Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-5/2022-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. iz B. M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. H., odvjetnici iz O., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj 43 P-786/2021-5 od 13. prosinca 2021., 21. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj 43 P-786/2021-5 od 13. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, kao neosnovan.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. U žalbi ističe da je tužitelj zastupan po punomoćniku, te da njegova osobna prisutnost na ročištima nije potrebna, kao i da je mogao angažirati punomoćnika iz Z. u kojem slučaju okolnost putovanja na ročišta ne bi bila od utjecaja na ocjenu postojanja neravnoteže u odnosima stranaka. Nadalje, ističe da ugovaranje mjesne nadležnosti nisu okolnosti koje bi tužitelju otežavale ostvarenje prava pred sudom, pa da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o ništetnosti prorogacijske klauzule, a sve da i je tome tako, da je Općinski građanski sud u Zagrebu, sukladno odredbi članka 46. stavka 1. ZPP-a, opće mjesno nadležan za postupanje u predmetnom postupku. Također, naglašava i da odredba članka 59. ZPP-a nije primjenjiva u predmetnom postupku jer da spor nije nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice, budući da tužitelj tužbom osporava promjenu kamatne stope i tečaja CHF, a što nije djelatnost poslovne jedinice.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke člankom 12. ugovora o kreditu, u slučaju spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Z., koja odredba, kao odredba standardnog ugovora tuženika, nije bila posebno pregovarana, a što tuženik ne osporava, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika, jer bi tužitelj, čije je prebivalište u B. M. radi zaštite svojih prava morao putovati u Z.. Slijedom navedenog, zaključuje da takva odredba prouzrokuje znatnu neravnotežu među strankama, te da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19), te koji Zakoni su usklađeni sa Direktivom vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (čl. 3. i 6. Direktive).
6. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, utvrđuje da su stranke ugovor o kreditu sklopile u podružnici tuženika u O., slijedom čega, a primjenom odredbe članka 59. ZPP-a, odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPPa, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.
8. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna, te primjenom odredbe članka 59. ZPP-a, odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.
9. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. ZZP-a propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
10. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke člankom 12. ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Z.. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u B. M., radi ostvarivanja svojih prava, trebao putovati na sud u Z., u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i Z., bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u Z..
11. Stoga se u smislu članka 81. stavka 1. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 87. stavku 1. ZZPa.
12. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama i odredbama Direktive, kao i praksi Suda Europske unije iz presude u spojenim predmetima C240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000., prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba se smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. U navedenom pravcu na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
14. S obzirom na navedeno, odnosno s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost prorogacijske klauzule, pravilno je odlučio i o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika. Naime, iz predmetnog ugovora o kreditu u povodu kojeg je nastao ovaj spor, razvidno je da je isti sklopila tuženikova podružnica u O., te se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a (izberiva mjesna nadležnost), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
15. Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
16. Tuženik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 21. siječnja 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić
