Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: 1 Us I-973/2023-8

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

 

 

 

 

                                     Poslovni broj: 1 Us I-973/2023-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice A. Š. iz N., ..., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu V. i p. d.o.o., u R., ..., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa opunomoćenica I. T., zaposlenica prvostupanjskog tijela, radi prestanka djelatne vojne službe, 6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 112-01/22-03/8, URBROJ: 512-2501-22-2 od 25. listopada 2022.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

                           

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, KLASA: UP/I 112-01/22-03/397, URBROJ: 512M2-010103-22-3 od 29. rujna 2022., u točki 1. izreke riješeno je da tužiteljici prestaje djelatna vojna služba s danom 31. kolovoza 2022. uz častan otpust, zatim u točki 2. izreke riješeno je da se raskida Ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme, KLASA: 805-01/21-01/7, URBROJ: 512M2-010103-21-2 od 3. veljače 2021., a u točki 3. izreke riješeno je da je tužiteljica dužna naknaditi štetu u visini protuvrijednosti neto osnovne mjesečne plaće djelatnog vojnika/mornara za dva (2) mjeseca i dvadeset devet (29) dana ranijeg raskida otkaznog roka.

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 112-01/22-03/8, URBROJ: 512-2501-22-2 od 25. listopada 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj  31 Su-229-2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.  

 

4.  Tužiteljica svojim navodima u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu osporava točku 2. i 3. izreke prvostupanjskog rješenja. U tužbi opisuje svoj rad u tijelima tuženika, smatra da je neopravdano došlo do stagnacije u njezinoj karijeri u tijelima tuženika, te navodi da u zadnjih godinu dana više nije bila u mogućnosti kvalitetno obavljati svoje dužnosti s obzirom na količinu stresa i neugodnosti koje je doživjela, te smatra da je to dovoljno da se njezin izostanak s posla okarakterizira kao opravdan razlog s obzirom na teško narušene odnose između nje i njoj nadređenih osoba u tijelima tuženika. Smatra kako tuženik ovakvim postupanjem nije utvrdio materijalnu istinu već je nastavio postupati prema njoj s namjerom šikaniranja i marginaliziranja njezinog značaja, posljedično donoseći rješenje kojim traži nadoknadu štete. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika u točki 3. izreke, a podredno predlaže da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužiteljica je ujedno zatražila naknadu troška ovoga spora.

 

5.  Tuženik je u odgovoru na tužbu i na raspravi održanoj u ovom sporu naveo da tužiteljica traži da joj prestane radni odnos bez obveze naknade štete, ali da je u odgovoru na tužbu pojašnjeno radi čega to ne može biti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

6.  U tijeku spora održana je rasprava dana 27. veljače 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenica tuženika.

 

7.  U sporu nije sporno da je tužiteljica s Ministarstvom obrane sklopila Ugovor o vojničkoj službi KLASA: 805-01/21-01/7, URBROJ: 512M2-010103-21-2 od 3. veljače 2021. na neodređeno vrijeme i da je u čl. 13. st. 1. tog Ugovora propisano da ugovorne strane mogu jednostrano raskinuti Ugovor, uz otkazni rok od tri mjeseca, a u čl. 13. st. 2. i 3. Ugovora da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti Ugovor uz kraći otkazni rok, uz obveznu naknadu štete u visini protuvrijednosti neto osnovne mjesečne plaće djelatnog vojnika/mornara za svaki mjesec ranijeg raskida otkaznog roka.

 

8.  Sporno je, je li u slučaju tužiteljice došlo do jednostranog raskida tog Ugovora s njezine strane i da li je tužiteljica obvezna naknaditi štetu radi ranijeg raskida otkaznog roka. 

 

9.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

 

10.  Sud nije našao da je u sporu potrebno provoditi daljnje dokaze jer se iz postojeće dokumentacije u spisu moglo utvrditi pravo stanje stvari, zbog čega je Sud odbio izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice.

 

11.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

12.  Čl. 205. st. 1. t. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19, dalje: Zakon) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona kada neopravdano izostane s posla pet radnih dana uzastopce, s danom napuštanja službe.

 

13.  Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14 i 70/18) propisano je, između ostalog, kako se odlukom zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene cjeline razine samostalne bojne ili njoj ravne i više razine utvrđuje trajanje godišnjeg odmora za svakog pojedinog djelatnika u skladu s Planom korištenja godišnjeg odmora.

 

14.  Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je postupak za prestanak djelatne vojne službe pokrenut na zahtjev tužiteljice od 30. kolovoza 2022., kojim traži prestanak djelatne vojne službe sa zadnjim danom korištenja godišnjeg odmora koji bi koristila od 1. rujna 2022., a ako joj bude uskraćeno korištenje godišnjeg odmora traži prestanak službe s danom 31. kolovoza 2022. odnosno sa zadnjim danom privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad.

 

15.  Nadalje, razvidno je da je tužiteljica uz zahtjev dostavila i Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad iz kojeg je vidljivo kako je 31. kolovoza 2022. bio zadnji dan privremene nesposobnosti za rad.

 

16.  Nadalje, razvidno je da je tužiteljica zbog privremene nesposobnosti za rad koja je započela s danom 10. siječnja 2022., dana 20. travnja 2022. razriješena dužnosti dekontaminatora u 2. vodu za RBK dekontaminaciju, 2. satnije NBKO u Bojni nuklearno biološko kemijske obrane i stavljena u status na liječenju i bolovanju u skladu s odredbama čl. 66. Zakona.

 

17.  Uvidom u evidenciju radnog vremena za mjesec rujan 2022. i izvješće Bojne nuklearno biološko kemijske obrane od 7. rujna 2022. uz koje je priložen izvadak iz popisa poziva na mobilni telefonski broj tužiteljice u razdoblju od 31. kolovoza 2022. do 7. rujna 2022., utvrđeno je da se tužiteljica nakon prestanka okolnosti zbog kojih je bila razriješena dužnosti, počevši od 1. rujna 2022. na dalje, nije pojavljivala na poslu u svojoj matičnoj postrojbi niti je odgovarala na telefonske pozive nadležnih osoba odnosno ni na koji način nije stupila u kontakt sa svojim nadređenima.

 

18.  Utvrđeno je da je tužiteljica dopisom matične postrojbe od 9. rujna 2022. obaviještena kako je njezin dopis zaprimljen te da ostvaruje pravo na dvadeset četiri dana godišnjeg odmora za 2022. koji je u mogućnosti koristiti na temelju podnesenog zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora te u dogovoru s nadređenim zapovjednikom, ali se tužiteljica nakon zaprimanja navedene obavijesti dana 20. rujna 2022., nije  izjasnila o prijedlogu donošenja odluke o korištenju godišnjeg odmora.

 

19.  Stoga je pravilno utvrđeno u upravnom postupku da je tužiteljica samoinicijativno prestala dolaziti na posao nakon zadnjeg dana privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad 31. kolovoza 2022., budući da se nakon tog dana više nije pojavljivala na poslu, a bez prethodnog dogovora o načinu i vremenskom razdoblju korištenja godišnjeg odmora za 2022. Stoga izostanak tužiteljice s posla nakon 31. kolovoza 2022. nije opravdan, pa se ima primijeniti citirani čl. 205. st. 1. t. 3. Zakona prema kojem je tužiteljici prestala služba po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce. Takvim ponašanjem tužiteljica je jednostrano raskinula predmetni Ugovor, bez ikakvog otkaznog roka, a prema čl. 13. st. 2. i 3. Ugovora određeno je da ukoliko stranke raskinu Ugovor uz kraći otkazni rok da su obvezne naknaditi štetu u visini protuvrijednosti neto osnovne mjesečne plaće djelatnog vojnika/mornara za svaki mjesec ranijeg raskida otkaznog roka.

 

20.  Dakle, tužiteljica nije neposredno direktnim riječima ili pismenim putem izrazila namjeru jednostranog raskida predmetnog Ugovora, međutim opisane radnje tužiteljice predstavljaju ponašanje koje se ima izjednačiti s jednostranim raskidom Ugovora od strane tužiteljice bez poštivanja otkaznog roka, u kojem slučaju tužiteljica ima obvezu naknade štete službi. Pri tome navodi tužiteljice iz tužbe da je njezin izostanak s posla nakon 31. kolovoza 2022. bio opravdan zbog narušenih odnosa nisu osnovani. To stoga što tužiteljica za izostanak s posla mora imati opravdanje u vidu odobrenog korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora ili nekog drugog prava iz službeničkog odnosa, a tužiteljica nakon 31. kolovoza 2022. ne raspolaže tim odobrenjem.

 

21.  Dodaje se i to da je u čl. 14. spomenutog Ugovora propisano da je u slučaju prestanka Ugovora krivnjom djelatnog vojnika/mornara, zbog neopravdanog izostanka s posla pet (5) radnih dana uzastopce, djelatni vojnik/mornar dužan Ministarstvu obrane nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti šest (6) neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika/mornara. Međutim, upravna tijela nisu primijenila tu odredbu Ugovora koja bi bila otegotnija za tužiteljicu, već blažu odredbu, a upravni spor se ne može okončati na štetu podnositelja tužbe. Stoga Sud nije zadirao u odluku o visini štete koju je dužna naknaditi tužiteljica. 

 

22.  Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 2. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

23.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. 

 

24.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 11. st. 1. t. 4 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 6. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Sutkinja                                                                          

                                                                                                                       Vesna Perić

             

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

             

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu