- 1 -              Poslovni broj: I Kž-456/2023-12

Poslovni broj: I Kž-456/2023-12

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. Y., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. listopada 2023., broj K-13/2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja, odvjetnika J. B.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog O. Y. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Bjelovaru, presudom od 27. listopada 2023., broj K-13/2023. proglasio je krivim optuženog O. Y., zbog ukupno 24 teška kaznena djela protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci te presude, te mu je na temelju članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11. za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine pa je  na temelju članka 51. stavak 1. i stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom O. Y. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2022. u 09,16 sati pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., - dalje ZKP/08.) optuženik je oslobođen od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je dužan podmiriti oštećenoj H. Y. troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nužnih izdataka te nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora primjereno težini i broju počinjenih kaznenih djela.

 

3. Žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju J. B., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe. Oba podneska razmatraju se kao jedna žalba.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su obaviješteni optuženik i njegov branitelj kao i nadležni državni odvjetnik.

 

6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno, njegovog branitelja, te sudskog tumača za turski jezik. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to u svim propisanim oblicima iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/8.

 

8.1. Između ostalog optuženik upućuje da je prvostupanjski sud vrlo selektivno i šturo analizirao sadržaj Whatsapp korespodencije između optuženika i oštećene H. D. (Y.) pribavljen informatičkim vještačenjem, te da je samo naveo da isti prileži spisu međutim ni na koji način se ne osvrće na sadržaj takvih poruka niti iste stavlja u kontekst inkriminacije i iskaza oštećenice pa time izostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, prvostupanjski sud (točke 26.1. i 33.), analizirajući sadržaj prethodno navedenih poruka te nalaz i mišljenje vještakinje prim.dr. M. K. S. iznosi dostatne razloge vezane uz razmijenjene poruke između optuženika i oštećenice pa nije počinjena bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upućuje optuženik.

 

8.2. Nadalje, optuženik navodi da mu nije omogućena obrana jer sud nije uopće u sudski spisi isprintao cjelokupni sadržaj DVD medija koji se odnosi na komunikaciju između optuženika i oštećenice niti je taj cjelokupni sadržaj dostavio optuženiku pa time ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud, analizirajući nalaz i mišljenje sačinjen po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanje i vještačenja „I. V.“, Služba za digitalnu forenziku (točke 21.-23.) upućuje da, po nalazu i mišljenju, sve što je nađeno pretragom mobitela je izdvojeno i na DVD medij (list 465) uz ispis na engleskom (list 639-801) i hrvatskom jeziku (list1046–1719) te je izrađena potpuna kopija memorije telefona pri čemu valja ukazati da optuženik na nalaz i mišljenje nije imao prigovora i primjedbe (uz odustanak od povezanih dokaznih prijedloga - točka 24.). To znači da postupanjem suda nije povrijeđeno pravo obrane pa tako nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik. Valja uputiti da ostali istaknuti žalbeni navodi u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice tako i odbijanja dokaznih prijedloga suštinski predstavljaju žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa će se kao takvi razmatrati.

 

9. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud paušalno, bez odgovarajuće analize dokaza prihvatio vremenska određenja preuzeta iz optužnice, a posebno u odnosu na datum 14. travnja, 15. travnja i 21. travnja 2022. godine jer je upravo oštećenica u svojem iskazu na raspravi 26. kolovoza 2022. godine isključila navedene datume kao i na modalitet počinjenja kaznenog djela, oralnog seksualnog zadovoljavanja bez pristanka, za dane 20. travnja, 25. travnja, 26. travnja i 27. travnja 2022. godine.

 

9.1. Međutim, prvostupanjski sud (točka 8. i točka 14.) u pogledu vremena i modaliteta počinjena kaznenih djela iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, oštećenica u svom iskazu sporno vrijeme počinjenja kaznenih djela životno logično povezuje s događajem kad je optuženik  tjelesno ozlijeđen a u odnosu na koji događaj je intervenirala policija (17. travanj 2022, dokumentacija Policijske postaje P. – list 427 i medicinska dokumentacija – list 435), blagdanom Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka (17. i 18. travanj 2022). i menstruacijom te na kraju iskaza (list 567) korigirajući se precizno navodi datume spolnih odnošaja bez pristanka kao i „oralnog zadovoljavanja“ a koji dio iskaza osnovano prihvaća prvostupanjski sud, a u žalbenim navodima propušta citirati optuženik.

 

10. I u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ponavlja da je prvostupanjski sud propustio sadržaj WhatsApp korespondencije između optuženika i oštećenice dovesti u vezu s iskazom oštećenice, za koji drži da je konstruiran i posljedica međusobnih bračnih razmirica, namjere optuženika da napusti životnu zajednicu i želja za razvodom i u tom smislu osvete a vezano uz to je i neosnovano odbio dokazni prijedlog za suočenje oštećenice s optuženikom.

 

10.1. Međutim, u ukidnom rješenju ovog suda od 26. travnja 2023., I Kž-65/2023 s obzirom da se prvostupanjska presuda temeljila u najvećoj mjeri na iskazu oštećenice, a u svrhu razjašnjenja spornih pitanja, ovaj sud je uputio prvostupanjski sud da, između ostalog, količinu i sadržaj poruka razmijenjenih između optuženika i oštećenice dovede u vezu s rezultatima psihologijsko psihijatrijskog vještačenja, a što je prvostupanjski sud na zadovoljavajući način proveo te iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud, iako ne analizira svaku pojedinu poruku (za što nije ni bilo potrebe), ispravno zaključuje da se radi o uobičajenoj, svakodnevnoj i učestaloj međusobnoj komunikaciji, u kojoj se, između ostalog, razmjenjuju izrazi ljubavi između supružnika, dogovaraju svakodnevne aktivnosti u smislu odlazaka na posao, druženje, pripremanje obroka, izvršavanje kućanskih poslova i slično (točka 26.1.). Takvu definiciju sadržaja komunikacije prvostupanjski sud smisleno dovodi u vezu s iskazom oštećenice koja niti ne osporava cjelokupnu komunikaciju te navodi da u toj komunikaciji doista nije pisala o spolnim odnošajima bez pristanka, kao i s nalazom i mišljenjem  psihijatrijsko – psihologijskog vještačenja gdje vještakinja prim.dr. M. K. S. pojašnjava kako zlostavljanje osobe vrlo često mogu ostati dugo u nezadovoljavajućim odnosima, vrlo često ne govore o onome što doživljavaju zbog osjećaja srama (upravo takav osjećaj opisuje oštećenica a analizira prvostupanjski sud – točka 20.), tako da je moguća i komunikacija u smislu izjavljivanje ljubavi nakon štetnog događaja i ta komunikacija ne govori ništa o tome je li se nešto dogodilo ili ne i često je potrebno dugo vremena da žrtva progovori o onome što se događa (točka 33.).

 

10.2. Nadalje, u odnosu na žalbene navode povezane s mogućim motivima oštećenice za lažno prijavljivanje i u tom smislu sudjelovanje majke oštećenice Lj. D., valja ukazati da je prvostupanjski sud, analizirajući moguće motive na koju ukazuje optuženik a nakon ispitivanje svjedoka B. D. i Lj. D., zaključio da ti iskazi potvrđuju navode oštećenice koja je opisala fizičko, psihičko, i nakon podnošenja prijave, spolno zlostavljanje  pa sukladno tome, u konkretnom slučaju nema motiva na koje upućuje optuženik (točka 19. – 20.) te ispravno ocjenjuje iskaz oštećenice kao vjerodostojan (točka 31.). Te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.  Ovdje valja uputiti da konstatacija iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja (koje je provedena radi utvrđenja ubrojivosti optuženika i eventualne primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja) o tome da se kod optuženika ne nalazi psihopatoloških elemenata koji bi govorili u prilog seksualno devijantnog ponašanja, nije od relevantnog značaja, posebno kada se dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima iz kojih proizlazi da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

 

11. U žalbi optuženik također smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje dokaza suočenjem optuženika i oštećenice i to zato jer iskaz oštećenice sadrži nelogičnosti i proturječnosti u odnosu na odlučne činjenice. Međutim prvostupanjski sud je u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga (točka 39. i 41.) iznio detaljne razloge smatrajući se radi o nevažnim dokazima u smislu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08., a s obzirom da daljnje provođenje dokaza ne bi doprinijelo utvrđivanju nekih novih i odlučnih činjenica i te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona optuženik upućuje da u tijeku postupka nije dokazano subjektivno i objektivno obilježje pa je isključeno postojanje kaznenih djela kao takvih. Dakle, suštinski se radi o „posrednoj“ povredi kaznenog zakona zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je međutim potpuno i pravilno utvrđeno i u odnosu na subjektivno obilježje kaznenih djela o čemu je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 47.2.), a u potpunosti ih prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

13. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je izrečena kazna preblaga imajući u vidu broj kaznenih djela počinjenih u vremenskom razmaku od svega mjesec dana, a što ukazuje na izrazito izraženu upornost te optuženik koji smatra da je prvostupanjski sud „prerigorozno“ izrekao jedinstvenu kaznu koja bi uvažavajući sve olakotne okolnosti trebala biti blaža.

 

13.1. Međutim, prvostupanjski sud je, uvažavajući sve nesporne olakotne okolnosti (točka 51.), mladu životnu dob, prekršajnu nekažnjavanost, životne okolnosti (stranac, nepoznavanje hrvatskog jezika, bez imovine i zaposlenja, izvan konteksta kaznenih djela afirmativni odnos prema oštećenici, teške imovinske prilike obitelji u T. nakon potresa) kao i otegotne okolnosti (točka 52.), kaznena osuđivanost (list 2155), upornost i visoki stupanj kriminalne volje (na što upire državni odvjetnik), i nekritički odnos optuženika prema kaznenim djelima i žrtvi, iste ocijenio pravilno i u dovoljnoj mjeri, u skladu s člankom 47. KZ/11., dajući im odgovarajući značaj.

 

13.2. Stoga razloge prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u cijelosti, a suprotno stavu optuženika i državnog odvjetnika, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da utvrđene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za svako počinjeno kazneno djelo potpunosti odgovaraju svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima kao i, ocjenom optuženikove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u ukupnosti, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci (točka 53.) te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

 

14. Optuženik se, bez žalbenih navoda žali i zbog odluke o troškovima, pa valja ukazati da je prvostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima (točke 55. – 56.) iznio cjelovite i pravilne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu drugostupanjski sud ne ispituje prvostupanjsku presudu u odnosu na tu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti, nego isključivo po žalbenim navodima.

 

15. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

16. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. ožujak 2024.