REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-13196/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbama okrivljenog M.V.i oštećene A.V., žrtve nasilja u obitelji, podnijetih protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, poslovni broj: 28. Pp-11539/2021 od 19. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba oštećene A.V., žrtve nasilja u obitelji odbacuje se kao nedopuštena.

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.V. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M.V. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni M.V. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju citiranog propisa okrivljenom M.V. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a kojem se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 17. listopada 2021. u 23,05 sati do 18. listopada 2021. u 12,30 sati kao 2 dana zatvora i kojem je preostalo za izdržati još 13 dana kazne zatvora. Istom presudom okrivljenom M.V. je na temelju članka 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne dulje od 6 mjeseci. Istom presudom okrivljeni M.V. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni M.V. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći da se ne slaže sa cijelim tekstom opisa djela, da nije primjereno reagirao prema majci, da je surađivao sa sudom i da mu je trebalo izreći novčanu kaznu kojom bi se i ostvarila svrha kažnjavanja i da suprotno uvjerenju suda da nema samokritičnosti, krivi sebe za svoje neprimjereno ponašanje, da se uključio na susrete neokatekumenske zajednice, da radi i trenira, da se ispričao majci koja je prihvatila ispriku pa predlaže da se kazna zatvora preinači u novčanu kaznu.

4. Oštećena A.V., žrtva nasilja u obitelji podnijela je žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora u odnosu na okrivljenika i koja predlaže da mu se izrekne novčana kazna.

5. Žalba oštećene A.V., žrtve nasilja u obitelji nije dopuštena, dok žalba okrivljenog M.V. nije osnovana.

6. U odnosu na oštećenu A.V.., žrtvu nasilja u obitelji.

6.1. Rješavajući o žalbi protiv prvostupanjske presude, ovaj Sud je na temelju stanja spisa utvrdio da je u konkretnom slučaju trebalo odbiti žalbu oštećenice kao nedopuštenu na temelju članka 204 stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, budući je odredbom članka 192. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, dok odredbom članka 192. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano da oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, a iz stanja spisa proizlazi da je u predmetu Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Kaštela podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika i koje tijelo stoga ima procesni položaj stranke u postupku, a ne oštećenica žrtva nasilja u obitelji A.V. koja nije podnijela optužni prijedlog i koja stoga u postupku ima procesni položaj sudionika u postupku. Također, iz stanja spisa proizlazi da je oštećena A.V. podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni te da nije podnijela žalbu zbog odluke o troškovima postupka, niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a na što bi bila ovlaštena sukladno članku 192. stavku 5. Prekršajnog zakona, kao i sukladno odredbi članka 464. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) u kojoj je propisano da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati, što u konkretnom predmetu nije slučaj, a čije se odredbe supsidijarno primjenjuju na temelju odredbe članka 82. Prekršajnog zakona.

6.2. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju oštećena žrtva nasilja u obitelji A.V. koja ima status sudionika u postupku podnijela žalbu zbog odluke o kazni, a ne zbog odluke o troškovima postupka, niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, trebalo je na temelju članka 204 stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, a u svezi sa člankom 192. Prekršajnog zakona, odbaciti žalbu oštećene žrtve nasilja u obitelji A.V. kao nedopuštenu.

7. U odnosu na okrivljenog M.V..

7.1. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani te da je izrečena kazna zatvora primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja.

7.2. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka sukladno odredbi članka 221. stavka 1. točki 3. Prekršajnog zakona budući je okrivljeni M.V. bio uhićen, zakonito ispitao okrivljenog M.V. na ročištu dana 18. listopada 2021. godine, a koji je u cijelosti priznao krivnju te odlučne činjenice te okolnosno iznio obranu, a nakon čega je prvostupanjski sud pročitao druge dokaze, uključujući i izvadak iz prekršajne evidencije i donio osuđujuću presudu. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i samostalno koje je prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja predmetnog prekršaja, dok žalbeni navodi okrivljenog M.V. ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući isti tek u žalbi paušalno osporava odlučne činjenice iako ih je pred prvostupanjskim sudom nedvojbeno priznao sve odlučne činjenice koje tvore biće prekršaja i čija je obrana u skladu sa drugim provedenim dokazima koji ga terete, a u odnosu na koje nije iznio primjedbe pred prvostupanjskim sudom i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenog M.V.. Potrebno je istaknuti da je u odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao dok žalitelj tek u žalbi paušalno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pri tom uopće ne iznosi nove činjenice niti dokaze.

7.3. Nadalje, prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenog M.V., ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Za prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenom M.V. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, ali pri tome nije u izreci prvostupanjske presude prilikom izricanja kazne zatvora primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona te time povrijedio zakon u korist okrivljenika jer nije primijenio odredbu za ublažavanje kazne. Nadalje, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je okrivljenik višestruko kažnjavan za prekršaje iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali i za druge prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti kao istovrsnih prekršaja kako to proizlazi iz evidencije ministarstva nadležno za poslove pravosuđa, Klasa: 740-04/21-02/118342, Ur. broj: 514-05-02-01-02-21-02 od 18. listopada 2021. godine što u konkretnom slučaju predstavlja otegotnu okolnost za počinitelja te je unatoč postojanju olakotnih okolnosti i to priznanja i kajanja okrivljenika u konkretnom slučaju, trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud jer se radi o recidivistu, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je prvostupanjski sud na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode slijedom čega će se okrivljeniku tako izrečenom kaznom zatvora nedvosmisleno i izričito naglasiti da je takvo protupravno ponašanje apsolutno društveno neprihvatljivo i čije su posljedice eskalirale u vidu ponovljenog obiteljskog nasilja, a što je svakako društveno neprihvatljivo i za težu osudu, dok je odluka o izrečenim zaštitnoj mjeri na zakonu osnovana kojom će se u konkretnom slučaju utjecati na okrivljenika i odvratiti od daljnjeg protupravnog ponašanja pri čemu je prvostupanjski sud vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona u konkretnom slučaju i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

8. Nadalje, s obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 21. siječnja 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, oštećenici i ovlaštenom tužitelju.