od 5.120,35 kn potvrdio svoju odgovornost za nedostatke na viličaru. Tuženik je ustvrdio da je uvidom u utuženi račun tužitelja razvidna i stavka utovar, istovar, dovoz i odvoz viličara pa da tuženik pretpostavlja da su nedostaci uočeni na viličaru posljedica nestručnog utovara, istovara, odvoza ili dovoza viličara od strane tužitelja i da je za te nedostatke u svom slučaju odgovoran tužitelj budući oni nisu postojali u vrijeme kada je predmetni viličar predan tužitelju na servis i popravak. Tuženik je ustvrdio da je prilikom naručivanja popravka i servisa viličara izričito tražio jamstvo od 12 mjeseci na ugrađenu opremu, izvršene radove i cjelokupnu funkcionalnost viličara kao rezultat popravka te da u slučaju nefunkcionalnosti proizašle iz servisa troškove popravka i prijevoza snosi tužitelj. Tuženik je ustvrdio da tužitelj nije imao primjedbe na takvo jamstvo pa da smatra da je na njega prešutno pristao.

5. Tuženik je u podnesku od 18.03.2020. ustvrdio da u spis dostavlja video snimku rada predmetnog viličara nakon primopredaje.

6. Sud je rješenjem broj Povrv-177/2019-21 od 23.04.2021. odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku strojarske struke, vještakom je imenova dipl. ing. stroj. M. S. iz R. s tim što je zadatak vještaka bio dati nalaz i mišljenje o tome da li su prigovori koje je tuženik iznio u e-mail poruci od 4.02.2016. u vezi s radovima koje je tužitelj izvršio po ponudi broj 10004 od 11.01.2016. i u utuženom računu te da li postoji veza između radova koje je tužitelj izveo po toj ponudi i računu i radova izvedenih od strane društva V. d.o.o. Č. po računima koji su priloženi u spis.

7. Vještak je dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje 28.05.2021.

8. Tužitelj je u podnesku od 11.06.2021. ustvrdio da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka.

9. Tuženik je u podnesku od 8.07.2021. iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Vještak se pisano očitova na primjedbe tuženika 3.12.2021.

11. Pun. tužitelja je na ročištu dana 8.12.2021. ustrajao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a pun. tuženika kod iznesenih prigovora.

12. Vještak strojarske struke je na istom ročištu usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje.

13. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem kao svjedoka D. M. i D. R. te vještačenjem po vještaku strojarske struke dipl. ing. stroj. M. S..

14. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku dana 11.01.2016. dao ponudu broj 10004 za radove popravka i servisa viličara marke S. … za cijenu od 30.831,25 kn te da je tuženik tu ponudu prihvatio istoga dana (list 42 do 44 spisa).

16. Na daj način tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o djelu iz čl. 590 Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

17. Nadalje, nije sporno da je tužitelj tuženiku za izvršene radove ispostavio račun broj 211-01-91 od 23.02.2016. na iznos od 34.135,63 kn (list 40 do 41 spisa).

18. Sve ovo potvrdili su u svojim iskazima i svjedoci D. M. i D. R. na ročištu dana 18.02.2021. s tim što je svjedok D. M. u svom iskazu naveo i da su bile izvršene još tri stavke popravka koje se odnose na grijače motora i još dva dijela koja nisu bila navedena u ponudi i da je za te stavke tužitelj dobio usmeno odobrenje od tuženika.

19. Nije sporno da je tuženik tužitelju dana 11.02.2019. izdao i knjižno odobrenje po računu broj 150-01-91 na iznos od 5.120,35 kn (list 45 spisa). Radi se o odobrenju po računu broj 211-01-91 od 23.02.2016.

20. Tužitelj u ovom postupku traži od tuženika isplatu preostalog iznosa po tom računu od 29.015,28 kn.

21. Tuženik je istakao prigovor zastare koji nije osnovan.

22. Naime, iz računa broj 211-01-91 od 23.02.2016. vidljivo je da je datum dospijeća plaćanja 4.04.2016. Tužitelj je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio javnom bilježniku dana 6.03.2019. (list 2 spisa) odnosno unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 228 ZOO koji valja primijeniti na ovaj slučaj.

23. Tuženik je, nadalje, prigovorio da je tužitelj radove specificirane u utuženom računu izvršio s nedostacima odnosno da se (nakon šato je viličar vraćen s popravka i servisa) pri pokretanju viličara naprijed/natrag čulo "roštanje" oko motora, da je iz hidraulike curilo odnosno kapalo ulje i kada je stroj bio bez tereta te da je prilikom korištenja hidrauličnih komandi "gas" ostajao zablokiran zbog čega se stroj sam kretao. Tuženik je ustvrdio da je o tim nedostacima pravovremeno obavijestio tužitelja, ali da tužitelj te nedostatke nije otklonio pa da je angažirao treću osobu društvu V. d.o.o. Č. koje da je u konačnici izvršilo popravak viličara za što da mu je tuženik po računima broj 177/SER1/1 od 17.02.2017. platio iznos od 9.434,46

kn, a po računu broj 182/SER1/1 od 22.02.2017. iznos od 2.580,09 kn. Podredno, tuženik je prigovorio da su prije navedeni nedostaci posljedica nestručnog utovara, istovara, odvoza i/ili dovoza viličara što da je tužitelj tuženiku također fakturirao u utuženom računu.

24. Iz iskaza svjedoka D. M. i D. R. sa ročišta od 18.02.2021. slijedi da je tuženik tužitelju nakon preuzimanja viličara zaista ukazao na prije navedene nedostatke te da je tužitelj smatrao kako ti nedostaci nisu posljedica nestručno izvedenog popravka od strane tužitelja odnosno da nemaju veze s radovima koje je izveo tužitelj.

25. Sud je po prijedlogu tužitelja u postupku izveo i dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke dipl. ing. stroj. M. S..

26. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je prema utuženom računu tužitelj izveo redovan servis na motoru i djelomični remont na generatoru viličara S. … godine proizvodnje 1996. Vještak je naveo da se prigovor nakon preuzimanja viličara od strane tuženika odnosi na nedostatke hidrauličnog sklopa viličara (kod manipulacije teretom kao i kod komande gasa), a također i na zvukove oko samog motora. Vještak je naveo da, budući su se predmetni radovi odnosili na servis motora i generatora, navedene primjedbe se ne mogu povezati sa prethodno obavljenim servisnim radovima od strane tužitelja. Vještak je naveo da je prema ručnima društva V. d.o.o. broj 177/SER1/1 i 182/SER1/1 vidljivo da se većina zamijenjenih dijelova koji su fakturirani tim računima odnosi na dijelove strujne instalacije, a jedini dio u ta dva računa koji je povezan sa mehaničkim sklopom na kojem je tužitelj izvršio radove je iz računa 177/SER1/1 pod stavkom 2-poklopac generatora. Vještak je zaključno naveo da ne postoji veza između utuženog računa i računa izdanih od strane društva V. d.o.o. Č..

27. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

28. Tuženik je u podnesku od 8.07.2021. iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje se svode na pitanja da li su nedostaci uočeni od strane tuženika nakon popravka i primopredaje viličara posljedica nestručnog utovara, istovara, odvoza i/ili dovoza viličara od strane tužitelja, da li komandiraju svi strujni dijelovi ostalim dijelovima viličara poput primjerice hidraulike te da li je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio audio snimku dostavljenu u spis.

29. Vještak je usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje na ročištu dana 8.12.2021.

30. Vještak je ustrajao kod pisanog nalaza i mišljenja, a na posebne upite pun. tuženika i tužitelja te zastupnika po zakonu tuženika je izjavio: da nije tražio od tuženika da pregleda viličar, ali pregled viličara u tim okolnostima nakon izmijenjenog stanja i proteka nekoliko godina da nema smisla; da je svoj nalaz i mišljenje sačinio temeljem dostupne dokumentacije, a nakon što je pogledao i preslušao snimku koju je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 18.03.2020. da snimak nije dovoljno kvalitetan da bi se dalo nešto preciznije o radu motora; da upravljački sklopovi na viličaru su mehanički, električni i hidraulični. Mehanički se odnose na uglavnom na pogon, hidraulički se odnose na dio pogona npr. upravljanje, kočioni sustav kao i na manipulaciju teretom, a elektro pogon je nadogradnja za prethodna dva sustava; da se okretanjem ključa u bravi paljenjem motora daje električni impuls za funkcioniranje svih sustava stroja; da je prema računu tužitelja viličar transportiran i popravljan na adresi mehaničara odnosno tužitelja te da budući da nije vidio viličar, prema dokumentaciji, nema potvrde da je bilo što oštećeno u toj manipulaciji sa strojem; da bi da je došlo do bilo kakvog pada ili okretanja stroja prvo bi bila oštećena limarija (kabina, vilice, kotači); da se većina stavki zamijenjenih dijelova po računima tužitelja i firme V. d.o.o. odnosi na stavke unutar odnosno ispod karoserije viličara; da je, ako je mišljenje da se radi o oštećenjima dijelova sa računa u transportu, to moguće jedino ako imamo vanjska oštećenja viličara; da bez vanjskih oštećenja nije moguće da je došlo do bilo kojeg oštećenja stavki koje se nalaze unutar stroja u transportu; da je prema računu koji je predmet spora bilo zahvata u mehaničkom i električnom sklopu stroja; da se u računu tužitelja i u računu V. d.o.o. ne nalaze iste stavke osim poklopca generatora, a poklopac generatora da se ne može pokvariti već se jedino može fizički oštetiti; da se u oba računa pojavljuje stavka koja se odnosi na električne radove s tim da električni radovi u računima V. d.o.o. nisu specificirani; da se u računu tužitelja elektro radovi u stavci 4 odnose na radove na dijelu generatora, a u računu V. d.o.o. se odnose na elektro radove, ali na opće održavanje u istima; da elektro radovi iz računa V. d.o.o. broj 182 nisu povezani s elektro radovima iz računa tužitelja; da zamijenjeni dijelovi po računu V. d.o.o. broj 182 predstavljaju dijelove koji su predmet redovnog održavanja odnosno periodički se moraju promijeniti, a iz računa broj 177 se odnose na redovno održavanje osim poklopca generatora i kontakt brava; da do oštećenja kontakt brave može doći upotrebom.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke jer je ocijenio da je objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke. Stoga je sud je rješenjem sa ročišta od 8.12.2021. odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim vještačenjem po vještaku strojarske struke budući je imenovani vještak u potpunosti sačinio nalaz i mišljenje prema postavljenom zadatku od strane suda te odgovorio na sva pitanja tužitelja i tuženika.

32. Prema tome, sud zaključuje da nedostaci za koje tuženik tvrdi da su se pojavili nakon popravka i servisa viličara od strane tužitelja nisu u vezi s radovima koje je tužitelj izvodio odnosno nisu posljedica nestručno izvedenog popravka i servisa. Nadalje, sud zaključuje da je društvo V. d.o.o. Č. na istom stroju (viličaru) izvodilo radove druge vrste odnosno da ti radovi nemaju veze s radovima koje je izvodio tužitelj i koji su predmet spora. Drugim riječima to znači da društvo V. d.o.o. nije "popravljalo" nedostatke nastale zbog lošeg rada tužitelja. U odnosu na tvrdnju tuženika da bi nedostaci mogli biti posljedica nestručnog utovara/istovara odnosno odvoza/dovoza ističe se da je vještak i tu mogućnost otklonio jer bi u tom slučaju moralo doći do vanjskih oštećenja stroja koji bi bili odmah vidljivi. Pri tome nije od značaja što vještak nije (u ovoj parnici) pregledao stroj jer je prošlo više od 5 godina od kada je tužitelj izvodio radove na njemu za koje su se vrijeme na stroju zasigurno dogodile određene promjene. Tuženik nije dokazao (ako ne osiguranjem dokaza, a ono barem fotografijama iz tog vremena) da su postojala nekakva vanjska oštećenja na stroju niti je priložio dokaze o tome da bi netko popravljao takva oštećenja.

33. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj radove fakturirane utuženim računom izvršio bez nedostatka i po pravilima struke te da mu je tuženik ostao u obvezi platiti cijenu za izvršene radove po računu koji je predmet spora.

34. Sud je rješenjem sa ročišta od 8.12.2021. odbio i prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika T. P. jer je to, s obzirom na ranije obrazloženo, ocijenio suvišnim.

35. Kako nije sporno da tuženikova obveza plaćanja utuženog iznosa nije prestala, u smislu odredbe čl. 160 st. 1 ZOO, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u točki I izreke presude.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 640,00 kn te na ime nagrade i naknade punomoćniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 6.875,00 kn i to za sastav podneska od 21.11.2019. i 14.06.2021. po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 21.11.2019., 5.02.2020. i 5.10.2021. po 500,00 kn, a dana 18.02.2021. i 8.12.2021. po 1.000,00 kn i za PDV 1.375,00 kn. Tužitelju su priznati i troškovi na ime plaćenog predujma za vještačenje po vještaku strojarske struke u iznosu od 2.840,00 kn.

Rijeka, 21. siječnja 2022.

Sudac

Nada Maraš v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA

Protiv ovog rješenja-presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave izvršene sukladno odredbi čl. 335 st. 8-11 ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 tč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).