REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Jž-84/2019
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19, 53/20, 133/20), odlučujući o žalbama ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso i okrivljene pravne osobe X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., podnijetih protiv presude Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 14. Pp J-644/18 od 17. prosinca 2018., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso i pobijana presuda preinačuje se u odluci o kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. za prekršaj iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 23.000,00 (dvadesettritisuće) kuna, a koja je dužna platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ako u ovom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je izrečena novčana kazna u cijelosti plaćena.
II Odbija se žalba okrivljene pravne osobe X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III Na temelju čl. 138. st.2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ , broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17, 118/18) okrivljena pravna osoba X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 14. Pp J-644/2018 od 17. prosinca 2018., okrivljena pravna osoba X.
X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna od 9.000,00 kuna i koju je dužna platiti u roku od 1 mjeseca od pravomoćnosti presude, a koja je upozorena da ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena i koja je obvezna naknaditi trošak prekršajnog postupka od 300,00 kuna.
2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju izrečena kazna neprimjereno niska budući je okrivljena pravna osoba već tri puta ranije pravomoćno kažnjavana za iste prekršaje te da nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona jer je prijevoz stranca bez valjane vize obveza okrivljenika sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o strancima te da iznesene okolnosti u obrani okrivljenika ne opravdavaju protupravno postupanje kako je to propisano odredbama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu („Narodne novine“, broj: 132/98, 63/08, 134/09, 94/13) niti su stranke u postupku postigle sporazum o počinjenom prekršaju slijedom čega je izrečena kazna neosnovano ublažena.
3. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. pravodobno je podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da se izrekne najniža moguća novčana kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona navodeći u bitnome da je u tijeku postupka utvrđeno kako je za putnike bila izdana Schengen viza tipa C valjana za jedan ulazak, a da su djelatnici okrivljenika postupali sukladno priručniku TIMATIC, a koje se odredbe različito tumače između djelatnika MUP-a, MVEP-a te da prema Uredbi (EZ) 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15.3.32006. tzv. Zakonik o Schengenskim granicama koja ima nadzakonsku snagu prema odjeljku 2. Zračne granice čl. 2.2.1 putnici u let iz treće zemlje podliježu ulaznoj kontroli u odredišnoj zračnoj luci leta iz treće zemlje i da kontrolu vrši službenik graničnog nadzora sukladno čl. 2. t. 13. kao i da su djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova i djelatnici zračne luke u Lisabonu bili dužni pregledati putne isprave te onemogućiti ukrcaj bez odgovarajuće dozvole i što predstavlja zabludu o okolnostima koja isključuju protupravnost predmetnog prekršaja koja je propisana u članku 30. stavku 3. Prekršajnog zakona, da nije uzeta u obzir okolnost da djelatnici prijevoznika za razliku od djelatnika MUP-a nemaju, niti smiju imati uvid u bazu podataka za koje baze su dostupne isključivo djelatnicima MUP-a, kao i da je žalitelj snosio troškove povratka stranca te da nije nastupila šteta.
Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana, dok žalba okrivljene pravne osobe nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da u je ovom prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za predmetu
navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi.
5.1. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje). Razmatrajući stanje spisa ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o ublažavanju, a na što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi, dok je u odredbi članka 42. Zakona o strancima propisano da u slučaju kad državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i nema sredstava za povratak, troškove povratka državljanina treće zemlje, dužan je snositi organizator turističkih ili poslovnih putovanja u Republici Hrvatskoj, u čijoj je organizaciji državljanin treće zemlje došao, ako se utvrdi da je do nezakonitog boravka došlo zbog propusta organizatora putovanja, pa stoga u konkretnom slučaju nije bilo osnove za sudsko ublažavanje.
5.2. Za prekršaj iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima propisana je novčana kazna od 23.000,00 kuna u fiksnom iznosu za svakog prevezenog državljanina treće zemlje u odnosu na prijevoznika pravnu osobu i sa njima izjednačene osobe u skladu sa člankom 59. stavka 4. Prekršajnog zakona.
5.3. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljenoj pravnoj osobi X. X. Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. za prekršaj iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u fiksnom iznosu od 23.000,00 kuna budući se radi o jednom putniku odnosno državljaninu F. A. C., nositelja putne isprave Filipina ser.br. XXXX, koja nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH što je nesporno utvrđeno, a koja je novčanu kaznu dužna platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, te ako u ovom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je izrečena novčana kazna u cijelosti plaćena i kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija kao i svrha kažnjavanja propisana odredbom članak 6. Prekršajnog zakona.
6. Razmatrajući žalbene navode okrivljenika, ovaj sud je utvrdio iz stanja spisa da je prvostupanjski sud je argumentirano iznio razloge na kojima temelji odluku o krivnji okrivljene pravne osobe vodeći računa o kažnjivoj odredbi iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima koja kao kažnjivu radnju sankcionira propust prijevoznika da obavlja prijevoz stranca bez valjane vize, a što u konkretnom slučaju okrivljena pravna osoba ne spori i što je nesporno i neposredno utvrđeno u provedenom sudskom postupku, bez obzira na sadržaj Uredbe Europske unije 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. 3. 2006. temeljem koje (čl 2.1.2.) putnici koji se ukrcavaju za unutarnji let podliježu ulaznoj kontroli u odredišnoj zračnoj luci leta iz treće zemlje, kao i bez obzira na postupanje policijskih službenika u Beču koji su vršili provjeru i pustili putnike u Republiku Hrvatsku, koje okolnosti ne isključuju protupravnost, kako pravilno i osnovano zaključuje prvostupanjski sud, pa je trebalo iz navedenih razloga odbiti žalbu okrivljenika u tom smislu. Naime, žalbom se ističe da je u ovom postupku zrakoplovom okrivljene pravne osobe doputovao u Republiku Hrvatsku putnik kojem je bila izdane schengen viza tipa C za jedan ulazak na „Schengen područje“. Žalbom se ističe da je iz navedenog za zaključiti da se postupanje djelatnika okrivljene pravne osobe u ovom konkretnom predmetu može kvalificirati kao zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Prekršajnog zakona, tim više što su propisi koji reguliraju predmetnu problematiku nejasni i dvosmisleni, pa se često pogrešno interpretiraju i od samih djelatnika ministarstava nadležnih za unutarnje i vanjske poslove. Ističe kako je navedeni stranac ranije prošao policijsku kontrolu budući je doputovao iz Portugala, pa u slučaju nevaljanosti putne isprave ne bi bio pušten na zrakoplov, slijedom čega je okrivljena pravna osoba u okviru važećih zakona RH primijenila dužnu pažnju te pustila putnika za kojeg se mjerodavne policijske vlasti utvrdile da ima važeću ispravu te u tom smislu žalitelj nije imao nikakvih pobuda za činjenjem prekršaja niti je postajala namjera ili nehaj. Nadalje, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je pravna osoba vezano uz ovaj prekršaj snosila sve troškove prijevoza putnika do mjesta od kuda je otputovao, čime je sanirala štetu koja je mogla nastati, a koja u konkretnom slučaju nije nastupila. U smislu čl. 30. st.3. Prekršajnog zakona nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja prekršaja pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale, dok stavak 4. navedene odredbe propisuje da će se počinitelj kazniti za počinjenje prekršaja ako je bio u zabludi koja isključuje protupravnost iz nehaja. Okrivljena pravna osoba ne osporava odlučnu činjenicu da je u inkriminirano vrijeme kao zrakoplovni prijevoznik iz Portugala, dovela stranca, nositelje putne isprave Filipina, koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH. Iz navedenih razloga nisu prihvaćeni navodi žalbe o postupanju okrivljene pravne osobe u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost, jer po stajalištu ovog suda u opisanoj situaciji nisu postojale nikakve okolnosti za koje je okrivljena pravna osoba pogrešno smatrala da postoje, a zbog kojih bi, da su stvarno postojale, u Republiku Hrvatsku mogla dovesti osobe za koje posjeduje takvu vizu.
6.1. Nadalje, okrivljena pravna osoba u žalbi ističe da je nesporno da djelatnici okrivljenice, kao i djelatnici svih ostalih avio prijevoznika postupaju sukladno priručniku TIMATIC. Međutim, navedeni priručnik je relevantan za zračne prijevoznike radi izbjegavanja plaćanje rigoroznih kazni zbog prijevoza putnika bez ispravnih ili obaveznih prijevoznih dokumenata za određenu državu. Bitno je naglasiti kako je Timatic sustav osmišljen i implementiran za zračne prijevoznike, zračne luke i putničke agencije, odnosno nije osmišljen za privatnu korisničku uporabu. Cijena Timatic sustava je 499 EUR godišnje unutar kojeg se dobiva 500 besplatnih transakcija. Transakcijom se smatra svaki unos zahtjeva za pretraživanje Timatic sustava u svrhu pronalaska dokumentacije za realizaciju putovanja putnika. (Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Jelena Karlović: Uloga TIMATIC baze podataka u procesu prijave putnika za let, str. 23.). Dakle, radi se o priručniku koji koriste zračni prijevoznici i dostupan je jedino njima, a sadrži informacije o zahtjevima država u vezi obaveze posjedovanja dokumenata i viza za ulazak, dok okrivljena u obrani, kao niti u žalbi, ne osporava odlučne činjenice da je u inkriminirano vrijeme kao zrakoplovni prijevoznik iz Portugala, doveo stranca, nositelja putne isprave Filipina, koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH. Iz navedenih razloga nisu prihvaćeni navodi žalbe o postupanju okrivljene pravne osobe u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost, jer po stajalištu ovog suda u opisanoj situaciji nisu postojale nikakve okolnosti za koje je okrivljena pravna osoba pogrešno smatrala da postoje, a zbog kojih bi, da su stvarno postojale, u Republiku Hrvatsku mogla dovesti osobe za koje posjeduje takvu vizu.
6.3. Vlada Republike Hrvatske je na temelju čl. 2. i 3. Odluke br. 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. na sjednici održanoj dana 10. srpnja 2014. donijela Odluku o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, dok je točkom 1. Odredbe II. navedene odluke propisano da se kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava priznaje jedinstvena viza koja vrijedi za područje država Schengenskog prostora, valjana za dva ili više ulazaka.
6.4. Stoga, odlučna činjenica da je pravna osoba postupila protivno Zakonu o strancima je činjenica da je putnik, nositelj putnih isprava Filipina, broj XXXXX, kojeg je okrivljena pravna osoba dovezla u Republiku Hrvatsku u Zračnu luku „Franjo Tuđman“, nije posjedovao vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog suda, u ovoj situaciji na strani okrivljene pravne osobe ne postoji zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Prekršajnog zakona.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 21. siječnja 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenoj pravnoj osobi i ovlaštenom tužitelju.
