Poslovni broj Gž Ovr-129/2020
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja RH., Ministarstva, OIB ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., protiv ovršenika S. S. d.o.o. Z., OIB ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2631/19-7 od 13. studenog 2019. dopunjenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2631/19-13 od 3. studenog 2020., 21. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2631/19-7 od 13. studenog 2019. dopunjenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 2631/19-13 od 3. studenog 2020. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak istom sudu.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijanog rješenja određena je na temelju ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora 2402/2018 od 20. veljače 2018. potvrđenom od strane javnog bilježnika J. R. iz Z. pod brojem OV-1697/18 dana 13. ožujka 2018., koji je postao ovršan 22. travnja 2019. – ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.822,26 kn sa zateznom kamatom te troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom na novčanim sredstvima ovršenika. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog za ovrhu u preostalom dijelu za iznos od 103,26 kn sa zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv točke II. izreke tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pozivajući se na žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 71/19; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. i člankom 29. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ).
3. U žalbi navodi da je u članku 14. Ugovora o zakupu navedeno da je ovrhovoditelj temeljem tog Ugovora ovlašten pokrenuti ovrhu radi naplate zakupnine i svih ostalih naknada i troškova predviđenih istim ugovorom. Odredbom članka 9. stavak 1. Ugovora da su definirani troškovi radi kojih je ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti ovrhu i to tako da su to troškovi koji proizlaze iz korištenja poslovnog prostora, odnosno režije za nekretninu, sukladno računu ispostavljenom od strane pružatelja komulanih usluga. Ovrhovoditelj da je tražbinu na ime troškova režija odredio u skladu sa računima pružatelja komunalnih usluga iz kojeg razloga da je ovrhu trebalo odrediti i u odnosu na taj dio tražbine ovrhovoditelja.
4. Predlaže preinačiti točku II. izreke pobijanog rješenja.
5. Žalba je osnovana.
6. Donoseći točku točku II. izreke pobijanog rješenja, sud prvog stupnja je utvrdio da u odnosu na režijske troškove nekretnine Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji predstavlja ovršnu ispravu nije podoban za ovrhu jer da u njemu nije određen opseg tražbine ovrhovoditelja, niti da Ugovor sadrži ovlaštenje vjerovnika da odredi opseg tražbine u smislu odredbe članka 29. stavak 5. OZ-a, pa je u tom dijelu odbio ovršni prijedlog ovrhovoditelja.
7. Odbivši ovršni prijedlog ovrhovoditelja u odnosu na režijske troškove predmetnog poslovnog prostora, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 29. stavak 5. OZ-a.
8. Odredbom članka 9. stavak 1. Ugovora o zakupu je propisano da je ovršenik osim zakupnine dužan plaćati sve troškove koji proizlaze iz korištenja poslovnog prostora (spomeničku rentu, komunalnu naknadu, pričuvu, troškove električne energije, grijanja, vode, telefonske račune), odnosno sve komunalne usluge na osnovi računa i evidencije mjernih instrumenata.
9. Odredbom članka 14. stavak 1. Ugovora o zakupu je propisano da je taj Ugovor sastavljen u formi javnobilježničke ovršne isprave temeljem koje ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti neposrednu i prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmeta zakupa te radi naplate zakupnine i svih ostalih troškova i naknada predviđenih ovim Ugovorom, kao i pripadajućih kamata. Stavkom 3. istog članka je propisano da ovršenik izričito izjavljuje da je suglasan da ovrhovoditelj radi naplate zakupnine i svih ostalih troškova i naknada predviđenih tim Ugovorom može od javnog bilježnika uz predočenje izjave sa sadržajem da ovršenik nije platio dospjela dugovanja, tražiti potvrdu ovršnosti tog Ugovora.
10. Nema dvojbe da predmetni Ugovor o zakupu predstavlja ovršnu ispravu i u odnosu na režijske troškove jer je tako propisano odredbom članka 14. stavak 1. u vezi s člankom 9. stavak 1. Ugovora o zakupu opskrbljenog potvrdom ovršnosti koju je 13. ožujka 2018. pod brojem OV-1697/2018 izdao javni bilježnik mr.sc. J. R. iz Z. Nastavno, protivno utvrđenju suda prvog stupnja, iz citirane odredbe članka 14. stavak 3. Ugovora o zakupu proizlazi da je ovršenik potpisom tog Ugovora ovlastio ovrhovoditelja da u dijelu režijskih troškova odredi opseg tražbine jer su stranke kao preduvjet za izdavanje potvrde ovršnosti Ugovora predvidjele tek izjavu ovrhovoditelja o neplaćanju dugovanja. Iz navedenog razloga, budući da je ovrhovoditelj u smislu odredbe članka 29. stavak 5. OZ-a to i učinio te je ovršnim prijedlogom odredio opseg tražbine, sud prvog stupnja je trebao odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja i u tom dijelu.
11. Iz navedenih razloga, kako je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da ovršna isprava u tom dijelu nije podobna za ovrhu odbio ovršni prijedlog ovrhovoditelja u odnosu na režijske troškove, točka II. izreke rješenja suda prvog stupnja je ukinuta te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
12. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja i u tom dijelu.
13. Točka I. i III. izreke rješenja suda prvog stupnja kao nepobijane ostaju neizmjenjene.
U Rijeci, 21. siječnja 2022.
Sutkinja
Brankica Malnar, v.r.
