Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: SS57 Pr-4512/21-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S., po sutkinji S. C., kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice I. B., u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB: …., B. R. …, S., zastupanog po punomoćniku M.

K., odvjetniku u Z., P. . ., protiv tuženika Z. za h.

m. S.-d. županije, OIB: …. S. .., S.,

zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., S. …

.. radi isplate razlike plaće, nakon glavne i javne rasprave zaključene ….., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. V., odvjetničke

vježbenice kod T. B., odvjetnice u S., P. M. … i zamjenika punomoćnika tuženika Z. Š., odvjetnika u S., S. .., te

održanog ročišta za objavu presude 21. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. za h. m. S.-d. županije,

OIB: …. S. .., S. da tužitelju L. B., OIB: ….,

B. R. .., S. isplati iznos od 6.623,56 kuna (slovima:šest tisuća šest stotina dvadeset tri kune pedeset šest lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 574,45 kuna od 16. ožujka 2016., do isplate;

- na iznos od 565,73 kuna od 16. travnja 2016., do isplate;

- na iznos od 514,14 kuna od 16. svibnja 2016., do isplate;

- na iznos od 554,80 kuna od 16. lipnja 2016., do isplate;

- na iznos od 544,02 kuna od 16. srpnja 2016., do isplate;

- na iznos od 620,95 kuna od 16. kolovoza 2016., do isplate;

- na iznos od 632,79 kuna od 16. rujna 2016., do isplate;

- na iznos od 589,58 kuna od 16. listopada 2016., do isplate;

- na iznos od 546,29 kuna od 16. studenog 2016., do isplate;

- na iznos od 536,67 kuna od 16. prosinca 2016., do isplate;

- na iznos od 555,40 kuna od 16. siječnja 2017., do isplate

- na iznos od 388,74 kuna od 16. veljače 2017., do isplate; u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Z. za h. m. S.-d. županije,

OIB: …. S. .., S. da tužitelju L. B., OIB: ….,

B. R. …, S. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.093,75

kuna (slovima:šest tisuća devedeset tri kune sedamdeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od ….. pa do isplate po stopi koja se

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj ….. navodi da je u razdoblju od ….. do …. bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac

predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Navodi kako je u spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ U istom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“ U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g. „Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. „Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tužitelj navodi kako je 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dodatka Sporazumu Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Nadalje navodi kako je 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Također ističe da je nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Sukladno gore navedenom, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom, tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015.g. i u cijeloj 2016. Tužitelj je prethodno podnio stupnjevitu tužbu kojom je predložio da se rješenjem naloži tuženiku da u spis dostavi platne liste na ime tužitelja za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do zaključno mjeseca siječnja 2017, uz prijedlog da se presudom naloži tuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana. Podneskom zaprimljenim 3. prosinca 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da za razdoblje od veljače 2016. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 6.623,56 kn, a počevši od plaće za veljaču 2016. pa do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka. Ističe kako je tuženik tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Tuženik je ujedno istaknuo prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik podneskom zaprimljenim 29. studenog 2021., na okolnost visine tužbenog zahtjeva, u spis priložio vlastiti obračun iznosa razlike neisplaćenog dijela plaće na ime tužitelja uvećane po osnovici od 6% sačinjen od strane računovodstva tuženika i to za razdoblje od veljače 2016. do zaključno siječnja 2017. Tužitelj je podneskom zaprimljenim …..

dostavio u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim za razdoblje od veljače …. do siječnja …. potražuje isplatu iznosa od 6.623,56 kn, a počevši od plaće za veljaču ….. pa do zaključno siječnja …., sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, sve sukladno obračunu dostavljenom od strane tuženika.

3.1. Iz obračuna pojedinačnih iznosa razlike neisplaćenog dijela plaća na ime tužitelja dostavljenog od strane tuženika (list 76 spisa) te iznosa postavljenog konačno uređenim tužbenim zahtjevom proizlazi kako su iznosi u istima u cijelosti podudarni u odnosu na utuženo razdoblje (od veljače 2016. do zaključno siječnja 2017.). Obzirom da tuženik nije sporio način matematičkog izračuna do utuženog iznosa od 6.623,56 kn, te imajući u vidu da je riječ o jednostavnoj matematičkoj operaciji izračuna postotnog računa i to baš 6% -tnog uvećanja bruto plaće, za zaključiti je kako nije sporan matematički obračun tužbenog potraživanja. Također, u smislu odredbi članka 219. st. 1. ZPP-a tuženik na okolnost osporenog dijela visine tužbenog zahtjeva nije predložio dokaze u smislu odredbi članka 219. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je ovaj sud pozivom na odredbe čl. 10. ZPP-a podredni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti postupka.

4. Sud je izveo dokaze pregledom javno objavljene i spisu priležeće dokumentacije, i to: preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i arbitražne odluke od 7.12.2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike platnih lista i obračuna plaća za tužitelja dostavljenim od strane tuženika, te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011..

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn.

8. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva. Također je sporno je li nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja.

9. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9.1. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. U odnosu na prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e- komunikacije 19. veljače 2021., time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16. ožujka 2016., pa je očito da nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na niti jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužitelj utužuje.

11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

11.6. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I..

13. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

13.3. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 6.623,56 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su dostavljeni od strane tužitelja i tuženika, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.

15. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

16. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

17. Tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, pa mu sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.7. toč. 1. Tarife), trošak sastava jednog obrazloženog podneska od 20. listopada 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife u vezi sa Tbr.7.toč.1.Tarife) trošak zastupanja na ročištima od …., ….. i ….. u iznosima od po 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife),

trošak sastava podneska od ….. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife u vezi sa

Tbr.7.toč.1.Tarife), te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9.3. Tarife), odnosno sveukupno 4.875,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 6.093,75 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17).

U S., 21. siječnja 2022.

SUTKINJA:

S. C.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1.,2.,4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- u spis.

Broj zapisa: eb304-ff872

Kontrolni broj: 0cdd4-84cdc-f7f5e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA CVITANOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.