REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-13763/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.M. i okrivljene I.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog J.M., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: 42. Pp-6395/2021-6 od 23. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.M. te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni J.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u osuđujućem dijelu izreke prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena, dok je okrivljena I.M. na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude. Istom presudom okrivljeni J.M. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dok su u odnosu na okrivljenu I.M. troškovi postupka pali na teret proračunskih sredstava.

2. Okrivljeni J.M. pravodobno je podnio žalbu u kojoj ne ističe žalbene osnove niti razloge podnošenja žalbe pa je ista razmatrana sukladno odredbi članka 202. stavka 1. i 5. Prekršajnog zakona

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita.

4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud tijekom glavne rasprave održane dana 22. srpnja 2021. godine zakonito i pravilno ispitao okrivljenog J.M., kao i okrivljenu I.M. u međusobnom prisustvu, te da žalitelj iako formalno nije priznao krivnju za počinjeni prekršaj, a što predstavlja subjektivni osvrt okrivljenika prema radnji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nije tom prilikom u obrani osporavao odlučne činjenice navodeći da je točno da se tom prilikom nećakinji okrivljenoj I.M. obratio riječima za koji se tereti i koja mu se tada obratila riječima i zbog čega je istu pljunuo što se žalitelju također stavlja na teret, a što je i u skladu sa obranom okrivljene I.M. u odnosu na radnju žalitelja. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to obrana okrivljenika, a koje je dokaze cijenio kao istinite sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, utvrdio sve odlučne činjenice i na koje je pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo, jer iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je žalitelj počinio nasilje u obitelji prema svojoj nećakinji I.M. dana 7. lipnja 2021, u 21:45 sati u mjestu XX na način da joj se obratio riječima koje su navedene u osuđujućem dijelu izreke prvostupanjske presude i koji ju je tom prilikom pljunuo, a zbog čega ju je uznemirio i povrijedio joj dostojanstvo i koju je radnju žalitelja pravilno pravno označio kao prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Nadalje prvostupanjski sud je razmatrajući žalbene navode žalitelja ispitivao i odluku u odnosu na prekršajno pravnu sankciju te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju okrivljeniku uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna. Za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a koju je ublažio cijeneći kao posebno olakotnu okolnost obećanje žalitelja da se navedeno više neće ponoviti kao i njegove osobne i imovinske prilike i koja je stoga novčana kazna primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna. Žalitelj se upozorava da u roku od 30 dana po primitku presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao žalitelja na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 21. siječnja 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom J.M. i ovlaštenom tužitelju.