REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-569/21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C. P. O. S..L., B.,

Š., OIB: …, zastupan po pun. V. N. odvj. u Z.,

protiv tuženika I. M. iz …, K., o. V., OIB: .., zastupan po pun. M. A. odvj. u V., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 08. prosinca 2021. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja I. B. odvj. vjež. u S., i zamj. pun. tuženika I. A.

odvj. u V., dana 21. siječnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika T. K.-M. iz S., .., posl. br. Ovrv-

599/2020 od 20. siječnja 2021. god., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 3.940,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja će otpočeti teći od dana pravomoćnosti ove presude, pa do isplate.

U odnosu na više zatraženi iznos od 1.060,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2020. god., pa do dana pravomoćnosti ove presude, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Dana 06. listopada 2020. god., kod Javnog bilježnika T. K.-M. iz S., … zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, podnesen dana 02. listopada 2020. god., protiv tužene kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 5.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2020. god., pa do isplate, a temeljem priloženog Izvoda iz knjige otvorenih stavaka od 29. rujna 2020. god., i to iz osnova pozajmice br. CPO-31682.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda pod posl. br. Povrv-569/21 od 19. ožujka 2021. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tužene, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi Javnog bilježnika T. K.-M. iz S., … posl. br. Ovrv-599/2020 od 20. siječnja 2021. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U prigovoru - odgovoru na tužbu od 05. veljače 2021. god., tužena navodi da iz knjigovodstvene dokumentacije tužitelja nije razvidna ni osnova, niti visina tužiteljevog potraživanja, odnosno iz iste ne proizlazi postojanje tražbine tužitelja u zatraženom iznosu, a naročito zato jer je tužena već odavno podmirila u cijelosti sva potraživanja ovdje tužitelja, i to uplatama izvršenim dana 10. ožujka 2020. god., 22. travnja 2020. god., 18. svibnja 2020. god., 17. lipnja 2020. god., 17. srpnja 2020. god., i 17. kolovoza 2020. god., u ukupnom iznosu od 6.300,00 kn. Tužitelj u podnesku od 30. travnja 2021. god., navodi da je tužena kao zajmoprimac sa tužiteljem kao zajmodavcem, dana 19. veljače 2020. god., na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva C. P. O. S..L.,

sklopila Ugovor o zajmu br. CPO – 31682.

Prema čl. 293 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 499 ZOO-a, za postojanje Ugovora o zajmu potrebno je da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, i to određenom iznosu novca i vremenu trajanju zajma. Obzirom da zakonodavac za Ugovor o zajmu ne propisuje određeni oblik, takav se ugovor smatra neformalnim dvostrano – obvezujućim ugovorom, pa stoga može biti sklopljen u bilo kojoj formi.

U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tužena je zatražila zajam u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn, s dospijećem dana 20.03.2020. godine.

Tužena je radi produljenja dospijeća zajma odgodila rok otplate zajma, a sve sukladno članku 10 Općih uvjeta, te je produljila krajnji rok dospijeća do dana 16.09.2020. godine. Budući da protekom roka dospijeća nije platila dugovanje, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak.

Sklapanje ugovora uređen je člankom 4 i 5 Općih uvjeta. Nakon što je tužena podnijela Zahtjev za odobrenje zajma, podnijela odgovarajuću dokumentaciju, te poslala SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njezin bankovni račun. U skladu s čl. 4 i 5 Općih uvjeta o ugovoru i zajmu zajmodavca, upoznavanje s Općim uvjetima i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tužene da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca, te je bez toga nemoguće sklopiti Ugovor o zajmu. Označavanjem polja "Prihvaćam" na internetskoj stranici zajmodavca, tužena je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavila da će ih se pridržavati.

Prihvatom Općih uvjeta, tužena je sukladno odredbi čl. 5, dostavila kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne.

Temeljem navedenog ugovora, tužena je za isplatu iznosa zajma, sukladno čl. 6 Općih uvjeta poslala SMS poruku na broj tužitelja s tekstom "Isplati CPO – 31682".

Tužitelj je kao zajmodavac dana 19. veljače 2020. god., isplatio tuženoj novčani iznos od 3.940,00 kn (odnosno 4,000,00 kn umanjeno za 60,00 kn troškova obrade zajma), dok se je tužena obvezala vratiti navedeni iznos, uvećan za 1.000,00 pristojbe, a sukladno čl. 8 Općih uvjeta, i to najkasnije sa danom dospijeća 20. ožujka 2020. godine.

Navedenim radnjama je sklopljen Ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247, čl. 286 i čl. 293 Zakona o obveznim odnosima.

Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio, uplativši iznos zajma na tekući račun tužene, dok zajmoprimac, ovdje tužena, nije izvršila svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate koju je tužitelj dokazao potvrdom C. B., uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem Ugovora o zajmu.

Sukladno čl. 7 Općih uvjeta, troškovi obrade Zahtjeva ovise o iznosu zajma, a trajanje u skladu sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10 Općih uvjeta, na dan dospijeća Zajma, Zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate Zajma. Rok odgode roka otplate Zajma mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima. Društvo za isplaćeni zajam naplaćuje Klijentu fiksnu pristojbu koja ovisi o visini zajma, te u konkretnom slučaju iznosi 1.050,00 kn. Slijedom navedenog, ukupni dug tužene prema tužitelju iznosi 5.000,00 kn, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim uz Opće uvjete zajmodavca, ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je pokrenuo predmetni ovršni postupak. Tužena, dakle, u ovom postupku duguje s osnova zajma, iznos sa pristojbom od 5.000,00 kn.

Tužitelj nadalje ističe kako su prigovori tužene neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o zajmu i Općim uvjetima tužitelja, a na koje je izričito pristala prilikom apliciranja za zajam i sklapanja Ugovora o zajmu.

Tužitelj je istim podneskom konačno postavio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

U podnesku od 23. lipnja 2021. god., tužena ističe kako su pravne tvrdnje i navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, te nemaju utjecaja na odnos stranaka, a naročito tužiteljevo pozivanje na neke "europske" propise koji se spominju u Općim uvjetima tužitelja, i koji nemaju nikakve veze ne samo sa ovim postupkom, već ni sa općom materijom ugovora o potrošačkom kreditiranju. Tako se spominje da "rok odgode otplate kredita mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima", i slični navodi koji nemaju nikakve veze sa predmetom spora. Naime, Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima su doslovno tablica koja sadrži popis podataka koji se daju potrošaču prilikom sklapanja Ugovora o potrošačkim kreditima "što naravno ni sam tužitelj nije napravio niti dostavio ovdje tuženoj", te ista nema nikakve odredbe s kojima bi neki tužiteljevi pravno ništetni pravni poslovi trebali ili mogli biti usklađeni.

O nijednoj stavci ugovora na koje se tužitelj poziva nije se pojedinačno pregovaralo, i svi takvi ugovori su sklopljeni protivno kogentnim zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, i Zakona o zaštiti potrošača, te osnovnim načelima obveznog prava, konkretno načelu savjesnosti i poštenja, te načelu jednake vrijednosti činidba.

Prema tome, odredbe glavnog ugovora, Općih uvjeta i Anexa ugovora su nepoštene, te prema tome i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, i jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve na štetu potrošača, te također i zbog nedostatka potrebnih ovlaštenja na strani tužitelja za sklapanje takvih ugovora.

Nadalje navodi da tužena nije na ništa pristala, niti se sa tužiteljem usuglasila o bitnim sastojcima ugovora, već je pristupila ugovorima s tužiteljem prisiljena nuždom i teškim materijalnim stanjem, uz nedovoljno iskustvo i lakomislenost, a koje okolnosti je tužitelj iskoristio, te i nadalje iskorištava kod drugih osoba, te s njima sklapa ugovore koji nisu u skladu sa osnovnim načelima obveznog prava, te u kojima je korist tužitelja nerazmjerna koristi koji potrošači dobivaju iz takvih ugovora.

Tako je tužena na temelju predmetnih ugovora o zajmu dobila od tužitelja iznos od 4.000,00 kn, a vratila mu je 6.300,00 kn, te bi mu valjda prema ugovoru koji je s njim sklopila, trebala još vratiti daljnjih 5.000,00 kn, i to na ime nekih "pristojbi" i "prolongata".

Napominje se kako je kamata naknada u novcu koja se plaća za korištenje tuđeg novca, te preimenovanje izraza "kamata" u "pristojba" ne čini ugovore u kojima su ugovorene kamate iznad zakonom propisane razine, zakonitima ni na koji način. Štoviše, na Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima sastavljenim za potrebe predmetnog ugovora koje je sam tužitelj dostavio u spis predmeta, izričito se navodi da je efektivna kamatna stopa "EKS" za navedeni kredit čak 1715.23%.

Prema tome, tužiteljeva tražbina ne postoji jer se ista temelji na zelenaškom ugovoru koji je ništetan sukladno čl. 329 st. 1 ZOO-a, a isto tako su ništetni svi Anexi, novacije ili dopune takva ništetnog ugovora. Naime, Ugovorom o zajmu br. CPO – 31682 je ugovorena nezakonita kamata, koja se na mjestima naziva "pristojbom". Kamata je naknada za posuđivanje novca, te se ugovaranje neke naknade (pristojbe, poreza, doprinosa, alimentacije i sl.) za zajam smatra ugovaranje kamate.

Tužitelj je sa tuženom sklopio ugovor na daljinu, te pri tome nije ispoštovao formu propisanu odredbama čl. 81 do 86, odnosno čl. 57 i čl. 69 ZZP, što je očigledno iz navoda same tužbe i izostanka navoda i dokaza o urednoj dostavi propisanih predugovornih obavijesti i potvrde o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju, a koji teret dokaza je na tužitelju sukladno odredbi čl. 93 istog zakona. Nadalje, tužitelj nema niti je u vrijeme sklapanja ugovora imao potrebno odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranje u RH, te je stoga svaki ugovor koji je isti sklopio sa tuženom kao potrošačem, u cijelosti ništetan sukladno čl. 19 j Zakona o potrošačkom kreditiranju, prema kojoj su izričitoj odredbi svi takvi ugovori ništetni.

Konačno, tužena je u cijelosti vratila sve što je primila od tužitelja na temelju Ugovora o zajmu CPO – 31682, i to uplatama od dana 20. ožujka 2020. god., 22. travnja 2020. god., 18. srpnja 2020. god., 17. lipnja 2020. god., 17. srpnja 2020. god., i 17. kolovoza 2020. god., u ukupnom iznosu od 6.300,00 kn, dakle i više od iznosa koji je dobila (što tužitelj i ne spori), sve bez obzira na daljnje ništetne ugovore, dopune ništetnih ugovora "prolongate", "pristojbe" i ostale maštovite i nezakonite kreacije tužitelja.

Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2021. god., navodi kako su prigovori tužene neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o zajmu i Općim uvjetima tužitelja, a na koje je tužena izričito pristala prilikom apliciranja za zajam i sklapanja Ugovora o zajmu. Sukladno čl. 7 Općih uvjeta, troškovi obrade zahtjeva ovise o iznosi zajma, a trajanje u skladu sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10 Općih uvjeta, na dan dospijeća Zajma, Zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate Zajma. Tužena je odabrala prolongirati otplatu Zajma, te pristala na uvjete točno utvrđene u Ugovoru o Zajmu i Općim uvjetima tužitelja.

Dana 04. listopada 2021. god., zaprimljena je zatražena Obavijest Ministarstva financija RH Kl. 450-06/21-01/4, Ur.br. 513-06-03-21-2 od 24. rujna 2021.god., u kojom izvješćuje ovaj sud da prema evidencijama Ministarstva financija, tužitelj nije od Ministarstva financija zatražio, niti dobio odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.

Na raspravnom ročištu dana 08. prosinca 2021.god., tužitelj navodi da je Španjolsko trgovačko društvo koje nema odobrenje za potrošačko kreditiranje u RH, jer to nije potrebno prema zakonima u Š..

Tužena na istom ročištu ističe kako je predmetni Ugovor ništetan sukladno izričitoj odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju, te stoga nema osnove za prihvaćanje tužbe iz tužbenog zahtjeva.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvod iz knjige otvorenih stavaka od 29. rujna 2020. god., Pregled plaćanja sa računa HR6624020063206584100, Opće uvjete ugovaranja zajma C. P. O. S..L. sa prilogom br. 1 – tabela proizvoda i br. 2 – tabela pristojbi za odgodu zajma, Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima, preslik Kartice tekućeg računa E. B. br. 62020110039569736, preslik Osobne iskaznice tužene br. 110493651 PP V. od 04.11.2013. god., jednu Fotografiju, Pregled primljenih SMS poruka, Kunski platni nalog br. 2850440 C. B. od 19.02.2020. god., Ugovor o zajmu – CPO – 31682 od 19.02.2020.god., Otplatni plan – CPO – 31682 os 19.02.2020. god., Odgodu otplatnog plana br. 20918 od dana 20.03.2020. god., br. 22043 od dana 22.04.2020. god., br. 22866 od 18.05.2020. god., br. 24005 od dana 18.06.2020. god., br. 24940 od dana17.07.2020. god., i br. 25899 od dana 17.08.2020. god., Aneks ugovora o zajmu br. 1 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 2 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 3 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 4 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 5 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, i Aneks ugovora o zajmu br. 6 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Pregled Tekućeg kunskog računa platitelja HR662402006320658 4100, Prolongat po ugovoru CPO – 31682 hub 3 od 17. lipnja 2020. god., 17. kolovoza 2020. god., 18. svibnja 2020. god., 20. ožujka 2020. god., 17. srpnja 2020., god . i 22. travnja 2020. god., te Obavijest Ministarstva financija Kl. 450-06/21-01/4, Ur.br. 513-06-03-21-2 od 24. rujna 2021. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 322 st.1, da je Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Predmetni Ugovor o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god., temeljem kojega je tužitelj kao zajmodavac, odobrio tuženoj kao zajmoprimcu, zajam u iznosu od 4.000,00 kn, na period od 30 dana, umanjen za iznos od 60,00 kn za iznos troška obrade (toč. II Ugovora o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god.), a tužena se obvezala vratiti zajam u roku od 30 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 1.000,00 kn (toč. III Ugovora o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god.), te naknadno sklopljeni Aneks ugovora o zajmu br. 1 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 2 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 3 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 4 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 5 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, i Aneks ugovora o zajmu br. 6 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, a temeljem kojih je tužitelj kao zajmodavac dopustio tuženoj kao zajmoprimcu odgodu roka otplate zajma u skladu s otplatnim planom u prilogu Aneksa ugovora pod uvjetom da je tužena kao zajmoprimac prethodno uplatila naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od po 1.050,00 kn (toč. II sklopljenih Aneksa ugovora br. 1 od 20. 03. 2020. god., br. 2 od 22. 04. 2020. god., br. 3 od 18. 05. 2020. god., br. 4 od 18. 06. 2020. god., br. 5 od 17. 07. 2020. god. i br. 6 od 17. 08. 2020. god.), po ocjeni ovog suda ne predstavlja ništa drugo nego li kreditiranje tužene od strane tužitelja temeljem sklopljenog Ugovora o potrošačkom kreditu, pa se tužena tijekom postupka osnovano poziva na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Zakon o potrošačkom kreditiranju (N.N. br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), propisuje u odredbama čl. 19.j, da ako je Ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posjednik, koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan (st.1). U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka, potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost (st. 2).

Kako je već navedeno, dana 04. listopada 2021. god., kod ovog suda je zaprimljena zatražena Obavijest Ministarstva financija RH Kl. 450-06/21-01/4, Ur.br. 513-06-03-21-2 od 24. rujna 2021.god., u kojoj Ministarstvo financija RH izvješćuje ovaj sud da prema evidencijama Ministarstva financija, tužitelj nije od Ministarstva financija zatražio, niti dobio odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.

Radi navedenog, među strankama sklopljeni Ugovor o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god., te Aneks ugovora o zajmu br. 1 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 2 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 3 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 4 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, Aneks ugovora o zajmu br. 5 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, i Aneks ugovora o zajmu br. 6 sklopljen dana 19.02.2020. pod brojem CPO – 31682 Ugovor o zajmu, ništetni su ugovori sklopljeni protivno citiranoj odredbi čl. 19.j st. 1 Zakona o potrošačkom kreditiranju kao prisilnom propisu, a sve u smislu citirane odredbe čl. 322 st.1 ZOO-a.

Naime, u konkretnom slučaju nije od nikakvog značaja za donošenje odluke suda pozivanje tužitelja na činjenicu da je tužitelj Š. trgovačko društvo koje nema odobrenje za potrošačko kreditiranje u RH, jer da to nije potrebno prema važećim zakonima u Š..

Među strankama nije sporno da je tužitelj temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god., dana 19. veljače 2020. god., isplatio tuženoj iznos od 3.940,00 kn, a što je razvidno iz priloženog Kunskog platnog naloga br. 2850440 C. B. od 19.02.2020. godine.

Tužena je stoga u smislu odredbe čl. 19.j st. 2 Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao potrošač obvezana da iz osnova povrata primljenog novčanog iznosa temeljem ništetnog Ugovora o zajmu – CPO-31682 od 19. veljače 2020. god., isplati tužitelju iznos od 3.940,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja će otpočeti teći od dana pravomoćnosti ove presude, pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 1.060,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2020. god., pa do dana pravomoćnosti ove presude, tužbeni 7zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i za troškove sudskih pristojbi. Obzirom na približno jednak uspjeh (neuspjeh) stranaka u parnici, a imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 21. siječnja 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb305-07e96

Kontrolni broj: 01e93-9fcd3-061e0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.