REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-225/2020
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjana Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LJ.Č., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljene LJ.Č., izjavljenoj po njezinim izabranim braniteljima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva xx, x, xx d.o.o. iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pp J-931/2019 od 22. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljene LJ.Č., ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pp J-931/2019 od 22. listopada 2019., okrivljena LJ.Č. proglašena je krivom za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 563,05 kuna (protuvrijednost 150 DEM odnosno 76,92 EURA), uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka svaka od okrivljenica dužna je platiti paušalni iznos od 150,00 kuna.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela okrivljena LJ.Č., po svojim izabranim braniteljima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva xx d.o.o. iz Rijeke, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljene povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je da je žaliteljica u pravu kada poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Prvostupanjski sud preuranjeno je donio zaključak o krivnji žaliteljice za prekršaj na način kako je isti činjenično opisan u izreci pobijane presude.
7. Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljene, koja poriče da bi počinila prekršaj za koji se tereti, temelji se isključivo na iskazu svjedokinje S.M.. Obrana okrivljene i iskaz svjedokinje, kojima je prije svega dopušteno da u postupku iskazuju nepotrebno opširno i detaljno o svom poslovnom odnosu, u potpunosti su prepisani u obrazloženje presude, dok je valjana analiza istih u cijelosti izostala. Iskaz svjedokinje je paušalno ocijenjen istinitim i uvjerljivim, pozivajući se na to da je isti identičan onome danom u policiji dana 24. svibnja 2018., iako on to nije. Štoviše, upravo zbog razlika u iskazima svjedokinje u tijeku postupka, prvostupanjski sud izvršio je intervenciju u činjenični opis optužnog prijedloga, ispustivši dio protupravnosti, a potom, iako je bio u obvezi, o tome u obrazloženju pobijane presude ništa nije naveo. Jednako paušalno, bez ikakve analize, otklonio je obranu okrivljene.
8. Imajući u vidu navedeno odnosno procesnu poziciju gdje okrivljena poriče počinjenje prekršaja, a tereti je jedina ispitana svjedokinja, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden barem dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnost u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni svjedoci s neposrednim opažanjima.
U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.
9. Osim navedenog, prvostupanjskom sudu se ukazuje i na pogrešan pristup, kako kroz upravljanje glavnom raspravom i dopuštanjem postavljanja pitanja, tako i kroz obrazlaganje javnosti u obrazloženju presude, terasi ugostiteljskog objekta po pitanju javnosti kao zakonskog obilježja prekršaja. Terasa ugostiteljskog objekta je u najmanju ruku ograničeno otvoreno javno mjesto, ukoliko nije smještena na javnom prostoru, pa je time i neograničeno otvoreno javno mjesto. Kada ona ima svojstva ograničenog otvorenog javnog mjesta, dostatna za pitanje javnosti je činjenica da se inkriminirani događaj odvio u radno vrijeme ugostiteljskog objekta. U tom smislu, irelevantno je gdje se terasa nalazi u odnosu na javnu prometnicu, na koji način je od nje vizualno i zvučno odvojena, itd. Javnost takvog prostora ne čine ljudi koji se nalaze na okolnim ulicama, već javnost terase ugostiteljskog objekta čini mogućnost neograničenog pristupa drugih osoba tom istom prostoru.
10.Zbog svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljene osnovanom, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na način da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju otkloniti nedostatke na koje mu ovaj sud ukazao ovim rješenjem, izvesti sve već provedene dokaze, kao i nove za kojima se ukaže potreba, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11. Imajući sve navedeno u vidu, temeljem članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
