REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-8355/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.P., okrivljenog F.B. i okrivljenog K.B. koje brani odvjetnik D.R., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljenog M.P., okrivljenog F.B. i okrivljenog K.B., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Pp J-2514/2018 od 11. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.P., okrivljenog F.B. i okrivljenog K.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M.P., okrivljeni F.B. i okrivljeni K.B. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, svaki.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni M.P., okrivljeni F.B. i okrivljeni K.B. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te im je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od po 750,00 kuna, a što je protuvrijednost od 200,00 DEM-a odnosno 102,25 EUR-a, svakome i koji su upozoreni da ako u roku 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni M.P., okrivljeni F.B. i okrivljeni K.B. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 200,00 kuna, svaki.
2. Okrivljeni okrivljeni M.P., okrivljeni F.B. i okrivljeni K.B. pravodobno su podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe i navodeći u bitnome da se predmetni događaj dogodio na dvorištu obiteljske kuće, a koje ne predstavlja realno javno mjesto i koje pod određenim okolnostima može predstavljati fiktivno javno mjesto u slučaju da je izloženo pogledu javnosti ili je posljedica nastupila na javnom mjestu, dok se u konkretnom slučaju navedeno dvorište nalazi van naseljenog područja, praktički u šumi, skoro kilometar udaljeno od prve kuće, na kraja gospodarske zone xx u x pa u tom smislu kako to proizlazi iz obrane okrivljenika posljedica nije nastupila na javnom mjestu niti je predmetno mjesto bilo izloženo pogledu javnosti te nije došlo do uznemiravanja zbog čega nisu utvrđeni konstitutivni elementi prekršaja.
Žalba nije osnovana.
3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice koje se odnose na mjesto inkriminiranog događaja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u granicama objektivnog identiteta optužbe, te u tijeku glavne rasprave na temelju provedenih dokaza i to obrana okrivljenika utvrdio sve odlučne činjenice u postupku budući da iz obrana okrivljenika nesporno proizlazi da je u dvorištu obiteljske kuće došlo do tučnjave, a koje je dvorište obiteljske kuće bilo izloženo pogledu javnosti jer su isti događaj mogli vidjeti susjedi i drugi građani, a kojem je nesporno bila prisutna obitelj okrivljenog F.B.. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, a koje je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, nesporno utvrdio odlučne činjenice koje predstavljaju konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja i koje se odnose na mjesto inkriminiranog događaja, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te u konkretnom slučaju pravilno zaključio da se događaj realizirao na dvorištu stambenog objekta u x, xx, za koje je u konkretnom slučaju pravilno ocijenio da se radi o fiktivnom javnom mjestu dakle mjestu koje je po svojoj pravnoj prirodi privatnog karaktera ali su se u inkriminirano vrijeme posljedice protupravnih radnji okrivljenika reflektirale u javnosti kao to proizlazi iz provedenih dokaza, pa su dakle u konkretnom slučaju utvrđena su sva obilježja prekršaja iz članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je nesporno utvrđeno kako ponašanje okrivljenika predstavlja opisani prekršaji djelo kojim se na nedozvoljen način remetio budući u konkretnom slučaju predstavlja
mir, rad ili normalan način života građana i time stvorio nemir, neraspoloženje, uznemirenost građana kojim se narušava javni red i mir kako je to propisano člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava te pravilno zaključio da je opisana radnja okrivljenika koja se manifestirala kao tučnjava protupravna i društveno neprihvatljiva.
8. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe okrivljenika u odnosu na izrečenu novčanu kaznu sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da su okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečene primjerene novčane kazne kao blaže propisane kazne za navedeni prekršaj koje su izrečene u iznosu od po 750,00 kuna i koje su razmjerne težini prekršaja, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud je okrivljenicima izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčane kazne u visini izrečenim po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj su primjerene i dostatne svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojima će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao svakog okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 21. siječnja 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenicima, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
