Poslovni broj: 7 UsI-300/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja T. upravljanje nekretninama d.o.o., Z., OIB: … kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. P. i L. P. D. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB:18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 21. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/2017, URBROJ: 513- 04-20-2 od 30. studenog 2020.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave V., KLASA: UP/I-410-20/2016-01/1079, URBROJ: 513-07-10-01- 2019-4 od 2. srpnja 2019.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri trošak ovog upravnog spora u iznosu 6.250,00 kn (šesttisućadvjestapedesetkuna) u roku od 30 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (šesttisućadvjestapedesetkuna).
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave V., KLASA: UP/I-410-20/2016-01/1079, URBROJ: 513-07-10-01-2019- 4 od 2. srpnja 2019. kojim je poništeno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave V., KLASA: UP/I-410-20/2016-01/1079, URBROJ: 513- 07-27-10-2016-2 od 2. lipnja 2016. i zamijenjeno novim rješenjem KLASA: UP/I-410- 20/2016-01/1079, URBROJ: 513-07-10-01-2019-4 od 2. srpnja 2019., te je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 124.680,10 kn te na navedenu osnovicu porez na promet po stopi od 5% u iznosu od 6.234,01 kn za nekretnine koje su bile predmetom Ugovora o unosu prava vlasništva na nekretninama od 25. svibnja 2016. zaključenog između tužitelja i trgovačkog društva T. osiguranje d.d.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je osporavano rješenje nepravilno i na zakonu neosnovano te da isto pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba poreznog postupka i povrede materijalnog prava. U bitnom e iznosi navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako porezno tijelo nije postupilo sukladno poreznim i upravnim propisima. Poziva se na odredbu članka 12. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina te tvrdi da iz podataka spisa nije razvidno da je porezno tijelo započelo ili završilo porezni nadzor te se poziva na odredbe Općeg poreznog zakona kojima je propisan tijek i način provedbe poreznog nadzora. Navodi kako ni T. osiguranje d.d. kod kojeg su se prikupljale informacije a ni tužitelj nisu primili nikakvu obavijest o poduzimanju poreznog nadzora niti je pozvan na zaključni razgovor nakon završetka poreznog nadzora. Ističe kako iz podataka spisa nije razvidno da je proveden porezni nadzor što je preduvjet primjene članka 12. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina i poništenje privremenog poreznog rješenja o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina, te da je stoga prvostupanjsko tijelo nezakonito poništio privremeno porezno rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina. Napominje kako mu je obavijest o poreznom nadzoru morala biti dostavljena najkasnije osam dana prije početka poreznog nadzora, da nije obavljen zaključni razgovor niti su raspravljene sporne činjenice, pravne ocjene, zaključci i njihovi učinci na utvrđivanje porezne obveze. Kako mu nije dostavljen zapisnik o poreznom nadzoru nije imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka te je bio onemogućen iznositi nove činjenice i materijalne dokaze. Ističe kako se rješenje u poreznom nadzoru donosi najkasnije u roku od šezdeset dana od isteka roka za prigovor na zapisnik, odnosno od dana uručenja dopunskog zapisnika. Međutim, rješenje o poreznom nadzoru nije doneseno nego je sačinjena službena zabilješka dostavljena poreznim upravama koje su na temelju nepravilnih i na zakonu neosnovanih utvrđenja Ureda za velike porezne obveznike mijenjali svoja prvotna rješenja bez samostalnog utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje. Ističe kako ni na koji način nije bio uključen u porezni nadzor. Nadalje, prigovara nastupu zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Naime, ako je porezno tijelo ocijenilo da je u 2015. godini postojala namjera sklapanja prividnog pravnog posla, a koja se temelji na mišljenju poreznog savjetnika T. osiguranje d.d. iz prosinca 2015. onda je ta namjera konzumirana u 2015. godini pa je zastara nastupila iz čega proizlazi da je Ured za velike porezne obveznike utvrđivao činjenice nakon što je zastara već nastupila, zbog čega predmetna rješenja nisu zakonita. Smatra upitnim je li Ured za velike porezne obveznike podnio bilo kakav prijedlog za obnovu postupka i dostavio ga poreznim upravama obzirom da se takav prijedlog ne nalazi u spisima predmeta, a odlučeno je o obnovi postupka, pri čemu se poziva na odredbu članka 123. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Navodi kako Ured za velike porezne obveznike, u svojoj zabilješci, navodi da je prodaja nekretnina jedina djelatnost koju porezni obveznik obavlja i da u 2016. godini nije obavljao drugu značajniju aktivnost, osim poslovanja s povezanom osobom. Tvrdi kako nije točno utvrđenje Ureda za velike porezne obveznike kako do osnivanja novog društva nije došlo radi trajnog obavljanja gospodarske djelatnosti. Naime, porezni obveznik je osnovan u svibnju 2016. te je već u toj godini ostvario prihod od usluge najma poslovnih nekretnina što jer razvidno iz knjige izlaznih računa u 2016. godini koje su dokaz da nekretnine nije držao s isključivim ciljem prodaje istih povezanom društvu, a iz koje proizlazi da je na mjesečnoj razini ispostavio račune za najmanje sedam najmoprimaca o čemu postoje važeći ugovori on najmu. Navodi i da činjenica da društvo u nekom trenutku nema zaposlenika nije mjerilo obavljanja djelatnosti. U svezi kvalifikacije prividnog pravnog posla navodi kako se porezno tijelo ne poziva na rokove niti je poreznim propisima određeno razdoblje koje mora proteći kako bi se unos nekretnine u trgovačko društvo i prodaja istoga smatrala prividnim pravnim poslom. Prema stajalištu Ureda za velike porezne obveznike, svaki unos nekretnine u temeljni kapital trgovačkog društva i kasnija prodaja istoga trebao bi se subjektivno smatrati prividnim pravnim poslom. Trgovačko društvo T. upravljanje nepremečnin d.d. iz Republike Slovenije, kao kupac poreznog obveznika, nije imalo spoznaju niti je bilo upoznato s činjenicom da bi kao kupac poreznog obveznika sudjelovalo u prividnom pravnom poslu, što je moralo imati, a samim time i namjeru fikcije o zaključenju ugovora što, prema tužitelju, konkretno nije slučaj. Predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem poreznog savjetnika B. H., usvojiti tužbeni zahtjev i oglasiti ništentnim, odnosno podredno poništiti osporavano rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje od 2. srpnja 2019. i potražuje trošak ovog upravnog spora.
3. Iz obrazloženja osporavanih odluka vidljivo je da prvostupanjsko rješenje od 2. srpnja 2019. poništeno pozivom na odredbu čl. 14. st. 3. Zakona u vezi čl. 127. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP) a temeljem utvrđenja da je osnivanje i dokapitalizacija tužitelja prividan pravni posao kojim se prikriva pravni posao kupoprodaje nekretnina povezanom slovenskom društvu Triglav upravljanje nepomičnim d.d. s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnina.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužba neosnovana te predlaže da se ista odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Dana 14. siječnja 2022. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS).
6. Opunomoćenik tužitelja je na održanoj raspravi izjavio kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je predložio sudu da usvoji tužbeni zahtjev i u spis je predao troškovnik kojim potražuje troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 12.500,00 kn koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sastava podnesaka od 12. srpnja 2021. i 21. srpnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaki te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kn sve s pripadajućim PDV-om.
7. Na održanoj raspravi sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem poreznog savjetnika B. H. kao nepotreban jer je prema stavu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka i svu dokumentaciju priloženu u isti te je u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da su nekretnine koje su predmetom oporezivanja unijete u temeljni kapital tužitelja temeljem Ugovora; da je tužitelj prvostupanjskim rješenjem od 20. lipnja 2016. oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina rješenja; da nad tužiteljem i(ili) trgovačkim društvom T. osiguranje d.d. nije (formalno) proveden postupak poreznog nadzora – sukladno odredbama čl. 115. – 126. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16, 106/18; dalje: OPZ).
10. Prema odredbi članka 6. stavka 1. OPZ-a porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa. Unos nekretnina u trgovačko društvo kao osnivački ulog ili povećanje temeljenog kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima oslobođeno je plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina.
11. Prema stavku 3. članka 12. Zakona o porezu na promet nekretnina ako tijekom poreznog nadzora Porezna uprava utvrdi prividnost pravnog posla po osnovi kojeg je stečena nekretnina, poništit će rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina donesenog na temelju stavka 1.
12. Sustav oporezivanja prometa nekretnina temelji se na poreznim prijavama, dakle podacima koje poreznom tijelo dostavlja sam porezni obveznik i koji podaci se ne provjeravaju po zaprimanju već naknadno putem mehanizma kontrole točnosti i istinitosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi.
13. Jedan od takvih mehanizama je i postupak poreznog nadzora, na koji izričito upućuje ranije citirana odredba članka 12. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina a koji postupak je reguliran odredbama čl. 115. - 126. OPZ-a. Tako se iz navedenih odredbi OPZ-a, između ostalog, može iščitati da je porezni nadzor dio porezno-pravno odnosa u kojem se, sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza, provjeravaju i utvrđuju činjenice bitne za oporezivanje; da postupak započinje dostavom Obavijesti o poreznom nadzoru; da se nadzor provodi uz (obvezno) sudjelovanje poreznog obveznika; da se o provedenom nadzoru sastavlja zapisnik koji, između ostalog, sadrži pravni i činjenični temelj; da prije sastavljanja zapisnika porezni obveznik mora biti obaviješten o rezultatima provedenog nadzora; da se na temelju činjenica utvrđenih u poreznom nadzoru i navedenih u zapisniku donosi porezno rješenje kojim se odlučuje o pravima i obvezama poreznog obveznika.
14. Iz stanja spisa proizlazi da se zaključak poreznog tijela o prividnosti pravnog posla po osnovi kojeg je došlo do stjecaja nekretnina od strane tužitelja temelji na podacima iz Službene zabilješke: KLASA: 471-01/2019-01/16, URBROJ: 513-07-23-03/19-7 od 24. travnja 2019., sastavljene od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Službe za nadzor, nakon provedenog neizravnog nadzora nad društvom T. osiguranje d.d.
15. Ostvarivanje načela zakonitosti u poreznom postupku (članak 6. stavak 1. OPZ-a) znači da je tijelo koje rješava određenu upravnu – poreznu stvar dužno u svemu se pridržavati materijalnih propisa koje primjenjuje u rješavanju konkretne porezne stvari te propisa kojima je reguliran postupak rješavanja određene porezne stvari, konkretno OPZ-a. To se odnosi kako na sve radnje tako i na cjelokupan rad tijela na rješavanju upravne stvari. Drugim riječima, načelo zakonitosti podrazumijeva osiguranje materijalnopravne zakonitosti – odnosno da su pravilno primijenjeni materijalni propisi na temelju kojih se rješava porezna stvar, i formalnopravne zakonitosti – odnosno da su u svemu poštovana procesna pravila poreznog upravnog postupka u svim fazama i radnjama rješavanja porezne stvari i donošenja poreznog akta.
16. Prema odredbi članka 12. stavka 3. Zakona rješenje o oslobađanju od plaćanja poreza na promet nekretnina može se poništiti zbog prividnosti pravnog posla ako je provjera vjerodostojnosti podataka iz porezne prijave provedena u postupku poreznog nadzora. Sadržaj citirane zakonske norme ne ostavlja mjesta dvojbi da se radi o postupku koji se provodi prema čl. 115. – 126. OPZ-a, a ne o postupku neizravnog nadzora – kao neformalnijeg mehanizma kontrole (navedeno pravno shvaćanje izraženo je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3223/21-2 od 17. studenog 2021.).
17. Slijedom navedenog, Sud je stava da prvostupanjsko rješenje od 2. srpnja 2019. nije doneseno u obnovljenom postupku, kako je to navedeno u samom rješenju, jer u konkretnom slučaju nije došlo do obnove konkretnog poreznog postupka u smislu odredbi članka 123. do 127. ZUP-a.
18. Slijedom gore izloženog, obzirom da su, prema ocjeni ovog Suda, odluke poreznih tijela utemeljene na rezultatima postupka koji nije proveden sukladno propisanoj proceduri to se pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitima te je stoga, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u točkama I i II. izreke presude. Na taj način Sud predmet nije vratio na ponovni postupak, već je ovom presudom sam riješio stvar. Navedeno ne isključuje mogućnost da nadležno porezno tijelo u budućem razdoblju pokrene postupak poreznog nadzora radi provjere vjerodostojnosti podatka iz porezne prijave te da o rezultatima tog nadzora obavijesti nadležnu ispostavu Porezne uprave.
19. Osim toga, sud je utvrdio da označeno rješenje od 30. studenog 2020. ne sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, a niti tužitelj tijekom upravnog spora nije naveo postojanje niti jednog dokaza odnosno činjenica temeljem kojih je odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano oglasiti rješenje ništavim.
20. Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da su osporavani akti nezakoniti, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.
21. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (2.500,00 kn - Tbr. 23. tč. 1.) te zastupanje na ročištu održanom 14. siječnja 2022. (2.500,00 kn – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 1.250,00 kn, odnosno sveukupno 6.250,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 12. srpnja 2021. i od 21. srpnja 2021. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora
U Osijeku 21. siječnja 2022.
Sudac
Berislav Babić, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
