REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-1252/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća te Lidije Vidjak i Jasna Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog A. P. i 2. okrivljenog D. T., zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-174/2021 od 11. studenog 2021. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: K-310/2021 od 25. listopada 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog A. P. i 2. okrivljenog D. T. te državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivim 1. okrivljeni A. P. i 2. okrivljeni D. T. zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa su po tom zakonskom propisu osuđeni na kaznu zatvoru u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca svaki. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 1. okrivljenom A. P. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 13. travnja 2021. pa nadalje.

2. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 2. okrivljenom D. T. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 13. travnja 2021. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da:

1. Novčani iznos od 140,90 kuna, novčani iznos od 521,00 kuna i 50,00 konvertibilnih maraka, predstavlja imovinsku korist koju je 1. okrivljeni A. P. (iznos od 140,90 kuna) i 2. okrivljeni D. T. (novčani iznos od 521,00 kuna i 50,00 konvertibilnih maraka) ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ/11

2. Utvrđuje se da je novčani iznos od 661,90 kuna i 50,00 konvertibilnih maraka imovina Republike Hrvatske

3. Oduzima se novčani iznos od 661,90 kuna i 50,00 konvertibilnih maraka prema potvrdi PU K., PP O. o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja 00181575 i 01300681, obje od 13. travnja 2021., ukupno 661,90 kuna i 50,00 konvertibilnih maraka, te će se uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Na temelju odredbe čl. 79. st. 1. KZ/11 od 2. okrivljenog D. T. oduzima se mobilni uređaj marke S. G. A. oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP O., serijskog broja … od 13. travnja 2021. koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a koji će se uništiti, po pravomoćnosti presude.

5. Na temelju odredbe čl. 270. st. 1. i 2. ZKP/08 1. okrivljenom A. P. ima se vratiti osobna iskaznica – dozvola boravka serijskog broja 5348808 na ime A. P. izdana u PU M., vozačka dozvola izdana na njegovo ime, osobna iskaznica izdana na njegovo ime iz K., bankovna i visa kartica, također iz K., a što je od 1. okrivljenog A. P. oduzeto temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta 00181573 od 13. travnja 2021.

6. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se 1. okrivljenom A. P. platiti trošak postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se 2. okrivljenom D. T. platiti trošak postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

7. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. okrivljeni A. P. putem branitelja P. P., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna, ujedno su zatražili obavijest o sjednici vijeća u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, povodom odlučivanja o žalbi, čemu je ovo vijeće udovoljilo. Sjednici vijeća je pristupio odvjetnik P. P. koji je u cijelosti ostao kod žalbenih navoda, dok zamjenik županijskog državnog odvjetnika i odvjetnica Đ. L. nisu pristupili, a dostava poziva je uredno iskazana.

7.1. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni D. T. putem braniteljice Đ. L., odvjetnice iz O., zbog odluke o kazni. U žalbi je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna, te da nju i njezinog branjenika obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda.

7.2. Žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o oduzimanju predmeta i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači na način da se okrivljenicima izreknu strože kazne.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. U žalbi se ističe da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da su okrivljenici počinili kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, a ne kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 na način kako im se to stavlja na teret u optužnici. To iz razloga što iz iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio proizlazi da su okrivljenike zaustavili u kombi vozilu marke F. D. u čijem tovarnom prostoru je bilo 18 migranata državljana T. i A., a da su svjedoci potvrdili da su migrante u tovarnom prostoru zatekli bez dokumenata, da su sjedili stisnuti, a u tovarnom prostoru se nalazio građevinski materijal i da se radilo o prostoru bez sjedala i bez prozora, a cesta kojom su okrivljenici vozili da je bila zavojita. Takovo postupanje okrivljenika po ocjeni državnog odvjetnika upućuje na to da su okrivljenici takvim svojim postupanjem ostvarili obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11, odnosno da postupanje okrivljenika ima sve elemente nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu čl. 3. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer su te osobe objektivno bile izložene patnji, a okrivljenici su svojim postupanjem i ponašanjem bili svjesni činjenicom da se radi o prostoru koji nije namijenjen za prijevoz ljudi, neovisno o tome jesu li te osobe pristale na takav prijevoz i iskoristile njihovu životnu tragediju i bezizlaznu situaciju u kojoj su se našli bježeći iz svojih domova, a sve radi brze i lake zarade.

11.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilni su zaključci prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili obilježja kaznenog djela 326. st. 1. KZ/11.

11.3. Naime, okrivljenici priznaju da su zatečeni po policijskim službenicima kada su u kombi vozilu prevozili 18 stranih državljana koje su smjestili u tovarni prostor u kojem nije bilo sjedala, međutim navodeći da im je žao zbog toga. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje da u konkretnom slučaju strani državljani koji su bili zatečeni u tovarnom prostoru kombi vozila koji nije namijenjen za prijevoz osoba bez sjedala i sigurnosnih pojaseva, u kratkom vremenskom periodu nije dovedena u opasnost njihov život i tijelo, niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Pravilno prvostupanjski sud navodi da kod kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11 mora postojati konkretna opasnost dovođenja u opasnost života i tijela osoba koje se prevoze, što znači da mora postojati neredovito stanje u kojem možemo sa velikom vjerojatnošću svakog časa očekivati nastupanje posljedice u vidu povrede zaštićenog dobra, što u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bio slučaj. Naime, točno je da su okrivljenici prevozili strane državljane u tovarnom prostoru koji nije bio namijenjen za prijevoz osoba bez sjedala i sigurnosnih pojaseva i ventilacije, međutim samim time nije doveden u opasnost njihov život i tijelo. Obzirom da je u konkretnom slučaju prijevoz trajao kratko vrijeme, a prema iskazima ispitanih svjedoka zatečene osobe su bile u dobrom zdravstvenom stanju, nitko od njih nije zatražio medicinsku pomoć, da su u vozilu imali tekućine, zbog čega i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilni su zaključci prvostupanjskog suda, da vožnja migranata kritične zgode nije bila ugrožavajuća za život i zdravlje migranata, niti se prema njima postupalo nečovječno. U tom dijelu prvostupanjski sud se ispravno poziva i na odluke Europskog suda za ljudska prava koji smatra da je nečovječno postupanje ono postupanje koje je bilo smišljeno, primijenjeno satima bez pristanka i kad bi uzrokovalo stvarne tjelesne povrede ili snažnu psihičku ili fizičku patnju, dok ponižavajuće postupanje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti iako se takovim postupanjem ponižava i umanjuje vrijednost pojedinca, bez obzira na to je li to bio cilj ili ne ili ako se slomi fizički ili moralni otpor te osobe ili je se navede da postupa protiv svoje volje ili savjesti ili ako pokazuje manjak postojanja za ljudsko dostojanstvo.

11.4. Stoga, zbog naprijed navedenog, a iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog suda, pravilni su zaključci prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju prijevoz stranih migranata nije bio takav da bi se mogao smatrati nečovječnim i ponižavajućim, zbog čega su ispravni zaključci prvostupanjskog suda, da su okrivljenici u konkretnom slučaju svojim postupanjem ostvarili sva obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio donijeti odluku o oduzimanju predmeta, odnosno da je propustio, sukladno odredbi čl. 79. KZ/11, oduzeti od 1. okrivljenog A. P. mobilni uređaj koji je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, obzirom da je navedeni uređaj korišten u počinjenju kaznenog djela, a 1. okrivljeni A. P. je na raspravi naveo da je koristio predmetni mobilni uređaj radi dogovora oko prijevoza migranata, međutim o istome prvostupanjski sud može donijeti posebno rješenje.

14. Nadalje, nisu u pravu 1. okrivljeni A. P. i 2. okrivljeni D. T., a niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni.

14.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je 1. okrivljenom A. P. i 2. okrivljenom D. T. cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za okrivljenike, pa je 1. okrivljenom A. P. kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela, čime je pridonio bržem okončanju kaznenog postupka, da je izrazio kajanje zbog učinjenog i obećao da više neće činiti kaznena djela, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir stupanj kaznene odgovornosti i težinu počinjenog djela. 2. okrivljenom D. T. prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog učinjenog, navodeći da više neće činiti kaznena djela, dok mu je kao otegotno cijenio stupanj kaznene odgovornosti i težinu počinjenog kaznenog djela.

14.2. Okrivljenici u svojim žalbama ističu da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti na njihovoj strani, dok da je precijenio otegotne okolnosti, te da bi se blažim kaznama ostvarila svrha kažnjavanja, dok državni odvjetnik smatra da su kazne na koje su oba okrivljenika osuđeni preblage i da prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje cijenio način počinjenja kaznenog djela i stupanj povrede zaštićenog dobra, a posebice upornost u činjenju kaznenog djela, te da je kazna na koju su okrivljenici osuđeni presudom prvostupanjskog suda, preblaga kazna.

15. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te da će se upravo kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca na koju kaznu su osuđeni svaki od okrivljenika, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te pravednosti kažnjavanja, pa stoga s obzirom na ispravno utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, takovu kaznu smatra primjerenom ovaj drugostupanjski sud, zbog čega su žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika neosnovane i u tom dijelu.

16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08, te kako nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. siječnja 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.