REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Jž-292/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene N. F. koju brani I. J. iz OD J. & partneri j.t.d., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljene N. F., podnijete protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 22. Pp J- 86/2019 od 9. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene N. F. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena N. F. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena N. F. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te joj je na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci i koja je upozorena da u slučaju nepostupanja će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana. Istom presudom okrivljena N. F. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
2. Okrivljena N. F. pravodobno je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 2. Prekršajnog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da iz obrazloženja presude proizlazi da je krivnja okrivljene utvrđena u pretežitom dijelu na iskazu maloljetnog J. N. koji je dao iskaz u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba i to bez nazočnosti okrivljene i njezinog branitelja, zbog čega je došlo dio povrede konfrontacijskog načela kao i povrede opravila o kontradiktornosti postupka, a što je protivno odredbi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da okrivljenici nije bilo omogućeno da ispita svjedoke optužbe, te da okolnost da je prvostupanjski sud kasnije želio reproducirati snimak sa iskazom maloljetnog J. ne utječe na činjenicu da je povreda počinjena jer se kontradiktornost može otkloniti samo neposrednim ispitivanjem svjedoka u prisutnosti okrivljenice ili branitelja što predstavlja tipičnu povredu prava na pravično suđenje prema odlukama i praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda, Visokog prekršajnog suda, kao i da nije pravilno cijenjena obrana okrivljenice niti radnje koje su dovele do otuđenja, a koje su posljedice manipulativnog ponašanja oca J. N., I. N. koji je višestruko kažnjavan zbog djela od kojih su neka na štetu djece kao iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-4014/16 od 18. svibnja 2016. kojom je kažnjen zbog verbalnog i psihičkog nasilja u obitelji prema J. kojeg je nazivao izdajicom te mu prebacivao kako može živjeti sa majkom u kući i kojem je bila izrečena mjera koji je prekršio koja se odnosila na zabranu kontaktiranja sa sinom J. i zbog čega je odluka na štetu okrivljenice. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak. Žalba nije osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.
4. Naime, okrivljenica u žalbi neosnovano ističe da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud povrijedio konfrontacijsku klauzulu propisana odredbom članka članku 6. Europske konvencije za 85. stavka 2. Prekršajnog zakona te suprotno
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) te povrijedio načelo kontradiktornosti, budući da iz stanja spisa proizlazi da je u tijeku postupka prema nalogu suda provedena dokazna radnja ispitivanja djeteta svjedoka J. N. kao žrtve nasilja u obitelji putem stručnih osoba u poliklinici specijaliziranu za zaštitu djece, a o čemu je sastavljena snimka kao dokaz od 28. rujna 2018. godine i koju je snimku prvostupanjski sud predočio branitelju okrivljenice na održanoj glavnoj raspravi dana 6. prosinca 2018. godine na koju je uredno pozvana okrivljenica koja nije pristupila niti opravdala izostanak, a koji je branitelj okrivljenice odustao od pregledavanja snimke niti je iznosio primjedbe na izvođenje dokaza ispitivanja djeteta od strane stručnih osoba u navedenoj poliklinici, a u koji je dokaz prvostupanjski sud izvršio uvid i reproducirao ga na glavnoj raspravi u tijeku dokaznog postupka kako to nesporno proizlazi iz navedenog zapisnika o glavnoj raspravi dana 6. prosinca 2018. godine. Stoga je prvostupanjski sud obrani nedvojbeno omogućio konfrontaciju sa dokazima koji ju terete, a koja navedeno pravo nije realizirala, već je obrana izričito odustala od izvođenja navedenog dokaza kako to nesporno proizlazi iz stanja spisa, a time i od prava na konfrontaciju slijedom čega prvostupanjski sud nije postupio suprotno konfrontacijskoj klauzuli propisanoj odredbi članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona te suprotno članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Razmatrajući žalbene navode da se prvostupanjska odluka temelji isključivo na iskazu žrtve nasilja u obitelji djetetu J. N., ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo i druge dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u granicama objektivnog identiteta optužbe, te je tijekom dokaznog postupka pročitao pisanu obranu okrivljenice, te izvršio uvid u video zapis te prekršajnu evidenciju koja se vodi kod nadležnog tijela, a koje je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz žrtve nasilja u obitelji djeteta J. N. o čemu je sastavljen video zapis od strane stručnih osoba u poliklinici, te je isto tako iznio jasne razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenice, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja neovisno o ranijem ponašanju oca okrivljenika budući prvostupanjski sud odlučuju samo unutar granica optužnog prijedloga, a u kojem je identitetu optužbe i donio na zakonu osnovanu odluku. Stoga je prvostupanjski sud nakon svih provedenih dokaza nesporno utvrdio odlučne činjenice unutar objektivnog identiteta optužbe na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava odnosno odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja definira moduse počinjenja nasilja u obitelji kao i inkriminirajuću odredbu članka 22. stavka 5. navedenog Zakona.
6. Nadalje prvostupanjski sud je u povodu žalbe okrivljenice sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu prekršajnopravnu sankciju te je tvrdio da je ista primjerena svim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Međutim, prvostupanjski sud nije okrivljenici izrekao kaznu već samo na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, a koja je odluka o prekršajnopravnoj sankciji na zakonu osnovana budući je u odredbi članka 12. stavka 2. navedenog Zakona zaštitne mjere mogu izreći samostalno i bez izricanja kazne odnosno propisano da se
druge prekršajnopravne sankcije. Stoga je prvostupanjski sud uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti okrivljenici samostalno izrekao navedenu zaštitnu mjeru bez izricanja kazne kako bi se u konkretnom slučaju ostvarila specijalna prevencija, a o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kako bi se utjecalo na buduće ponašanje okrivljenice, a bez izricanja kazne u konkretnom slučaju.
7. S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika ovaj je sud sukladno članku 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. siječnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenici, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
