REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-10869/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv maloljetnog K.L. kojeg brani odvjetnica T.S., maloljetnog D.L., maloljetnog D.A. i maloljetnog M.L., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi maloljetnog K.L., podnijete posredstvom braniteljice, protiv odluke Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 98. Pp J-867/2019-25 od 15. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem kao osnovane žalbe maloljetnog K.L. i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska odluka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje u odnosu maloljetnog K.L. i maloljetnog D.M..
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 98. Pp J-867/2019-25 od 15. rujna 2021., maloljetnom K.L. i maloljetnom D.M. izrečen je sudski ukor, dok su maloljetni D.A. i maloljetni M.L. oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te su maloljetni K.L. i maloljetni D.M. oslobođeni obveze plaćanja troškova postupka, dok su u odnosu na maloljetnog D.A. i maloljetnog M.L. troškovi postupka pali na teret proračunskih sredstava, a koja je pobijana odluka donesena u obliku presude protivno odredbi članka 227. stavka 2. točke 1. u svezi sa člankom 182. točke 3. Prekršajnog zakona budući su maloljetni D.A. i maloljetni M.L. oslobođeni od optužbe, te protivno odredbi članka 227. stavka 3. Prekršajnog zakona budući je u odnosu na maloljetnog K.L. i maloljetnog D.M. primijenjena odgojna mjera sudski ukor, a u kojim je slučajevima prvostupanjski sud bio dužan donijeti odluku u obliku rješenja.
2. Maloljetni K.L. pravodobno je posredstvom braniteljice podnio žalbu zbog bitnih povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. i 11. te stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnome da je maloljetnom K.L. povrijeđeno pravo na pravo obrane kao i pravo na pristup sudu, da nije pravilno utvrđena odlučna činjenica koja se odnosi na inkriminirano mjesto događaja odnosno javno mjesto, da nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na krivnju žalitelja uzimajući u obzir da isti poriče učin prekršaja, da se odluka temelji na obranama maloljetnika konkretno maloljetnog D.A. koji je zainteresiran za ishod postupka, a da nisu provedeni drugi dokazi niti je provedeno suočenje, niti su dani razlozi zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi žalitelja koje se odnose na uvid u kamere što predstavlja grubu povredu prava na pravično suđenje prema praksi Europskog suda za ljudska prava iz presude poslovnog broja 34499/06 u postupku Perić v. Republika Hrvatska od 27. ožujka 2008. godine i što je predstavljalo povredu članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povredu pravila jednakosti u pravu korištenja pravnih sredstava, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i zbog čega je došlo i do povrede materijalnog prava.
Žalba je osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li rješenjem na štetu maloljetnika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio procesne odredbe iz članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona i zbog čega je povrijeđeno pravo obrane čime je počinjena bitna povreda odredba iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona te da nisu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice kako to osnovano ističe žalitelj.
4. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom žurnog postupka ispitao maloljetnog K.L. koji je osporio odlučne činjenice i predložio provođenje dokaza uvidom u snimku na kamerama u odnosu na inkriminirani događaj, a nakon čega je prvostupanjski sud ispitao i maloljetnog D.M., maloljetnog D.A. te maloljetnog M.L. i donio meritornu odluku. Međutim, iz stanja spisa proizlazi
, niti je sukladno članku
da prvostupanjski sud nije razmotrio dokazni prijedlog žalitelja 185. stavku 7. Prekršajnog zakona u obrazloženju pobijane odluke iznio razloge koji se odnose na pojedine prijedloge stranaka u postupku, odnosno nije naveo zašto nije prihvatio predloženi dokaz maloljetnog K.L. uvidom u snimke, što je moglo utjecati na ishod postupka, a što predstavlja bitnu povredu iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i povredu prava obrane kako to osnovano ističe žalitelj.
5. Isto tako osnovano žalitelj ističe u žalbi kako nisu provedeni svi potrebni dokazi zbog čega nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice i zbog čega je pobijana odluka preuranjena, a koja se temelji na obranama maloljetnika koji su osporavali odlučne činjenice i nisu okolnosno priznali počinjenje prekršaja, dok drugi dokazi nisu bili provedeni, koje je bilo potrebno provesti, te je u tom smislu prvostupanjski sud bio dužan ispitati oštećene osobe svjedoke A.Š., E.Š i V.R. kao i D.Š. radi potpunog i pravilnog utvrđivanja odlučnih činjenica kako to osnovano ističe žalitelj u žalbi.
6. U povodu žalbe maloljetnog K.L., trebalo je postupiti i sukladno odredbi članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona u kojem je propisano da ako drugostupanjski sud u povodu podnesene žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi i za kojeg od suokrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji, te po službenoj dužnosti primjenjujući navedeni institut „beneficium cohaesionis“ pobijanu odluku trebalo ukinuti i odnosu na maloljetnog D.M. koji nije podnio žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u odnosu na maloljetnog K.L. i maloljetnog D.M..
7. S obzirom na navedeno, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u odnosu na maloljetnog K.L. i maloljetnog D.M. i pri tome voditi računa o dokaznim prijedlozima stranaka u kako je to propisano odredbom članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona postupku
te ujedno provesti dokaze ispitivanjem oštećenih osoba svjedoka A.Š., E.Š. i V.R.kao i D-Š- radi potpunog i pravilnog utvrđivanja odlučnih činjenica, a nakon toga savjesnom i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti na zakonu osnovanu odluku u propisanoj formi sukladno članku 227. Prekršajnog zakona.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 21. siječnja 2022. godine.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v. r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 (šest) otpravaka: za spis, zakonskim zastupnicima maloljetnog K.L. i maloljetnog D.M., braniteljici maloljetnog K.L. i ovlaštenom tužitelju.
