Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 20 Gž Zk-770/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja Općina B., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi pojedinačnog ispravnog postupka, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj Z-10844/2021 od 14. travnja 2021., 21. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja Općine B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj Z-10844/2021 od 14. travnja 2021.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu Zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga upisane pod brojem Z-23465/17 i zabilježbe odbijenog prigovora upisane pod brojem Z-10844/2021, u zk. ul. 1215/1 k. o. B..
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Z-23465/17 od 17. veljače 2021. te se određuje upis zabilježbe odbijenog prigovora predlagatelja od 18. ožujka 2021. u k. o. B. u zk. ul. 1215/1 u odnosu na čest. zem. 1396/2.
2. Predlagatelj žalbom pobija navedeno rješenje iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', 63/19, dalje: ZZK).
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u vezi s čl. 99. st. 2. ZZK, na koju ukazuje predlagatelj u žalbi, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 99. st. 2. ZZK, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagatelja za otvaranjem i provođenjem pojedinačnog ispravnog postupka na kč. br. 1396/2, pašnjak, upisan u zk. ul. 1215/1 k. o. B., ukazujući da je Općina B. izgradila objekt (pravni temelj stjecanja nekretnine građenjem) koji se nalazi na tom zemljištu te da je time stekla pravo vlasništva te nekretnine, da bi tijekom postupka predlagatelj ukazivao da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao i na temelju zakona, dosjelošću.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio da predmetna nekretnina nije uknjižena kao društveno vlasništvo, već kao vlasništvo H. p. d., podružnica „M.“, S., pa da je predlagatelj trebao dokazati da je Općina B. pravni slijednik u katastru upisanog O. n. o. B., da ako se radi o šumskom zemljištu, kako je to upisano u katastru, a da V. g. definitivno jest šuma, a ne pašnjak, da bi tada s danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama od 16. listopada 1990., ukoliko se nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo vlasništvo Republike Hrvatske te da se prema Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92) koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992., nije mogao mijenjati vlasnički status šuma i šumskog zemljišta te da tim Zakonom nije propisano da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio da se u pojedinačnom ispravnom postupku može utvrditi da je predlagatelj na temelju dosjelosti ili građenjem stekao pravo vlasništva nekretnine, samo kada u prijedlog priloži javnu ili javno ovjerovljenu izjavu zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojim se to priznaje, jer se u protivnom radi o spornim činjenicama, koje se ne mogu utvrđivati u ovom, izvanparničnom postupku.
8. Prije svega valja reći da je uknjiženi vlasnik nekretnine u podnesku od 28. veljače 2018. naveo da ne postoji niti jedan pravni osnov temeljem kojeg bi Općina B. stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, te je posebno ukazao i na to da predlagatelj nikada nije bio pošten posjednik, čime je ujedno osporio i da je predlagatelj na temelju zakona, dosjelošću stekao pravo vlasništva te nekretnine, tako da između predlagatelja i uknjiženog vlasnika zemljišta evidentno postoji spor oko vlasništva.
9. Osim toga, u konkretnom slučaju predlagatelj uz prijedlog nije priložio isprave iz kojih bi proizlazila opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga, jer rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko – Dalmatinske županije, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-02/12-08/0120 o izvedenom stanju od 26. veljače 2013., kojim je ozakonjena dovršena slobodnostojeća manje zahtjevna poslovna zgrada – ugostiteljsko turistički objekt - restoran - planinarski dom V. N., ne dokazuje da je on izgradio tu zgradu (pogotovo kada je to sporno) i nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena, kako je to propisano čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).
10. Predlagatelj je uz prijedlog priložio i posjedovni list iz kojeg je razvidno da je u katastru kao posjednik upisan O. n. o. B., ali što je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja iz razloga jer je u katastru upisana šuma, dakle, ne i građevinski objekt, a pravni status predmetnog zemljišta ne može se utvrđivati bez da se utvrđuje i pravni status građevinskog objekta, sukladno načelu jedinstva nekretnine sukladno čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15
– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) posebno u slučaju kada predlagatelj ukazuje da je građenjem stekao pravo vlasništva nekretnine.
11. Neosnovano predlagatelj u žalbi ukazuje i da osnovanost njegova prijedloga proizlazi iz čl. 268. Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ, broj 53/76, 57/83, 85/87, 6/88 i 38/88), budući da je tim Zakonom regulirano osnivanje i rad osnovnih radnih organizacija te se ne primjenjuje na stjecanje prava vlasništva od strane jedinice lokalne samouprave.
12. Slijedom svega navedenog, valja reći da iz stanja spisa evidentno proizlazi da u pogledu vlasništva na toj nekretnini između predlagatelja i knjižnog vlasnika zemljišta postoji spor oko toga da je predlagatelj građenjem ili dosjelošću (pravni temelji stjecanja) stekao pravo vlasništva, koji se ne može rješavati u pojedinačnom ispravnom postupku, već samo u parnici, a osim toga predlagatelj nije niti priloženim ispravama učinio vjerojatnim da postoji opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka (čl. 208. st. 3. ZZK), tako da je valjalo temeljem čl. 149. st. 3. ZZK odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te ujedno naložiti prvostupanjskom sudu brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga upisane pod brojem Z-23465/17 i zabilježbe odbijenog prigovora upisane pod brojem Z- 10844/2021, u zk. ul. 1215/1 k. o. B..
U Velikoj Gorici 21. siječnja 2022.
Sudac
Nikola Ramušćak, v.r.
